KOZA NOSATA

(Piše: Esad Jaganjac, dipl.ing)

TROPRSTAŠI TRČE PREDZADNJI KRUG

Sastanak je otvorio don Ronhil obračajući se Hamdibegu riječima: «'ajde Dušo da ašikujemo», na šta je Hamdibeg uzvratio: «a kako ćemo kad ne umijemo».

Dalo se primjetiti da je Poglavnik bio zadihan pošto je tek stigao iz Zagreba i da se Ravnatelj upravo spremao za Zagreb. Sa druge strane gospoda Ronhil i Šumko nisu imali takvih problema jer im Voja Kalašnjikov dolazi na noge kada je god to potrebno.

Lideri šest vodećih bh. gangova dogovorili su na sastanku da hitno formiraju radnu grupu za izradu «zakona», koji prate reformu njihove vlastite, zajedničke «policije» i naložili da se do 15. februara izradi kompletan set «zakona». Inače takva zajednička «policija», čija je misija da pokriva i štiti biznis svojih nadređenih bosova je poznata u inostranstvu pod nazivom «Sgaristta» i izvorno je nastala na Siciliji.

Potom bi Savjet ministara u roku od sedam dana trebao imenovati radnu grupu koja će izraditi «zakone», na osnovu kojih bi bila formirana nova «policijska tijela» na državnom nivou.

Ovi «Zakoni» bi trebali dovesti do formiranja sljedećih sindikata:

-Direkcija za koordinaciju «policije»,

-Institut za forenzička ispitivanja i vještačenja,

-Ustanove za školovanje «policije»,

-Agencija za «policijsku» podršku,

-Nezavisni odbor,

-Odbor za žalbe građana i odbora za žalbe «policijskih» službenika (skraćeni naziv: Mačkov rep).

Pored toga, postignut je dogovor oko sjedišta novoformiranih državnih agencija, koja će biti raspoređena prema slijedećem planu:

-Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta – Banja Luka, (misija: edukovanje po-četnika i četnika naprednim metodama Al Kaponea i Lucky Luciana. Jedan od polaznika je upravo doktorirao prošli mjesec, na uspješno izvedenom testu ubistva Milana Vukelića, radnik Zavoda za izgradnju Banje Luke,)

-Centra za informacije i priznavanje dokumenata - Mostar, (misija: 4 godine obuke Era iz Širokog Brijega kako da drže miš a da im ne ispadne iz ruke).

-Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje - Mostar, (misija: Objasniti polaznicima da magarci ne trebaju nositi bijele čarapice).

-Državne regulatorne agencije za radijaciju i nuklearnu bezbjednost - Sarajevo, (misija: ko fol podrška Teheranu da proizvede atomsku bombu).

-Kancelarije za farmakovigilancu - Mostar, (misija: proizvodnja raznih vrsta mehlema za posrnule bosove).

-Agencije za antidoping kontrolu - Tuzla, (misija: Priprema terena za organizaciju olimijade u Laktašima).

-Agencije za identifikaciona dokumenta i razmjenu podataka BiH – Banja Luka, (misija: slanje Srbiji svih podataka o bivšim pripadnicima Armije Republike BiH).

-Agencije za informatičko društvo - Sarajevo. (misija: obuka mladih Ti'ićevih srbo-muslimana u nošenju zelenih šajkača).

Kako je dogovoreno Nikola Špirić ponovo će biti predsjedavajući Savjeta ministara BiH, a svi dosadašnji ministri ostaće na svojim mjestima, kao što je bilo poznato i prije početka sastanka.

Bosovi gangova iz HDZ-a i HDZ 1990 dostavili su svoj prijedlog federacije Republike BiH po uzoru na Miloševioćev i Martićev prijedlog SAO-izacije Republike Hrvatske, koji je srećom odbačen u RH. Dogovoreno je da i ostali gangovi dostave svoje viđenje zaokruživanja  krimogenih zona pod svojom kontrolom, popularno nazvanih entiteti, distrikti i td. U tome nisu se samo rukovodili vizijama svojih ideoloških vođa Miloševića i Karadžića, već su uzeli u razmatranje i uspjehe i ideje Al Kaponea u preraspodjeli tržišta tokom prohibicije alkohola u Americi.

Sulejman Tihić, bos ganga zvanog SDA, izjavio je da u prijedlogu HDZ-a ima elemenata koji se mogu, ali i onih koji se ne mogu prihvatiti prije podne, ali bi se mogli prihvatiti poslije podne.

Haris Silajdžić je cijelo vrijeme namigivao Miletu, Mići Ronhilu a kada je ovaj spomenuo predaju Sarajeva  kao posebnog distrikta pod upravu KOS-a, od radosti mu je zelena šajkača pala na vrh nosa.

Primjećeno je da je Haris Silajdžić, kapo moba zvanog «Zagrabi 100%», opsjednut Milovom odlukom da ašikuju, preuzeo ulogu njegovog sekundanta i pri tome iščašio obrvu od silnog namigivanja. Kako i nebi, jedino su njih dvojica navijala za Tursku a protiv BiH tokom zadnjih kvalifikacija za evropsko prvenstvo.  Također, kod njih dvojice nema uopšte dileme da genocidna tvorevina, mezimče Hamdibega, treba da se legalizuje u novom ustavu, a sa njome i genocidna policija. Tako se naš bosanski lonac polahko pretvara u «Kozu Nosatu» uz blagodarenje naših glasača. Jeste da su nas svaki puta prepadali i lagali, ali ruku na srce i nama je bilo saltko ljubiti tajno. Državu - Republiku BiH, jedini legalni i legitimni pravni subjekat niko i ne spominje. Sa njome niko od prisutnih nebi mogao razvijati «biznis» prodaje Bosne i njenih teritorija internacionalnoj mafiji, te iznova hraniti velikosrpski i velikohrvatski projekat. 

BOŠNJACI.net - Ekskluzivni intervju: Mirnes AJANOVIĆ, predsjednik BOSS-a

PRAVO JE BOŽIJE ČUDO ŠTO JE BOSNA I HERECEGOVINA PORED TOLIKOG BROJA NEPRIJATELJA JOŠ UVIJEK CJELOVITA

26. novembar 2007.

Razgovarao: Esad KRCIĆ

BOŠNJACI.net: Kako komentarišete reperskusije Dejtonskog sporazuma za mir u BiH? Jedni su se 1995. godine zaklinjali da se radi o odličnom rješenju koje garantuje dugoročnu stabilnost za BiH, dok su drugi Dejton nazivali šizofrenim rješenjem. Dvanaest godina kasnije, situacija se primijenila, od stabilnosti ništa, a komentari su obrnuli strane.

AJANOVIĆ: Dejtonski sporazum ima samo jednu vrlinu – zaustavio je rat. Sve ostalo, a što je vezano za implikacije Dejtona na državnost i budućnost BiH, svodi se na mane. Kreator Dejtonskog sporazuma Ričard Holbruk sam je priznao da je formiranje Republike Srpske greška (ne)sporazuma koji je napravio. No, nažalost svih koji Bosnu i Hercegovinu nose u svom srcu, grešaka je i previše. U Bosni je na djelu apsolutno nepoštivanje ljudskih prava, sve institucije u državi su u rukama vladajućih političara, a zakoni služe samo da zadovoljavaju njihove prohtjeve. Bilo kakvo pozivanje na provođenje zakona od strane opozicije ili oštećenih građana, nailazi na neprelazni bedem korumpiranog i angažovanog pravosuđa koje djeluje isključivo u interesu vlasti. Isto je i sa državnim institucijama, ili su gluhe na zahtjev i nema nikakvog odgovora, ili je odgovor takav da nema veze sa zdravim razumom ali ima sa interesima onih na vlasti.
Najočitiji primjer je aktuelna kriza državne vlade, tačnije, ostavka predsjedavajućeg Vijeća ministara. Gospoda vladari BiH se dogovaraju ko će biti novi predsjedavajući Vijeća ministara, bezobzirno zanemarujući zakonske odredbe o obavezi provođenja prijevremenih izbora u slučaju ostavke predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. Da bih dokazao naprijed navedeno, neću ni na kakav način uticati na stav čitatelja, nego ću citirati zakonske norme.
Članom 14.3 Izbornog zakona BiH definisano je da sljedeće, citiram: "Ako je neki izabrani organ raspušten odnosno ako mu prestane mandat u skladu sa ustavom i zakonom, Centralna izborna komisija BiH donosi odluku o raspisivanju prijevremenih izbora kojom se određuje tačan datum održavanja izbora", završen citat. Članom 12. Zakon o vijeću ministara BiH naznačeno da u slučaju ostavke predsjedavajućeg Vijeća ministara ostavku daje i Vijeće ministara u cjelini, a da se primjenjuje postupak iz članova 9. i 10. Zakona. Citiram stav 1. člana 9.: "Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo BiH kod svakog novog mandata Parlamentarne skupštine BiH", završen citat. Stav 2. člana 9.: "Odluka o imenovanju donosi se najkasnije osam dana nakon održavanja konstituirajuće sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH u novom sazivu.", završen citat. Takođe, član 10. Zakona za izbor Vijeća ministara ne propisuje obavezu novog saziva Parlamentarne skupštine, ali da bi se izabrao prethodi procedura naprijed navedena.
Dakle, nedvosmisleno jasno je u članu 9. Zakona o vijeću ministara BiH naloženo, da se izbor novog predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH može provesti isključivo novim sazivom Parlamentarne skupštine BiH, koji tek tada može imenovati novi saziv Vijeća ministara BiH. Važno je istaći i to da član 14.3 Izbornog zakona BiH ne daje mogućnost izbora Centralnoj komisiji BiH, nego je nedvosmisleno naznačeno da CIK donosi – odluku o raspisivanju prijevremenih izbora. Ukoliko Centralna izborna komisija ne postupi shodno zakonskoj obavezi, to bi trebalo rezultirati krivičnom odgovornošću članova CIK-a, što je sada manje važno, a što je najvažnije, odnosno najopasnije je činjenica da eventualni izbor predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, protivno Zakonu o Vijeću ministara BiH, odnosno bez izbora novog saziva Parlamentarne skupštine BiH putem prijevremenih izbora, znači da bi BiH imala nelegitimnog predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, a time i Vijeća ministra BiH u cjelini, jer predsjedavajući imenuje ministre i zamjenike.
Ne treba nikakva pravna naobrazba da bi se na osnovu naprijed citiranih zakonskih odredbi spoznalo da vladari BiH ignorisanjem zakonskih odredbi namjeravaju izabrati nelegalnu vladu BiH, odnosno Vijeće ministara BiH. I ko ih može zaustaviti? Niko! Problem BiH je i taj što i visoki predstavnici dođu u BiH sa entuzijazmom da nešto naprave, a onda iz zahvati politički virus naših vladara, pa se dobrano uklope u sistem. I šute. I novi visoki šuti i o ovom skandalu i toleriše ga, iako je upoznat sa obavezom raspisivanja prijevremenih izbora za Parlamentarnu skupštinu BiH. Pa, i da nema zakonske obaveze za raspisivanje prijevremenih izbora, valjda bi bio minimum morala, ako ga neko od naših vladara uopšte ima, da se nakon protekle godine konstantne političke i ekonomske krize, izolacije i svega negativnog učinjenog prema državi i građanima, trebalo tražiti preispitivanje odluke građana. Neki kažu, ne trebaju izbori jer bi, eto, bilo isto. Pa neka i bude, ali građani se moraju pitati da li žele da ih isti političari predstavljaju na isti način i u sljedeće tri godine. Ne vjerujem da je bilo ko od građana dao svoj glas za ovako teško stanje.

Dejtonski sporazum je omča oko vrata za budućnost cjelovite i suverene BiH

BOŠNJACI.net: Kada se ne poštuju zakoni prilikom izbora najviših državnih institucija, šta je sa pravosuđem?

AJANOVIĆ: U nas je pravosuđe apsolutno nezavisno od obaveze provođenja zakona i interesa građana da efikasno sudstvo kojim bi se obezbijedila jednakost građana pred zakonom i tako omogućio ulazak u EU koja insistira na poštivanju zakona. U praksi bi to omogućilo procesuiranje političara koji su u sprezi s kriminalom, a takvih je većina u vlasti. U suprotnom, kakve svrhe ima donositi zakone ako ih sud nema snage i želje primjenjivati, ako će se građani osuđivati i za najmanja krivična djela, a političari ostajati na slobodi nakon što pokrali milione maraka, državu doveli pred bankrot a građane na rub ekonomsko-socijalne provalije. U BiH sudije spadaju u preplaćenu kategoriju, jer neriješenih predmeta je sve više, a i lopova u politici koji prolaze nekažnjeno. Treba li ikome objašnjavati da je država opljačkana do kosti, i treba li ikoga ubjeđivati da to nisu uradili siromašni bh. građani? Sve dok sudije nema ko smjenjivati i adekvatno kontrolisati njihov rad, džaba je i kada bi imali najbolje zakone na svijetu. Ne treba se zavaravati ispraznim frazama da je u bh. provedena reforma sudstva, niti time da u BiH postoji Visoko sudsko i tužilačko vijeće u čijem je opisu rada kontrola, imenovanje i smjenjivanje sudija i tužilaca. Kakvo je to sudsko i tužilačko vijeće, dovoljno govori poslovica o vranama. To je najeklatantniji primjer izreke "kadija te tuži, kadija ti sudi". U svakoj normalnoj zemlji u takvim vijećima pored ljudi iz pravne struke sjede i predstavnici vlasti i društveni uglednici, inače, u suprotnom, to je klasični sukob interesa.

AJANOVIĆ: Gospoda RS-ovci su izgubili živce, pa se razotkrivaju. To je direktan dokaz da su se srpski političari zalagali za aprilske ustavne promjene, samo kako bi dobili legitimitet za odcjepljenje. Zašto Miloševićevi i Karadžićevi sljedbenici nisu do sada tražili provođenje prava na samoopredjeljenje i odcjepljenje? Nisu zato što je Dejtonski sporazum međunarodno-pravno – nevažeći, jer nije ratificiran od strane parlamenata država potpisnica sporazuma. Dejtonski sporazum predstavlja obavezu ukoliko su sve strane spremne da ga prihvate de facto, ali da bi se ne može prihvatiti de jure, jer ne omogućava nikakva prava. Da pojednostavim, to je isto kao kada bi trojica koristila tuđe vozilo, i švercela se pred policijom da je njihovo, i to je de facto. U slučaju kada bi bilo ko od te trojice zatražio registraciju tog tuđeg vozila na svoje ime, jasno je da od toga nema ništa, i to je de jure. Parlament nije priznao Dejtonski sporazuma, nije od strane BiH priznata Republika Srpska, i zato njima trebaju ustavni amandmani ili ratifikacija sporazuma. Da bi proveli referendum, koji bi imao međunarodno-pravni legitimitet, i postali nezavisna država.

BOŠNJACI.net: Možete li to objasniti detaljnije, jer u dijaspori živi veliki broj ljudi koji još ne shvataju suštinu Dejtonskog sporazuma?

AJANOVIĆ: Ne znaju ni u BiH. Potpisivanjem dejtonskog sporazuma rat je stao i samo naivni su povjerovali – najgore je prošlo. Međutim, da podsjetim: kada je potpisan Dejtonski sporazum, srpski političari koji priželjkuju raspad BiH, i oni koji se za njima povode, smatrali su ga omčom oko vrata. Isticali su da je Dejtonski sporazum šizofrena konstrukcija. Sa druge strane, bošnjački, pa i hrvatski i srpski političari koji su se zalagali za cjelovitu BiH, "kleli" su se u Dejtonski mirovni sporazum – da je to jedna realna osnova za blistavu budućnost BiH i priključenje Bosne i Hercegovine euroatlantskim integracijama. Nekima, mada rijetkima, i tada je bilo jasno da je Dejtonski sporazum u stvari omča oko vrata za budućnost cjelovite i suverene BiH, a da sa druge strane predstavlja realnu osnovu da velikosrpska politika konačno podijeli BiH i pripoji njen istočni dio Srbiji. I iz ponašanja velikosrpske politike u zajedničkim državnim institucijama, u RS-u, Srbiji i srpskoj nacionalističkoj dijaspori, očito je da se Dejtonski sporazum sada smatra najboljom osnovom da se višestoljetna pretenzija srpskog susjeda na BiH realizuje otcjepljenjem RS-a. S tim u vezi, ima prijatelja BiH koji ne razumiju jednu vrlo važnu činjenicu koja demistificira i razotkriva moguće konotacije Dejtonskog sporazuma: Dejtonski mirovni sporazum predstavlja ugovor, koji, da bi dobio trajan međunarodni legitimitet, mora biti verifikovan od strane legalnih organa BiH, dakle u Državnom parlamentu. Sve dok se to ne desi, Dejtonski mirovni sporazum je privremeni ugovor koji se može poništiti prema normama međunarodnog prava, jer je potpisan u okolnostima prisile - rata. Bečka konvencija o međunarodnom pravu ugovora iz 1969. godine predstavlja pravni osnov da se Dejtonski sporazum proglasi nevažećim, a Republika Srpska koja je nastala tim istim sporazumom postala bi mrtvo slovo na papiru. Upravo to su nekoliko godina nakon Dejtona shvatili i velikosrbi, kada su im rastumačili da ne mogu provesti referendum za odcjepljenje dok se Dejton ne ratificira u državnom Parlamentu, pa se sturiše u isticanju koliko vole državu BiH, te na sve načine nastoje da se izbore za "bolje" ustavne amandmane, tačnije da se Dejtonski sporazum verifikuje od strane bh. parlamenta, čime bi RS dobila trajan pravni subjektivitet, i što je najopasnije, dobila bi pravnu osnovu da se otcijepi od BiH. Svakom normalnom je jasno da je i sadašnja ekonomska i politička kriza u BiH posljedica pritiska velikosrpske politike koja, naučena da lovi u mutnom, pokušava iskoristiti priliku i trgujući svojim pristankom na reforme, obezbijediti priznanje RS-a od strane Državnog parlamenta. Posljednja izjava Milorada Dodika da će kao dio rješenja trenutne krize u BiH tražiti da se Dejtonski sporazum verifikuje u Državnom parlamentu, upravo potvrđuje navedeno. I ostavka Nikole Špirića u Vijeću Ministara kao u ostalom i sva politička ofanziva iz RS-a očito su namijenjeni podgrijavanju i produbljavanju krize u BiH, kako bi se BiH u međunarodnoj zajednici prikazala kao nefunkcionalna tvorevina koja može postojati samo kao podijeljena država. Zato se velikosrpska politika toliko upinje oko priče o potrebi poštivanja Dejtonskog sporazuma. Kada bi bili iskreni u toj priči, onda ne bi postojao problem izbjeglica koje se ni do danas nisu vratile na svoju imovinu, ne bi postojalo nepoštivanje ljudskih prava nesrba u RS-u i slični problemi.

AJANOVIĆ: Ne smijemo ispustiti iz vida da u BiH, tačnije u Federaciji, postoje političari Bošnjaci koji su u sprezi sa velikosrpskom i velikohrvatskom politikom, i koji su podmićeni da ruše državu, da idu na ruku blokadi državnih institucija, da daju izjave o navodnoj bijeloj Al-kaidi u BiH i tome slično. Zaista, pravo je Božije čudo što je BiH pored tolikog broja neprijatelja još uvijek cjelovita. Garant opstojnosti države BiH dakle nije Dejtonski sporazum, nego uvođenje ustavne zabrane otcjepljenja RS-a, prije bilo kakve amandmanske izmjene dejtonskog Ustava BiH. Državi ne pomaže ni negiranje ni pozitiviziranje Dejtonskog sporazuma, jer se radi, kako sam već istakao, o ugovoru koji je samo zaustavio rat, ali sam po sebi ne garantuje državi zaštitu od budućih sukoba. Evo i posljednje izjave američkih diplomata, i američkog ambasadora u BiH pa i Holbruka i dr., potvrđuju da Amerika nije smjela vojno napustiti BiH i ostaviti očuvanje mira samo evropskim vojnim snagama. Dokazuje se da EU sama nije u stanju sigurno garantovati mir u BiH, a kamoli teritorijalnu cjelovitost i evropske integracije. Međunarodna zajednica je skoro potpuno poklekla pred velikosrpskim ucjenama i pritiscima, i očito nema rješenje za izlazak BiH iz krize u kojoj se našla kao talac iste velikosrpske politike. Ponovo ističem, ne treba zaboraviti da zabrinjavajućoj situaciji u BiH, koju uzgred ni Evropa ne negira, svjesno doprinose i bošnjački političari. Kao najočitiji primjer može poslužiti politički angažman Harisa Silajdžića. On, koji je bio u Dejtonu prilikom postizanja dogovora o miru u BiH, umjesto da bar sada vodi državničku politiku kojom bi anulirao pokušaje dezintegracije BiH, umjesto da se otvoreno suprotstavi velikosrpskoj politici iz Srbije i RS-a, on, ili hoda po svijetu u nezvaničnim posjetama koje osim njemu nikom ne donose koristi, ili u napadima lažnog dušebrižništva luta po mjesnim zajednicama i kulturnim manifestacijama u BiH, obećavajući građanima nova obećanja, i da će se dogovoriti da ispune već bejagi dogovoreno. Na vlastitom primjeru sam doživio dvoličnost bošnjačke politike, baš u slučaju Harisa Silajdžića koji mi se i danas sveti što se nisam htio u njegovo ime povući iz kandidature za člana Predsjedništva BiH, odnosno što sam odbio nemoralnu ponudu da se povučem iz kandidature za mito u iznosu od milion KM, ali o svemu tome, dakle i zašto sam bio protukandidat i Silajdžiću na proteklim izborima, zašto sam kampanju proveo gotovo u kućnom pritvoru pod zaštitom brojnih pripadnika Specijalne policije, detalje ću prezentirati kada za to dođe vrijeme, uskoro. Ono što je očito, jeste da Harisu Siladžiću i Sulejmanu Tihiću ne leži Bosna na srcu, nego interesi velikosrpskog lobija, što možda najbolje dokazuje činjenica da SDA i S BiH Bošnjacima nakon izbora nisu obezbijedili niti minimum političkog uticaja u BiH. Služe Dodiku. Samo je razlika ko se u kom trenutku više dodvorava a ko je uvrijeđena mlada. I danas kao i prije rata imamo situaciju da ključnim mjestima u vlasti dominiraju Srbi i Hrvati, i to na štetu Bosne i Bošnjaka. Sve ključne ministarske pozicije drže nebošnjaci. Zato je dvolična sva Tihićeva i Silajdžićeva priča da se bore za očuvanje BiH. Kada se neko od njih dvojice otvoreno politički suprotstavio Dodiku koji od RS-a pravi državu? Nikad! Oni na najave referenduma za otcjepljenje RS-a sjede u svojim foteljama i tvrde da je kriza u BiH povezana sa rješenjem krize na Kosovu, priznajući na taj način lažnu argumentaciju velikosrpske politike, umjesto da kažu da je BiH država priznata od UN-a, i da se ni na koji način ne može vezati za sudbinu Kosova. Silajdžić i Tihić, umjesto da ultimativno zahtijevaju podršku međunarodne zajednice za smjenu Dodika i drugih političara koji opstruiraju reforme i državu BiH, sjede skrštenih ruku ili vode jalove razgovore na temu kako izaći iz krize, koju su i sami izazvali. Dakle, umjesto političke akcije Tihić i Silajdžić zamajavaju narod da treba čekati rješenje statusa Kosova, pa tek onda krenuti u akciju za odbranu interesa BiH. To je laž. Rješenja za bh. krizu nema ni prije ni poslije Kosova, sve dok se ne smijene političari koje koče reforme, i dok se ne utvrdi ustavna zabrana otcjepljenja bilo kojeg dijela BiH. To je minimum uslova. Ukoliko Parlamentarna skupština BiH usvoji bilo kakve amandmane na dejtonski Ustav, bez definisanja trajne ustavne zabrane otcjepljenja bilo kojeg dijela teritorije BiH, Republika Srpska će dobiti legitimitet da na osnovu prava na samoopredjeljenje održi referendum i dobije međunarodno priznanje kao nezavisna država. Uostalom, dokaz patriotizma Silajdžića i Tihića, Stranke za BiH i SDA, je u činjenici da se nikada nisu odazvali na upozorenja da bi se kao članovi Predsjedništva BiH trebali pozvati na Bečku konvenciju, što bi rezultiralo ukidanjem Dejtonskog ustava BiH, koji je ustoličio Republiku Srpsku na rezultatima genocida - i vraćanjem na Ustav međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, koji je samo privremeno suspendiran. Velikosrbi prijete ukidanjem Dejtona ukoliko se ne ratifikuje, pa neka izvole, napravili bi pravu uslugu državi. Dobili bi RBiH, bez entiteta.

BOŠNJACI.net: Kako komentarišete politička prepucavanja na relaciji Federacija BiH – Republika Srpska kada je u pitanju datum i način obilježavanja međunarodnog priznanja Republike Bosne i Hercegovine?

AJANOVIĆ: Očito je da obilježavanje Dana kada je Republici Bosni i Hercegovini priznata nezavisnost i suverenost u njenim historijskim granicama, velikosrspkoj politici koristi kao dodatni motiv za negiranje državnih atributa BiH, te za pokretanje rasprava na temu kako se o Danu državnosti treba tek dogovoriti. Dakle, očito je da velikosrpskoj politici godi svaka prilika za stvaranje krize, u stilu sa poznatom izjavom Vinstona Čerčila: "Ako želite da posao ostane što duže nezavršen, formirajte komisiju". Sa druge strane, dvoličnim bošnjačkim političarima godi da na temu obilježavanja Dana državnosti dokazuju nepostojeći vlastiti patriotizam. Umjesto da se svaki dan i na svakom mjestu vode borbu za očuvanje BiH, oni tek za 25. novembar narodu dijele lekcije o tome šta je i zašto je važan 25. novembar, kao da niko osim njih nije učio istoriju. Zatezanje velikosrba oko datuma nema nikakvu pozitivnu svrhu, jer ono očito samo služi za održavanje i podebljavanje političkih tenzija, kako bi BiH ostala do kraja podijeljena na zone uticaja, odnosno, kako bi nacionalizam uvijek imao ispriku – da i "oni sa druge strane" imaju jednonacionalne kompaktne cjeline. U suštini nikome ne treba smetati 25. novembar, jer to je historijsko naslijeđe svih bh. naroda, pa prema tome i Srba. Prepucavanja oko Dana državnosti je praktičan dodatni način da se održava međunacionalna podjela, drugim riječima, da postoji još jedan kamen spoticanja oko čijeg će rješavanja i jedni i drugi i treći nacionalisti graditi predizborne kampanje. U suštini, kada bi neko uzeo gumicu i izbrisao sve bh. probleme, kada bi država BiH postala jedno normalno okruženje, nacionalizam bi ostao bez jezika, ruku, nogu i svega što mu u stvarnom i prenesenom smislu pomaže i odgovara da postoji. Treba biti svjestan da je BiH i dalje u nesmanjenoj opasnosti od separatističko-nacionalističkih krugova koji zagovaraju konačnu podjelu države, ali ne zbog 25. novembra ili nekog realnog sukoba među bh. narodima, već zbog potrebe nacionalističkih krugova da održavaju vlast na stalnoj tenziji. Ta tenzija je istovremeno i stvarna i vještačka, stvarna zato što ostavlja posljedice i ekonomske i političke, a nestvarna iz razloga što je iz ničeg stvaraju nacionalistički nastrojeni političari. Ni srpski, ni hrvatski ni bošnjački narod nije leglo nacionalizma, već nacionalizam "upumpavaju" nacionalistički opredijeljeni političari. Upravo su nacionalistički nastrojeni političari svjesni, a nacionalista u bh. politici je većina, da se isključivo na vatri nacionalističkih podjela mogu održavati na vlasti, da samo tako mogu BiH držati daleko od evroatlantskih integracija, jer izolovana BiH im i odgovara. Samo u izolovanoj BiH mogu raditi šta hoće, krasti koliko hoće i vladati koliko hoće. Kada bi BiH postala dio EU, onda, i sami znaju, ne bi mogli ćejfiti i krčmiti narodnu imovinu kako to sada rade. Također, treba istaći, da neprestano zagovaranje podjele BiH predstavlja nepobitne dokaze da je BOSS vodio ispravnu politiku u odbijanju ustavnih amandmana, koji bi legalizacijom Republike Srpske obezbijedili pravni okvir za provođenje referenduma o otcjepljenju. Uz navedeno, činjenica je da UN pridaju veliki značaj obilježavanju međunarodnog priznanja BiH u njenim istorijskim granicama, dodatno potvrđuje ispravnost naših stavova da se ustavni amandmani ne smiju usvojiti bez amandmana o izričitoj ustavnoj zabrani otcjepljenja bilo kojeg dijela teritorije BiH.

AJANOVIĆ: Kao što sam već istakao, ukoliko Parlamentarna skupština BiH usvoji bilo kakve amandmane na Dejtonski ustav, bez definisanja trajne ustavne zabrane otcjepljenja bilo kojeg dijela teritorije BiH, Republika Srpska će dobiti legitimitet da na osnovu prava na samoopredjeljenje održi referendum i dobije međunarodno priznanje kao nezavisna država. Ono što je pod velikim znakom pitanja nije dilema da li će bh. političari uspješno odgovoriti historijskom zadatku očuvanja BiH koja je sada ugrožena možda i više nego 1992. godine, već da li će Evropa i uopšte međunarodna zajednica znati prepoznati opasnost od dezintegracije BiH - ukoliko se bude insistiralo na ustavnim izmjenama koje ne garantuju zabranu secesije bilo kojeg dijela teritorije BiH. Sudeći po dešavanjima iz vremena agresije BiH i po sadašnjoj popustljivosti međunarodne zajednice prema ispoljavanju velikosrpske ideologije iz RS-a i Srbije, teško da Evropa ima viziju kako sačuvati BiH od otcjepljenja a njene građane od ratnih sukoba koji u tom slučaju očekivano mogu izbiti. Opet ponavljam da američki dužnosnici ističu - Amerika nije trebala vojno napuštati BiH i ostaviti zadatak očuvanja mira isključivo evropskim trupama, i u tome su debelo u pravu. Za očekivati je da Amerika i ovog puta ima odgovor na rješenje bosanske krize, ali, na žalost građana BiH, Amerika sada ima velikih problema sa trupama, administracijom i novcem zaglavljenim apsurdnim ratom u iračkoj pustinji. U čitavom svijetu vlada jedan posebno komplikovan trenutak koji ne dozvoljava da BiH bude prioritet niti Evropskoj uniji niti Americi. Sada je teško, nakon odlaska američkih trupa iz BiH, ponovo uspostaviti američko prisustvo u BiH ukoliko bi ponovo došlo do vojne krize u BiH. Teško je očekivati ičiju značajniju pomoć Bosni ukoliko se pojave plamenovi novog sukoba u BiH i to je ono što najviše brine. Mislim da bi BiH u slučaju novog sukoba ostala više prepuštena sama sebi nego 1992. godine. Takođe treba napomenuti i činjenicu da Rusija, tradicionalni saveznik velikosrpske politike, prijeti vetom i Vijeću sigurnosti na ostanak međunarodnih snaga u BiH, uslovljavajući svoj stav zahtjevom prema Zapadu - da se Kosovu onemogući nezavisnost. Sve te činjenice velikosrpska politika jako dobro procjenjuje i svoj politički bezobrazluk i gradi upravo na tom uporištu i obećanjima Rusije da će podržati otcjepljenje RS-a ukoliko bi Kosovo postalo nezavisno, ali čini se da ih bošnjačka politička scena nije svjesna ili ne želi biti svjesna. Od kako su na vidjelo izašle činjenice koje ukazuju da je bh. tužba protiv Srbije za genocid prodana od strane bh. advokatskog tima, Sulejmana Tihića i drugih bošnjačkih političara koji su narod lagali i zamajavali da bh. u svojim rukama drži sve ključne dokumente, bojim se da bošnjačka politika u BiH nema ni želje ni snage da se suprotstavi disoluciji države u kojoj je izvršen genocid nad bosanskim muslimanima od strane velikosrpskog i velikohrvatskog militarizma. Sam ustroj Dejtonskog sporazuma je podvala i nepravda koja garantuje da stanje u BiH ni na koji način ne može postati normalno - sve dok se ta nepravda ne ispravi, dok se sa bošnjačke ali i srpsko-hrvatske političke scene u BiH ne uklone antibosanski elementi. Na žalost, sve dok građani glasaju za jedne te iste, ne može ni biti pomaka. S tim u vezi važno je prepoznati i odgovornost građana što je BiH nakon 1.000 godina državnosti došla u najveću opasnost da nestane, pod udarom specijalnog rata. Sa žaljenjem moram istaći da naš narod brzo, prebrzo zaboravlja ono što je trebao sačuvati i u genima. Ipak, najveća odgovornost leži na međunarodnoj zajednici koja deklarativno nedvosmisleno podržava jačanje državnih institucija u BiH, ali nema konkretnog odgovora na ekspanziju i eskalaciju velikosrpskog nacionalizma. Suviše su mlaki i nedorečeni stavovi međunarodne zajednice koja i dan danas popušta nacionaloizmu koji potiče iz RS-a i Srbije. Niko, a posebno međunarodna zajednica, ne smije se zvaravati da su sa završetkom rata u BiH prestale aspiracije za velikom Srbijom i da je srpski nacionalizam postao građanska i miroljubiva opcija. Apetiti za bh. teritorijom i uništenjem bosanskih muslimana vjerovatno nikada neće prestati. Prijetnje miru i stabilnosti, kako na Balkanu, tako i u Svijetu, je samo moguće zadržavati odgovarajućom akcijom, a ta akcija u BiH trenutno ne postoji, niti od strane međunarodne zajednice, niti kod bošnjačkih političara koji su sebe izgradili u jednu licemjernu elitu zaslijepljenu vlastitim interesima. Čini mi se da je to neizbježan usud bosanskih muslimana, da ih kroz čitavu istoriju predvode političari koji na jeziku mede o zaštiti bošnjačkih interesa, a u praksi rasprodaju i posljednju nadu da će Bošnjaci sačuvati državu, a time i suverenost. Nema suverenog naroda ako se ostane bez države. A po svemu sudeći, država BiH je postala jako upitna i tome svakodnevno doprinosi licemjerna bošnjačka politika kojoj je i dan danas bitnije da npr. vrati imovinu manjini begovskih potomaka, nego da obezbijedi makar minimum opstanka običnoj raji koje je većina.

BOŠNJACI.net: Kako komentarišete poteze i mjere visokog predstavnika u BiH, Miroslava Lajčaka? Političari iz RS-a napadaju mjere koje donosi, posebno posljednje, dok ga većina iz Federacije BiH podržava.

AJANOVIĆ: Visoki predstavnik Miroslav Lajčak je, siguran sam, dobar i pošten čovjek koji iskreno želi BiH pridružiti Evropi. Njegova najveća vrijednost je što konačno imamo međunarodnog predstavnika kojem BiH nije posljednja stanica u političkoj karijeri. Međutim, izgleda da je i sam zbunjen zbunjenim reakcijama Evropskih zemalja koje bi trebale stajati iza odluka visokog predstavnika u BiH, više nego riječima "mi podržavamo". Očito je da Lajčak nema potrebne podrške iz Evrope da primijeni Bonske ovlasti, odnosno da smijeni kočničare reformi. Situacija u BiH sve više podsjeća na vrijeme agresije kada se međunarodna zajednica od vlastite odgovornosti kukavički skrivala iza termina o "zaraćenim stranama", kada su na taj način izjednačavani žrtva i agresori. Međunarodna zajednica, a prije svih Evropa, ponovo pravi istu grešku time što krivicu za propast reformi u BiH podjednako dijeli na Bošnjake, Srbe i Hrvate. Međunarodna zajednica izgleda ni danas nema hrabrosti da imenuje krivce i da ih adekvatno kazni. Raniji visoki predstavnici su imali više podrške od EU, vjerovatno jer su na vlasti bili svjesniji političari, kao Žak Širak, Šreder itd. Danas je odnos političkih snaga u Evropi promijenjen, pa je promijenjen i stepen podrške koju ima visoki predstavnik. Raniji visoki predstavnici su smjenjivali političare i zabranjivali im potpuno javno djelovanje i za manje nacionalističke ispade i prijetnje cjelovitoj BiH nego što je to danas. Sada, u nastavku, primijeti se očita bojazan međunarodne zajednice da se adekvatno i odlučno suprotstavi eskalaciji velikosrpskog nacionalizma u BiH, što se od strane vladajućih u RS-u i Srbiji pomašala koristi. Sve je to pozadina koja pogoduje nesnalaženju Lajčaka sa prilikama u BiH koje nisu nastale preko noći, već samo tinjaju od 1995. kada je zaključen mir u BiH, ili tačnije primirje koje evo drhtavo još traje. Okorjelom nacionalističkom establišmentu u BiH za visokog predstavnika treba iskusniji službenik međunarodne zajednice, neko koga neće zahvatiti virus bosanske politike, a čini mi se da je Lajčak već podobro "prehlađen". Nije dovoljno dobro poznavati lokalni jezik u BiH da bi se shvatili uzroci i svi modaliteti zla koje i danas postoji u BiH i koje prijeti disolucijom i novim ratom. Sadašnji visoki predstavnik je očigledno naivan čovjek kada može dati izjavu, u sred krize u BiH koja traje nesmanjenom žestinom, da su svi odgovorni političari u BiH konačno pokazali ozbiljnu volju za rješavanje te krize. Miroslav Lajčak očigledno ne zna da će mu bh. političari obećati sve kada sjede s njim, pojedinačno ili zajedno, a da će se njegovoj naivnosti, kada u njihove laži povjeruje, nasmijati čim okrene leđa. Zamislite samo: izjavljuje Milorad Dodik, Ljubić itd., da su bh. političari po prvi puta sjeli ozbiljno razgovarati o rješenju krize?! Pa šta su radili do od 1995. do sad. Zar nije očigledno da dobro ukopana i snabdjevena bh. politička mafija ne želi razgovarati ozbiljno, osim kada je pljačka narodnih dobara i tal oko podjele države u pitanju?! Zar nije jasno da samo lažu i kupuju vrijeme, odgađajući bosanski put u Evropu kako bi mogli neometano i bez kontrole krasti i vršiti samovolju, dok narod drže kao taoce?! Bojim se da sam u pravu kada kažem da Miroslavu Lajčaku nije poznata maksima dvolične bosanske politike – kako ćemo, lako ćemo, ili, pravna država od ponedjeljka.

AJANOVIĆ: Zajedničko za veliki broj komentatora krize je zapadanje u zamku da se ekonomska kriza posmatra kao izdvojen fenomen. S tim u vezi su kontraproduktivne izjave da ne treba pričati o mogućem novom sukobu u BiH, već o tome kako će narod da preživi sve veću i sve težu oskudicu. Važno je istaći da je opasno ekonomsku krizu posmatrati izdvojeno, i reći da su priče o podjeli države samo zavađanje naroda. Ekonomska kriza nije došla preko noći, niti je generirala samu sebe. Ekonomska kriza je dio velikosrpskog plana, koji podržavaju i prodane bošnjačke duše kao i velikohrvati, da se dodavanjem ekonomskog pritiska na politički postigne više strateških antibosanskih ciljeva: prvo, prikazivanje BiH kao nefunskcionalne tvorevine kako bi se dodatno osnažila teza o potrebi cijepanja BiH; drugo, stvaranje još dubljeg jaza između Federacije BiH i RS-a a na štetu Federacije BiH, obzirom da različite fiskalne i finansijske politike novac prelijevaju iz Federacije u RS jer su tamo manji porezi i jeftinija hrana, gorivo itd.; i treće, dodatno osiromašenje bošnjaka koji su generalno najveći stradalnici agresije, i u broju žrtava i u ekonomskom smislu, jer su u najvećem broju ostali bez posla i imovine koje ni do danas ne mogu da povrate. Za razliku od Bošnjaka, Srbi i Hrvati držanjem ključnih pozicija u raspodjeli vlasti na državnom nivou, kontrolišu sve novčane tokove u BiH. Takođe, Srbi i Hrvati, za razliku od Bošnjaka, kako sami ističu, imaju rezervne domovine i oslanjaju se i ekonomski na njih. Dakle, ekonomska kriza najviše pogađa do kraja osiromašene Bošnjake čiji proces osiromašivanja seže od antibošnjačke agrarne reforme iz doba Austro-ugarske, preko oduzimanje bošnjačke zemlje iz vremena Kraljevine Jugoslavije i boljševičkog rasparčavanja i oduzimanja bošnjačkih posjeda u boljševičkoj Jugoslaviji poslije Drugog svjetskog rata, pa sve do agresije na BiH 1992—95. Bošnjaci i prijatelji BiH moraju shvatiti da je trenutna ekonomska kriza najmanje posljedica tranzicije iz socijalističkog u kapitalističko društvo, ona je generirana od velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma koji želi Bošnjake ekonomski baciti na koljena, i tako političkim sredstvima ostvariti neispunjene ratne ciljeve. Posebno treba istaći da je postojeća ekonomska kriza u BiH u najvećoj mjeri rezultat velikosrpske politike koja blokiranjem državnih institucija pojačava krizu, sa željom dođe do potpunog kolapsa u državi. Nakon što je Srbija i C. Gora u periodu 92.-95. odšarafila i odnijela najvažniju i najjaču industriju iz BiH, a ono što nije stigla ponijeti uz podršku i ustaške ideologije uništila, sada se RS u vidu specijalnih i paralelnih veza oslanja na ekonomsku podršku istih tih bh. susjeda. Dakle RS, jede, pije, stanuje i vozi bosansku pokradenu imovinu, i istovremeno se bori protiv BiH. Kao i 92. Takođe, sjetimo se koliko je humanitarne pomoći za BiH nestalo i "oporezovano" tokom agresije na putu iz Hrvatske prema BiH.
Treba istaći i to, da u ekonomskom uništavanju bosanskih muslimana svojevoljno i netremice učestvuju i bošnjački političari koji su rasprodali još malo pa sve što je garantovalo minimum ekonomske opstojnosti za Bošnjake, tako što su uradili kriminalnu privatizaciju i radničku imovinu rasprodali u stilu – fabrika za marku. Na kraju su prodali i bh. tužbu protiv Srbije za genocid koja je za bošnjačke žrtve agresije trebala donijeti 10. milijardi maraka. Da se to nije desilo, bošnjacima danas ne bi trebale brojne javne kuhinje i pomoć i sažaljenje zapada. I američki indijanci su imali bolje vodstvo od Bošnjaka. Oni danas imaju bar minimum nadoknade za to što su skoro istrijebljeni, a kako bošnjačka politika radi, mogla bi se i ostvariti Karadžićeva prijetnja da bi Bošnjački narod mogao otići u nestanak – u drugom poluvremenu.

BOŠNJACI.net: Ima li išta što ohrabruje?

AJANOVIĆ: Jedino što ohrabruje, to je činjenica da bošnjačka dijaspora voli svoju zemlju više i bolje nego Tihić, Slajdžić, Branković, Lagumdžija i slični jahači bh. apokalipse. Nadu za opstanak daju i bošnjačka i bosanska djeca u dijaspori, koja iako rođena van BiH više vole svoju domovinu nego bošnjački politički dvolični i prevrtljivi establišment. Važno je što bošnjačka dijaspora svoj ekonomski prosperitet gradi u državama koje imaju vladavinu zakona, i što ne ovisi direktno i isključivo o stanju u BiH. Dakle, ovo su činjenice koje upućuju na buduća rješenja za bosansku i bošnjačku nesreću. Jedinstvo Bošnjaka dijaspore je jače i emotivnije nego jedinstvo Bošnjaka u BiH koji su međusobno posvađani i razdijeljeni po partijskoj liniji, i zato je nada za Bošnjake u BiH prije svega u jačanju dijaspore. Hrvatska dijaspora npr., ekonomski je održala odbranu i borbu Hrvatske za suverenitet. Bošnjačka dijaspora ima teži ali ne i nemoguć zadatak, da Bošnjake u BiH spasi od nestanka. A što se tiče bošnjačke politike u BiH, ona svoj narod vodi u potpuni ekonomski kolaps i nestanak. Treba li se uopšte i pitati, zašto su Tihić i Silajdžić Bošnjake u raspodjeli vlasti ostavili bez vlasti!!!
Važno je spoznati da je izlazak iz ekonomske krize za Bošnjake dug i težak put, i da ih na tom putu može spasiti ako bošnjačka dijaspora uloži svoj novac prije svega u lobiranje unutar američke administracije i drugih administracija, prije svega zapadnih zemalja. BiH mora osigurati podršku u inostranstvu, a ako se osloni na domaće političare, pa jasno je da njima niko normalan ne želi dati niti kozu da je vode na ispašu, a kamoli da ulaže novac u BiH za nova radna mjesta i izgradnju proizvodnih kapaciteta. Domaća bošnjačka politička mafija je pojela milijarde strane pomoći, kredita, donacija, prodala je domaće fabrike, i sada jede žive ljude.

BOŠNJACI.net: Već ste obrazlagali krizu u Vijeću ministara BiH. Da li je ostavka Nikole Špirića što bi rekli "dio tala" ili lični Špirićev čin?

AJANOVIĆ: Ostavka Nikole Špirića je dio istog plana srpskog nacionalističkog establišmenta da se dezintegriše BiH, odnosno očita namjera da se i blokadom Vijeća ministara dodatno pojačaju tenzije i BiH prikaže kao nefunkcionalna tvorevina u kojoj nije moguć nikakav dogovor, već samo definitivna podjela. Dovoljno je čuti izjave Milorada Dodika, da je srpska politička scena u RS monolitna i da niko od političara RS ne djeluje samostalno, pa da bude jasna i uloga Nikole Špirića. Da nije žalosno bilo bi smiješno, da visoki predstavnik mora takoreći moliti Špirića da se vrati iz landaranja po bijelom svijetu, i upozoravati ga da je obavezan obavljati svoju funkciju iako je u tehničkom mandatu. Naravno, obavezan je i zahtijevati poštivanje zakonitosti prilikom novog izbora predsjedavajućeg i Vijeća ministara putem novog saziva državnog Parlamenta. Međutim, Špirić putuje u goste stranoj diplomatiji iako ga niko nije ni poslao ni zvao. Pa očito je da je Špirić trenutno i u funkciji pojačavanja krize koju je generirala velikosrpska politika, i u funkciji ismijavanja državnih atributa. Ne znam da ima i jedna zemlja na svijetu da visoki funkcioner državne vlade da neopozivu ostavku, a onda, nonšalantno, po svom ličnom rasporedu vožnje putuje po svijetu i to ni manje ni više, nego kao funkcioner državne vlade.

BOŠNJACI.net: Nacionalističke poruke Beograd via Banja Luka. Vaš komentar?

AJANOVIĆ: U svemu je jako prepoznatljivo protubosansko djelovanje Srbije, koje se ogleda i u segmentu konstantnog medijskog propagiranja otcjepljenja Republike Srpske i njenog pripajanja velikoj Srbiji. Primjera radi, na Političkoj karti koju evropskoj i svjetskoj javnosti putem satelita prezentiraju najuticajniji srbijanski mediji, Srbija i Republika Srpska su grafički prikazane istom bojom - kao jedna teritorijalna cjelina, dok je Federacija BiH grafički prikazana drugom bojom i upadljivo označena kao država BiH. U tom smislu je nerazumna šutnja Predsjedništva BiH, posebno bošnjačkog člana Harisa Silajdžića i njegovog ministra inostranih poslova Svena Alkalaja koji se više brinu za interes vlastite dnevno-političke promocije, nego za opominjuću činjenicu - da srbijanski mediji na međunarodnom planu otvoreno imputiraju podjelu BiH. Sudeći po iskazanom samoljublju i nebrizi za budućnost Bosne i Hercegovine, očito da predizborna obećanja i zakletve Harisa Silajdžića predstavljaju licemjerje koje radi u korist ideologa velike Srbije i drugih neprijatelja Bošnjaka.
Pored toga, jako je rječita i indikativna najava Milorada Dodika o formiranju diplomatskih predstavništava Republike Srpske u svijetu. To je očita i direktna posljedica neodgovornosti vlasti u Federaciji koje su provociranje Dodika započele sa formiranjem diplomatskog predstavništva Kantona Sarajevo u Briselu i Sporazuma o specijalnim vezama sa Hrvatskom. Politička kratkovidost stranaka iz Federacije bila je odlučujući faktor da i Republika Srpska sačini Sporazum o specijalnim vezama sa Srbijom. Protudržavna politika stranka iz Federacije predstavlja idejni uzor i politički alibi da Milorad Dodik povede Republiku Srpsku u istom pravcu disolucije BiH. Svi protudržavni sporazumi vezanja entiteta ili dijelova entiteta sa drugim državama morali bi biti poništeni, naravno ako se želi državni kontinuitet BiH.

AJANOVIĆ: Navešću odmah primjer. U utorak 20.11.2007. iz Beograda u Banja Luku je avionom doletio premijer Srbije Vojislav Koštunica. Zvanični povod je bio otvaranje nove zgrade vlade RS-a, koja je uzgred građane koštala 200 miliona KM i napravljena suprotno bh. zakonima. Nezvanično, ali očigledno, posjeta Koštunice nije bila protokolarni čin jer se isti nije došao u posjetu državi BiH. Svima je jasno da je Koštunica došao lično dati podršku antibosanskoj politici Milorada Dodika i istaći podršku trenutno nepostojećim državnim atributima RS-a. Javna je tajna da Koštunica putem Dodika upravlja situacijom u BiH, a u interesu velike Srbije. Umjesto da državni vrh Koštunicu proglasi osobom non grata, jer je isti u ratu s puškom ratovao po BiH i tako stekao nadimak – svima poznat, Voja Kalašnjikov, dopušteno je da se po zemlji natopljenoj krvlju svirepo pobijenih građana BiH šepuri otvoreni neprijatelj BiH. Sve to slikovito govori koliko je BiH (ne)samostalna država, i koliko državni vrh, posebno bošnjački dio, brine o interesu države BiH.
Treba istaći da u pozadini svega navedenog nije samo ni interes velike Srbije, već i Rusije koja teritoriju BiH vidi kao dio odgovora namjerama Amerike da u Evropi postavi proturaketni štit. Mi u BiH smo toga svjesni, a sada to potvrđuju i ugledni strani listovi, da Rusi na Drini želi postaviti ruski proturaketni štit. Prema informacijama iz dobro obaviještenih stranih izvora, zabrinutost EU i SAD-a oko ove činjenice raste. Navodno, Milorad Dodik preko Koštunice dobije sve informacije u vezi ruskih planova, pa je i to razlog i uporište za njegovo nonšalantno ponašanje prema međunarodnoj zajednice sa jedne strane, ali i razlog za neodlučnost EU da jače pritisne nacionaliste iz Srbije i RS-a. Ova situacija daje i odgovor na pitanje zašto se EU žuri da smiri situaciju u BiH i da BiH pridruži NATO-u, iako za to nema adekvatan plan, ali i na pitanje kako Dodik i kompanija toliko dugo mogu eskivirati kaznu od strane EU. Dakle, BiH je teritorija na kojoj se ne sukobljavaju samo interesi BiH i velike Srbije, već i velikih svjetskih sila.

BOŠNJACI.net: Kako u čitavoj situaciji tumačite ponašanje bošnjačkih političara i stranaka?

AJANOVIĆ: Djelovanje bošnjačkih političara i stranaka u postdejtonskoj BiH, pored onog što sam naprijed naveo, najbolje oslikava ponašanje aktuelnog člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića. On se toliko zanio u težnji da "naslijedi" Aliju Izetbegovića da bi se moglo nazvati smiješnim kada ne bi bilo toliko opasno po Bošnjake koji nasjedaju na dvoličnost koja im se podvaljuje kao karizma novog lidera u Bošnjaka. Najočitiji primjer djelovanja bošnjačke politike predstavlja poznati sporazum Dodik-Silajdžić. Kada se analizira ovaj sporazum koji je trojanski konj postdejtonske Bosne, izlazi na vidjelo da isti poprilično tukne na još poznatiji sporazum Cvetković-Maček o podjeli Bosne i Hercegovine, ali ovaj put sa akterima izabranim od bh. građana. Valjda je jasno da nikome ne treba objašnjavati, da Milorad Dodik ne želi ništa više od nezavisne države Republike srpske, te bi, valjda trebalo biti jasno da Dodik nema namjeru provesti reformu bh. policije niti bilo koju drugu reformu koja bi bila pozitivna za BiH, jer bi to značilo potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji i otvorena vrata za ulazak BiH u euro-atlantske asocijacije, a tada više ne bi uopšte bilo bitno kako se npr. zove policija u BiH, jer bi bilo pod ingerencijom Policije EU. To bi značilo potpuno uništenje velikosrpskih snova o nezavisnoj srpskoj državi, koja bi trebala činiti asocijaciju srpskih država. Nepotpisivanje reforme policije je izolacija i ostavljanje Bosne van EU, i to je zadaća Dodikovog plana dogovorenom u kabinetu Vojislava Koštunice. Bilo je potrebno, i to se realizuje, dobrano razljutiti međunarodnu zajednicu, kako bi digli ruke i linijom manjeg otvora pristali na podjelu. Samo politički naivni ili prodani mogu smatrati da sa Dodikom mogu dogovarati budućnost BiH, kada on to i ne krije.
Dakle, malo je reći da je zabrinjavajuće ponašanje Harisa Silajdžića, koji potpuno apsurdno odbacuje plan koji je ponuđen od strane predstavnika međunarodne zajednice i sa takvim katilom pravi dil. Jasno je da je "historijski" sporazum sačinjen u namjeri da se upotrijebi u svrhe odbijanja potpisivanja sporazuma o reformi policije, i o tome ne treba više ni govoriti. Poređenje sporazuma Dodik- Silajdžić sa sporazumom visokog predstavnika dokazuje da je Lajčakov prijedlog, u okolnosti u kojim je BiH sa ovakvim političarima, ipak dobro kompromisno rješenje, jer, između ostalog, oduzima ingerencije u rukovođenju RS-a entitetskom policijom, jer se RS podijelila na regije identične kantonalnim u Federaciji. Sve van prijedloga prijedloga baziranog na platformi visokog predstavnika Miroslava Lajčaka je protudržavno djelovanje.

BOŠNJACI.net: Da li mislite da su građani dali legitimitet za tako ponašanje političara, a posebno bošnjačkih?

AJANOVIĆ: Građani Bosne i Hercegovine nikome nisu dali legitimitet za opstrukcije reformi i obaveza svih stranaka je učiniti sve što je neophodno kako bi se spriječila izolacija države. Još uvijek nije kasno, u interesu građana i države vladajuće bošnjačke stranke su obavezne iskoristiti dobru volju predstavnika Evropske unije i odobreni dodatni vremenski rok iskoristiti za usaglašavanje stavova i ispunjenje obaveza koje obezbjeđuju potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU. U suprotnom i ukoliko izostanu sankcije, visoki predstavnik Miroslav Lajčak će direktno snositi odgovornost zbog nepostupanja shodno ovlastima Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma. Uz Silajdžića i njegovu Stranku za BiH Bošnjaci nose teret i dvoličnjaka Sulejmana Tihića. Njihovo djelovanje možemo analizirati kroz odbijanje prijedloga visokog predstavnika od strane SDA i SBiH, tačnije ishitrenog odbijanja od strane Tihića i Silajdžića, na sastanku predstavnika političkih, javnih, vjerskih i kulturnih institucija održanom 2. septembra u Sarajevu, gdje se nakon trosatne apsolutne podrške zvanica koji su se ulagivali Tihiću i Silajdžiću, dogodilo odbijanje prijedloga visokog predstavnika o reformi policije. Ovakva odluka predstavljala je preuranjenu, ishitrenu i politički neozbiljnu odluku. Umjesto da sačekaju reakciju Milorada Dodika i drugih predstavnika RS-a, Haris Silajdžić i Sulejman Tihić su u duetu neodgovorno prvi odbili prijedlog reforme policije, ne ustručavajući se nepotrebnog dovođenja Federacije u sukob sa međunarodnom zajednicom. Svakom ko se imalo zamisli nad političkom scenom u BiH je jasno da ne treba dokazivati da Milorad Dodik želi samostalnu Republiku Srpsku i da mu reforma policije nije u interesu, jer bi značila put u Evropsku uniju i ukidanje Policije RS-a i same Republike Srpske. Iz tog razloga plan visokog predstavnika se nije smio odbiti, jer je trebalo staviti primjedbe zasnovane na rješenjima Martinsonove komisije i Direkcije za reformu policije. Obzirom na tendenciju pojedinaca koji su povlađivali Silajdžiću i Tihiću ističući da su predstavnici međunarodne zajednice najgori neprijatelji BiH, te da se treba u potpunosti odustati od usvajanja reforme policije, upozorio sam, u svojstvu učesnika tog sastanka, da se sarajevski sastanak nikako ne smije shvatiti kao objava političkog rata bošnjačkih političara i intelektualaca visokom predstavniku i međunarodnoj zajednici, jer BiH ima više prijatelja u međunarodnoj zajednici nego u domaćoj politici.
Bitno je istaći da su nakon toga Bakir Izetbegović, Šefik Đaferović, te reis Mustafa ef. Cerić, takođe, upozorili da se prijedlog visokog predstavnika nije smio na takav način odbiti, te da se mora nastaviti sa pregovorima, kako je sarajevski sastanak i zaključio reis ef. Cerić, ostavljajući vidno razočarane Tihića i Silajdžića, koji nisu dobili podršku za njihovo politički nerazumno ponašanje. Silajdžić nije krio otvoreno razočarenje, te je reisu uputio i zajedljivu opasku da je narod njega izabrao ne reisa. Na kraju sastanka, Haris Silajdžić je preuranjeno odbijanje "opravdao" ističući da su to oni morali uraditi, jer, šta bi se desilo da su Srbi prihvatili Lačakov prijedlog!? Jasno je da ni njima kao ni Dodikovcima ne odgovara ulazak BiH u EU, jer ne bi mogli više harčit državu kao što su naučili.
Ni to mi Silajdžić nije oprostio, te je odmah uslijedila njegova odmazda, za šta imam i materijalne dokaze. Takođe, na svaki način lobira u cilju uspostavljanja potpune medijske blokade mog i BOSS-ovog političkog djelovanja, kako bi nas uništio, naše političke stavove učinio nedostupnim za javnost, i zadovoljio svoju bolesnu sujetu.

BOŠNJACI.net: Ipak, pokazalo se da su Vaša upozorenja na sarajevskom sastanku bila osnovana.

AJANOVIĆ: Nije se smio odbit Lačakov prijedlog. Morali smo na platformi prijedloga visokog predstavnika iznaći kompromisno rješenje za pravovremeno okončanje dogovora o reformi policije. Bosna i Hercegovina se odbijanjem reforme policije našla u političkoj krizi koja pregovore čini sve težim, pa i Evropska unija upozorava da bi Bosna i Hercegovina zbog neodgovornosti domaćih vlasti mogla doći na udar sankcija i izolacije. Ponašanje bošnjačkih političara je nerazumno i kontraproduktivno, obzirom da pokazuje da su zarad zadovoljenja ličnih sujeta uvijek spremni propustiti šansu da ispunjenjem uslova Evropske komisije, pa i o reformi policije - BiH izvedu iz političke provalije. Očito je da bh. vladarima ne odgovara ulazak BiH u Evropsku uniju, jer bi to značilo početak pravne države, odnosno utvrđivanje odgovornosti za dosadašnje kriminalne radnje i uspostavljanje sistema kontrole koji onemogućava buduće pljačke državnog novca i dobara. Ukoliko visoki predstavnik i međunarodna zajednica ne sankcionišu odgovorne političare, to bi građane dovelo u izolaciju i potpunu katastrofu, jer bi se dodatno pojačali svi oblici radikalizma i kriminala koji već 17 godina razjedaju bh. društvo i onemogućavaju demokratizaciju i socijalno-ekonomski prosperitet. Takođe, svakome kome je stalo do cjelovite BiH mora biti jasno da se pregovori o reformi policije i Ustava, kao i svi pregovori koji se tiču budućnosti BiH ne smiju voditi bez ravnopravnog učešća predstavnika sva tri konstitutivna naroda. Visoki predstavnik Miroslav Lajčak mora u interesu svih građana spriječiti da se budućnost BiH gradi na srpsko-hrvatskom dogovoru koji postaje sve izvjesniji kada je podjela BiH u pitanju. Radikalizacija zahtjeva za stvaranje hrvatskog entiteta rezultat je nedavnih pregovara bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića i Milorada Dodika bez prisustva hrvatskog predstavnika. Nesmotrena Silajdžićeva politika dala je opravdanje Hrvatima da sa srpskim političarima stupe u pregovore koji su išli u prilog i otcjepljenju RS-a. Haris Silajdžić se u cilju vraćanja povjerenja trebao izviniti bosanskim Hrvatima, ali i Bošnjacima koji su njegovom greškom došli u položaj da budu marginalizirani u pregovorima koji se tiču zajedničke budućnosti. Međutim, sujetan kakav jeste, nije to uradio, nego je ponovo sa jaranom Dodikom dogovarao "bolju budućnost BiH", bez entiteta, ali sa nezavisnom državom Republikom Srpskom. Šta ako Srbi prihvate, kako to reče Silajdžić!!!

BOŠNJACI.net: U posljednje vrijeme strane trupe koje održavaju mir u BiH sve češće pretresaju kuće porodica koje se sumnjiče za pomaganje optuženim ratnim zločincima. Mislite li da će to u konačnici rezultirati hapšenjem Karadžića i Mladića?
AJANOVIĆ: U BiH s vremena na vrijeme čujemo da je EUFOR, kao ranije i IFOR, SFOR itd., pretresao poneku kuću lica koja se sumnjiče da su u mreži pomagača najtraženijim ratnim zločincima. Tom prilikom bivaju oduzeti kućni kompjuteri, mobiteli i sl., ali hapšenje Karadžića i Mladića - nema. Svakom normalnom je jasno da međunarodna zajednica ima razloge zbog kojih su Karadžić i Mladić slobodni. Zna se da Zapad raspolaže tehnološkim dostignućima i obavještajnom tehnikom i mrežom koja je u stanju pronaći bilo koga, a u šta smo se mogli nanovo uvjeriti kada je pronađen i uhapšen Sadam Husein. Kako se onda 12 godina skrivaju Kardžić i Mladić?! To je ono što bi svakog građanina BiH trebalo zabrinuti, jer, bez hapšenja najodgovornijih pokretača i izvršilaca zločina, nema pravog pomirenja u BiH. Dopuštanje da se Mladić i Karadžić kriju generira samo po sebi krizu, čak i da njih dvojica nemaju nikakvog uticaja na situaciju u BiH, a imaju je - neupitno. Sa druge strane, veliki dio kriminala u BiH generiran je "motivom" pomaganja skrivanja najvećih ratnih zločinaca, pa i od strane bošnjačkih izdajnika. Dovoljno je pogledati stanje u RS, gdje su brojna preduzeća opljačkana od strane srpskih vladajućih političara, a radnici otišli pod stečaj, samo kako bi se obezbijedio novac za skrivanje Karadžića i Mladića. Bez prejudiciranja konkretne odgovornosti, treba istaći da mnogo govori optužnica protiv Mladena Ivanića za pronevjere u preduzeću Srpske šume, a takvih primjera u RS nije malo. Stotine miliona KM se pljačka od građana kako bi se zločincima obezbijedilo sigurno skrovište. Dakle, Karadžić i Mladić na slobodi znače BiH u izolaciji i zatvoru, a sudeći po djelovanju bh. političara, a i međunarodne zajednice, još će dugo tako ostati. Tokovi novca u BiH ni inače nisu pod adekvatnom kontrolom jer država BiH je slaba da ostvari takvu kontrolu, ali stotine miliona KM koje od građana krade mreža za skrivanje Karadžića i Mladića ne nalaze se u kućama koje pretresa međunarodna zajednica, niti na javnim računima sadašnjeg i bivših premijera RS-a koji su skoro bez izuzetka optuženi za kriminal i korupciju. Novac za skrivanje ratnih zločinaca, kao uostalom i gomila neoduzetog oružja su dobro skriveni, bolje nego Karadžić i Mladić, to je sigurno. Vjerujem da jedino rješenje za hapšenje Karadžića i Mladića, reći ću to otvoreno, da se novcem bošnjačke dijaspore pomogne stvaranje mreže, koja će po ugledu na izraelski Mosad koji je nalazio, hapsio i dovodio u Izrael na suđenje naciste koji su izvršili genocid, tražiti i hapsiti preostale ratne zločince. Dok se to oni će hodati slobodno nad grobovima svojih žrtava.

BOŠNJACI.net: Dok se Karadžić i Mladić uspješno kriju na relaciji RS, Crna Gora, Srbija, uhapšen je građanin BiH i učesnik u odbrani od agresije Ilija Jurišić. Kakve su reperkusije tog slučaja?

AJANOVIĆ: Čak i slabijim poznavaocima prilika u BiH u periodu od 92. na ovamo, u slučaju Ilija Jurišić i ostali očite su mnoge nelogičnosti, prije svega pravne prirode. Onima koji bolje poznaju skoriju bh. historiju očito je da se radi o još jednom atak na suverenitet BiH, putem kojeg se stvara dodatna nesigurnost kod bh. građana. Kako stvari danas stoje, a za to snose veliku odgovornost i bh. političari, svaki građanin BiH može biti lako i bez puno objašnjenja uhapšen van BiH, pored toga što mu se može desiti da mu na isti način budu prekršena osnovna ljudska prava i u BiH. Što se konkretno Jurišića tiče, on je najpoznatija žrtva posljedice da BiH ne štiti svoje građane na adekvatan način. Država BiH ni do sada nije adekvatno zastupala svoje građane, kako u zemlji tako i u inostranstvu, tako da se dešavalo da građani BiH, npr. za smrt svoji bližnjih u inostranstvu saznaju i dvije godine nakon smrtnog slučaja, ali im to ne saopšte bh. konzularni predstavnici koji su dužni otići na svaku sahranu bh. građanima u inostranstvu i obavijestiti o istom srodnike preminulog u BiH, nego se to sazna uvijek iz drugih izvora. Dakle, naša diplomatija ne radi ni osnovne stvari za koje je masno plaćena, pa je iluzorno očekivati da će nešto konstruktivno učiniti u slučaju Ilije Jurišića kojeg Srbija tereti za nepostojeći zločin, a nepostojećim međunarodnim pravnim normama. Jurišić je dakle žrtva velikosrpske mitomanske propagande, koja sa jedne strane stvora balans kao opravdanje za vlastite zločine i zločince koji su uhapšeni i procesuirani, a sa druge strane želi kompenzirati poraz koji je njena rušilačka ideologija doživjela, dok sa treće strane slučajem Jurišić Srbija vrši dodatni pritisak na ionako lošu situaciju u BiH, stvarajući tako dodatnu nesigurnost kod bh. građana i dolijevajući faktički ulje na vatru kojom se podgrijava otcjepljenje RS-a i velikosrpska teza da su zločini podjednako vršeni na sve strane.

BOŠNJACI.net: Bili ste i u posjeti Iliji Jurišiću u beogradskom zatvoru, a prilično se zalažete da se Ilija Jurišić izruči BiH. Koliko se sjećam, bili ste žestoki protivnici za vrijeme dok je Jurušić bio politički aktivan.
AJANOVIĆ: U ovakvim slučajevima nema suprotstavljenih strana. To što se politička određena stajališta ne slažu je sasvim normalno, ali to ne daje nikome pravo da okreće glavu u stranu. Međutim, nije uvijek tako. Dosadašnja praksa u odnosima BiH sa Srbijom pokazuje da BiH u svom istočnom susjedu nema prijatelja, već naprotiv, pa je to sudbina i Ilije Jurišića. Kada se sve sabere, nameće se zaključak da će Ilija Jurišić ostati u kandžama novog nasilja nad Bosnom i Hercegovinom. Svjestan da Srbija neće pustiti Juišića te da najviša bh. vlast neće uraditi ništa da oslobodi svog nevinog građanina, zatražio sam da Tužilaštvo BiH podnese krivičnu prijavu protiv istražnog sudije Okružnog suda u Beogradu Milana Dilparića, zbog počinjenog krivičnog djela prema Iliji Jurišiću koji se još od 11. maja neosnovano nalazi u beogradskom zatočeništvu. Istražni sudija Milan Dilparić je počinio krivično djelo iz člana 243., poglavlje Krivična djela protiv službene dužnosti iz Krivičnog zakona Srbije, jer je protivno zakonu odbio izručenje Ilije Jurišića Bosni i Hercegovini. Vrhovni sud Srbije svojim Rješenjem ukinuo je nezakonito Rješenje Okružnog suda u Beogradu, što je materijalni dokaz za krivičnu odgovornost sudije Milana Dilparića. I po Krivičnom zakonu Srbije, sudija se kažnjava zatvorom do pet godina u slučaju kršenja zakona i nanošenje štete, koja je u konkretnom slučaju načinjena prema neosnovano zatočenom Iliji Jurišiću. U svom pozivu Tužilaštvu BiH sam istakao da međunarodno krivično pravo i Krivični zakon BiH obavezuju Tužilaštvo BiH na djelovanje u cilju krivičnog procesuiranja beogradskog sudije Milana Dilparića, kako bi se Ilija Jurišić zaštitio od daljeg maltretiranja izručenjem našoj državi.
Članom 12. Krivičnog zakona BiH propisano je da se bh. krivično zakonodavstvo primjenjuje i prema strancu koji izvan teritorije BiH prema BiH ili njenom državljaninu učini krivično djelo. Norme međunarodnog krivičnog prava, odnosno prostornog važenja krivičnog prava i načela pasivnog personaliteta, obavezuju države da štite svoje građane i u slučaju kada su žrtve izvršenja krivičnih djela u inostranstvu. S obzirom da nema dokaza o krivici Ilije Jurišića, od strane beogradskog režima, očito je da se provodi žestoka kampanja u kojoj je sudija Dilparić očito određen da djeluje protivno zakonima razvlačeći slučaj, kako bi iskoristila teška Jurišićeva zdravstvena situacija.
Međutim, i dan danas u Srbijanskom zatvoru leži nevin građanin BiH. Bojim se da će tako i ostati, i zbog interesa velike Srbije, ali i zbog malokrvnog stava bh. vlasti. Dovoljno je samo konstatovati da nam je ministar inostranih poslova kadar Harisa Silajdžića, čovjeka koji je naučio da u ime navodnih narodnih interesa putuje po bijelom svijetu, dok njegovi zemljaci ne putuju sigurno ni u vlastitoj zemlji. U vrijeme podizanja optužnice protiv Jurišića, prije nego su i saslušani svjedoci, Milan Dilparić je slobodno šetao Sarajevom, boravio je u Tužilaštvu BiH, i naravno svi su mu se snishodljivo klanjali, umjesto da ga kao najobičnijeg kriminalca, a to prema naprijed navedenim činjenicama i jeste – uhapse. Ali, i to je Bosna i Hercegovina, i nadam se da će biti više onih koji se neće miriti sa takvom sudbinom. Sve dok budemo saginjali glavu doživljavaćemo srebrenice, manjače, luke, batkoviće, heliodrome, markale, tuzlansku kapiju…

MAKSIMALNA PODRŠKA MJERAMA VISOKOG PREDSTAVNIKA

(Avaz, 31.10.2007)

Lajčak je istakao da mostarska deklaracija može poslužiti kao polazište za ponovni pozitivni angažman stranaka iz vladajuće koalicije, ali da je sada potrebno da se u BiH učine konkretni koraci s ciljem stvaranja uslova za parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

On je ponovio da je visoki predstavnik jedini tumač Dejtonskog sporazuma i upozorio sve političare u BiH da u potpunosti moraju poštovati i bez odlaganja provoditi njegove odluke, a da će u protivnom svi oni koji budu osporavali odluke visokog predstavnike biti izloženi odgovarajućim mjerama.

"PIK potcrtava da međunarodna zajednica zadržava sve potrebne instrumente za suzbijanje destruktivnih tendencija i neće dopustiti pokušaje podrivanja Dejtonskog sporazuma, kako u zemlji, tako i van nje", naglasio je Lajčak.

On je dodao da je PIK pozvao Srbiju, kao i organe vlasti u BiH i Republici Srpskoj, da poštuje međunarodnu obavezu saradnje sa Haškim tribunalom tako što će igrati proaktivnu ulogu u hapšenju preostalih lica osumnjičenih za ratne zločine, prvenstveno Ratka Mladića i Radovana Karadžića.

Lajčak je naglasio da i on lično i članovi PIK-a izražavju posebno razočarenje "emotivnim, neprincipijelnim i neodgovornim govorom" predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH Nikole Špirića na današnjem sastanku PIK-a, kao i njegovom ponuđenom ostavkom.

Visoki predstavnik smatra da je Špirić ima pravo da razmišlja o ostavci, ali da bi to u ovom političkom trenutku bilo "sasvim neozbiljno i neodgovorno".

"Moje odluke su u korist svih građana i naroda u BiH, kao i njenih instiucija, što se odnosi i na Savjet ministara" - rekao je Lajčak i podvukao da ne namjerava da svoje mjere od 19. oktobra "mijenja, suspenduje ili povlači", jer one "poštuju entitetske i nacionalne interse svih u BiH".

Prema njegovim riječima, u fokusu rada OHR-a i dalje ostaju napredak i evropska budućnost BiH.

Lajčak je naglasio da ga nikakve "ucjene" političara iz RS ne brinu i da neće uticati na njegov rad.

Odgovarajući na pitanje da li je razmišljao u ostavci, s obzirom da skoro pola države ne prihvata njegove mjere, Lajčak je rekao da se ne osjeća odgovornim za trenutnu političku krizu u BiH, koju su domaći političari vještački izazvali, a da bi ostavku podnio samo u slučaju ako bude dokazano da radi protiv interesa države BiH i njenih građana.

PSI TRAGAČI 

 (Piše: Esad Jaganjac, dipl.ing)

Sve ovo prošlo mi je kroz glavu kada sam šetajući Londonskim ulicama naletio na muzički bend  nativnih Amerikanaca, koji su na sred ulice svirali njihovu predivnu pjesmu «el condor pasa» (kondorov let). Tu istu pjesmu su 70-tih prepjevali «Simon and Garfunkel», kada je ista postala svjetski hit. Jedna strofa te pjesme ide nekako ovako: «kada čovjek postane vezan za zemlju on podari svijetu najtužniju pjesmu».

Ova priča je svakako poučna i za naše prilike. Sjetimo se šaka Vijetnamaca nanjela je težak poraz čuvenoj Američkoj armiji, šaka mudžahedina u Avganistanu je nanjela težak poraz ogromnoj armiji tadašnje Rusije i pomogla nama itekako da odbranimo bar ovo pola Republike BIH. Šaka  veoma slabo naoružanih pripadnika Armije BiH bila je na putu da porazi do nogu Miloševićevu četničku bandu u Republici BIH. Ljude odlučne u odbrani slobode niko ne može poraziti - osim veleizdajnika u vlastitim redovima. Zahvaljujući odlučnosti i hrabrosti mudžahedina cjelokupni Sovjetski Savez je bio do dna demoralisan, pao je Berlinski zid i današnja Slovakija, rodno mjesto Lajčaka je oslobođena, bez ispaljenog metka. Danas Lajčak u funkciji «visoko sjedećeg, konju pod rep gledajućeg» pokušava kroz takozvanu reformu policije razoružati i posljednjeg nativnog Bošnjaka, na sličan način kako su «plave košulje» razoružale Đeronima. Iz šturih, uvijenih i od demokratske javnosti sakrivenog prijedloga «reforme policije» da se razaznati Lajčakova pozicija. Policija tzv. Federacije BiH se ukida a policija tzv. RS ostaje.  Po nalogu Karadžića! Četnički Romanijski korpus je već skoncentrisan u tzv. SIPA, a od čuvene Armije BiH ostao je samo nekakav nazovi general, ne sjećam se tačno kako se zove, Šuft Pičić ili tako neštro slično. To je onaj isti nazovi general koji je četnicima čestitao godišnjicu genocidne tvorevine i istjerao iz OS BiH skoro sve Bošnjačke pilote.

Dešava se tačno ono što se i moglo predvidjeti. Naime domaći psi tragaći, ili bolje rečeno srbobalije tumače dejtonsku veleizdaju kao «točak historije», koji se na momenta zaustavio na Kozjoj čupriji i sada zahvaljujući njima kotrlja se prema Uni. U novoj ofanzivi «realne politike», kako je tumaće veleizdajnici Tihić, Silajdžić, Lagumdžija, Izetbegović i td,  gradjane lojalne Republici BiH treba razoružati, Sarajevo izolavati u poseban distrikt i predati na upravu četničko-ustaškoj koaliciji (Dodik - Čović), a ostatak tzv. Fedracije BIH, formirane izdajom ustava Republike BiH u Washingtonu rasturiti na «Hrvatski» dio i «Bošnjački» filđan, što je i bio prvobitni dogovor SANU sa vrhom SDA.  Takav dogovor je parafiran još prije 16 godina, danas vidimo njegovo finale, a bajagi protivljenje Tihića, Lagumdžije i Silajdžića je samo bacanje prašine u oči njihovim biračima. Oni su već pristakli na sve za pare koje redovno pljačkaju iz buđeta i dobijaju od strane četnika, koje im se dostavljaju putem četničkih saveznika u svijetu. Niču velelepne vile i privatne firme sagradjene na krvi žrtava genocida i prodaji Republike BiH. Narod koji to ne vidi ili ga nije briga i ne zaslužuje bolju sudbinu od drumskog naroda, koja mu je tim paklenim sporazumom namjenjena.

Nažalost svi naši Đeronime su ili ubijeni, ili na putu ka zatvoru kao Dudaković, Alagić, Ljubljankić, Talijan i td. Sve do jednog je dotukla izdajnička ruka, podmuklo s leđa odakle se jedino i mogu dotući. A narod to ne vidi ili ne može da vidi dok im mečka opet ne zaigra pred vratima, kada je obično kasno. U međvremeno idejnim tvorcima genocida Čosiću, Ekmečiću, Čavoškom i td., biće širom otvorena vrata multi-četničke, dejtonske BiH. Ako je suditi po onoj propovjedi iz Biblije " voli neprijatelja svog" onda su Bošnjaci najveći krščani na svijetu.

  SCHWARZ-SCHILLING: OSNIVA SE MEMORIJALNI CENTAR SREBRENICA-POTOČARI KOJIM ĆE UPRAVLJATI DRŽAVA BiH

(SARAJEVO, 25. juna FENA) 

KOMENTAR REPUBLIKABIH.NET

Konačno su mrtvi Srebreničani dočekali dan da trunu na slobodi. Na isti način kako ih je pobila kurva Evropa im je «velikodušno» dozvolila da počivaju izvan straža đenerala Draže. Svima je jasno da ovaj potez Schilinga zapravo i nije njegov potez već stvar samilosti stare prostitutke Evrope, mrvica sažaljenja nad očajnim žrtvama njihovog i Miloševićevog orgijanja.

Tragikomična je reakcija tzv. predsjednika tzv. RS, koji kaže doslovno: «da je visoki predstavnik Christian Schwarz-Schilling nametanjem Zakona o Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari izašao iz okvira visokog predstavnika i da to ne može biti doprinos stabilizaciji i miru na prostorima BiH». Pita li on sebe iz kakvih su okvira izašle institucije tzv. RS kada su genocidom rušile legalni i legitimni ustava Republike BiH i na zločini stvarale tzv RS, tamo gdje nikada u historiji nije postojala. Kakav je to bio «doprionos» stabilizaciji i miru na «prostorima» BiH?

Međutim još tragičnija će biti reakcija Karadžićevih sljedbenika Ti'iča, Silajdžića i Lagumdžije. Do sada su i bukvalno ginuli da legalizuju genocidnu tvorevinu, a sada, kada im je Evropa ostavila zakrpu od četničke države zapadno od Drine, sada će biti veliko pitanje šta će ovaj troprsti trojac uraditi. Dok je Evropa provodila sve redom pro-četničke poteze oni su kao bajagi nešto protestvovali i istovremeno se utrkivali da sve to potpišu. Sada, kada imamo mrvicu sažaljenja nad žrtvama genocida, sada ne mogu glumiti, a kao što znamo ta bulumenta je zadnja na svijetu koja bi to željela potpisati. Bit će stvarno interesantno kakve će izgovore pokušati poturiti javnosti. Do sada su se krili iza navodne volje svijeta, što u ovom slučaju očito nije slučaj. Zatim, veoma popularani izgovori Ti'ića i Zlatomira su bile priče o nekakvoj «realnoj» politici (dogovorenog genocida), zatim «realitetima» kao entitemima, pa «točak historije», koji se kao biva ne može vratiti, i tako dalje i tako dalje. Kao i uvijek do sada, bilo gdje u svijetu genocid i okupacija su mogući jedino i jedino ako banda ima saveznike među žrtvama, a četničkih saveznika u Bosni nikada nije nedostajalo. Puna ih je SDA, SDP, a i drugi jedva čekaju da stanu u red. Zbog toga i ova mrvica nade za mrtve Srebreničane je pod znakom pitanja. Kao i uvijek do sada četnicima u pomoć će stići armija srbobalija sa porukom Schilingu i Evropi da se (u ovom slučaju) ne petljaju u unutrašnje stvari multi-četničke BiH. Tako ćemo još jednom gledati situaciju gdje «samo sloga Srbina spašava».

PRISTAO SAM NA SVE ŠTO HOĆE  I PRODAO DUŠU VRAGU SVOME

(KOMENTAR na izjavu Harisa Silajdžića Dnevnom Avazu 26.05.07: "Mi smo napravili ustupke, ali Dodik na njih nije pristao")

Piše: Ing. Esad Jaganjac

¨Avaz¨:  Član Predsjedništva BiH i lider Stranke za BiH Haris Silajdžić u jučerašnjem razgovoru za "Dnevni avaz" iz SAD je rezimirao neuspjele razgovore koje je u Vašingtonu imao s premijerom RS i predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom u prisustvu najviših zvaničnika američke administracije.

KOMENTAR:  Član Predsjedništva dejtonske BiH Dr. Haris Silajdžić, koji bi u tom dejtonskom, genocidom nametnutom ustrojstvu države trebao predstavljati Bošnjake, je očito tokom svoje posjete Bush-ovoj administraciji u SAD predstavljao samog sebe - jer o svim pristancima na sve i svašta, o svemu i svačemu, nije nikoga ni pitao, čak ni stranku kojoj je na čelu.  On je dobio izbore lažno se predstavljajući kao patriota Republike BiH (¨100% BiH¨, ¨BiH bez entiteta¨).  Ustav RBiH je već izdao u periodu 1992-1995, predstavljajući također samog sebe a ne Parlament RBiH odn. većinsku volju građana RBiH koji su se sa 64% glasova izjasnili za nezavisnost i očuvanje ustavno-pravnog sistema Republike BiH.  Treba podsjetiti čitaoce da su se nedavno referendumom građani Crne Gore sa 55% glasova izjasnili za nezavisnost i kontinuitet ustavno-pravnog sistema Republike Crne Gore, pa tamo nije nikla genocidom i veleizdajom nikakva Republika srpska. 

¨Avaz¨:  Druga faza - Ovamo smo došli s određenim pozicijama na osnovu svih dosadašnjih razgovora vođenih o ustavnim promjenama i reformi policije u BiH. Mi smo napravili ustupke, ali Dodik ni na njih nije pristao - izjavio je Silajdžić.

Ustupak na koji je Silajdžić pristao, kako pojašnjava, tiče se entitetskog glasanja, gdje je u odnosu na ranije zahtjeve SBiH kojim je traženo potpuno ukidanje takvog načina odlučivanja koje blokira državu u cjelini, pristao na reducirano entitetsko glasanje.

- Ponudili smo da se to entitetsko glasanje odnosi samo na zajedničke nadležnosti države i entiteta. Međutim, i taj prijedlog je odbijen. Kako je Dodik nastavio insistirati na ostanku policije RS, iako je od samog početka rečeno da entitetskih policija neće biti, a posebno ne treba zaboraviti da je policija RS kao struktura s tim nazivom osuđena za genocid u BiH, ipak smo ovdje ponudili da se rasprava o nazivu policije odgodi, kako bismo mogli parafirati sporazum s Evropskom unijom - nastavlja Silajdžić.

Precizira da je pristao da se o nazivu policije raspravlja tek 2010. godine, a da se do tada radi na ostalim reformama. Upitan da li je to bio i stav američkih zvaničnika, odgovara da je to ponuđeno kao konstruktivno rješenje i kao nešto što se može napraviti.

- I to je odbijeno, a mi smo i promjene imena Republika Srpska u kojem nema Bošnjaka i Hrvata, koji su u Ustavu tog entiteta konstitutivni i ravnopravni narodi, odgodili za drugu fazu. I to je bio jedan ustupak, ali Dodik nije pristao ni na šta i zbog toga nije bilo dogovora - kaže Silajdžić.  -- kraj citata.

KOMENTAR: Interesantno je kako  Haris pokušava svoje poteze prodati kao stavove Busho-ve administracije.  Kao biva, tako hoće "ujka Sem" i tačka.  A njegov lični stav je ovaj: Policija tzv. RS u kojoj radi preko 500 zločinaca koji su počinili genocid u Srebrenici, treba ostati pod imenom "Policija RS u BiH".  Da podsjetimo, to je ista policija koja je po presudi Svjetskog suda, kao institucija samozvane RS, direktno odgovorna za genocid, koji je počinila u periodu '92-'95.  To je ista policija kojoj su vlasti dejtonske BiH povjerili na čuvanje ratnog zločinca Radovana Stankovića, pa ga ovi pustili iz zatvora.  

¨Avaz¨:  Bonske ovlasti - Na pitanje očekuje li eventualno nametanje rješenja od međunarodne zajednice, odgovara:

- Međunarodna zajednica tu je prisutna s bonskim ovlastima i one postoje upravo zbog entitetskog glasanja i zbog toga što je svima jasno da je to najveća blokada koja postoji.

Zaključuje, ipak, da i dalje treba nastaviti razgovarati i pokretati dogovore, što smatra dobrim, ali nije upoznat s tim kada bi novi pregovori mogli biti organizirani.

nastavku boravka u SAD Silajdžić je jučer otputovao u Sijetl, gdje će prisustvovati i govoriti na Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike.

M. KUKAN

KOMENTAR: "Bonske ovlasti" će čuvati dejtonsku BiH isto onoliko koliko je UN (sa)čuvao Srebrenicu od genocida.  Gorka istina je da je tokom prošla dva vijeka u nizu genocida počinjenih od strane velikosrba, Bošnjaci gotovo potpuno istrebljeni sa prostora Republike BiH.  U predvečerje zadnjeg genocida, 64% gradjana RBiH su se smatrali državljanima RBiH i predominantno nacionalnim Bosancima i Hercegovcima, pa tek onda kao pripadnici etničkih i religioznih podgrupa. Ta slika je agresijom promijenjena jer je oko 50% te populacije (oko 2 miliona) pobijeno ili protjerano iz RBiH.

Zločin i genocid takvih razmjera nisu mogli počiniti samo Miloševićevi četnici, već su u tome direktno i svojom voljom učestvovali i srbobalije i srbokatalici, koji danas zajedno sa četnicima u koaliciji dijele vlast multi-četničke BiH.  Zbog toga ne treba se čuditi zašto multi-četnička BiH nema perspektivu kao država.  Nju ne žele ni četnici, ni srbobalije ni srbokatolici, koji danas jesu većinska populacija u BiH.  To oni jasno dokazuju tokom svakih izbora birajući sve do jedne četničke stranke iz tzv. RS, koje baštine Karadžićev nacizam i barbarizam, te njihove saveznike okupljene u i oko SDA, SDP, SBiH, HDZ itd.

S toga bi nas Silajdžić trebao poštediti šatrologije.  On je '95 jasno rekao da ne priznaje ZAVNOBiH i legalni i legitimni ustav REPUBLIKE BiH.  On to ne priznaje ni danas; i on kao i sve dragu nemani koje su nezakonito i mimo mandata suspendovale ustav Republike BiH i kreirale genocidom tvorevinu, bi se trebali naći pred licem pravde, kad tad.

¨Avaz¨:  Jasno je ko odbija rješenja - Komentirajući izjavu američkog ambasadora Daglasa Meklhenija (Douglas McElhaney) da Silajdžića i Dodika treba pitati jesu li jednako odgovorni za neuspjeh pregovora, Silajdžić kaže da je sasvim jasno ko je odbio sva rješenja.

- Zna se ko je odbio Martensov plan, Vlašićki dogovor, sve elemente za reformu policije, Izvještaj Direkcije za reformu policije BiH, sva rješenja međunarodne zajednice. To je sve odbila RS, a mi smo prihvatili - dodaje prvi čovjek SBiH.

KOMENTAR: To je sve sada Dodiku malo.  Sjetimo se, njega je ortodoksna oligarhija proglasila "zaštitnikom" Hristova groba.  On za sada hoće cijelu Republiku srpsku BiH pod svoju diktaturu, čemu se njegovi vjerni saveznici u provodjenju genocida drugim sredstvima opiru, još neko vrijeme.  Još uvijek sebe smatraju partnerima u zločinu, a ne podređenima.  

Međutim Dodik zna da ljudi koji su jednom izdali svetinju kao što je Republika BiH i izbornu volju od 64% njenih (tadašnjih) građana ne mogu biti njemu partneri u diktaturi, koju namjerva zavesti u cijeloj Republici srpskoj BiH. Ako su mogli izdati ustav Republike BiH i mandat koji im je narod povjerio tada, izdat će i Dodika bez po muke sada Tu im ni medjunarodna zajednica a ni Bush ne mogu pomoći.  Šejtan je došao po svoje.  Dodik već sada sam suvereno vlada Republikom srpskom BiH.  Sam postavlja premijera Vlade, sam postavlja i skida novinare režimskih medija od BHTV1, FBiH do skoro svih drugih medija, sam "oslobađa" notorne ratne zločince poput Stankovića, vrši pomilovanja i štiti ostale zločince.  Njemu, kao totalitaristi nije potreban više nikakav ni Suljo ni Haris ni Zlaja.  Oni su za Dodika samo Turci i ništa više, roba jednom potrošena, koju sada valja baciti na smeće, tj. etnički očistiti.  

Gledajući kako se provodi psihološko-propagandni rat protiv šake preostalih Bošnjaka, žrtava genocida, čovjeku se smući u stomaku.  Najnoviji potez u kome je ova banda uspjela vještom manipulacijom da nagovori Srebreničane da umjesto ODLUKE o ne priznavanju ingerencija tzv. RS na području Srebrenice, krenu pod šatore kao dokaz svijetu da se radi o DRUMSKOM NARODU, je jedan od najvećih poslijeratnih uspjeha četničke oligarhije u multi-četničkoj BiH. Sada je i samoj žrtvi u podsvijest urezano "pamćenje" da JESU DRUMSKI NAROD, I DA KAO TAKVI NEMAJU PRAVO TRAŽITI NIKAKVA NACIONALNA PRAVA.  

¨Avaz¨:  Osnovni problem - Naš stav prema entitetskom glasanju poznat je od aprila prošle godine i njega je potvrdilo i Vijeće Evrope i sasvim je jasno reklo da to entitetsko glasanje mora biti isključeno.  Sličan stav zauzeo je i Evropski parlament koji je rekao da se entitetsko glasanje može odnositi na zajedničke nadležnosti države i entiteta i upravo se s tom pozicijom i pošlo ovamo.
Entitetsko glasanje je problem zbog toga što se ljudi nisu vratili.  Da je uspio Aneks 7, onda entitetsko glasanje ne bi bilo problem, jer bi bilo dovoljno predstavnika i drugih naroda u RS.  Tu je osnovni problem - ističe Silajdžić.

KOMENTAR: Osnovni je problem u tome što su gradjani Republike BiH još 1991. povjerovali lažima četnika u već tada očišćenom od komunista SKRBiH (današnjem SDP-u), te nasjeli na velikosrpski projekt dovodjenja  na vlast ljudi koji su se još tada otvoreno izjašnjavali kao (veliko) Srbi, od Radovana Karadžića i Alije Izetbegovića do plejade ostalih srbobalija i srbokatolika skoncentriranih u i oko SDA, SDS, SDP, HDZ itd.  Zbog toga i SAMO ZBOG TOGA razmjere i silina agresije na Republiku BiH i njeno autohtono stanovništvo Bošnjake, te genocid najveći u Evropi poslije Drugog svjetskog rata JE BIO  MOGUĆ.  Iz istih razloga i samo zbog tih razloga nastavak agresije i genocida drugim sredstvima je moguć i danas.  Razlika je samo u tome što će ovaj puta umjesto Bošnjaka, kojih gotovo da više i nema u multi-četničkoj BiH, pod nož četnika dospjeti  dojučerašnji najveći četnički saveznici: srbobalije i srbokatolici.  Oni za njih nikada nisu ni bili Srbi, već ništa drugo do Turci i Latini.  Tako će bar pola pravde biti zadovoljeno, dok će za ostatak trebati malo sačekati da četnici krenu sa svojim točkom historije prema Tokiju.  Tada će vjerovatno naletiti na neki od hrabrih, pametnih i beskompromisnih naroda poput Albanaca, koji će ih svesti konačno u njihov smrdljivi četnički pašaluk.

NA MEZARJU VELJACI UKOPANE ŽRTVE ZLOČINA IZ 1992. GODINE

(Dnevni Avaz, 13. maj, 2007)

Više od 5.000 ljudi prisustvovalo je jučer u Bratuncu, na lokalitetu Veljaci kod Gradskog stadiona, dženazi klanjanoj za 93 bratunačka Bošnjaka, žrtve zločina iz maja 1992. godine. Među žrtvama je jedanaest žena.
Uz suze, Fatihe i dove, u zemlju su spuštani tabuti s posmrtnim ostacima ubijenih Bošnjaka, na čiji ukop se čekalo punih 15 godina.

Svjetska sramota

- Dok naše najmilije spuštamo u zemlju i zauvijek se opraštamo od njih, zločinci slobodno šetaju nudeći nam slobodu, mir i demokratiju po svojoj mjeri. Šetaju se nekažnjeno i ovim gradom, kao i mnogim drugim bosanskim gradovima. Mi, članovi porodica ubijenih, godinama već zahtijevamo da zločinci budu uhapšeni, da im se sudi. Ali ni domaće vlasti ni međunarodne institucije to ne žele učiniti.
Ta svjetska sramota, međutim, neće danas umanjiti dostojanstveni oproštaj od naših najmilijih - kazala je u kratkom obraćanju u ime porodica žrtava Sumeja Mujkanović, kćerka ubijenog bratunačkog imama Mustafe.
Jedna pored druge jučer su ukopane sestre Mediha (16) i Medina (22) Begić te njihov brat Mehid (17). Sve troje ubijeni su u Suhi kod Bratunca u maju 1992. godine. Njihova tijela pronađena su u grobnici Suha.
- Mehid je bio nepokretan i nije mogao pobjeći. Sestre ga nisu željele ostaviti na nemilost zločincima. Sve troje zajedno su otišli u smrt - pričaju njihovi rođaci.
Tima Delić (56) na dženazu je došla sa slikama sinova Nedžada (20) i Samira (18), koji su ukopani jedan pored drugoga.
- Imala sam dva sina, sada imam samo ove slike i uspomene - kaže Tima pokazujući slike sinova.
Mlađi Samir kao da s osmijehom s fotografije gleda brata Nedžada dok svira električnu gitaru. Tima Delić ostala je sama. Još čeka vijest da su njenog muža Mehmedaliju pronašli u nekoj od masovnih grobnica.
Od brata Ahmeta jučer se posljednji put oprostio Ramiz Salkić, poslanik u Narodnoj skupštini RS. Iza Ahmeta je ostalo petero djece, od kojih je najstarije 1992. imalo svega deset godina. Ramiz još čeka vijest da su u nekoj masovnoj grobnici pronađeni njegov otac Hamed i brat Hamdija.

Državni zvaničnici

- Otac je ubijen 9. maja. Nas trojica braće odvedeni smo u logor, u osnovnu školu "Vuk Karadžić". Jedino sam ja preživio. Danas sam i tužan i radostan. Tužan jer se opraštam od Ahmeta i što ne znam gdje su posmrtni ostaci drugog brata i oca, a radostan što znam da je barem jedan moj brat nakon 15 godina pronašao mir i da sam ga dostojanstveno ukopao - kaže Salkić.
Dženazi, koju je predvodio naibu-reis Islamske zajednice u BiH Ismet ef. Spahić, prisustvovali su i najviši državni zvaničnici iz bošnjačkog naroda, član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta BiH Sulejman Tihić.
Bila je i delegacija Vlade RS, u kojoj su bili Omer Branković i Miladin Dragičević, bratunački načelnik Nedeljko Mlađenović, izaslanik visokog predstavnika za područje Srebrenice Kliford Bond (Clifford), predstavnici vlasti FBiH te delegacije ambasada nekoliko zemalja.

E. HUREMOVIĆ

MUKTAR

(Piše: Esad Jaganjac, 15. april, 2007.)

Njegov pasiji život bio je totalno promjenjen onog momenta kada ga je doktor-pukovnik Risto Tervahauta, inače tadašnji šef UN agencije WHO zapazio. Reklo bi se bila je to obostrana ljubav na prvi pogled.  A kad pas voli onda baš voli. I tako, izglođane kosti namah je zamjenila  bogata pseća trpza. Počeo se i gojiti. Dobio je  ime – Muktar. Tako ga je gospo'n Risto proglasio muslimanom.  Ono što mi tih naivnih godina nismo znali je da smo mi, insani, već tada bili proglašeni teroristima od strane UN-a i ostalog «civilizovanog svijeta», a psi medju nama su bili predmet njihove najveće brige. Tako je tada čuvena francuska glumica Brižit Bardo organizovala humanitarnu pomoć za sve cuke opkoljenog Sarajeva, na šta je i doktor Tervahauta emotivno reagovao. Ne samo to, počele su stizati i konzerve pseće hrane koje su «zabunom» dijeljene ljudima, pa su tako mnogi oštetili jetru i bubrege. Ono što pas može svariti nije bilo za insana, očito. Muktar je namah postao hadžija među UN štrumfovima. Svi su se željeli slikati sa njim, maziti ga, gladiti.., a on je onako zbunjen, sada već ugojen,  trčkarao oko njih, mahao im repom gdje god stigne i ne stigne. 

Mnogi bi se mogli zapitati ima li u ovoj istinitoj priči ikakave slićnosti sa današnjim ponašanjem BiH političara. Reklo bi se da nema baš puno, osim što su i Muktar i oni manje više klempavi, mašu repom te pokazuju tendenciju gojenja. Tu svaka sličnost prestaje. Muktar je ujedao i mahao repom onoliko koliko mu je trebalo da drži kožu na kostima, a ovi drugi, BiH političari i oni koji su ih izabrali su ogrezli u zločinu, prodali dušu đavolu, te poduzimaju mjere koje će trajno usrečiti Lucifera za vijekove što dolaze. Tako Radmanović ovih dana, kao agent Srbije pokazuje nam da je genocid  nad ne-Srbima zapravo vitalni nacionalni interes vaskolikih Srba od Une do Tokija. A četnici raspoređeni u takozvanom paralamentu dejtonske BiH su spriječili ukidanje člana 17 zakona o dvojnom državljanstvu i time potvrdili svoj vitalni nacionalni interes da genocid traje dok su oni u životu, kao i sva, uz gusle izrasla buduća pokoljenja mladih početnika. Ruku na srce taj isti zakon, kojim se ukida državljanstvo prognanim građanima Republike BiH, mahom Bošnjacima, su izglasali  zajedno sa njima, njihova braća  po zlu:  srbobalije i ustaše iz SDP-a, SDA i HDZ-a. Malo je falilo da ta ista falanga izglasa u aprilu prošle godine i legalizaciju genocidne tvorevine, tj dadne Karadžiću papir kojim mu mrtvi i prognani Bošnjaci onako serbez opraštaju sve što je poklao i poklanjaju sve što je opljačkao, metodom genocida, naravno.

Negdje prije par mjeseci mediji su objavili da se jedan plaćenik iz genocidne tvorevine vratio kući iz Iraka,  gdje se naubijao i naubijao, napio krvi i napio sve dok se i samim Amerima njegov životinjski nagon nije smučio, pa su ga vratili kući. Da bi se takvom ilegalnom ratu dao miris i Bosne pobrinuli su se srbobalije, četnici i ustaše, koji su upravo ovih dana ispratili u Irak jednu jedinicu OS dejtonske BIH, da kao saveznici bjelosvjetskim agresorima daju pečat i BiH. Okupljene srbobalije, koji su uz šmrcanje ispraćali svoje male agresore tješio je američki ambasador Douglas McElhaney. Tješio ih je kao eto, sada, neki novi agresori idu u rat protiv «terorista», kao što je bilo 92-95 u Bosni. A vi ste sada na strani agresora, pa nemate šta brinuti, kao biva niste više teroristi. Nekadašnjim iskrenim prijateljima Bosne, Bosnu je svojevremeno zgadio i  Zlatko, Zlaja Lagumdžija, koji je oružje nekako prošvercovano u RBIH i pored embarga «civilizovanoh svijeta», prodao Izraelu. Zatim spengao je skoro sve dobrovoljce, koji su došli da nam pomognu tokom genocida, te ih poslao u američki koncentracioni logor u Guantanamo.  To je bila poruka svijetu da BiH, predvođena četnicima, srbobalijama i ustašama čvrsto stoji na braniku svih onih koji genocid smatraju novim svjetskim poretkom i najvećim dostignućem «civilizovanog» čovječanstva od Drine do Tokija, pa i šire. Do sada, u genocidu koji traje u Iraku ubijeno je preko 600.000 «terorista» i očito, po mišljenju Tihića, Lagumdžije i Silajdžića, «deratizacija» još nije završena.

Na kraju, mnoge će vjerovatno zanimati šta se desilo sa Muktarom. Pa ništa, ubrzo je krep'o. Od ljubavi i ljepote! Njegov pseći organizam nije mogao podnijeti tako naglu dobrotu. Uzalud su bile specijalne injekcije, koje mu je gospo'n Risto davao i davao. Plakao je k'o malo dijete kada se Muktar konačno preselio na ahiret. Ono, što su «glineni golubovi» odstrijeljani od strane četnika oko grada padali oko njega u snopovima, to za njega nije bilo ništa uzbuđujuće. Sve je vikao mašala, jer na kraju krajeva deratizacija «terorista» je bila u toku, samo što mi, onako naivni kao i pas Muktar, to nismo ni znali.

MULTI-ČETNIČKA BOSNA I HERCEGOVINA  

(Autor: Sven Rustempašić, Sarajevo, 10. april, 2007)

Ono što Velika Britanija, odn. političkim jezikom govoreno, anglocionistička politika, čini protiv Republike BiH, može se jednostavno nazvati

STVARANJE MULTI-ČETNIČKE BOSNE I HERCEGOVINE

Naime, u britanskom projektu protiv Republike BiH, temeljni postulat je njeno uništenje uz paralelno, supsekventno stvaranje, ozakonjenje ¨srpske države zapadno od Drine¨, Republike srpske – tvorevine nastale na leševima njenih branitelja, prevashodno Bošnjaka kojima je RBiH jedna i jedina matična država.  Na teritoriji BiH, se sistematski uništava svako bitno prisuće, utjecaj, supstanca, opstanak, a pogotovo i ciljano državotvornost (!), glavnih ciljanih grupa:  

1.  Bošnjačkog naroda (ne uzimajući u obzir njihove tzv. lidere i njihove šire familije i suradnike)

2.  Hrvatskog naroda (pripadnika bilo koje profilacije u tom korpusu, sa izuzetkom Zapadne Hercegovine)

3. Onih Bošnjaka koji su protiv anglocionističkog scenarija multičetničke BiH - dakle, protiv svih pripadnika bošnjačkog naroda koji brane građansku državu, Republiku BiH, a time i svoje bosanskohercegovačko građansko profiliranje i opstanak.

4. Onih građana koji se nacionalno identificiraju kao Bosanci i Hercegovci (što je sasvim, a i jedino, ispravno prema priznanju RBiH), a koji potiču iz raznih ostalih, manjih etničkih grupa ili iz tzv. mješovitih brakova, ili, pak, predstavljaju one osobe koje se po etnicitetu i vjeri ne svrstavaju, nego isključivo po svojem građanskom profilu.  

U britansko-četničko-srbalijskom scenariju, svaka suradnja, tolerancija, prijateljstvo .... navedenih ciljanih grupa stanovnika BiH i njihovih prijatelja širom svijeta, totalno je nepoželjna.  Pogotovo je svaka suradnja Bošnjaka i Hrvata koji se bore za cjelovitu, građansku državu BiH – osuđena na žestoku konfrontaciju i uništenje od strane svih četničkih i anglocionističkih organizama, pa i od strane onih organizama u Hrvata i Bošnjaka koji, bilo otvoreno bilo skriveno, surađuju sa projektom multičetničke Bosne i Hercegovine.   

Pripadnici navedenih grupa ¨ciljanih za odstrjel¨, su protivnici onakve BiH u kojoj je Republika srpska neupitna država.  Pripadnici navedenih grupa su protivnici politike koja svim silama na teritoriji FBiH promovira, jača, protežira lidere Srbalije (pro-velikosrpski orijentirane Bošnjake – četničke sluganere) kao i Srbe koji žele proširiti utjecaj u FBiH.   

Britanska, anglocionistička politika protežira, podržava one Hrvate i njihove organizacije koji su spremni reducirati se na neko ¨prisuće¨ u Zapadnoj Hercegovini (uz tanku nadu za državotvornost u ostatku BiH), te one Hrvate koji prave redovne političke izlete ka ¨trećem entitetu¨ odn. ¨federaciji BiH od tri entiteta¨ (Dragan Čović, HDZ BiH).  Dakako, britanska politika protežira i Mustafu Cerića, IZ BiH, koji sada otvoreno traži ¨bošnjačku državu¨ unutar BiH -- imitirajući tako nacističku ideologiju i politiku Svetosavlja, koja u BiH krvlju godinama gradi ¨srpsku duhovnu državu¨. Da je to sve totalno suprotno Islamu, koji je vjera univerzalna i nikada ne teritorijalizira svoju duhovnost nego smatra Islam svjetskim dobrom, malo je i kazati i napisati, jer se to Mustafi Ceriću nikada neće utuviti u njegovu masonsko-sluganersku glavu! Slično kao ¨mitropolit dabrobošnjački¨ Mustafa Cerić, ¨neku teritoriju za muslimane¨ već 17 godina traži i GO SDA, koji bi veoma rado ozakonio Republiku srpsku a da za uzvrat SDA dobije neupitnu i ¨vječnu¨ vlast u Federaciji BiH. Od takve politike nije daleko niti Zlatko Lagumdžija i njegov SDP, a ne vidi se da se je tome ove godine 2007 (za razliku od 2006 kada mu je trebalo da stupi na vlast) usprotivio niti Haris Silajdžić i njegova SBiH, koja je daleko više ¨stranka protiv BiH¨, nego ¨stranka za BiH¨.   

Eto, to je kratki, ad hoc raport o kontinuiranom projektu silovanog stvaranja multičetničke Bosne i Hercegovine ...

DEKLARACIJA BOSANSKIH I BOŠNJAČKIH ORGANIZACIJA IZ DIJASPORE PO PITANJU PRESUDE MEĐUNARODNOG SUDA PRAVDE

MEĐUNARODNI SUD PRAVDE PREKRŠIO KONVENCIJU O SPRJEČAVANJU I KAŽNJAVANJU GENOCIDA

U Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. godine je izvršen zločin genocida nad Bošnjacima. Prekršena je Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju genocida jer je postojala namjera uništenja bošnjačkog naroda. Tu činjenicu je potvrdio Međunarodni krivični Tribunal za bivšu Jugoslaviju u svojim presudama i Kongres i Senat SAD-a u svojim Rezolucijama. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike i dole potpisane najznačajnije organizacije iz dijaspore, osuđuju političku odluku Međunarodnog suda pravde u Haagu, kao nepravednu odluku kojom je nagrađen zločin od strane međunarodne zajednice koja je tako potvrdila saučesništvo u zločinu, koja je ignorisala nepobitne činjenice o genocidu u Bosni i Hercegovini i koja je usporila proces pomirenja među narodima u Bosni i Hercegovini. Zato Odluka Međunarodnog suda pravde stavlja još veću moralnu i političku obavezu na političke predstavnike Bosne i Hercegovine da insistiraju i istraju u zahtjevima za istinom i pravdom, te potpunim anuliranjem svih rezultata genocida. Smatrajući da je šteta koju su pretrpjele žrtve genocida neprocjenjiva u materijalnom i duhovnom smislu, te da te žrtve i njihova buduća pokoljenja moraju ostvariti svoje pravo na ravnopravan i dostojanstven život na svakom pedlju Bosne i Hercegovine, smatrajući da je trenutno ustavno i teritorijalno uređenje Bosne i Hercegovine direktan rezultat genocida, kao i svojevrstan nastavak tog genocida, smatrajući da je genocid u potpunosti uništio karakter Bosne i Hercegovine kao istinske multi-etničke, multi-kulturne i multi-vjerske države, vjerujući da su principi Istine, Pravde i Slobode osnovni temelji na kojima građani i narodi Bosne i Hercegovine moraju graditi društvo, smatrajući izuzetno važnim i korisnim da se dijaspora ujedinjeno oglasi po presudi, dole potpisane najznačajnije organizacije u dijaspori usvajaju:
DEKLARACIJA

ZA PRAVNO, POLITIČKO I MORALNO ANULIRANJE SVIH REZULTATA GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

I. Proces i pravac ustavne reforme u Bosni i Hercegovini mora se u potpunosti rukovoditi činjenicom da je u Bosni i Hercegovini počinjen genocid, te konačno rješenje mora anulirati sve rezultate genocide, uključujući anuliranje Republike Srpske koja je po Odluci Međunarodnog suda pravde odgovorna za genocid u Srebrenici.

II. Ustavno uređenje Bosne i Hercegovine, bazirano na etno-teritorijalnim principima, je direktan rezultat genocida i kao takvo mora biti ukinuto.

III. Društveno-političko uređenje Bosne i Hercegovine se mora uskladiti sa njenim uređenjem koje je postojalo prije započinjanja genocida, što uključuje i teritorijalno ustrojstvo Bosne i Hercegovine.

IV. Svi praktični efekti genocida se moraju poništiti što uključuje i efektivan i samo-održiv povratak svih preživjelih žrtava genocida u svoje prijeratne domove.

V. Bosna i Hercegovina mora povratiti karakter istinske multi-etničke države na svakom dijelu svoje teritorije, status koji je imala do započinjanja projekta genocida koji je rezultirao stvaranjem etničko-čistih teritorijalnih cjelina.

VI. Potomci žrtava genocida, preživjele žrtve genocida, kao i država Bosna i Hercegovina, moraju biti obeštećeni u materijalnom smislu kako bi se omogućilo ispunjavanje primarnih obaveza iz gornjih navoda.

VII. Bosna i Hercegovina mora donijeti zakon o zabrani negiranja genocida, te osigurati najstrožiju i najširu primjenu tog zakona.

VIII. Politički predstavnici Bosne i Hercegovine moraju insistirati i istrajati na zahtjevima da Srbija i Crna Gora prihvate punu pravnu, političku, materijalnu i moralnu odgovornost za genocid, te da se obavežu da će u potpunosti podržavati i pomagati poništavanje efekata genocida i sprečavati bilo kakve buduće pokušaje za ponavljanje genocida u Bosni i Hercegovini.

Potpisnici Deklaracije:

1. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike
2. Svjetski Savez Dijaspore BiH
3. Bošnjačko-Američko Savjetodavno Vijeće za BiH
4. Udruženje Bošnjaka Australije
5. Vijeće BH Organizacija Australije
6. Australijska BiH Fondacija Pravda za BiH
7. Udruženje Srebrenica

TUŽBA - PRESUDA

(FENA, 26. februar, 2007)

SRBIJA NIJE ISPUNILA OBAVEZE PREMA KONVENCIJI O SPREČAVANJU I KAŽNJAVANJU ZLOČINA GENOCIDA

FENA

***

SUMARNI ZAKLJUČCI (Republikabih.net)

1. Tihićev (GO SDA) advokatski tim nije "uspio" (HTIO) dokazati kivicu Srbije za genocid. 

2. GO SDA je sabotirao Tužbu od samog početka, izbacivši prof. Boyle-a iz tima, ukidanjem financiranja Tužbe, te instruiranjem njihovog advokatskog tima da ne iznosi sve dokaze protiv (SRJ ) SCG. Oni su sami zahtjevli da iznošenje dokaza traje samo 4 sedmice (kao da se radi o pljački banke) i spriječili su brojne svjedoke da daju iskaz na Sudu.

3.Postoje snažne indicije da se GO SDA nagodila oko Tužbe, o čemu je pisala srbijanska štampa prošle godine. Sumnja se da je nagodba bila da GO SDA ili povuće Tužbu ili je anulira (što je Tihić i uradio) u zamjenu za obnovu Ferhadije u Banja Luci. Kao što je poznato Cerić je prošle sedmice u Banja Luci ugovorio transfer od 300.000 KM Islamskoj zajednici, a danas je Sud obznanio nedavno donesenu presudu da Srbija nije kriva za genocid.

4. Pošteno govoreći, i da su sudije bile sve do jednog poštene i potpuno profesionalne u svom poslu, i da su htjeli nisu mogli donjeti drugačiju presudu, jer je Tihićev (GO SDA) advokatski tim uskratio brojne dokaze o umješanosti Srbije u planiranje i izvođenje genocida na cjelokupnom području Republike BiH. Gotovo je sigurno da GO SDA, odnosno vlast dejtonske BIH ima u svojoj arhivi informacije o četničkom planu RAM, te dogovor Izetbegovića i SANU oko "preseljenja naroda", odnosno poziva Miloševiću da izvrši genocid nad Bošnjacima. U pokušaju da sakrije inkriminirajuće dokaze o vlastitom učešću u provođenju genocida nad Bošnjacima (predaja oružja četničkoj JNA, ukidanje svih vitalnih funkcija RBiH, uskraćivanje sredstava Armiji BiH, ubistava i atentati na oficire ABiH, izdaja Ustava RBiH, pokušaj legalizicaje tzv. RS, odnosno ratnih ciljeva zločinaca Miloševića i Karadžića, te očito ovim dokazano sabotiranje pravde) GO SDA je počinio niz nezakonitih radnji sabotiranja Tužbe.

5. GO SDA je ovim dokazao da je namjerno sabotirao pravdu, što ga ćini saučesnikom u genocidu nad nesrpskim stanovništvom Republike BiH.

6. Uloga GO SDP-a u svemu ovome bi također trebalo da bude preispitana, jer su po pitanju Tužbe imali slične ili istovjetne stavove sa GO SDA.

TUŽBA - PROLOG

Piše: Esad Jaganjac, London, 25. februar, 2007

Poslije toga bilo je nekoliko pokušaja da se tužba povuče i  "stvar izgladi" vansudskom nagodbom. Ali svaki puta patrioti Republike BiH su digli javnost na uzbunu i za tako nešto ni SDA ni SDP nisu imali hrabrosti. U to doba kičma braniocima Republike BiH još nije bila potpuno slomljena, što će poslije uslijediti razno-raznim kriminalnim privatizacijama, sabotiranjem ljudskih prava, ciljanim omalovažavanjem uloge branilaca RBiH, preuzimanjem BiH medija te oduzimanjem BiH državljanstva prognanim građanima Republike BiH.

Zatim slijedi pokušaj bivših članova Predsjedništva BiH Živka Radišića i Alije Izetbegovića da kao ko-agenta tužbe ispred BiH imenuju pravnika iz tzv. RS, koji bi tužbu "iznutra" sabotirao i eventualno povukao. Taj pokušaj je osujetio treći član Predsjedništva Ante Jelavić, koji za tako prljavu podvalu nije imao stomak. Ubrzo zatim Jelavić se našao u četničkom zatvoru na Kuli. Svi drugi nezakoniti potezi Ante Jelavića su mogli biti oprošteni, ali ovaj ne.

Kada su svi ovi pokušaji povlačenja Tužbe propali, onda su se sjetili da "zavrnu slavinu" dotoka novca za svrhu finansiranja tužbe. Najednom dejtonska BiH, ilegalna nasljednica Republike BiH nije imala para da finansira tužbu protiv susjedne države, koja je izvršila agresiju na Republiku BiH i počinila genocid. Odgovor patriota Republike BiH je bio osnivanje vlastitih fondova za finansiranje Tužbe. Među prvima stupa na scenu BOSANSKI KONGRES koji i pored snažne medijske satanizacije, zajedno sa nevladinom organizacijom Udruženje Majki Srebrenice i Podrinja osniva fond i poziva građane, lojalne Republici BiH da  uplate sredstva. Ova očita sabotaža Tužbe od strane Glavnog odbra SDA nije prošla nezapaženo u samoj bazi SDA. Kao rezultat pobune članstva SDA, Glavni odbor SDA biva primorana da osnuje i vlastiti fond "Pravda za BiH" u koji se uskoro počinju slijevati značajna sredstva iz BiH i dijaspore. Interesantno je da je pred sam početak suđenja bivši visoki funkcioner tzv. RS Sulejman Tihić pokušao zavaditi dijasporu sa građanima RBiH tako što je licemjerno dao potpuno lažnu izjavu da su sredstva prikupljena od "sirotinje" iz BiH, a da dijaspora nije učestvovala u finansiranju. Licemjerstvo i hipokrizija ovdje dostižu vrhunac jer su upravo Glavni odbor SDA i vodstvo SDP-a bili ti koji su ukinuli finansiranje tužbe i time i formalno postali saučesnici u genocidu nad građanima Republike BiH. U svim demokratskim  i pravnim državama sabotiranje pravde se ocjenjuje kao saučesništvo u kriminalu.

Nekako istovremenom sa suđenjem, velikosrpski lobi međunarodne zajednice zajedno sa nosiocima velikosrpskog projekta u BiH pokreće inicijativu za legalizaciju tzv. RS u Parlament BiH, nastojeći tako obezbjediti "policu osiguranja" za genocidnu tvorevinu, za slučaj da stvari na Internacionalnom Sudu Pravde krenu u neželjenom toku. Pod lažnim plaštom "ustavnih promjena" izvršena je snažna medijska propaganda i izvršeni jaki pritisci na narodne zastupnike da dobrovoljno legalizuju tzv. RS, zadužbinu Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića, kreiranu ilegalnim putem, agresijom, genocidom, progonima, silovanjima, ucjenom i izdajom.  I taj pokušaj je srećom osujećen od strane patriota Republike BiH.

Na kraju, Tihić poteže zadnji "as" iz rukava. Iako je iznošenje dokaza Miloševiću trajalo godinama i suđenje nacistima u Nurnberg-u takodjer godinama, BiH advokatski tim traži od Suda da iznošenje dokaza za najveći genocid u Evropi poslije drugog svjetskog rata traje samo 4 sedmice, kao da se radi o pljački banke. Uz to odustaje od izvođenja svjedoka i što je najveći udarac na pravdu i žrtve genocida, ne zahtjeva ukidanje rezultata i ciljeva genocida, genocidne tvorevine tzv. RS. Također, imajući u vidu težak ekonomski položaj SCG zahtijevaju od Suda da ne utvrdi visinu odštete, već će se oni (Tihić) kao nagoditi sa SCG o visini odštete. Tako je praktično čitava tužba anulirana. Ne zahtjeva se od Suda ni pravda ni odšteta. 

Reagujući na sve ovo Prof. Francis A. Boyle je uputio pismo građanima BIH, sa slijedećim sadržajem - citat:

Dragi prijatelji:

“Dostavljam vam finale zahtjeve Bosne na Svjetskom sudu. Kao što možete vidjeti, nema niti riječi da se ukine Republika Srpska. Gospodin Tihić je odbio moje nekoliko puta ponovljene ponude da idem na Svjetski sud i tražim od suda da donese odluku protiv Republike Srpske kao genocidne državice. On nije ovlastio niti gospodina Softića da to učini. Razlog zašto je gospodin Tihić odbio moje ponovljene ponude da se ukine Republika Srpska na Svjetskom sudu je to što je on radio sa svojim prijateljima i saveznicima u SDS, SDNS i PDP na učvršćivanju Republike Srpske putem Hays-ovih Reformi. Tako, naravno, gospodin Tihić me nije poslao na Svjetski sud da se eliminiše Republika Srpska.”

Profesor Boyle dalje kaže : “Gospodinu Tihiću se mora suditi”…...”Gospodin Tihić nije podoban da služi u Predsjedništvu BiH”. – kraj citata.

Zbog svega ovoga, očito je da Beograd ima osnova za optimizam. Pokazalo se, kao i mnogo puta do sada, da najveći i najopasniji neprijatelji Republike BiH i njenih građana sjede u vrhu vlasti dejtonske BiH.

Tihić se u emisiji 'Pošteno govoreći' od 20. februara 2007  pokušao «oprati» obmanjujući BH javnost da Tužba za genocid nije mogla ukinuti RS. Na ovu laž, stigao je demanti od Prof. Francis A. Boyle-a, inače eksperta internacionalnog prava, koji tvrdi slijedeće:

“Zahtjev za povrat (na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida) je bio u Tužbi od početka do gotovo samog suđenja. Krajnje je neuobičajeno, nije normalno, da se povuče Zahtjev za povrat (na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida). Povrat (na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida) je normalan zahtjev u našem slučaju. To su sabotirali Tihić i Softić”.

“Nije mi poznat niti jedan slučaj na Svjetskom sudu u kojem je Zahtjev za restituciju (povrat na prethodno stanje) povučen prije samog sudjenja. Prva lekcija u internacionalnom pravu je da se uvijek traži restitucija (povrat otetog)... Kako sada stvari stoje, nova vlada Bosne i Hercegovine može iskoristiti povoljnu presudu protiv RS... u sljedećem stepenu procesa koji će se odnositi na odštetu”, rekao je Profesor Boyle.

U svom nedavnom obraćanju BiH javnosti Prof. Boyle kaže:

Čitao sam da je g. Tihić negirao moje tvrdnje na TV. Zbog toga vi imate moju dozvolu da objavite ovaj odgovor njemu, ako to želite. Sredstvo Restitucije je uvijek bilo u Svjetskom Sudu Pravde još od samog početka: odnosno da se ponove uspostavi situacija u BiH kakva je bila prije početka rata i genocida u martu 1992., što bi zahtijevalo eliminaciju Republike Srpske. Kada sam bio u posjeti Bosni, u julu 2005. na ceremoniji komemoracije 10-te godišnjice  masakra u Srebrenici, ja sam pokrenuo kampanju  da eliminišem RS na ICJ, na ovaj način.

G. Softić je imao dva javna predavanja o tome u Sarajevu, gdje sam mu objasnio precizno kao se to može postići. Ja sam nastavio da prosljeđujem isti ovaj savjet g. Tihiću nekoliko puta, kroz SDA «izvore» nekoliko slijedećih mjeseci. Nasuprot mojim najboljim naporima, kako je saslušanje pred ICJ dolazilo do kraja, Tihić i Softić su instruirali jednog bosanskog advokata da kaže Internacionalnom Sudu Pravde da Bosna više ne traži postupak Restitucije, kojim bi se  zahtijevalo ukidanje RS. U to doba Tihić i SDA su bili u vladajućoj koaliciji sa SDS, SNSD i PDP. Tako, naravno Tihić nije imao interes da napada koalicione partnere. Da su Tihić i Softić zahtijevali eliminaciju RS na ICJ-u to bi moglo rezultirati  kolapsu njihove koalicije između SDA, SDS, SNDS i PDP. Zbog toga su oni namjerno sabotirali svaku mogućnost pozivanja Internacionalnog Suda da naredi Restituciju na račun Bosne a protiv Srbije i Crne Gore, što bi značilo eliminaciju RS.

Ova strategija je bila također konzistentna po pitanju podrške Tihića i SDA takozvanim Hays-ovim reformama, koje bi cementirale Republiku srpsku za sva vremena. Još jednom da ponovim, pošto su Tihić i SDA u koaliciji sa SDS, SNDS, i PDP, Tihić je potpuno podržao Hays-ove reforme, koje bi konsolidovale RS zauvijek i također sabotirao postupak Restitucije za Bosnu pred Internacionalnim Sudom Pravde, koja bi zahtijevala eliminaciju RS. Na zahtjev SDA ja sam također savjetovao Tihića da odbije Hays-ove reforme. Kada je on odbacio moje savjete, ja sam pokrenuo kampanju da porazim Hays-ove reforme i u tome mi se pridružio moj kolega i prijatelj  još iz rata/genocida  Haris Silajdžić. Ja sam jako zahvalan da su Haris, SBiH i Patriotski front zajedno sa mnom uspjeli da poraze Hays-ove reforme, koje bi bile katastrofa za BiH. Ali ja sam jako žalostan da javim da su nasuprot mojim najboljim nastojanjima, Tihić i Softić me onemogućili da ukinem RS pred Internacionalnim Sudom.

Profesor Francis A. Boyle

Na kraju, šta reći na sve ovo? Historija nas uči da je dovoljno imati samo jednog izdajnika u svojim redovima da se pretrpi katastrofalni poraz. Kod nas je obratno, mi imamo armiju-većinu izdajnika vlastite domovine u svojim redovima i samo šaku patriota. Kakvu onda drugačiju sudbinu Bosna, kao država može očekivati u budućnosti do potpunog uništenja. Bez obzira na sutrašnji ishod Tužbe, sudbina Bosne će ostati krajnje neizvjesna. Razlog tome je više metaforičan, jer takva, nekada ponosna država Kulina Bana, danas ne zaslužuje da ima ogromnu armiju četnika, srbobalija i ustaša pod svojim skutima. Bosnu više nema ko da brani jer u njoj, nakon desetak genocida u zadnja dva vijeka nad autohtonim Bošnjacima, Bošnjaka gotovo da više i nema. 

*** 

Originalna izjava Prof. Boyle-a u vezi Tužbe, data bosanskim medijima 22. februara, 2007.

THE TRUTH ABOUT HOW PRESIDENT TIHIC HANDLED THE BOSNIAN LAWSUIT FOR GENOCIDE AGAINST SERBIA

 For Tihic and Softic to have requested the elimination of RS at the World Court could have resulted in the collapse of their coalition government among SDA, SDS, SNSD and PDP. So they deliberately sabotaged any possibility of calling upon the World Court to order Restitution on behalf of Bosnia against Serbia and Montenegro , which would have meant the elimination of RS. This  strategy was also consistent with the support given by Tihic and SDA to the so-called Hays Reforms, which would have solidified Republika Srpska forever. Once again, since Tihic and SDA were in coalition with SDS, SNSD and PDP, Tihic fully supported the Hays Reforms that would have consolidated RS forever and also sabotaged the remedy of Restitution for Bosnia at the World Court , which would have required the elimination of RS. At the request of SDA, I had also advised Mr. Tihic to reject the Hays Reforms. So when he rejected my advice,  I also launched a campaign to defeat the Hays Reforms and was joined by my colleague and friend from the war/genocide Haris Silajdzic to defeat the Hays Reforms. I am very gratified that Haris and SBIH and the Patriotic Front and I were able to defeat the Hays Reforms, which would have been a disaster for Bosnia. But  I am very sorry to report that despite my best efforts to the contrary, Tihic and Softic would not permit me to dismantle RS at the World Court. 

Professor Francis A. Boyle

Law Building

504 E. Pennsylvania Ave.

Champaign , IL 61820 USA

TIHIĆ SPRIJEČIO BOYLEA DA NA MEĐUNARODNOM SUDU PRAVDE UKINE "REPUBLIKU SRPSKU"

(Piše: Ibrahim Halilović, Winsdor, 18. februar, 2007.)

"Predsjednik Socijalističke partije Petar Đokić rekao je da je tužba BiH protiv SCG kontroverzna i da nema ni pravni ni politički legitimitet, te da nije trebalo da bude ni pokrenuta s obzirom da je nije podržala polovina BiH."  Izvor: (Srbi zajedno protiv tužbe", Nezavisne novine, 17. februara 2007.  http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vijest=5989&meni=3 ).

Sada je na Sudu da odluči.

Tvrdnja kako Tužbu nije "podržala polovina BiH" je apsurdna: niko pametan i ne očekuje da polovina države koji se zove RS, tuži samu sebe i da još financira taj spor protiv sebe same, kao suučenika u genocidu i zločinu neviđenog spektra i obima.

Dakle, posto "ta plovina BiH" nije tužila samu sebe, ona nije ni finacirala tu Tužbu, stalno je bila protiv nje, pa Dodik sada kaže kako su pare namicane iz privatnih fondova. Da, namicane su i iz privatnih foindova i ja sam osobno dao svoj skromin doprinos.

Jer, država BiH oličena u Sulejmanu Tihiću je nastojala na svaki način obezvrijedniti tu Tužbu, kad već nije smjela povući je zbog pritiska preživjelih žrtava. Tihić je ustezao sa parama, ali patrioti BiH su namirivali ono što je bila dužna država koju je Tihić vodio.  Na zahtjev autora Tužbe američkog advokata Frencisa A. Boylea da ga uvrsti u tim da bi on kao zastupnik Tuzbe ukinuo RS na Medjunarodnmom sudu pravde, Tihić je u ime SDA i države BiH odbio taj zahtjev jer je bio siguran da bi Boyle i uspio ukinuti RS. Tihić je odbio besplatne usloge Boylea, da bi kukako potom kako nema para za Tužbu, kako je Tužba u opasnosti, pa su Bosanci sirom svijeta skupljali sadaku za nju, premda je Tužba bila državna stvar, a ne Tihićeva ili SDA Tužba.

Tihić nije preko advokata Softića ispostavio zahtjev Sudu za nadoknadu štete, pa će se o tome dogovoriti strane u sporu jer Tihić ne želi ekonomski uništiti Srbiju i Crnu Goru, koje su i ekonomski i u ljudstvu upropastile BiH. Tihiću je glavno da SRJ bude proglašena krivom, mada to znaju i ptice na grani, RS neka ostane kao spomenik zlu, a pričinjenu štetu neka plate žrtve agreisje i genocida.

Stoga, Dodik, Đokic i co. bi trebali podići turbe Izetbegoviću koji je utemeljio RS nastalu na agresiji i genocidu, a spomenik Tihiću za života jer je na Međunmarodnom sudu pravde izbjegao tražiti njeno ukidanje i pravično namirivanje štete. Nišane bi Dodik i co. trebali naručiti i živućem Reis-efendiji Mustafi Ceriću koji o trošku džematlija gradi ono što su porušili četnici.

Na tom Sudu je bilo moguće ukinuti RS. Medjunaroni sud UN-a je mnogo jača PRAVNA institucija od nekog dogovora balkanskih političara, među kojima i onih koji su krojili krvavu bosansku košulju  u Dayotonu u koji se Ivanić i društvo zaklinju, tvrdeći da je RS daytonska ustavna kategorija i da joj Sud ništa ne može!

I, neka se ni Dodik ni društvo ne zavaravaju da ih neće obavezivati presuda Međunarodnog suda pravde u Den Haagu po Tužbi RBiH. Taj sud, kao najveća pravna institucija u svijetu ima instrumente kojima će sporvesti svoju odluku, svidjalo se to kome ili ne.

Kao potvrdu mojih riječi kako Tihić amnestira agresora i genocidnu RS,  šaljem Nezavisnim novinama kopiju pisma koje mi je 13. maja prošle godine uputio autor Tužbe RBiH protiv SRJ i njen prvi zastupnik američki profesor internacionalnog prava Francis A. Boyle.

Betreff: FW: Sell Out?
Datum: Sat, 13 May 2006 10:15:41 -0500
Von: "Boyle, Francis" <FBOYLE@LAW.UIUC.EDU>
An: "Ibrahim Halilovic" <ihalilovic@yahoo.de>

so it looks like they are going to sell the lawsuit out. If Tihic had listened to me, I could have abolished RS at the World Court without selling out the lawsuit. This stuff about my being excluded because I am Irish is baloney. Tihic and Softic and Van Den Beisen rejected my offer to abolish RS at the World Court because Tihic was in bed with SDS, SNDS and PDP over the Hays Reforms to strengthen RS. fab. 

Prevod: Izgleda da oni namjeravaju da prodaju Tužbu. Da me je Tihić poslušao, ja sam mogao ukinuti RS na Svjetskom Sudu bez prodaje Tužbe. Ovaj slučaj, gdje sam ja isključen (iz advokatskog tima, prim. prev.) zbog  toga što sam Irac je glupost. Tihić i Softić i Van Den Beisen odbili su moju ponudu da ukinem RS na Svjetskom Sudu jer je Tihić bio u "krevetu" (na istoj strani, prim. prev.) sa SDS, SNDS i PDP u vezi sa Hays-ovim reformama, čiji je cilj bio da ojačaju RS.

Ibrahim HALILOVIC, slobodni novinar, Windsor, Canada

Napomena RepublikeBiH.net:

Ovo je odgovor novinara Ibrahima Halilovića na jedan napis u banjalučkim - Dodikovim «Nezavisnim novinama.»

Sličnih napisa je na desetine po četničkoj štampi. Zajendički naslov bi im mogao biti malo modificiran - «Svi četnici protiv Tužbe».

Ali, nisu samo svi Srbi i svi četnici protiv Tužbe. Protiv Tužbe je i Sulejman Tihić, nekadašnji član Predsjednisštva BiH i aktualni predsjenik SDA, koji se smatra "reprezentom" svih Bošnjaka.

Taj i takav izdajnik Tihić nije smio povući Tužbu bojeći se gnjeva preživjelih žrtava, ali je sve učinio da je omalovaži, da ublaži presudu po toj Tužbi. Ovdje je jedan od dokaza – a svjedok je niko drugi nego prof. Francis A. Boyle, autor Tužbe RBiH protov SRJ za agresiju i genocid i njen prvi zastupnik koji je uklonjen iz našeg advokatskog tima, iako je nudio svoje usluge «pro bono». Veleizdajnici su to učinila iz straha da bi on taj spor sigurno dobio.   

PROFESOR BOYLE O NOVOJ HEJSOVOJ INICIJATIVI

Kasnije mi je Predsjednik Izetbegović zatražio analizu prvog nacrta Dejtonskog plana, kojega mu je dao Ričard Holbruk.  Taj plan bi pravno (de jure) podijelio Republiku BiH u dvije neodržive mini-države koje bi sebi anektirale Srbija i Hrvatska.  Ali, to nije obavljeno!  Umjesto toga, SAD i Holbruk dijele Republiku BiH faktički (de facto), što je današnje stanje.  Hejsove reforme, koje su SAD sponzorirale, imale su konkretnu namjeru da učvrste i poguraju ovu faktičku (de facto) podjelu Bosne, a zatim njeno priključenje Srbiji - kao neku vrstu kompenzacije Srbiji za gubljenje Kosova.  Američki Državni Podsekretar Nik Burns, koji je radio za Klintona dok se navedeno događalo, sada je koordinator američkog ¨finalnog rješenja¨ za oboje, i Bosnu i Kosovo.  Američka finalna solucija za Balkan. 

Moju preporuku sa kraja 2005. godine, da se odbaci to Hejsovo amendiranje Dejtonskog Aneksa 4 (ustava), uspješno su primijenili moj prijatelj Haris Silajdžić i patrioti Republike BiH tokom 2006. godine, što je Harisu donijelo veliku podršku, koja mu je donijela i ogromnu pobjedu na izborima od 1. oktobra, kada je svoga protivnika pobijedio skoro u omjeru 3:1.    

Nakon što su me gledaoci popularne TV Hayat proglasili ¨Osobom 2006. godine¨, izaslao sam slijedeću poruku, koja ustvari pojašnjava i moj stav u vezi sa bosanskim ustavom.  Evo te poruke:

Moji dragi bosanski prijatelji,

Veoma sam počašćen i duboko dirnut sa vašim glasanjem. To glasanje simbolizira duboku želju svih Bosanaca i Hercegovaca da imaju istinitu ustavnu reformu po mjeri Bosanaca i Hercegovaca, za dobrobit Bosanaca i Hercegovaca, i da vam nikada ponovo ustav ne nameću velike sile.  Morate zamijeniti genocidni i apartheidni dejtonski ustav, sa ustavom koji zadovoljava standarde Evropske Unije i Evropske konvencije o ljudskim pravima, a što niti dejtonski ustav niti nove, odbačene Hejsove reforme nikada nisu zadovoljile.    

Sada kada su izbori gotovi i kada je vlast formirana, ohrabrio bih sve vas da izvršite pritisak na vaše političke lidere da postignu taj cilj.  Budućnost Bosne i Hercegovine kao ujedinjene, pluralističke, multinarodne demokracije, je u Evropskoj Uniji.  Zato moramo imati novi ustav koji je potpuno kompatibilan sa standardima EU.  Pozivam sve BH političke lidere da odlože na stranu svoje razlike i rade u pravcu postizanja toga cilja.  I osobno sam spreman raditi u pravcu postizanja toga cilja sa svim ljudima dobre volje bez obzira na njihovu etničku pripadnost i religiju.  Svi Bosanci i Hercegovci trebaju biti ravnopravni i slobodni u novom ustavu. 

Moje čestitke svima vama za uspješno obavljene izbore.  Moje čestitke vašim političkim liderima na formiranju vlasti. Krenimo sada na posao donošenja novog ustava.

Sretna Nova Godina svima. 

Francis A. Boyle
Profesor Internacionalnog prava

BAJRO NA SARAJEVSKOJ TELEVIZIJI

    (London, 1. januar, 2007)

Sa sarajevske televizije Bajaga se nije skidao. Kažu, puštala ga neka šiparica, koja je do ušiju bila zaljubljena u njega, a eto slučajno radila na televiziji i duboko je vjerovala da će on ipak doći po nju na bijelom konju i spasiti je iz pakla.

Patriotska liga i Zelene beretke su formirale TO RBiH, a HDZ formirao HVO. SDA se pitala ko to tamo puca, a SDP vjerovao da će to sve JNA srediti kada uđe u grad, pa nema potrebe za sekiracijom. Posljednje zalihe hrane, cigara i novca su nepovratno nestajale. Glad je virila iza ugla.

Velika područja RBiH su bila odsječena i prisiljena da primaju isključivo program TV Beograd, koji je emitovao Miloševićevu ratnu propagandu. Retorika TV Beograd o "ugrozenom narodu", "budjenju ustašstva", "nacionalnom opstanku", "hrvatsko-muslimanskoj zavjeri", "islamskoj prijetnji" zamijenila je bolesno neutralno izvještavanje TV Sarajevo. Beogradski Jutel Gorana Milića se sam dokinuo na dan početka agresije, pošto je obavio svoju misiju. Uskoro nakon Kozare, i drugi predajnici - Plješevica, Doboj, Trovrh, Velež, Vlasić - nasilno su otimani i preusmjeravani na signal TV Beograd. Tokom oružanog otimanja predajnika na Vlasiću, četnici su ubili tehničara TV Sarajevo Bajram Zenunija i zarobili posadu predajnika.

Narod u Sarajevu je sa zebnjom iščekivao šta će se dalje desiti. Mnogi, uključujući i moju malenkost, kojima je odmah bilo jasno o čemu se radi, učlanili su se dobrovoljno u TO RBiH i stali na branik grada. Stajali smo hrabro na prilazima gradu sa tanđarama, lovačkim puškama, pištoljima, te ruskim dobošarima koje je Alija «pametno» dobio u zamjenu za kalašnjikove i «papovke» iz arsenala TO RBiH, koje je predao JNA i SDS-u.  Da bi nekako ostali pri zdravoj pameti, često je red suza zamjenjivao red smjeha; uvijek se nalazilo načina za šalu. Tako, sjećam se jedne priče koja se pričala u pauzama, kada je red smijeha dolazio na red. Kažu, negdje na Koševskom Brdu, prekoputa Poljina živio neki Bajro, koji se ničega nije bojao. Hodao je uspravno gradom i tokom najžešćeg granatiranja. Helem, njegove komšije riješe da ispitaju je li se tu radi o hrabrosti ili ludosti. I jednu noć, oni ti nabiju šubare na glavu, preobuku se ko' biva četnici i dođu pod njegov prozor uzvikujući: «Bajrooo, Bajroooo». A on, prvo zuri u televezor, pa u vrata, pa u prozor, pa opet u televizor. Na kraju «četnici» ipak banuše na vrata i nasta opšti smijeh. «Auuu» kaže Bajro, « a ja sve mislio neko spominje Bajru na televiziji». E tek tada je nastao pravi prolom smijeha. Naime svi su znali da je i tada, još uvijek, Televizija Sarajevo bila pro-četnička  i da nije bilo teorije da se ime nekog Bajre spomene na televiziji.

Kako tada tako i sada, sljedbenici četničke ideologije su shvatali važnost propagande i posjedovanja u svojim rukama ključnih medija. Dok god traje genocid, njihov čovjek mora biti na čelu Ministarstva za komunikacije, za vanjske poslove, službe sigurnosti, vojske i td. I gle «slučajnosti», očiti sljedbenici Miloševićevog velikosrpskog projekta, stranke na vlasti genicidne tvorevine, uz «razumjevanje» SDA i SDP-a,  sve to imaju i dan danas na cijelom području dejtonske BiH. Naravno, stvar se uspješno kamuflira uz pomoć «Nemanja» sa ovu stranu Drine. Ipak, ko hoće da vidi, može ih lahko prepoznati. Na primjer, ko dobiva njihova «priznanja»...prošle godine Senad Avdić, ove Bakir Hadžiomerović, dogodine vjerovatno Senad Šalja Pečanin ili Senka Kurtović i td.

Izgleda da se ipak ništa nije promjenilo od '92 do danas. Imao sam prilike da gledam neku emisiju «60 minuta», zadnju u staroj 2006. godini, koju uređuje Risto Đogo, pardon Bakir Hadžiomerović. Gosti su mu bili članovi Predsjedništva dejtonske BiH. Gledajući tu emisiju ja sam prvo pomislio da se ista snimala negdje na Ravnoj Gori. Naime dok su se Nebojša Radmanović i Bakir Hadžiomerović osjećali kao kod kuće, Haris je izgledao kao da će sada početi da ga kolju, a Željko Komšić je plivao kao u bazenu tražeći izlaz. I tako Bakir Hadžiomerović, uporno promovirajući izdajnike poput Tihića i Lagumdžije, te njihovu podvalu sa amandmanima, dogura do «priznanja» novinara godine, koje su mo dodjelili mediji iz genocidne tvorevine. Tokom gostovanja u studiju RTRS novopečeni vojvoda Bakir Nemanja Hadžiomerović je svečano izjavio da je "BOSNA JEDNA FRANKENŠTAJNSKA TVOREVINA NASTALA NAKON RATA VJEŠTAČKIM SPAJANJEM NEKOLIKO NESPOJIVIH DIJELOVA". I takav četnički kadar je danas alfa i omega FTV, a onda vičemo «Aferim» tamo nekim Holanđanima, koji su se igrali klikera dok se odvijao genocid.

Drugi primjer, koji je kod mnogih izazvao gađenje i povraćanje je emisija «Pečnica», sa naslovom «FENOMENALNI DODIK», koju vodi poznati nam   Senad Šalja Pečanin. Tu je pored raznih vrsta «kikiriki i košpica» gospon Šalja omogućio Dodiku da objasni njegovo viđenje «federalne Bosne», uz istovremeno začepljavanje usta dr. Nijazu Durakoviću, koji je pokušavao nešto da kaže kontra toj «fenomenalnoj ideji». Prije toga, ovaj se hamal iz Rožaja u prijašnjim emisijama dobro kompromitovao  portretirajući Bošnjake kao teroriste i manijake i navodeći predstavnike hrvatskih stranaka da pričaju o «trećem entitetu».

Bilo kako bilo, moglo bi se reći da je neki pomak u bosanskim medijima učinjen. S vremena na vrijeme pojavi se ipak neki Bajro i na FTV i na BHT1 i u Danima, Slobinoj Bosni, Oslobođenju i td. Nezgoda je jedino u tome što skoro svaki od njih (čast rijetkim izuzecima) ima šubaru na glavi.

POMOZ BOG ČETNIČKA BOSNO

(London, 3. novembar, 2006)

Ovih dana četnička tajna služba, takozvana SIPA iz Banja Luke, osnovana po nalogu Čavića, Tihića, Dodika i Lagumdžije kreće u lov na preostale pripadnike Armije BiH. Ostala je još po koja brigada ljudi, koji nisu u međuvremenu izvršili samoubistvo i koji nekako životare kopajući po kontejnerima. Krivi su jer su branili ovu državu. Četnički vojvoda Milorad Mićo Dodik, koji bi po svim uzusima normalne države već morao biti iza brave zbog konkretnih poteza na rušenju suverenitata države u kojoj živi, podnosi tužbu protiv generala Dudakovića, jednog od rijetkih, još nelikvidiranih komandanata Armije BiH, koji su tu istu državu branili. Kako saznajemo već je ta ista četnička banda zaprijetila Dudakoviću da se ne smije javljati u javnosti. Da bi zamazali oči onima koji žarko žele da im oči budu zamazane, usput ova banda bajagi uhapsi i po kojeg četnika, kojeg će veoma brzo pomilovati, čim dokrajči preostale pripadnike Armije BiH. Takva pomilovanja već pljušte u tzv RS, potpisana od strane Dragana Čavića, nazovi predsjednika nekakve nacističke tvorevine. Ovi banditi čak idu tako daleko da traže pomilovanje i za već osuđenu Biljanu Plavšić, čiji su zločini dokazani na internacionalnom sudu u Hagu. Pošto je i ta blamaža otkrivena, zbog koje bi u svakoj normalnoj državi kompletna vlast morala podnjeti ostavku (sjetiomo se Holandske vlade i izvještaja o Srebrenici), tako nešto u današnjoj četničkoj Bosni je stvar prestiža.

Pod naletom nove ofanzive četnika prvi je stradao Šefik Alić, komandant 505. bužimske brigade Armije BiH. Kruže neprovjerene vijesti da je falsifikovane inkriminirajuće "dokaze" četničkoj SIPI dostavila SDA. Sudeći po antidržavnom ponašanju Tihića i GO SDA, kao uostalom i kompletnog vođstva stranke SDA od njenog osnivanja, takve glasine bi mogle biti istinite. Način kako je SIPA uhapsila Alića, stavljanjem vreče na glavu, te opkoljavanjem njegove kuče i td, ukazuje na to o kakvim se nemoralnim četničkim smradovima radi. Nedavno smo mogli vidjeti sličnu scenu ispred Predsjedništva BiH, gdje je jedan od takvih krkana potegao pištolj na člana nevladine organizacije Tutto Completo. Sigurno bi ga i upotrijebio da nije bilo kamera okolo. Dakle hapse se branioci Republike BiH, preostali pripadnici Armije BiH, dok najveći zločinci poslije Hitlera, Karadžić i Mladić, te nekoliko hiljada već identifikovanih zločinaca, učesnika u srebreničkom genocidu uživa na slobodi, i ne samo to, radi u institucijama države koju su rušili. Za njih je Alić kriv, samo zato što je branio BiH, a optužba će se već naštimati. Da nije tako, pa valjda bi mu uputili poziv za saslušanje i poslali normalnu miliciju da ga privede u zatvor, ako postoji osnovana sumnja. Da se radi o najobičnijem političkom procesu dokaz su hiljade ubica, učesnika u srebreničkom masakru, koje šetaju mirno na slobodi, niko ih ne traži, čak ih niko ne smije ni imenovati. Mogli bi im pokvariti apetit dok večeraju. Zamislimo situaciju da se poslije holokausta tokom drugog svjetsko rata hapse ljudi poput Čerčila, Ruzvelta, Montgomerija i td., zbog navodnog zločina nad civilima, a Hitler i hiljade njegovih nacista uživa u granicama Trećeg rajha, koga su stvorili genocidom i koga je kurva Evropa priznala kao "realnost" na terenu. To je stopostotna analogija sa tzv RS, nastaloj na genocidu, kao i Hitlerov Treći rajh i armijom Karadžićevih zločinaca, koji uživaju na slobodi u toj genocidnoj tvorevini.

Postavlja se pitanje kako je sve to moguće. Odgovor je jednostavan, radi se ogromnom broju neprijatelja države BiH, koji žive u njoj i koji rade na njenom nestanku. Najbrojniji i najopsniji su pripadnici velikosrpske organizacije SDA, sa armijom velikosrba islamske vjeroispovjeti, koja ih podržava. Posljednji izbori su pokazali da u ukupnoj populaciji BiH, takvi čine 25%. Pojedini vatreni zagovornici četničke ideologije iz ove organizacije, poput Tihića su spremni žrtvovati i karijeru i vlastiti život za velikosrpsku stvar. Odma do njih su pripadnici četničke frakcije bivšeg SKBiH, danas okupljeni u stranci SDP, koji su i pripremili agresiju na Republiku BiH i doveli Karadžića i Izetbegovića na vlast, pošto su likvidirali, odnosno eliminisali prave patriote RBiH Pozderce i Mikulića. Ove dvije grupacije velikosrba jesu najbrojnije i najopasnije jer bez njihove direktne podrške rušenju Republike BiH i genocid nad Bošnjacima nebi bio moguć. Jedino uz pomoć ove dvije četničke grupacije moguća je legalizacija genocida, odnosno genocidne tvorevine tzv RS, te hapšenje preostalih pripadnika Armije BiH, na čemu oni uporno rade.  Ne treba zaboraviti da su mnogi istaknuti oficiri Armije BiH bili likvidirani od starne iste ove bande još tokom rata, kroz djelovanje odreda smrti, poznatim pod imenom Ševe i da je čak i na samog komadanta Armije BiH Sefera Halilovića bio izvršen atentat. Tek uz njihovu ogromnu pomoć mogli su i mogu se osjetiti pozvani i Milošević i Karadžič i Tuđman i Dodik da uzmu dio "kolača", odnosno krenu u agresiju na Republiku BiH. Sve upućuje na to da su ove dvije četničke organizacije zajedno sa njihovim sljedbenicima najopsanije za opstanak države BiH i najodgovornije za genocid nad Bošnjacima koji je započeo 1992  i traje do danas.

Nažalost, danas, ova četnička banda sa svojom koalicijom Miloševićevih i Tuđmanovih sljedbenika drži sve poluge vlasti okupirane države, Republike BiH u svojim rukama.  Pošto se obračuna sa preostalim braniocima Bosne, oni će, ohrabreni kurvom Evropom, te mafijozima iz UN-a krenuti ponove u novi genocid, da dovrše posao do kraja. To je nažalost današnja realnost Bosne, nekada uzorne i civilizovane države u kojoj su u proteklih hiljadu godina živjeli tolerantni, dobri Bošnjani. Ostat će na sociolozima da na kraju istraže kako je bilo moguće da se u relativno kratkom vremenu na prostoru takve Bosne nakoti tolika količina  srbalija, četnika i ustaša, najpoganijih smradova u historiji ljudske vrste.  

BISKUPSKA KONFERENCIJA I DALJE POTVRDILA RANIJE STAVOVE O PROMJENI USTAVA

(Oslobođenje, 27/10/06, Piše: A. OMERAGIC (Foto: S. GUBELIC) 27/10/06)

SAČUVATI BiH KAO MULTIETNIČKU DRŽAVU

BISKUPI I DALJE PROTIV USTAVNIH AMANDMANA

Biskupska konferencija BiH potvrdila je u cetvrtak stav o promjeni Ustava, kojim je zatražila od hrvatskih poslanika da ne glasaju za paket amandmana. Kardinal Vinko Puljic naglasio je da se biskupi posebice protive zadržavanju principa entitetskog glasanja u Predstavnickom domu BiH.

Na dvodnevnom sastanku u Sarajevu, osim crkvenim, biskupi su se bavili, kako je kazao Puljic i “životnim temama”. Odgovornim za loš izlazak hrvatskih biraca na oktobarske izbore biskupi smatraju stranke, koje, kako su “sa žaljenjem konstatirali” nisu “ponudile programe koji bi potaknuli hrvatsko biracko tijelo da svojim glasom osigura opce dobro svog naroda i zemlje”.

Poruka biskupa izabranim dužnosnicima je da trebaju “odlucnije pristupiti temeljitom ispravljanju neravnopravnog položaja hrvatskog naroda”, te da trebaju odoljeti “nedemokratskim pritiscima i donijeti ustav koji ce jamciti ravnopravnost sva tri naroda i jednakost svih gradana BiH”.

“Samo tako ce se omoguciti desetinama tisuca obespravljenih katolika iz ove zemlje da ponovno u svojoj domovini budu slobodni i sigurni - svoji na svome”, stav je Biskupske konferencije.

Kardinal Puljic kazao je da biskupi cvrsto stoje iza ranijih stavova u promjeni Ustava.

“Želimo sacuvati BiH kao multietnicku državu u kojoj ce se izbalansirati jednaka prava. U odnosu na predložene ustavne promjene ostajemo kod istih stavova - ne možemo smatrati da je to pravedno, posebno ako ostaje ona tocka glasovanje na entitetskoj razini”, kazao je Puljic, naglasivši da “je na politicarima šta ce uraditi, jer Crkva može samo iznijeti svoj stav”.

Birajuci izmedu usvajanja vec odbacenog paketa amdnamana na Ustav, u koji bi, eventualno bila ubacena odredba o ukidanju entitetskog glasanja i sasvim novog ustava, Puljic se izjasnio za novi dokument, podsjecajuci da “je ovo što sada imamo svakako sporazum”.

Biskupska konferencija u martu je ocijenila da ustavne promjene koje su dogovorene pocetkom godine smatra “izravnom prijetnjom boljoj buducnosti gradana i ravnopravnosti naroda”, ocjenjujuci da bi one “ozakonile etnicko cišcenje i nepravednu podjelu zemlje”. Pozivajuci poslanike u to vrijeme da ne usvoje promjene, biskupi su izrazili zabrinutost da ce to “otvoriti put ukidanju drugih mehanizama zaštite interesa hrvatskog naroda, kao što su kantoni i vitalni nacionalni interes”.

Na pitanje da li podržava izjavu o ustavnim promjenama, koju je potpisala nekolicina hrvatskih stranaka, predvodena HDZ 1990, Puljic nije želio direktno odgovoriti. Ova izjava, naime, potpisana nakon izbora, takoder sadrži stav o potrebi ukidanja mehanizma entitetskog glasanja. Saznajemo da je na adresu Biskupske konferencije izjava stigla s molbom da biskupi iznesu svoj stav.

“Dobili smo neke prijedloge o kojima smo rekli da cemo razmišljati. I još razmišljamo”, kazao je Puljic.

Upitan da li se susreo nakon izbora sa zvanicnicima HDZ 1990 Božom Ljubicem i HDZBiH Draganom Covicem, kardinal je kazao da nije, ali da to ne znaci da odbija razgovore. Naglasio je i da razgovori sa celnicima stranaka ne znace da on podržava njihove stavove.

“Ako s nekim razgovaram ne znaci da stojim iza njegovog stava, ali sam spreman cuti ga”, rekao je kardinal i vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljic.

Nejednak položaj

Pojašnjavajuci zašto biskupi cijene da današnji položaj Hrvata nije jednak položaju druga dva konstitutivna naroda, Puljic je kazao da “se treba pozabaviti podacima o tome koliko je novca utrošeno za povratak Hrvata i vidjeti koliko je to pravedno u odnosu na druge”, ali i zaviriti u strukture vlasti, Izborni zakon, te pogledati mogu li Hrvati zaštititi svoju imovinu.

KOMENTAR: Republikabih.net

Poznato je kroz historiju Bosne i Hercegovine da kada god su dušmani ove države bili blizu da je potpuno ugase, bosanski franjevci i biskupi su duvali u žeravicu, odnosno ono malo patriotizma što je ostalo u njoj i tako je vraćali u život. To se izgleda dešava i ovih dana. Poražavajuća je činjenica da je 70% njenih stanovnika dala svoj glas na ovim izborima največim dušmanima ove hiljadugodišnje države, strankama SDA, SNSD, SDS, SDP, HDZ. Ove stranke su zamalo u aprilu 2006 uspjele da naprave najveći anticivilizacijski čin u povjesti čovječanstva, tj, malo je falilo da u ime naroda proglase i dokažu da se genocid isplati. Usvajanjem predloženih Hays-ovih amandmana oni bi ujedno legalizovali, odnosno ratifikovali ratne ciljeve ratnih zločinaca Karadžića i Miloševića, genocidnu tvorevinu tzv. RS. Ne samo da bi to vodilo direktno u uništenje države BiH, već bi to poslalo signal širom planete da su vučiji zakoni i paganski običaji urođenika vraćaju u dnevni život 21. vijeka. Nažalost to je stvarnost današnje dejtonske BiH. Njome vladaju srbalije, četnici, ustaše i boljševici, predvođeni  Tihićem, Izetbegovićem, Dodikom, Lagumdžijom, Čavićem i Čovićem. Kakva vlast takav i narod koji ih je i izabrao.  Oni, takvi kakvi su nemaju apsolutno nikakve veze sa nekada kulturnim i civilizovanim dobrim Bošnjanima, koji su čuvali svoju domovinu Bosnu vijekovima. Ovo što sada vidimo je dno dna, mizerija, smjesa najcrnjeg fašizma, največeg lopovluka, odvratnog podanštva, izopačene demagogije, smrad smradova. Nama, koji smo do nedavno imali uspomenu na Bosnu kao simbol dobrote, tradicije i kulture, nama se sada ovakava Bosna gadi. Nismo ni zanali da su se u medjuvremnu oko nas nakotili gadovi u tolikom broju. Samo pitanje je ko će te gadove primiti pod svoje skute. Čak i ovakva Srbija, a pogotovu Hrvatska gotovo je sigurno da neće htjeti da ima sa takvim smradovima bilo kakvog posla. A sami rascjepkani po kojekakvim rezervatima ugušit će se u vlastitom smradu četništva, ustaštva i baliluka.

Ako je već tako, a izborni rezultati i užasne činjenice iz nedavne prošlosti govore da jeste, onda se postavlja pitanje gdje je rješenje. Sačekati da ova generacija smradova pocrka nije rješenje jer se iz tog smrada regrutuju još gori smradovi. Svakako tačno je , bez imalo sumnje da Bosna ne zaslužuje takve žitelje, koji su u stanju u par godina porušiti na hiljade kulturno-historijskuh spomenika, iživljavati se nad nemoćnima, protjerivati sa ognjišta sugrađane, vršiti genocid i zločine, prodavati domovinu za pare, krasti donacije i trpati u vlastiti đep, prodavati u bescjenje prirodne resurse, slati u američke konc-logore vlastite građane...Drugim riječima užas. Možda, rješenje bi bilo dovesti iz Afrike par miliona civilizovanih crnaca i protjerati sve srbalije, četnike, ustaše i boljševike iz Bosne u Afriku, u savanu među majmune. Jedino, žao bi nam bilo majmuna, koji bi bili primorani da trpe pored sebe takav užasan smrad. Izgleda da je to jedini način da država Bosna sa bogatom hiljadugodišnjom kulturom i tradicijom preživi, za dobrobit civilizovanog čovječanstva. 

¨DAYTON PROJECT¨ - UPORNA, DRSKA, HOHŠTAPLERSKA ORGANIZACIJA 

¨Dnevni Avaz¨, 13. oktobra, 2006, uz komentar Svena Rustempašića:

Brus Hičner pojašnjava motive sazivanja skupa u Bostonu

Ustav treba mijenjati uz javnu raspravu

Evo, prvo, komentara naslova: da su vlasnici privatnog građanskog udruženja, nevladine organizacije ¨Dayton Project¨, Bruce Hitchner i Donald Days, ikada željeli javnu raspravu o ustavu BiH za koju se sada tobože zalažu, onda ne bi krajem prošle i početkom ove godine zakazivali i vodili tajne sastanke sa liderima nekoliko stranaka u Americi i u BiH; pogotovo ne tajne razgovore u Trezoru Centralne banke u Sarajevu.  Obratite pažnju, molim lijepo: razgovori u TREZORU banke!  Pa toga nema nigdje … nego samo eventualno u crtanim romanima ¨Alan Ford¨. Nikada sa tom dvojicom hohštaplera nije trebalo niti sjesti za sto. A sada, kada su provaljeni, Hitchner se pojavljuje u ulozi građanskog tribuna, kao biva, na prvoj stranici ¨Dnevnog Avaza¨. Iš! 

¨Avaz¨: Izabrani zvaničnici trebaju predahnuti u procesu formiranja koalicija i donijeti odluke * Nema kolizije s Američkom ambasadom u Sarajevu

Čelnici "Dejton projekta", američke nevladine organizacije koja je prije skoro dvije godine započela proces promjena Ustava Bosne i Hercegovine, ne odustaju od namjere da 17. novembra u Bostonu okupe lidere najjačih bh. stranaka.

Kako nam je potvrdio Brus Hičner (Bruce Hitchner), kontakti s bh. strankama intenzivirani su i u Boston stižu nove potvrde dolaska njihovih lidera.

KOMENTAR: Vidite kako su Hitchner i Hays zabrinuti oko kolizije svojeg privatnog pro-četničkog lobiranja sa zvaničnom i jedinom legalnom politikom i stavom Sjedinjenih Američkih Država (npr. stavom Američkog Kongresa).  Ta dvojica klovnova mogu jedino varati u Sarajevu, gdje ih Ambasador Meklhejni ¨gura¨, ali ne i u Americi, gdje je njihova inicijativa u suštini anonimna, pa i anti-američka u krajnjoj liniji.

Ponavlja se definicija ¨nevladine organizacije¨. Takvu organizaciju možemo u Americi napraviti, bez ikakvih problema u sred Washington-a, ako imamo barem minimalna sredstva da platimo organizacione troškove. Nudim naziv ¨Bosnia-Herzegovina Project¨ - jer ionako nemamo efikasnu pro-bosansku udrugu na nivou lobističke strukture u Americi.

Koji lideri stranaka su potvrdili dolazak u Boston?  Sigurno je da će se Zlatko Lagumdžija (SDP) i Sulejman Tihić (SDA) odazvati, jer oni nikada nisu propustili priliku da nanesu štetu državi BiH.          

Više tema

¨Avaz¨: - Ne želimo samo razgovarati o daljim promjenama Ustava, nego i o ukupnom unapređenju funkcionalnosti bh. vlasti. I Donald Hejz (Donald Hays) i ja upozoravali smo na problem sposobnosti bh. institucija da na najbolji način služe građanima i državi - kaže Hičner.

Hejz na to dodaje kako od bostonskog sastanka očekuje da inicira makar početak dogovora o glavnim zadacima BiH.

KOMENTAR: Ovo su ublehe.  Kao odgovor ovoj dvojici hohštaplera, možemo koristiti parolu koju je koristila Nancy Reagan, supruga bivšeg američkog predsjednika Ronalda Reagana: ¨Just say no!¨ (¨Samo im reci: ne!¨)

¨Avaz¨: - Je li to ispunjavanje kriterija za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, ili se radi o promjenama Ustava, ili je u pitanju nastojanje da vlasti bolje funkcioniraju... Izabrani zvaničnici trebaju predahnuti u procesu formiranja koalicija za vlast i donijeti odluke o ovome. Stranci će pružiti svu potrebnu pomoć - podcrtava Hejz.
Osvrćući se na reakciju Ambasade SAD u Sarajevu, Hičner naglašava kako ne vidi nikakvu koliziju između onoga što radi "Dejton projekt" i ta ustanova.

KOMENTAR: Još više zapričavanja, podvala, ubleha … još više prodavanja magle, minerala, propuha … Vidite kako je Hitchner izrazito uporan da naglasi da nije u koliziji sa stavom SAD – ali je istina to da Hitchner i njegov ¨Dayton Project¨ jeste u koliziji sa američkim zvaničnim stavom.  Nije kolizija u tome da neko može pokrenuti privatnu inicijativu, pa i ta građanska udruga, nevladina organizacija.  Ali, ona se (očigledno!) mora ograditi, jer je primorana američkim zakonom (!) – te stoga Hitchner izjavljuje posredno da on odn. njegova organizacija NE PREDSTAVLJAJU SAD, odn. nisu u sistemu zvaničnih organa i stavova SAD. Što se toga tiče, očigledno je da je to jedan obični pro-četnički lobi, naslonjen na britansku politiku protiv države BiH a u korist Republike Srpske.     

¨Avaz¨: - Prije dvije godine započeli smo nešto što je bilo tako kvalitetno i bitno da je administracija jedne zemlje odlučila preuzeti posao i pokušati ga finalizirati - kaže Hičner.

Bez zahvale

Nije, međutim, želio govoriti o tome da li se neko od američkih (ili bh.) zvaničnika zahvalio ili pohvalio angažman dvojca Hejz - Hičner.

KOMENTAR: Ovdje počinje komedija!  Novinar je, naime, vjerojatno postavio veoma pametno pitanje: ko Vas i Vaš ¨Dayton Project¨ u zvaničnoj Americi, u Američkom Kongresu, podržava?  Na to pitanje Hitchner nema odgovora; a čak i da ga ima, on ga ne smije iskazati, jer sve što on radi, spada u vaninstitucionalne i hohštaplerske sheme, a ne u američku zvaničnu politiku. Ako on budale u Sarajevu prevari, ako motivira izdajnike države BiH (kakvih u Sarajevu ima na pretek), onda je rezultat: dva-nula za njega! Jednom od prošle i prve polovine ove godine, a ako mu uspije opet, onda je rezultat: dva-nula.   

¨Avaz¨: - Naš primarni cilj bio je i ostao da kao nevladina organizacija pomažemo bh. političarima bez ikakvih zadnjih misli ili skrivenih aduta. Kako smo onda htjeli, tako i danas želimo pomoći strankama u postizanju ustavne i reforme funkcioniranja vlasti - zaključuje Hičner.

Ističe da je tokom ovih razgovora bitno imati javne rasprave o svim reformama, uključujući i promjenu Ustava BiH.

KOMENTAR: Njihova ¨pomoć¨ nije potrebna.  Neka se nose k vragu obadvojica, i oni i njihov ¨Dayton Project¨!

Svrha sastanka

¨Avaz¨: - Pozivanjem na sastanak u Boston, želimo stvoriti mogućnost da stranke donesu odluke o tome šta im je prioritet u narednom periodu, posebno kada se radi o promjenama Ustava BiH. I Hejz i ja smatrali smo da bi bilo korisno dovesti lidere stranaka odmah nakon izbora i formiranja vlada negdje gdje bi oni imali potpunu slobodu da razgovaraju o prioritetima i njihovoj provedbi - navodi Hičner.

Bez plaćanja

- Sve što radimo usmjereno je ka pomaganju građanima i Bosni i Hercegovini. Ovdje se ne radi o nekom našem "enormnom bogaćenju". Niko, a posebno nikakva vlast, ne plaća nas da ovo radimo.

Naprosto, Hejz i ja želimo pomoći Bosni i Hercegovini da prevlada prepreke koje su postavljene pred nju - ističe Hičner.

S. NUMANOVIĆ

KOMENTAR: Daljnji komentar vjerojatno nije potreban.  Pitanje je samo zašto ih ¨Dnevni Avaz¨ ovoliko forsira i nameće bh. javnosti? Šta stoji iza toga?  Možemo li se zapitati i koliko $$$$ iza toga ¨stoji¨?!

STAROG RADOVANA NEMA KO DA TRAŽI A NOVI PREUZIMA VLAST

(London, 2. avgust, 2006)

Poslije Zuke dolazila bi "Evrovizija", pa "San Remo", pa "Saga o Forsajtima",  "Bonanca" i td.  Osjećali smo se kao privilegovana super klasa, sa prozorom u svijet. Nismo tada ni sanjali da će koju deceniju kasnije taj isti prozor iskristiti utvare iz podzemlja, prostačine, seljačine, nenandertalci i šibicari da keriraju neki svoj tamni vilajet, ispunjen masovnim grobnicama, konclogorima i majmunima na vlasti, za koje se može komotno reći da im treba još par miliona godina genetske evolucije da dostignu nivo homo-sapiensa. Nezamislivo se dogodilo. Neandertalci i njihovi brojni gangovi, koji ne vide nikakve razlike izmedju klanja ljudi i klanja svinja nam kroje zakone,  tjeraju nas sa ognjišta, pljačkaju, prave budalama. A budale i jesmo, jer smo to dozvolili.....Kao što je poznato, njihovo divljaštvo je završilo najvećim genocidom  u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, koje nebi bilo moguće izvesti u srcu Evrope bez opšteg konsensusa sila podzemlja, domaćeg i stranog. Nekako me strah od brzine kojom ova banda osvaja civilizovani prostor. Prošlo je samo par decenija od prvih Zukinih reportaža na televiziji, da bi se tim istim medijem prosuli poklici rulje divljaka, a evo danas još samo ovo malo prostora na internetu ostaje slobodno za civilizivani svijet. Bar što se Balkana tiče, banda divljaka već odavno vlada svim medijima osim interneta, a i tu već pruža svoje smrdljive prste sudeći po nekim režimskim web stranicama.

No, šta je pisac htjeo da kaže? Nedavno mi je jedna osoba pokušavala da objasni kako je "točak historije" nezaustavljiv. Devedesetih je stigao do Kozje čuprije, a ubrzo treba da pregazi i sve što je ostalo u Republici BiH. Tako valjda, po njemu, nastaju "realiteti" i "realno" stanje na terenu. Slično misle i vodeći političari crveno-crno-zelene koalicije. Oni, misleći da smo svi nesoj kao i oni,  žele nam poručiti: "svi smo mi Radovan", bez obzira na vjeru i porijeklo. Zato se ne treba čuditi da Radovana niko i ne traži. U ovakvom anticivilizacijskom vaktu on je heroj za sve prostačine, seljačine, kriminalce i neandertalce na Balkanu i šire. On nije slučajno šljego sa Durmitora u velegrad, već je poslan sa zadatkom. Da se stvar ne prepušta nikakvom slučaju ni danas dokaz je i orkestrirana orgija dovodjenje njegovog naslijednika, Dodika na vlast.

Dodik je jedini zvaničnik sa prostora tzv RS i Srbije, koji je tokom božićnih praznika 2000. godine boravio u Jerusalimu, gde je i odlikovan ordenom Svetog krsta viteza "čuvara" Hristovog groba. U intervjuu za „Blic“ Dodik je tada indirektno  priznao da je izabran za nasljednika Karadžiću. Tu je izjavio slijedeće:

" Patrijaršija Grčke pravoslavne crkve i patrijarh Diodor pozvali su me kao predsednika Vlade RS. U Vitlejemu smo prisustvovali ceremoniji obeležavanja 2.000 godina od rođenja Isusa Hrista. Susreo sam se sa predsednicima država, vlada i ministrima inostranih poslova. Bio je to zaista impozantan događaj, skup koji je, čini mi se, po prvi put okupio sve te ljude iz pravoslavnih zemalja. Razgovaralo se o buducim aktivnostima na poboljšanju ekonomskog, socijalnog i političkog stanja u zemljama koje pokriva pravoslavlje." Od predstavnika tadašnje SRJ na tom skupu bio je samo ambasador SRJ u Izraelu."

Drugi politički zvaničnici nisu bili pozvani, jer, bilo je mjesta za samo jednog "izabranog". Tako, ako neko misli da je Dodik u nekom fer nadmetanju nadglasao SDS sa svojim SNSD-om, vara se. On je samo "izabran", novi "vožd" svih prostačina, seljačina, kriminalaca i neandertalaca Balkana, uključujući i sve druge bradonja iz široke crveno-crno-zelene koalicije smradova i lopova.  Nije mi uopšte žao tih i takvih "domaćih" bradonja, koji ponizno služe novog četničkog "vožda", ali mi je samo žao njihove djece, koja će ni kriva ni dužna završiti u nekim novim Potočarima, jednom kada se njihov čuveni "točak historije" ponove pokrene. 

JEDNOM IZDANI, VIŠE PUTA UBIJENI (2005.)

(London, 8. juli, 2005, Piše: Esad JAGANJAC) 

Citajuci pazljivo “Srebrenica Report”, koji je Genearlni Sekretar UN pripremio 1998. god. kao obrazlozenje za rezoluciju 53/55, jasno se moze zakljuciti da je Srebrenica bila oznacena kao jedna od “sigurnosnih zona”, pod zastitom UN-a. Takav stav je formalizovan od strane UN-a rezolucijom 819 (1993), koja je nastala kao rezultat inicijative predstavnika nesvrstanih zemlja Pakistana i Venecuele. Prethodno, clanice nesvrstanih zemalja su zahtjevale da se Republici BiH skine embargo na oruzje, kako bi se istoj omogucilo pravo na samoodbranu. Podrsku tom zahtjevu dali su predstavnici Amerike, Venecuele, Pakistana, Maroka i Djibutija, dok su protiv glasali predstavnici Brazila, Kine, Francuske, Madjarske, Japana, Novog Zelanda, Ruske Fedreacije, Spanije i Velike Britanije.

Koncept takozvane sigurnosne zone je bio zamisljen kao ogranicena regija, pod zastitom UN-a, u kojoj nebi bile dozvoljene nikakve vojne operacije. Kao uslov za to zahtjevalo se da “zaracene strane” izraze politicku volju da nece poduzimati nikakve vojne operacije u okviru sigurnosne zone, da ce biti omogucen prolaz konvoja za humanitarnu pomoc, da ce postivati autoritet UN-a i da ce zona biti demilitarizovana, odnosno snage Armije BiH u toj zoni razoruzane. Koncept je takodjer podrazumjevao da ce UN snage za odrzavanje mira biti dovoljno jake da zaustave bilo kakavu akciju na okupaciji “sigurnosne zone” i sprijeciti takav pokusaj.

Dalji razvoj dogadjaja, sve do pada Srebrenice 11. jula 1995 pokazao je da je citav koncept bila jedna velika laz. Jedino sto se djelomicno ispostovalo u tome bilo je razoruzanje Armije BiH u opkoljenoj Srebrenici. Kasnije, parafrazirajuci dogadjaje oko pada Srebrenice, general Atif Dudakovic je rekao da je jedina “sigurnosna zona” u RBiH, ona pod kontrolom Armije BiH.

Glavni egzekutori ove lazi bile su clanice drzava, koje su i glasale protiv skidanja embrga na oruzje RBiH, a glavne osobe, koje su na terenu provodile njihovu politiku su bili:

-Specijalni predstavnik Generalnog Sekretara UN-a za bivsu Jugoslaviju i Sef misije (SRSG): Yasushi Akashi (Japan) Januar 1994-Oktobar 1995

-Vojni komandant snaga UN-a u bivsoj Jugoslaviji: General Bernard Janvier (Francuska) Mart 1995-Januar 1996.

Prakticki, Savjet Bezbjednosti tadasnjeg UN-a je bio glavni saucesnik u genocide nad gradjanima Srebrenice (i sirom RBiH), aktivno ucestvujuci u razoruzanju jedinica Armije BiH u opkoljenoj Srebrenici, te uvodjenjem embargo na oruzje clanici UN-a, Republici BiH, koja je bila podvrgnuta agresiji od strane susjednih drzava, oduzimajuci joj tako pravo na samoodbranu.

Da bi se spasili od odgovornosti clanice Savjeta Sigurnosti donose odluka da “ubiju” zrtvu i glavnog svjedoka-Republiku BiH, koja bi ih mogla jednog dana prozvati, ako prezivi. Tako nastaje Dejtonski “sporazum”, Dejtonski “ustav” I Dejtonski proces u kojemu sama žrtva agresije susjednih država, svojim glasanjem u Parlamentu Dejtonske BiH, sama ukida Republiku BiH i legalizira Dejtonski ustav, odnosno njegovu tvorevinu Republiku srpsku.

Zbog toga imamo cijelu plejadu tzv. “Bosnjackih” lidera vjernih “Dejtonu” i smrtnih neprijatelja Republike BiH. Oni odradjuju posao, koji ni agresor ni velikosrpski lobi u Savjetu Sigurnosti UN-a nisu mogli odraditi - Ubijaju Republiku BiH u Parlamentu Dejtonske BiH. Za taj prljavi posao oni dobijaju tapsanje po ramenu, nagrade UNESKO-a, novcanu naknadu u vidu astronomskih plata i drugih beneficija. Mada je ustav Republike BiH samo suspendovan, dok ga zrtva agresije sama ne ukine i mada postoji legalan nacin da se isti vrati u funkciju legalnim putem, putem Internacionalnog Suda Pravde (ICJ), to “Bosnjacki” lideri kriju od naroda svim sredstvima.

Zato nas ne treba iznenaditi sto Lagumdzija rusi Izborni zakon Republike BiH i uspostavlja diplomatske odnose sa SRJ, u doba dok je manje vise isti establisment, koji je pocinio genocid u Srebrenici bio na vlasti, sto Adnan Terzic porucuje u Strazburu da “niko normalan u BiH ne pomislja na promjenu Dejtonskog ustava (ukidanja gonocidom stvorene RS)” i sto Tihic, mimo volje Udruzenja majki Srebrenice I Podrinja upucuje poziv Borisu Tadicu da posjeti Potocare.

Ne treba nas iznenaditi ni kada Reisu-l-ulema Ceric trazi od Bosnjaka u Bosni i Hercegovini da oproste zlocin genocida u Srebrenici. Po njemu "u Srebrenici brat ubi brata" i jos k’tome zlocin u Srebrenici su izvrsili "neki vojnici koji izgubise vojnicko dostojanstvo". Video koji je prije nekoliko sedmica pokazan sirom svijeta jasno pokazuje da je zlocin u Srebrenici izvsila regularna armija SRJ, a ne neki individualci, koji su izgubili vojnicko dostojanstvo. Iza toga se krije pokusaj da se falsifikuje karakter agresije na RBiH, da se kaze svijetu ( u ime zrtava genocide) da zlocin u Srebrenici nije napravila armija susjedne drzave, nego da je to bio gradjanski (vjerski) rat, a sve sa jasnim ciljem ocuvanja genocidom stvorene Republike Srpske. Jer, ako je Republika srpska rezultrat gradjanskog rata, onda je legalna, a ako je rezultat agresije i genocida pocinjenog od strane susjedne drzave, onda je nelegalna. S toga se i zrtve genocide u Srebrenici tokom sahrane ne umotavaju u drzavnu zastavu drzave koju su branili golim tijelima, kako je to svugdje u svijetu obicaj, vec u vjerske zastave IZ BiH sa porukom: “Ovo je bio vjerski, gradjanski rat a ne agresija susajedne drzave na gradjane Republike BiH”.

Zemlja Bosna je vec vise vijekova puna apsurda, a najveci od svih je da njome vladaju njeni najveci neprijatelji. Izuzetak je mozda doba drzavotvornog pokreta Husein Kapetana Gradscevica i donekle period od ZAVNOBIH-a do 1990, kada fasisti I klero-nacionalisti dolaze na vlast. Historija se nazalost ponavlja na najbrutalniji nacin svaki puta. Drzavotvorni pokret Huseina Kapetana Gradascevica ugusili su Bosnjaci (Alija Rizvanbegovic I Smail Aga Cengic), vjerni Turskoj porti, a Republiku BiH, formiranu odlukama ZAVNOBIH-a, kao rezultat antifasiticke borbe svih njenih naroda, prakticno ukinuse Bosnjaci vjerni srbijanskom rezimu i velikosrpskom lobiju medjunarodne zajednice, te fasisti okupljeni oko velikosrpskog i velikohrvtaskog projekta..

S toga blisko je pameti predloziti Udruzenju majki Srebrenice i Podrinja, da obave dzenazu I komemoraciju svojih najmilijih sami, dostojanstveno i sa dignitetom. Skoro svim ostalima, narocito politicarima bi trebali zabraniti pristup, jer oni ne dolaze da iskazu saosjecanje, vec iz drugih razloga, koji bi se mogli iskazati jednom recenicom: “Ubiti zrtve genocida jos jednom, drugim sredstvima”.

DOBRO JE DA JE, KONAČNO, I EVROPA SHVATILA ANAHRONOST POSTOJEĆIH USTAVNIH RJEŠENJA

(Sarajevo, 30. juni, 2006, Dnevni AVAZ)

Usvajanje Rezolucije Političkog komiteta Vijeća Evrope o stanju u BiH za Nijaza Durakovića predstavlja najveću i najbolju satisfakciju svima koji su se usprotivili predloženim ustavnim promjenama.

Moderna zajednica

- O čemu smo nas 15-ak sve vrijeme govorili nego o ukidanju entitetskog glasanja. To je srž priče. Sve drugo je nevažno. E, sada bih volio da o onim ustavnim promjenama pitate i izjave uzimate od Zlatka Lagumdžije, Sulejmana Tihića, Milorada Dodika i ostalih iz crveno-zeleno-crne koalicije. Jer, oni su nas, koji smo se usprotivili njihovim ustavnim izmjenama, proglasili izdajnicima BiH, grobarima ove zemlje, najkonzervativnijim elementima koji ne žele ustavne promjene i koji eliminiraju mogućnost uključivanja BiH u euroatlantske asocijacije - kaže za "Dnevni avaz" Nijaz Duraković, jedan od čelnika SDU i zastupnik u Parlamentu BiH.
Prema njegovom mišljenju, nema veće satisfakcije koju jedan političar ili bh. patriota može doživjeti od ove koju daje Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope.

Anahrona rješenja

- "Ubili smo se" pojašnjavajući kako entitetsko glasanje u Parlamentarnoj skupštini BiH znači, zapravo, mogućnost blokade u donošenju svih relevantnih zakona i da ono predstavlja omču o vratu svim reformističko-patriotskim snagama. Dobro je da je, konačno, i Evropa shvatila anahronost postojećih ustavnih rješenja koja se odnose na način donošenja odluka u državnom Zastupničkom domu - zaključuje Duraković.
Rezoluciju doživljava i kao okrenutost Evrope ka jačanju prerogativa države BiH koje će za cilj imati više demokratsku, efikasniju i samoodrživu zemlju.

H. ORAHOVAC

Sramna potjernica i Rezolucija

- Sada bi bilo jako dobro samjeriti, odnosno usporediti odluku o usvajanju Rezolucije u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope i onu sramnu potjernicu koju je kreirao SDPBiH na kojoj su protivnici ustavnih promjena predstavljeni kao najveći kriminalci i proskribirani su kao neprijatelji države BiH - ističe Duraković.

IZVAN BODLJIKAVE ŽICE DEJTONSKOG AERODROMA (10)

(Sarajevo, 24. juni, 2006, BH DNEVNIK, Sven Rustempašić)

SISTEM SA UGRAĐENOM GREŠKOM (1)

Faktički novi ustav Bosne i Hercegovine je Aneks 4 Općeg okvirnog ugovora o miru za Bosnu i Hercegovinu. Sačinjen u Dejtonu, Ohajo, SAD, 1-21. novembra 1995, na snazi je od potpisivanja 14. decembra, 1995, u Parizu. Faktičko se stanje u Pravnoj nauci zove de facto stanje – za razliku od de jure odn. pravnog stanja. Faktička stanja se mogu prihvatiti, planirati, zacrtati ... dogovorima (vansudskim nagodbama), a pravna se stanja postižu i brane korištenjem Internacionalnog i lokalnog prava. Državi BiH uvijek i jedino pogoduju pravni metodi i stanja. Na našu žalost i štetu, već 14 godina se nameću i primjenjuju pogubni metodi nagodbi primijenjenih na državu, odn. datu populaciju i teritoriju, pod datim uvjetima – bez obzira da li su takve nagodbe i njima stvoreni rezultati ispravni sa tačke gledišta Internacionalnog i lokalnog prava.

Aneks 4 (ustav) je faktički ustav Dejtonske ¨države¨ BiH kojim je stvorena ad hoc Unija BiH od dvije države, Republike Srpske i Federacije BiH. To nije zakoniti ustav članice UN, jer, između mnogih ostalih pravnih problema, to niti je zakonito donesen, niti zakonito amendiran (promijenjen) Ustav članice UN. Na svu sreću to nije niti od strane Parlamenta RBiH ratificiran ustav. Stoga se može tvrditi i dokazati da je zakoniti Ustav Republike BiH 1995. godine protupravno suspendiran, te je umjesto njega na snazi faktičko, vansudski (izvan Povelje UN) prihvaćeno i dogovoreno stanje zacrtano Aneksom 4. 

Aneks 4 kaže da su ga ¨donijeli¨ (determined) konstitutivni narodi Bošnjaci, Hrvati i Srbi; te da namjerava nastaviti postojanje Republike Bosne i Hercegovine, pri čemu amendira (nadopunjuje) i zamjenjuje Ustav Republike BiH (1974, prečišćena verzija 1993). Da li je u Dejtonu načinjena zakonita nadopuna ustava članice UN? Je li Aneks 4 nastao demokratično i primjenom Povelje UN, Internacionalnog i lokalnog prava? Ne! Zato je osporavanje jednog od 12 aneksa Dejtonskog ugovora, Aneksa 4 (ustava), sasvim opravdano, a njegovo ratificiranje predstavlja protudržavni čin.

Sam izbor pregovaračkih strana u Dejtonu potpuno je nezakonit prema Povelji UN, jer susjedne države koje su agresori na jednu članicu UN, nemaju pravo napadnutoj državi praviti, diktirati, uvjetovati (tobože ¨garantirati¨) novi ustav! Uništenje ustavnopravnog (de jure) stanja i diktiranje novog faktičkog stanja (sa težnjom da se ono i ozakoni te tako postane de jure stanje) i jeste cilj svakog agresora na drugu državu. To je suština internacionalnog zločina agresije. I to će biti adresirano; treba prvo pogledati sadržaj Aneksa 4, preambule.

UNIJA BiH

Aneks 4 formira dva ¨entiteta¨ koji ne mogu činiti pravno utemeljenu i funkcionalnu državu BiH. Takav model ustava ne može ¨nadopuniti i zamijeniti¨ (kako piše u Aneksu 4) Ustav Republike BiH. Aneks 4 ga jedino nezakonito suspendira. Zato je dobro što ga Parlament Republike BiH nikada nije ratificirao (priznao, ozakonio), te već 10 godina vlada takvo faktično stanje da Republika Srpska i Federacija BiH ¨stanuju¨ u Republici BiH bez stanarskog prava i bez vlasništva nad stanom. U gruntu UN u Njujorku, i dalje je vlasništvo upisano na ime: Republika Bosna i Hercegovina.

Aneks 4 su objektivni svjetski pravnici ocijenili kao pobjedu metoda i ciljeva nacizma, velikodržavnih projekata, agresije, genocida. On građansku državu razbija i uvodi pravo etničkog veta nad svim predstavničko-zakonodavnim, izvršnim i pravnim organima i funkcijama. Jedino internacionalna zajednica osigurava da takva tvorevina funkcionira; i to pod strogim autoritetom njenih predstavnika u BiH. Odlazak tog autoriteta, otpočeo bi raspad sistema. Centralna Banka Dejtonske BiH, primjer je rijetke institucije koja doista funkcionira, upravo što je predvodi odlučan stranac bez uticaja ¨entiteta¨. Sve ostalo je upitno, nestabilno, stresno, relativno … bez obzira koliko Adnan Terzić (SDA) nas i Evropu uvjerava u suprotno. Stoga je dugoročno slaba fajda u popravljanju i djelomičnom otklanjanju posljedica, kada je korijen, uzrok nevoljama ugrađen u same temelje sistema stvorenog Aneksom 4.           

Prema zakonima UN, proces kojim je Aneks 4 donesen – nezakonit je. Ta tvrdnja traži odgovore na barem dva ključna pitanja. Prvo, da li se u donošenju novog ustava u Dejtonu poštovala procedura amendiranja propisana Ustavom Republike BiH? Ustav sam u sebi tačno kaže kako se on ispravno, zakonito amendira. Ne smije se ustav bilo kako prepravljati; nije to ¨alajbegova slama¨ - nego dokument koji određuje kako će, i da li će (!), živjeti milioni ljudi. Ustavi ljudima ¨rade o glavi¨! Kakav je profil, pravni kvalitet procedure kojom Aneks 4 navodno ¨amendira¨ Ustav RBiH? Prije odgovora, treba naglasiti da Povelja UN svakoj članici, pa i Republici BiH, garantira kontinuitet - opstanak, neprekidno i neometano postojanje države. UN svojim članicama garantiraju da neće biti ukinute. Tu je garanciju Republika BiH dobila postankom 177. članice UN, maja 1992. godine - a na temelju svog Ustava, odluke Badinterove komisije EU, Referenduma iz marta 1992 (!) i temeljnih postavki Internacionalnog prava (kada UN, EU i razne zemlje priznaju jednu državu, one ustvari priznaju njen ustav). A pošto se država ukida tako što se ukida njen ustav, to znači da UN ovoj državi od 1992. godine garantiraju da njen ustav neće biti ukinut. Pažnja: da neće biti ukinut nezakonitim metodama! Ustav RBiH možemo ukinuti samo mi sami, i to metodom vansudskih nagodbi, protupravnih dogovora ... kojima se sami odričemo zakonitih metoda, pravne zaštite – naše države, naših života.    

REFERENDUM IMAMO (2)   

 Državni referendum jeste demokratsko izražavanje volje stanovnika, ali samo u ozračju demokracije, normalne, funkcionalne, solidne države. U ovoj BiH bi svaki referendum, pa i po traženju Silajdžića, Filipovića, kao i Dodika – jedino odrazio i ozakonio rezultate agresije i genocida

Pozivi na referendume ne jenjavaju. Dejtonskoj su tvorevini Republici Srpskoj mitingovanja o referendumu ipak tek frustracija nakon što je Patriotski blok spriječio da se ratificiranjem Dejtonskog Aneksa 4 (ustava) u Sarajevu 26. aprila, prizna RS kao država koju bi, pazite ciničnog li paradoksa, upravo sama žrtva njenog genocidnog nastanka ozakonila. Do daljnjeg, taj je problem saniran. Ali, nad horizont se nadvila velika, opasna sjena: Haris Silajdžić (SBiH) traži sada neki novi referendum na cijeloj teritoriji BiH. Vjerovali ili ne, Silajdžić bi time velikosrpski projekt doveo u mnogo povoljniji položaj nego što to Milorad Dodik (SNSD) može čak i sanjati! Zabrinjava to što poziv dolazi od ponovno uspostavljenog Predsjednika SBiH.

Državni referendum jeste demokratski metod iskazivanja volje stanovnika, ali u demokratskim uvjetima, u funkcionirajućoj, normalnoj, solidnoj državi. Sada bi svaki referendum, pa i po prijedlogu Silajdžića (SBiH), zatim Muhameda Filipovića ("Avaz", 10. jun), kao i Milorada Dodika (SNSD) – samo odrazio i ozakonio rezultate agresije i genocida.

Prvo, prebrojavanja bi se odvijala po (post)Dejtonskom Izbornom zakonu kojega je Alijansa (SDP, SBiH) za svoje vladavine učinila još nepovoljnijim jer je cjelovitu (državnu) izbornu oblast BiH pocijepala na dvije samostalne izborne jedinice, RS i FBiH, dvije nove državne jedinice, dakle. Pošto je izborni zakon drugi po važnosti nakon ustava, time je Alijansa (SDP i SBiH) podijelila BiH na dvije države. Po tom kriteriju bi se i rezultati referenduma evidentirali po entitetima, pa čak i po kantonima. Samo ta komponenta u sklopu mnogih štetnih refleksija, bi na mala vrata ostvarila Dodiku ono što Republika Srpska ovih dana na velika vrata nije mogla učiniti sa toliko buke! Drugo, bez obzira što Silajdžić (SBiH) govori o referendumu na cijeloj teritoriji BiH, pristanak na takav referendum bi automatski podrazumijevao poništenje Referenduma iz 1992. godine. Silajdžić bi Dodiku poklonio jedan od naših najjačih aduta na internacionalnom nivou! Pristanak na bilo kakav novi referendum bi značio naše mirenje sa rezultatima agresije i genocida, te bi nova runda razbijanja BiH i genocida drugim sredstvima mogla početi.

Poznato je da se državni referendumi u svijetu odvijaju tek svakih 40, 50, pa i do 100 godina. Naš državni Referendum iz 1992. godine, dakle, odiše svježinom 14-godišnjeg poletarca. Njegov je kvalitet vrhunski. Izveden je pod totalnom internacionalnom kontrolom i verifikacijom. Bio je to građanski referendum na kojega je potvrdan odgovor dalo preko 64% stanovnika. Crna Gora je protestirala čak i zadatih 55%; usporedite superiornu snagu, kvalitet našeg procenta! I povrh svega, od cijelog je svijeta priznat (EU, UN, preko 100 zemalja ...). Ako bude pameti, moralnog fibera u liderima (upitna kategorija), taj će Referendum biti aktuelan i koristan barem još nekoliko decenija. To je betonski temeljni blok kvalitetnog pravnog slučaja države Bosne i Hercegovine - pogotovo u svjetlu agresije i genocida koji se nad njima odvijao i odvija. Traženje novog referenduma, taj cementni blok razbija. Nema veće usluge velikodržavnim projektima susjeda.       

Odakle Silajdžiću ta ideja?! Kako je moguće da nakon dobre performanse u prvoj polovini ove godine, Silajdžić čini takve dramatične obrte, takav ¨salto mortale¨? Sjetimo se npr. kako je Lagumdžija prije pobjede Alijanse bio protiv Izbornog zakona po kojem se BiH dijeli te RS postaje posebna izborna jedinica. A kada je dobio vlast, progurao je taj destruktivni izborni zakon. Sjetimo se i Tihića, koji nakon dobre performanse od novembra 2005. u Vašingtonu napravi salto mortale tako što od januara totalno otvoreno postade advokat Milorada Dodika, velikosrpskog projekta. Zašto nakon veoma dobrog prvog poluvremena ove godine, po svom izboru za predsjednika SBiH, Silajdžić čini "post-izborni salto mortale"?!

Mnoge su još ostale po državu BiH destruktivne posljedice bilo kakvog referenduma (recimo, udar na Hrvate u BiH). Stoga na pitanje da li održati bilo koji referendum, odgovor glasi: Ne, niti govora!

SPRIJEČIMO VELEIZDAJU

SPASIMO REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU

(London, 7. april, 2006, Redakcija Republikabih.net)

Od svog nastanka u 12 vijeku drzava Bosna i Hercegovina nije bila nikada u vecoj opsanosti nego danas. Danas su sljedbenici Milosevicevog projekta stvaranja velike Srbije u totalnoj ofanzivi, nastojeci da putem Parlamenta Dejtonske BiH legalizuju rezultate svoje agresije, zlocina i genocida. Opasnost je tim veca jer po njihovom planu ako Pralament Dejtonske BiH prihvati amandmane na Dejtonski ustav, koji ne ukljucuju ukidanje zaostavstine Miloseviceve agresije tzv RS, tada to u pravnom tumacenju znaci da su gradjani Republike BiH dobrovoljno priznali rezultate osvajanja, zlocina i genocida. Ta dobrovoljna ratifikacija cetnickih orgija ujedno znaci legalizaciju rezultata, metoda i ciljeva velikosrpskog projekta, daje im se pecat da zapocnu disoluciju drzave BiH i stvaranje velike Srbije na genocidom zauzetim prostorima Republike BiH. Ministar inostranih poslova SCG, Vuk Draskovic je najavio nedavno taj unaprijed dogovoreni scenario izjavom: "Izgubili smo Kosovo a dobili RS".

Da veleizdaja u Dejtonu nije bila stvar "moranja" i sredstvo da se zaustavi rat dokaz je ova nova mirnodopska veleizdaja, kada nema rata i kada se nista ne mora, vec zapravo na tome ozbiljno radi. Veleizdajnici dolaze iz iste grupe cetnickih jataka, koja vec 15 godina  rade na tome, ubijaju svaku perspektivu za normalan oporavak drzave Bosne i Hercegovine, pljacka ono sto je ostalo neopljackano, dezavuise i izludjuje narod. Vise od 3000 boraca Armije Republike BiH je izvrsilo samoubistvo, dovedeni u bezizlaznu situaciju od strane ove grupe fasistickih smradova.   Povratnici se ubijaju na kucnim pragovima, a zlocini ostaju nekaznjeni-naprotiv bivaju blagosiljani, amnestirani, ohrabrivani.

Narode ova fasisticka neman nece s mirom, u punoj je ofanzivi, sluzi se svim vrstama lazi i obmana i sada su nas doveli pred zid da branimo goli opstanak vlastite drzave. Nas legitimni ustav je i dalje ustav Republike BiH, koga je ova gurpa sljedbenika velikosrpskog projekta samo uspjela privremeno suspendovati. Sada pokusavaju postici da se isti trajno ukine i istovremeno legalizira Milosevicevo nacisticko nedonosce tzv RS. Pored toga, poznato je javnosti da ova grupa neprijatelja drzave BiH aktivno radi na sabotiranju tuzbe Republike BiH protiv SCG. Na dosadasnjem sudjenju bosanski advokati nisu trazili ukidanje rezultata genocida i zlocina, genocidne tvorevine tzv RS, niti su zahtjevali od suda da utvrdi visinu odstete za sva razaranja i sve patnje koje su pretrpile zrtve agresije i genocida. Time se ova grupa veleizdajnika svrstava u red saucesnika u genocidu nad gradjanima Republike BiH, jer opstruira pravdu i djeluje u korist strane koja je pocinila agresiju i genocid. Po jos uvijek legalnom i legitimnom ustavu Republike BiH svi gradjani RBiH imaju pravo ali i obavezu da brane Republiku BiH od svih spoljnjih i unutrasnjih neprijatelja. U clanovima 154 i 155 ustava Republike BiH to pravo i obaveza je jasno navedena:

 Član 154.

Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo i dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrđeno uređenje Republike.

Član 155.

Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo.  

S toga pozivamo sve gradjane Republike BiH da hrabro stanu na put ovoj najnovijoj veleizdaji, da se suprotstave hordi veleizdajnika Republike BiH, da sazovu Parlament Republike BiH,  proglase Dejtonski ustav ilegalnim i uspostave ponove Republiku BiH i sve njene drzavne institucje. Pozivamo sve institucije u BiH da priznaju Parlament Republike BiH kao jedini legalni i legitmni  zakonodavni organ drzave-Republike BiH. Podrucja pod kontrolom sljedbenika monstruoznih zlocinaca Milosevica i Karadzica treba proglasiti teritorijom Republike BiH pod kontrolom pobunjenika i pozvati narod u tim podrucjima da im otkaze poslusnost i da nam se pridruzi. Na kraju, pozivamo sve casne i postene ljude, gradjane Republike BiH da se organizuju i privedu pravdi velizdajnike nase domovine. Po legalnom ustavu Republike BiH na to imamo i pravo i obavezu.

IZJAVA KONFERENCIJE BOŠNJAKA I HRVATA U AMERICI

(5. april. 2006.)

Čikaška konferencija Bošnjaka i Hrvata Amerike ovim putem se obraća Parlamentu Bosne i Hercegovine da ne ratificira nikakve nove dogovore o ustavnim i institucionalnim promjenama Daytonskog sporazuma dok Međunarodni sud pravde u Haagu ne donese odluku na tužbu Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore. Svako ratificiranje u ovom trenutku bilo bi, u najmanju ruku, preuranjeno i moglo bi trajno i neopozivo prejudicirati prava žrtava i namjerno ugroženih skupina, kao i države Bosne i Hercegovine, u slučaju povrede Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida.

Konferencija Bošnjaka i Hrvata radi za dobrobit žrtava etničkog čišćenja i agresije na Bosnu i Hercegovinu, kao i namjerno ugroženog stanovništva koje danas živi u Sjevernoj Americi. Parlament Bosne i Hercegovine, kao i Vlada, Predsjedništvo i pravni tim pred Međunarodnim sudom pravde dužni su braniti interese žrtve, i pojedinačno i skupno.

Preuranjena ratifikacija nedavno potpisanih dogovora mogla bi neopozivo narušiti prava takih žrtava i namjerno ugroženog stanovništva. Daytonski sporazum je pomogao da se sukob završi, ali postoje jasni dokazi da je sporazum potpisan pod prijetnjom genocida, čije je posljedice Dayton i ratificirao, uključujući i formiranje Republike
Srpske. U tome kontekstu, uzimamo u obzir da je Ambasador Muhamed Sacirbey službeno opozvao svoj potpis s Daytonskog sporazuma i obvezao se poduzeti pravne mjere da njegov potpis postane nepravomoćan, kao i činjenicu da se svi živući članovi BiH delegacije u Daytonu protive današnjim revizijama Daytonskog sporazuma. Također, imamo na umu da se ogroman broj političkih organizacija i nevladinih udruga protivi novim dogovorima. Nadalje, naglašavamo pravnu i moralnu važnost zabrinutosti radi ratifikacije izraženu od strane vjerskih institucija, uključujući Vrhbosanskog nadbiskupa, kardinala Puljića i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Djelujući kao Predstavnička konferencija u ime niže potpisanih organizacija našu zabrinutost zbog ovog preuranjenog ratificiranja pod pritiskom izrazit ćemo našu zabrinutost Američkom kongresu, Evropskom parlamentu, State Departmentu SAD-a, Evropskoj komisiji, PIC-u (Peace Implementation Conference) i Uredu Visokog predstavnika. Smatramo da prekomjeran pritisak na političko vodstvo u Bosni i Hercegovini radi današnje ratifikacije konstituiše sukrivnju u posljedicama genocida i time čini svako usvajanje bespravnim.

Mi i nadalje podržavamo pregovore za promijene u Bosni i Hercegovini utemeljene na načelima zapadne demokracije i pluralističkog otvorenog društva (kako je to izrečeno u našoj Deklaraciji u Chicagu od 4. marta. 2006., koji će dovesti do suglasnosti svih strana kojih se tiče, ali također odbijamo etničke podjele i posljedice genocida, koje
su utkane u Daytonski sporazum, naročito Republiku Srpsku. Bez obzira da li kao društva ili kao pojedinci, vjerujemo da također moramo braniti prava žrtava i ugroženih skupina i kad je država, radi neprikladnih utjecaja, kompromitirana u izvršavanju svojih obaveza prema svojim građanima.

U ime Konferencije Bošnjaka i Hrvata Amerike:
Bećir Tanović
Ante Čuvalo
Muhamed Sacirbey
Rudi Tomić
Tomislav Kuzmanović
Haris Hromić

Organizations:

1. Alliance of Croats of Bosnia & Herzegovina
2. Association of Bosnjaks from Gacko
3. Association of Croatian Studies
4. BACA Women's Group
5. Bosniak American Advisory Council for Bosnia and Herzegovina
6. Bosnian American Coordinating Committee
7. Bosnian-American Cultural Association
8. Bosnian American Information Center
9. Bosnian-Herzegovinian Club of Chicago
10. Bosnian Islamic Community Center of Detroit
11. Bosnian Islamic Cultural Center
12. Congress of Bosniaks of North America
13. Croatian Academy of America
14. Croatian American Association
15. Croatian Catholic Union of the USA
16. Croatian Cultural Association "Napredak"
17. Croatian Franciscan Custody in the US & Canada
18. Croatian Fraternal Union of America
19. Islamic Cultural Center of Greater Chicago
20. I.A.B.N.A.
21. ICC Women's Group
22. Islamic Cultural Center of Greater Chicago
23. Islamic Un.& Cultural Center of New York
24. National Federation of Croatian Americans
25. SDA Chicago USA for B&H

LEADERSHIP CONFERENCE OF BOSNIA & HERZEGOVINA AMERICANS STATEMENT

April 5, 2006

The Leadership Conference of Bosnian Americans appeals to the Parliament of Bosnia & Herzegovina to stay the ratification of any new arrangement regarding constitutional and institutional changes to the Dayton Accords until such time that the International Court of Justice has had the opportunity to deliver its decision in the case of BiH versus Serbia and Montenegro. Any such ratification now is at least premature and could permanently and irrevocably prejudice the rights of the victims and targeted populations, as well as the state of Bosnia & Herzegovina, in the case for violation of the Convention for the Prevention of the Crime of Genocide.

The Leadership Conference is acting on behalf of the victims of ethnic cleansing and aggression in Bosnia & Herzegovina as well as the targeted population who live currently in North America. The Parliament of Bosnia & Herzegovina, as well as its Government, Presidency and Agent/Legal Team before the International Court of Justice are obliged to protect the interests of these victims, as individuals and group(s).

A premature ratification of the newly negotiated arrangements could irrevocably undermine the rights of such victims and targeted populations. The Dayton Accords did help bring a conflict to an end, but there is evidence to suggest that such Accords were reached under the threat of genocide and ratified the consequences of such,
including in the establishment of Republika Srpska. In this context, we also take into consideration Ambassador Muhamed Sacirbey’s effective withdrawal and commitment to legally make his signature to the Dayton Accords null and void, as well as the opposition of all other remaining members of the BiH Government delegation to such new revisions to the Accords. We also take into consideration the array of political organizations and NGO’s to such new arrangements. We also give high legal and moral priority to the concerns at ratification expressed by religious institutions including the Cardinal of Sarajevo and the Bishops Conference of Bosnia & Herzegovina.

Acting as the Leadership Conference on behalf of the undersigned organizations we will also deliver our concerns to the United States Congress, the European Parliament, the US State Department, the European Commission, the PIC (Peace Implementation Conference), and the Office of the High Representative. We hold that undue pressure upon the political leadership of Bosnia & Herzegovina at such ratification now would constitute complicity with the consequences of genocide and would make any such adoption legally illegitimate.

We continue to support negotiations for reforms in Bosnia & Herzegovina based on the foundations of western democracy, and a pluralistic open society, as outlined in our Declaration of Chicago of March 4, 2006, and leading to a consensus between all the parties concerned but also rejecting ethnic divisions and the consequences of
genocide as imbedded in the Dayton Accords, particularly Republika Srpska. Regardless, as associations and individuals, we believe that we also must protect the rights of the victims and targeted group(s) even when the state may be compromised by undue influences in such duty to its citizens.

In the name of the Conference:
Bećir Tanović
Ante Čuvalo
Muhamed Sacirbey
Rudi Tomić
Tomislav Kuzmanović
Haris Hromić

 
Organizations:

1. Alliance of Croats of Bosnia & Herzegovina
2. Association of Bosnjaks from Gacko
3. Association of Croatian Studies
4. BACA Women's Group
5. Bosniak American Advisory Council for Bosnia and Herzegovina
6. Bosnian American Coordinating Committee
7. Bosnian-American Cultural Association
8. Bosnian American Information Center
9. Bosnian-Herzegovinian Club of Chicago
10. Bosnian Islamic Community Center of Detroit
11. Bosnian Islamic Cultural Center
12. Congress of Bosniaks of North America
13. Croatian Academy of America
14. Croatian American Association
15. Croatian Catholic Union of the USA
16. Croatian Cultural Association "Napredak"
17. Croatian Franciscan Custody in the US & Canada
18. Croatian Fraternal Union of America
19. Islamic Cultural Center of Greater Chicago
20. I.A.B.N.A.
21. ICC Women's Group
22. Islamic Cultural Center of Greater Chicago
23. Islamic Un.& Cultural Center of New York
24. National Federation of Croatian Americans
25. SDA Chicago USA for B&H

Prof. Dr. Francis A. Boyle: ODBACITE HAYS-OVE AMANDMANE, UKINITE REPUBLIKU SRPSKU

(Champaign, USA, 03. april, 2006)

       PRAVNO MIŠLJENJE O HAYS-OVIM AMANDMANIMA KOJE SU POTPISALI LIDERI SDA-SDS-SDP-SNSD-PDP ..

Stoga ništa neće funkcionirati na državnom nivou što Srbi i/ili Republika srpska ne žele da funkcionira.  To narušava temeljni demokratski koncept vlasti.  U međuvremenu, Republika srpska će nastaviti prakticirati de facto neovisnu državnost koja joj je dana u Dejtonu.  Stoga nije čudo da SDS, SNDS i PDP podržavaju ove Amandmane.  Njima dobivaju sve što žele; skoro zvaničnu neovisnost.  U međuvremenu, državne institucije Bosne i Hercegovine će u suštini postati ništa više od glorificiranog debatnog društva.  Prema Internacionalnom pravu i praksi, jedan od uvjeta za postojanje države je njena funkcionalnost.  Ako država ne funkcionira, onda je ugrožen i sam njen opstanak.  To je u pitanju u ovim Amandmanima na Dejton – raspad Bosne i Hercegovine kao države, po svim praktičnim uzusima.

Što god vrijedi moje mišljenje, preporučujem da svi odani i patriotski opredijeljeni Bosanci i Hercegovci odbace ove Hays-ove Amandmane.  Umjesto njih, BiH treba zahtijevati od Svjetskog suda da ukine Republiku srpsku prije nego što se 8. maja završi suđenje. 

Bosni i Hercegovini je potreban ustav koji nije zasnovan ni na koji način na rasističkom, apartheidskom i genocidalnom Dejtonskom ustavu, te eliminiranje dva rasistička i apartheidna entiteta – Republike srpske i Federacije.  Ali, za razliku od Federacije, Republika srpska je stvorena na genocidu.  Republika srpska je ništa drugo do genocidalna državica.  RS mora biti ukinuta i eliminirana za dobro BiH i svih Bosanaca i Hercegovaca, bez obzira koje su etničke ili vjerske profilacije.  Kao kontrast ovome, Hays-ovi Amandmani će dodatno osnažiti i utemeljiti Republiku srpsku – što je upravo razlog zašto ih podržavaju SDS, SNSD i PDP.  Stoga bosanskohercegovački građani i Parlament trebaju odbaciti ove Hays-ove Amandmane.¨

ORIGINALNA IZJAVA Prof. Dr. Francis A. Boyle-a

NA POTEZU SU POSLANICI I GLAVNI ODBOR SDA

(London, 1. april, 2006,  Republikabih.net Tim)

KOMENTAR REPUBLIKABIH.NET-a

Republikabih.net se kao javni medij u dijaspori osjeća pozvanim da odgovori na pismo SDA. Jedan dio dijaspore kao što je to nevladina organizacija iz Francuske SSVDS, je već pismeno odgovorio Glavnom odboru SDA na njegovo pismo dijaspori na linku: Odgovor SSVDS Glavnom odboru SDA  Mi dajemo svoj odgovor, koji je sličan odgovoru iz Francuske, a kojeg baziramo na tumačenjima eksperata iz ustavnopravne oblasti: Venecijanske komisije, Evropskog parlamenta, UN-a, Prof. Dr. Francis A. Boyle-a, Mr. Zlatka Hadžidedića, te brojnih nevladinih organizacija u domovini i dijaspori.

Po našem mišljenju, neskriveni motiv javljanja Glavnog odbora SDA je zahtjev za podršku kako SDA-u tako i njenim koalicionim partnerima u vlasti, SDS-u i HDZ-u, te strankama SNSD, PDP, SDP, u procesu legalizacije velikosrpskog projekta u BiH. Naime, SDA je sa navedenim strankama postigla tajni dogovor da se kroz parlamentarnu proceduru zvanično prizna i legalizira ratni cilj Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića: genocidom stvorena velikosrpska država, Republika srpska. To se javnosti predstavlja kao ¨paket ustavnih promjena¨ i tek se od prije nekoliko dana obznanjuje u vidu ¨svršenog čina¨ (fait acomplie), što je samo po sebi daleko od svake demokratske, pravno solidne i prihvatljive prakse!

Do sada je putem silom i ucjenom nametnutog Dejtonskog ustava, legalni pravni sistem Republike BiH bio samo privremeno suspendiran. Nametnuti Dejtonski ustav nikada nije ratificiran u Parlamentu Republike BiH, te se 10 godina održava putem internacionalnog protektorata, konkretno, putem Ureda Visokog Predstavnika za BiH (OHR). Taj OHR je 10 godina bio organ koji je jedini doista stajao na putu svim blokadama dejtonske države BiH (ustvari, dejtonske Unije BiH, tj. unije jedne države, Republike srpske, i jednog ¨procesa¨, Federacije BiH). Jedini pravni način da se ta dejtonska blokada ukine nakon što uskoro ode OHR, bila bi obnova jedinstvene, funkcionalne države BiH. To su preporučili, pa i naložili: Evropski Parlament, Venecijanska komisija, Kongres SAD, Vatikan, te ostale relevantne svjetske organizacije.. Umjesto da obnovi takvu državu, SDA sada ukida našu i dalje legalnu državu (trenutno suspendiranu) Republiku BiH, a potpisuje legalitet i suverenitet genocidne tvorevine Republike srpske za sva vremena! Da li bi doista i takav akt izdaje države BiH kao što je definitivno priznavanje i uspostava Unije BiH, to jest, unije dvije države, Republike srpske i Federacije BiH, u nečemu pomogao?  Da li bi, recimo, nakon što nestane OHR, spriječio blokade te Unije BiH? Ne! Prepravljanjem Dejtonskog ustava kroz Hays-ove ustavne promjene, SDA bi zakonski i dobrovoljno omogučila potpunu buduću blokadu svih institucija unutar Unije BiH -- blokadu koju više nepostojeći OHR ne bi razrješavao.

Dakle, SDA učestvuje u procesu ratificiranja Dejtonske Unije BiH, uz neke promjene. To bi ratificiranje (potpisivanje legaliteta) dalo sve potrebne ¨papire¨ Republici srpskoj -- ¨papire¨ koje niti u Dejtonu a niti u proteklih 10 godina Republika srpska nije dobila -- a bez mogućnosti intervencije OHR-a (koji više neće postojati) u skidanju blokada koje su Hays-ovim ¨paketom ustavnih amandmana¨ sasvim omogućene. Dakle, SDA učestvuje u procesu otvaranja zakonskih vrata disoluciji države BiH na sličan način na koji se raspala i SFRJ.

Kao što je svima poznato, silom nametnuti, ilegalni Dejtonski ustav je proglašen od strane Venecijanske komisije nefunkcionirajućim. Time su vrhunski eksperti Evrope iz oblasti pravnih nauka dali svima do znanja da BiH treba odbaciti ilegalni Dejtonski ustav, a uspostaviti legalni i legitimni ustavno-pravni sistem u skladu sa dostignućima savremenog svijeta. Znamo da je legalni i legitimni ustav Republike BiH upravo takvo rješenje, koje se može odlukom Parlamenta BiH vratiti na snagu, pogotovo nakon presude Svjetskog suda. Stoga nema potrebe za aktuelnim tajnim dotjerivanjem nefunkcionirajućeg, ilegalnog, silom nametnutog Dejtonskog ustava. Pogotovo jer je Evropski parlament u svojoj nedavno usvojenoj rezoluciji (Strazbur, objavljenoj u Dnevnom Avazu 17.02.06) naveo da BiH treba preći u fazu stvaranja države. Tom prilikom je saopšteno BiH vlastima slijedeće (citiramo): "Evropski Parlament traži od svih strana u BiH da nastave s aktivnim angažmanom u raspravama o ustavnim promjenama, koje bi trebale imati za cilj usvajanje vrijednosti demokratije, ljudskih prava i jednakosti među građanima BiH, uz dužno poštovanje sva tri konstitutivna naroda. Također se traži pojednostavljenje državnih struktura i učvršćivanje samoodrživosti države te izbjegavanje svake etničke podjele ili kozmetičkih promjena". -- kraj citata. Sličnog je stanovišta i Kongres SAD, saopćen putem Rezolucije broj 400, ove godine. Dakle, djelovanje Richarda Holbrooke-a i njegovog ¨malog od kužine¨, Donalda Hays-a, u potpunoj je suprotnosti sa slovom i duhom Rezolucije broj 400 Američkog Kongresa od ove godine, kao i preporuka Venecijanske komisije, itd. 

Drugim riječima, djelovanje PATRIOTSKOG BLOKA kojega predvode stranke SBiH, BOSS, SDU, HSS, HSP, Republiknaci BiH, itd. ... unutar Federacije BiH, je u potpunosti u skladu sa stavovima Venecijanske komisije, Američkog Kongresa, Svete Stolice, i mnogih drugih organizacija -- dok je djelovanje saveza SDA sa SDS, SDP, itd. ... u potpunoj suprotnosti sa stavovima i zvaničnim dokumentima imenovanih svjetskih organizacija. Kako to svoje štetno djelovanje Glavni odbor SDA može objasniti?    

Paket ustavnih promjena predložen od strane Donalda Hays-a i prihvaćen od bloka stranaka SDS, SDA, SNSD, PDP, SDP, HDZ, HNI, upravo znači da Zastupnički dom glasa ENTITETSKI. Praktično se sve odluke Parlamenta BiH donose entitetski odn. etnički, uz dodatno etničko glasanje u Domu naroda. Sve je to suprotno preporuci Venecijanske komisije i Evropskog Parlamenta, kao i Kongresa SAD, jer se zadržavaju etničke podjele i etnički principi.

Na suprot navedenim deklaracijama zvanične Evrope i Amerike, SDA namjerava sada, 10 godina nakon Dejtona, potpuno priznati Republiku srpsku kao državu; SDA namjerava priznati sve atribute države Republike srpske. Priznati Parlament RS u Banja Luci, kao i ostale stubove države RS -- tj. SDA namjerava ispuniti sve zahtjeve velikosrpskog projekta stvaranja ¨srpske države zapadno od Drine¨, glavnog ratnog cilja SRJ i njenih trabanata.

Ako se usvoji Haysov ¨paket¨, niti jedna se odluka neće moći donijeti u Državnom parlamentu dok je posebno ne usvoje zastupnici iz RS, posebno zastupnici iz Federacije, čime se omogućuje blokada takve kompozitne države BiH (unije dvaju država unutar geografske teritorije BiH). Ali, nadalje neće biti opcije da Visoki Predstavnik za BiH eliminira blokade.

Po ovom prijedlogu Parlament BiH nije jedinstveno zakonodavno tijelo, već se sastoji iz entitetskih dijelova. Drugim riječima, RS i Federacija "preseljavaju" svoje entitetske parlamente u državni i iz njega nastavljaju djelovati. Dakle, radi se o zadržavanju podjele BiH nametnute agresijom i genocidom.

Dalje, ovim bi Parlament BiH, koji bi se sastojao od predstavnika političkih stranaka iz dva entiteta, dvije države RS i FBiH, izgubio demokratski smisao. Ne bi imao nikakav građanski karakter jer se zastupnici u njemu razvrstavaju po entitetskoj i etničkoj pripadnosti.

Ovim prijedlogom, ako bude usvojen, svaki entitet može blokirati donošenje zakona ili bilo koje druge odluke (o budžetu, ratifikaciji sporazuma, financijskim aranžmanima). Ova blokada po predviđenoj proceduri trajala bi sve do raspisivanja novih izbora, koji opet ne garantiraju rješenje krize. Za svo to vrijeme država BiH ne bi funkcionirala ni stvarno, ni formalno. Šta bi to značilo u procesu pregovora o stabilizaciji i pridruživanju EU, nije teško pretpostaviti. Pored toga, ovim bi se potpuno legalno otvorio put za disoluciju države BiH i pripajanje genocidom kreirane Republike srpske Republici Srbiji, odnosno time bi se zaokružio plan Miloševića i Karadžića o stvaranju ¨moguće velike Srbije¨.

Jedan od najboljih političkih analitičara u BiH, Mr. Zlatko Hadžidedić, koji je pred odbranom doktorata iz političkih nauka na prestižnoj London School of Economics, je po ovom pitanju napisao slijedeće:

"Nakon brojnih pred-ratnih, ratnih, i post-ratnih pokušaja dijeljenja Bosne i Hercegovine na etničkom principu – polazeći od pretpostavke da suverenitet njenih vjersko-etničkih zajednica, koji im je mehanički pripisan samom činjenicom da su one nazvane „nacijama“ a ne „etničkim grupama“, treba potpuno zaokružiti – pojavila se inicijativa ¨Američkog instituta za mir¨, nazvana "Dejton projekt“, koja je naizgled pošla od pretpostavke da je pitanje integriteta Bosne i Hercegovine zauvijek riješeno Dejtonskim sporazumom. „Dejton projekt“, popularno nazvan „Hejsov plan“ prema svom navodnom tvorcu Donaldu Hejsu, kao što mu i samo ime govori, jeste projekt ustavnih „promjena“ čvrsto zasnovan na postojećem Dejtonskom ustavu. Kao takav, „Dejton projekt“ predstavlja pokušaj da se, putem minimalnih izmjena, prevaziđe dosadašnji privremeni karakter i značaj Dejtonskog ustava, što bi Dejtonski ustav i državno uređenje proizašlo iz njega učinilo trajnim i nepromjenljivim. Ovakav pokušaj krije namjeru da se trajno legitimira postojanje Republike Srpske, kao tvorevine nastale uz pomoć etničkog čišćenja i genocida, čije postojanje je unutar međunarodne zajednice do sada uglavnom bilo tretirano kao privremeno i iznuđeno. Trajno legitimiranje RS, pomoću iznuđenog konsenzusa relevantnih političkih partija u BiH (putem pregovora vođenih u strogoj tajnosti i pod pritiskom), učinilo bi reintegraciju BiH trajno nemogućom, i ponovo otvorilo perspektivu njenog konačnog raspada."

Uzimajući navedeno u obzir, smatramo da je Glavni odbor SDA još jednom stao na stranu izdaje države BiH. Ovaj puta sa katastrofalnim, nepovratnim posljedicama. Ujedno smatramo da je Predsjednik SDA, gospodin Suljman Tihić žrtva psiho-fizičkog zlostavljanja koje se desilo tokom njegovog boravka u zatvoreničkom logoru četničkih paravojnih snaga Radovana Karadžića i SRJ. Po njegovim reakcijama, kao i po načinu ophođenja sa sljedbenicima velikosrpske politike u BiH, vidljivo je da je kod njega prisutan ogroman strah koji rezultira spremnošću da bezuslovno sarađuje sa dojučerašnjim mučiteljima. Kao takav, on nije u stanju da zauzima bilo koju odgovornu funkciju u vlasti BIH, a kamoli ključnu - Predsjednika Predsjedništva BiH i Predsjednika SDA.

Zato tražimo od poslanika Parlamenta BiH iz redova SDA da otkažu poslušnost Tihiću i da glasaju protiv ustavnih promjena usvojenih od strane SDS-a i drugih pro-srpskih političkih stranaka.

Ujedno upućujemo zahtjev Glavnom odboru SDA da:

1. Smijeni gospodina Sulejmana Tihića sa svih odgovornih funkcija u vlasti BiH i u SDA.

2.  Odbaci Hays-ov prijedlog reformi ustava te se založi za povratak u funkciju legalnog i legitimnog ustava Republike BiH.

3. Uputi instrukciju BiH advokatskom timu pred Internacionalnim Sudom Pravde (ICJ) da zahtjeva proglašenje ostvarenih ratnih ciljeva Slobodana Miloševića nelegalnim, odnosno da zahtjeva ukidanje agresijom i genocidom kreirane Republike srpske.

4. Aktivno se uključi u napore integracije BiH države, pomogne održivom povratku izbjeglica, hapšenju ratnih zločinaca, te stvaranju normalne, demokratske, građanske države sa vladavinom prava i zakona.

5. Stane na put kriminalnim privatizacijama i prodaji vitalnih resursa države BiH.

6.  Provede izmjene u zakonu u državljanstvu na način da se sprijeći izbacivanje iz BiH državljanstva prognanih građana Republike BiH.

Ukoliko poslanici i Glavni odbor SDA odbace ove zahtjeve mi ćemo se prema njima odnositi kao prema izdajnicima države Bosne i Hercegovine i smatrati poslanike i članove Glavnog odbora SDA osobno odgovornim za sve posljedice izdaje države Bosne i Hercegovine.

Republikabih.net Tim

London. 01.04.2006

**** 

PISMO GLAVNOG ODBORA SDA DIJASPORI

Postovana BH dijasporo, uvazeni gradjani, studenti, ljudi dobre volje, patriote BiH. Izuzetno nam je drago da ste odvojili svoje dragocjeno vrijeme da nam se obratite povodom pregovora o ustavnim reformama u Bosni i Hercegovini uvazavajuci hekticki nacin zivota koji je prisutan na Zapadu. Iskreno se nadamo da je ovo pocetak nase produktivne saradnje.

Prije nego sto udjemo u samu srz materije, vazno je istaci da ovim pregovorima o ustavnim promjenama pregovorima entiteti gube, a dobija drzava Bosna i Hercegovina, cijeli tekst Vam saljemo u attachmentu, te Vas molimo da ga pomno procitate i date svoj komentar na www.sda.ba u rubrici forum.

Dozvolite da Vam odgovorimo. Nacin glasanja u predstavnickom domu je ustrojen na nacin da vecina od prisutnih  odlucuje, a od toga je potrebna 1/3 iz eniteta da odluke postanu vazece, ta vecina ne znaci vecinu poslanika iz jednog naroda nego predstavnika, a na nama je da se svi potrudimo jer teoretske i prakticne pretpostavke postoje da entitetsko glasanje ne bude jednonacionalno

Cijeli tok pregovora imao je za cilj reduciranje nadleznosti i uloge entiteta, a jacanje nadleznosti i funkcionalnosti drzave i njenih institucija, a mi smatramo da je to i postignuto jer su ostvarene sustinske promjene koje znace usvajanje oko 150 amandmana na 34 strane, a ne kozmeticke promjene kako to pojedine politicke stranke na bh. pozornici zele okarakterisati.

I dalje ostaje na snazi Dejtonski Mirovni Sporazum, odnosno, ugovor kojeg su potpisali SAD, vodece evropske zemlje i nase susjedne zemlje, a po kojem one i dalje ostaju odgovorne za njegovo porovodjenje, a  koje predvidja da domace zakonodavstvo moze donositi zakone, a da ne krsi gore navedeni sporazum.

Stoga, ovim pregovorima su postignuta prosirenja nadleznosti drzave, to nije cementiranje postojeceg stanja nego naprotiv, to je prosirenje prioriteta ili razloga koje vi isticete kao prioritete o kojima treba povesti najvecu brigu. Vjerujte da mi vodimo brigu o tome!

U svemu ovome treba istaci da nijedan narod u Bosni i Hercegovini nije iskljucivi vlasnik te drzave, da je Bosna i Hercegovina domovina i Srba, i Hrvata, i Bosnjaka i svih ostalih koji je smatraju svojom domovinom, tj; domovina koja nije tesna za sve njene gradjanja.

Koje su politicke posljedice pregovora oko ustavnih promjena?

Najvaznije je istaci da je pregovorima oko ustavnih promjena postignut iskorak u odnosu na postojece stanje koje nikom ne odgovara. Naime, ovim entiteti gube a dobija drzava Bosna i Hercegovina!

Kako? Pa tako sto dobija sljedece institucije sa prosirenim ovlastima, a to su:

1. Vijece ministara u kapacitetu moderne evropske vlade, sa dva nova ministarstva;

2. Premijer/predsjednik s jakim ovlastima rukovodjenja i kreiranja rada Vijeca ministara, ukljucujuci i pravo da moze smijeniti do 1/3 ministara I imenovati  vrsioce duznosti;

Predsjednika Bosne i Hercegovine sa individualnim ovlastima, umjesto predsjedavajuceg Predsjednistva;

4. Clanovi Predsjednistva vise nemaju pravo na veto (osim u domenu odbrane);

5. Predsjednika, umjesto predsjedavajuceg Zastupnickog i Doma naroda (ukinuta rotacija);

6. Dom naroda reduciran samo na zasititu vitalnog nacionalnog interesa (ukoliko je prekrsen);

7. Umjesto izbora u entitetskim skupstinama, delegate u Domu naroda bira Zastupnicki dom Bosne i Hercegovine;

8. Ukinuto entitetsko glasanje u Domu naroda;

9. Znatno prosireni mehanizmi zastite ljudskih prava i sloboda. Omoguceno da se gradjanin moze obratiti Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te uvedena institucija ombudsmena; 10. Paralelni specijalni odnosi entiteta sa susjednim zemljama moraju biti u skladu sa evropskim standardima, a sto dosada nije stajalo, gdje se tacno utvrdjeni principi i demokratska praksa bez prava na pripajanje ili otjcjepljenje dijela drzave BiH susjednim zemljama.

Do sada je bilo izrazeno entitetsko-etnicko glasanje i u Predsjednistvu BiH, i u Vijecu Ministara, i u Domu Naroda i u Zastupnickom domu, s tim sto je bilo izrazenije u Domu Naroda, a sada se to ukida. Nadleznost Doma naroda se smanjuje na razmatranje samo Zakona u slucaju ugrozenosti vitalnog nacionalnog interesa, a ne svih pitanja/odluka/zakona iz nadleznosti Zastupnickog doma, kao sto je to bio slucaj do sada.

Za sve one koji zagovaraju tezu da je ovim pregovorima obmanuta bh. javnost, odgovaramo da je SDA ulozila maksimalni napor u informisanju bh javnog mnjenja. U tom kontekstu, na temu ustavnih promjena  odrzana je sjednica Predsjednistva Stranke, 2. sjednice Glavnog odbora Stranke, nekoliko radnih sastanka sa predsjednicima kantonalnih i regionalnih odbora Stranke, kao i sa predsjednicima opstinskih organizacija SDA. Povrh svega toga, odrzana je prosirena sjednicu Savjeta Stranke na kojoj su osim naseg clanstva i simpatizera bili prisutni i predstavnici mnogih nevladinih organizacija, tom prilikom su mnogi od njih pozitivno ocijenili aktuelne pomake u pregovorima o ustavnim promjenama u BiH. Bojazan da organi nece funkcionisati zbog blokada nije tacna, jer organi ostaju na vlasti i funkcionisu u skladu sa svojim nadleznostima sve do novih izbora i konstituisanja novih organa. Visoki predstavnik Kristijan Svarc Siling je najavio da je on posljednji Visoki predstavnik u BiH, mi se pitamo sta ce se desiti onog dana kada on ode, a mi nismo usvojili ustavne promjene! Pitamo one koji samo mudruju i kritikuju sve i svakoga ovih dana kako onda iznaci rjesenje u ovom nasem bosanskom okruzenju.

Stoga jos jedanput podvlacimo da ovim ustavnim promjenama entiteti gube, a dobija drzava Bosna i Hercegovina.

***

BORBA ZA OPSTANAK DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE

(Sarajevo, 28. mart, 2006)

Sada je u toku borba za opstanak države Bosne i Hercegovine. Svi ostali faktori su sekundarni, pa čak ih treba potisnuti u treći, četvrti plan.

Dejtonski ustav je od strane EU odn. njene pravne komisije poznate kao Venecijanska komisija, proglašen NEFUNKCIONIRAJUĆIM. To su stavovi EU, UN, Kongresa Sjedinjenih američkih država, Vatikana, i mnogih drugih vrhunskih i relevantnih svjetskih organizama. Prema pravnim normama, kada je zakon (ustav je najviši zakon jedne države) proglašen nefunkcionirajućim -- a pogotovo je to bitno i relevantno u internacionalnim odnosima odn. u pravnim domenima koji se odnose na države i međudržavne odnose – pravnim se automatizmom situacija vraća na ¨quo ante¨ stanje, tj. pređašnje zakonito stanje. Naš Ustav, jedini legalni i jedini uvijek važeći ustav, Ustav Republike BiH, je u Dejtonu PROTIVNO POVELJI UN I INTERNACIONALNOM PRAVU, PROTIVNO USTAVU ČLANICE UN REPUBLIKE BIH, POD PRITISKOM AGRESIJE I RATNIH ZLOČINA I GENOCIDA, VANINSTITUCIONALNO, PROTIVNO SVIM KONVENCIJAMA ... SUSPENDIRAN. Na njegovo mjesto je oktroiran Dejtonski ustav, koji je nelegalan, ali je dao de facto stanje u proteklih 10 godina. On nikada nije RATIFICIRAN, tj. njega nikada građani RBiH nisu potpisali, odobrili, uvažili i prihvatili.   

Stoga sada možemo tražiti i možemo dobiti povrat Ustava RBiH, našeg jedinog legalnog Ustava, kojega je cijeli svijet priznao 1992. godine! Pogotovo možemo po presudi Svjetskog suda, na kojem je inkriminirana/tužena ne samo SRJ odn. njena pravna nasljednica SCG, nego i RATNI PLIJEN, Republika srpska, tražiti da ta agresija i genocid ne budu ¨zločin bez kazne¨ -- nego da to bude zločin koji će kao i na svakom sudu, biti kažnjen. A kazna je da se ukradeno vrati, tj. da se pola teritorije BiH koju sada okupira ratni plijen, RS, povrati vlasniku, Republici BiH, dakle da se ponovno uspostavi RBiH i njen suverenitet na 100% teritorije BiH, kao što i treba, kao što je moguće prema Internacionalnom pravu.

DVIJE STRANE U SUKOBU

Sve one snage koje hrle da metodom nelegalnih pregovora i ugovorima koje na tim nelegalnim pregovorima potpišu, legaliziraju odn. ratificiraju Republiku srpsku na bilo koji način, su neprijatelji države BiH. A to su sada Sulejman Tihić i Zlatko Lagumdžija u bošnjačkom narodu i svi oni u SDA odn. SDP koji postupke i potpise ta dva njihova formalna lidera poštuju i realiziraju. Pažnja, ovdje naglašavam da svi članovi SDA ustvari NE PODRŽAVAJU SULEJMANA TIHIĆA U NJEGOVIM ZLODJELIMA PROTIV DRŽAVE BiH koje Tihić sprovodi u proteklim mjesecima i sada. Ne znaju se podatci za SDP, ali valjda i tamo ima patriota države BiH koji ne podržavaju Zlatka Lagumdžiju.

Sve one snage (počevši od individua, preko organizacija i stranaka, do medijskih organizacija) koje se sada protive Lagumdžiji i Tihiću i njihovom savezu sa Republikom srpskom odn. strankama iz RS, te se protive ratificiranju Republike srpske kroz tzv. Haysove ¨reforme¨ -- a pri tom protivljenju ujedno podržavaju opstanak države BiH, tj. podržavaju one stavove koje je u dva navrata u martu ove godine iznio PARLAMENT GRAĐANA BiH -- predstavljaju konstruktivne, patriotske snage države BiH. U te konstruktivne, patriotske snage, koje se nazivaju PATRIOTSKI BLOK, spada na stotine hiljada građana BiH, preko 100 građanskih udruženja i nevladinih organizacija; zatim tom bloku podršku na svoj način daju i Svjetski Savez Dijaspore, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, mnoge udruge i klubovi patriota u dijaspori, na primjer konkretno u Norveškoj, Francuskoj, Australiji, Sloveniji, ... zatim Nacionalni kongres RBiH, a prvo, naravno, u pola domovine taj PATRIOTSKI BLOK čine i predvode prominentne političke stranke: BOSS, Stranka za BiH, SDU, HSS, HSP i u novije vrijeme izgleda i Liberali BiH kao i Republikanci BiH, itd.  Uz nas stoji i Katolička crkva u BiH, Bogu hvala. Sve su to danas patriotske, državotvorne, i sada konstruktivne snage -- korisne i dobre po obranu države Bosne i Hercegovine.

Zato svaki napad u ovom vremenu protiv bilo kojeg od gore navedenih članova ili simpatizera odn. istomišljenika PATRIOTSKOG BLOKA -- ujedno predstavlja napad na državu BiH, tj. njenu opstojnost.  Svaki napad, svaka kleveta je pokušaj destabiliziranja i na kraju uništenja PATRIOTSKOG BLOKA – a time i države Bosne i Hercegovine.  Govoreći o političarima, moramo naglasiti da svi oni koji sada napadaju, na primjer, Mirnesa Ajanovića, Sejfudina Tokića, Miru Lazovića, Harisa Silajdžića, Martina Raguža, Muhameda Filipovića, Ivu Komšića, Mustafu Pamuka, Safeta Halilovića, Mladena Potočnika, itd. itd. ... u suštini ¨rade u korist naše štete¨, tj. rade protiv države BiH. Znamo da imenovani lideri nisu ¨anđeli¨, da nisu u toku proteklih godina uradili sve kako treba i koliko treba.  Mnoge od njih smo mi povremeno izlagali kritikama za konkretnu situaciju i za konkretnu djelatnost (ništa ¨napamet¨, nego argumentirano).  Ali, ipak – pamet u glavu -- u ovom historijskom vremenu, oni su stali u obranu države BiH.  Stoga svima treba pojasniti da je napad na te branitelje države BiH, napad na te pripadnike PATRIOTSKOG BLOKA ... i to u historijskom vremenu kada se toliko njenih neprijatelja urotilo protiv države BiH (npr. urota koju čine Tihić-Lagumdžija-Dodik-Čavić itd.) ... doista pokušaj klevete i destrukcije ne samo tih ljudi i njihovih organizacija, nego i države BiH.  To je najvažnije što trebamo imati u vidu.  Zato sada – usprkos svih stvarnih ili pak insinuiranih mana, pogrešaka iz prošlosti, propusta i nedostataka članova i simpatizera PATRIOTSKOG BLOKA  na čelu kojeg se nalaze stranke SBiH, BOSS, SDU, HSS, ... – treba taj PATRIOTSKI BLOK podržati i što više ojačati, kako svojim osobnim učešćem u njemu, tako i raznovrsnom podrškom.  Tu svoju podršku PATRIOTSKOM BLOKU treba iskazati na sve poznate i logično očekivane i preporučene načine, nego i tako da napadamo sve one snage koje vrše napad na PATRIOTSKI BLOK, njegove članove i simpatizere, njegove ciljeve.  Dakle, da vodimo borbu na nekoliko načina:

n        Članstvom u PATRIOTSKOM BLOKU

n        Podrškom članovima, akcijama i ciljevima PATRIOTSKOG BLOKA

n        Napadom na neprijatelje PATRIOTSKOG BLOKA 

PARLAMENTARNA DEMOKRACIJA NA DJELU 

Ovih dana neki neuki ljudi, ili, pak, prije bi se reklo još češće učeni neprijatelji i zlobnici, govore i pišu da je posrijedi samo predizborna borba dva tabora. To nije tačno, odn. to nije precizno i istinito objašnjene ove sadašnje situacije – nego je to zlobno, tendenciozno podmetanje i destruktivno govorenje i pisanje. Naime, činjenica je da se sve stranke širom svijeta, gdje god postoji parlamentarna demokracija, bore za svoje pozicije i svoje birače.  To je definicija parlamentarne demokracije radi koje ne treba dobijati nervne napade; radi koje ne treba praviti difamacije i tračeve. U parlamentarnoj demokraciji se stranke i njihovi lideri doista bore za ¨položaje¨, odn. kako je kod nas uobičajeno reći ¨za fotelje¨. Nećemo valjda tražiti da nam se ¨za fotelje¨ bore neki političari iz Nikaragve, Tajlanda, Mongolije, Ukrajine, Zimbabvea ...?!  Svakako na ¨foteljama¨ trebaju sjediti ljudi iz Bosne i Hercegovine.  Šta tim zlobnicima smeta da to budu naši Safet, Haris, Miro, Sejfudin, Martin, Mirnes, Mladen, i ostali naši ljudi?  Šta tu ima loše?!  Budi Bog s nama!  A šta ima loše u tome da se po pitanju obrane države BiH konačno branioci države BiH predstavljeni kroz stranke i stranačke lidere, odvoje od njenih rušitelja i u stranačkom domenu i kroz stranačko polariziranje? Ništa. Dapače, prijeko je potrebno da se odvoji žito od kukolja.

Da smo mi bogdo te sreće da se razne stranke bore samo za pobjedu na izborima, kao i u svakoj normalnoj državi ... a ne da smo prinuđeni već godinama boriti se za državu, za goli opstanak, pa tek onda za sve ostalo za šta širom svijeta stranke i organizacije bore. Mi nismo te sreće. Mi se stalno moramo boriti za državu, pa tek sve ostalo nadalje ...

Dakle, u toku je borba za državu, a ne predizborna kampanja. Ta borba će imati uticaja na sve ostalo, pa i na izbore (zašto da ne?).  Ali izbori nisu u prvom planu; najvažnije od svega je upravo borba za državu. Tu borbu vodi PATRIOTSKI BLOK, ali i stotine hiljada odanih građana BiH, u BiH ali i širom svijeta. Borba nekih od nas je uvijek bila samo, jedino, isključivo, ... za državu BiH, za Republiku BiH. To je naš usud, to je naša sveta borba. 

Saopštenje Vijeća BH organizacija Australije povodom Sporazuma o ustavnim promjenama

SAVREMENA I SUVERENA BOSNA I HERCEGOVINA JE INTERES

SVIH NJENIH GRAĐANA

(27, mart, 2006)

Vijeće BH organizacija Australije demonstrativno ne podržava potpisivanje sporazuma o najavljenjim promjenama ustava BiH i izričito je protiv ovakvog Sporazuma.

Daytonski sporazum iz 1995. godine je sklopljen u uslovima agresije i genocida te kao nužna alternativa nastavku rata i daljeg stradanja građana Bosne i Hercegovine. Taj sporazum, koji de facto služi kao ustav BiH, nije nikada pružao, niti to sada čini, osnovu za istinski i dugotrajan mir, kao ni za naprednu i savremenu državu BiH. Posebno negativan element Daytonskog sporazuma je formiranje entiteta Republika srpska koja potkopava svaku mogućnost da BiH funkcioniše kao suverena i prosperitetna država svih njenih građana. Stoga su neophodne što skorije konstruktivne ustavne promjene koje će podrazumijevati obavezno ukidanje entiteta.

Od strane jednog broja političara i njihovih stranaka dogovorene i predložene ustavne promjene ne samo da ne donose rješenje za postojeće nametnuto stanje, već to stanje pokušavaju dovesti do njegovog završnog oblika i legalizovati ga. Predložene ustavne promjene negiraju žrtve i stradanja građana BiH, a priznaju i potvrđuju rezultate genocidne politike i ratnih zločina. Sporazum o ustavnim promjenama, nastao iza zatvorenih vrata i bez saglasnosti građana BiH, je ogroman korak unatrag u razvoju vjekovnog multi-etničkog suživota i države BiH. Kao takav on predstavlja recept za kratak i bolan proces rastvaranja i uništenja Bosne i Hercegovine i njenog društva.

Iz ovih razloga su predložene ustavne promjene neprihvatljive i predstavljaju izdaju –  izdaju svih njenih građana, u BiH i svijetu, izdaju svih onih koji su za BiH i njene jedinstvene vrijednosti platili ogromnu cijenu, izdaju svih onih koji danas rade na izgradnji i napretku BiH, izdaju budućnosti BiH i njenih narednih generacija.

U ime građana BiH koji momentalno žive u Australiji, zahtjevamo od nadležnih da se navedeni ponižavajući Sporazum hitno povuče i u najširoj demokratskoj debati predlože nove ustavne promjene ili novi ustav koji će biti osnov za suverenu, jedinstvenu i prosperitetnu državu Bosnu i Hercegovinu svih njenih građana.

S postovanjem

Senada Softic-Telalovic

Predsjednica Vijeca BH organziacija Australije

OTVORENO PISMO SSD BiH: Učesnicima formalnih i neformalnih pregovora o promjenama Daytonskog ustava BiH te cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj javnosti

22. mart 2006.

ZAKLJUČCI PARLAMENTA GRAĐANA BOSNE I HERCEGOVINE

Usvojeni na skupu održanom 22. marta 2006. godine u Sarajevu, hotelu Holiday Inn, na kome su učestvovali udruženja građana, nevladine organizacije, nezavisni intelektualci, predstavnici političkih stranaka i građani

ZASTUPNICIMA PREDSTAVNIČKOG DOMA PARLAMENTARNE SKUPŠTINE BOSNE I HERCEGOVINE, GRAĐANIMA  I  JAVNOSTI  BOSNE  I  HERCEGOVINE:

1.      Dejtonski sporazum proglašen je nefunkcionirajućim od strane američkog Senata, Evropskog parlamenta, Evropske komisije i Venecijanske komisije, a sama životna praksa učinila ga je prevaziđenim, i identificirala ga kao glavnu kočnicu u funkcioniranju institucija Bosne i Hercegovine i cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva, te kao glavnu kočnicu stvaranju uslova za ulazak Bosne i Hercegovine u euroatlantske integracije.

2.      Usvajanjem Sporazuma koji su potpisali predstavnici šest političkih stranaka (SDA, SDP, SDS, SNSD, PDP, HDZ), nefunkcionirajući Dejtonski ustav bi se pomoću paketa predloženih ustavnih amandmana reafirmirao i legalizirao izvan okvira Dejtonskog mirovnog sporazuma. Time bi se iz Ustava Bosne i Hercegovine praktično uklonile međunarodne garancije za očuvanje suvereniteta i integriteta Bosne i Hercegovine, sadržane u Dejtonskom mirovnom sporazumu,  i stvorile bi se ustavne pretpostavke za disoluciju Bosne i Hercegovine.

3.      Usvajanjem paketa predloženih amandmana, kojim bi se legalizirao princip entitetskog glasanja u Predstavničkom domu Parlamenta BiH i princip etničkog glasanja u Vijeću ministara BiH, uveo bi se dodatni ustavni mehanizam za blokadu čitavog pravno-političkog sistema, čime bi se stvorile praktične pretpostavke za disoluciju Bosne i Hercegovine.

4.      Parlament građana zaključuje da su dosadašnje aktivnosti na izmjenama Ustava Bosne i Hercegovine, kojima se stvaraju pravne i praktične pretpostavke za disoluciju države, izvršene na način koji se može nazvati tihim državnim udarom.

5.      Zastupnici u Parlamentu odgovorni su građanima Bosne i Hercegovine koji su za njih glasali, a ne političkim strankama koje su ih kandidirale, i građani ih sada pozivaju na tu odgovornost. Parlament građana poziva zastupnike u Parlamentu BiH da poslušaju glas građana umjesto naređenja stranačkih lidera, i spriječe da pogubni Sporazum o ustavnim promjenama bude prihvaćen u Parlamentu Bosne i Hercegovine.

6.      Ukoliko bi se zastupnici u Parlamentu BiH oglušili o svoju dužnost da zastupaju interese građana Bosne i Hercegovine, te prihvatili Sporazum o ustavnim promjenama kojim bi se stvorile ustavne i praktične pretpostavke za disoluciju Bosne i Hercegovine, oni bi sebe trajno delegitimirali kao zastupnike građana Bosne i Hercegovine, a time trajno delegitimirali i sadašnji saziv Parlamenta Bosne i Hercegovine.

7.      Ukoliko bi zastupnici u Parlamentu BiH, prihvatanjem  Sporazuma o ustavnim promjenama i otvaranjem mogućnost legalne disolucije države, Parlament građana zaključuje da takva pravna situacija zahtijeva povratak na ustavno stanje koje je prethodilo potpisivanju Dejtonskog sporazuma, odnosno povratak na Ustav Republike Bosne i Hercegovine iz 1991. godine, i traži da dođe do reaktiviranja institucija Republike Bosne i Hercegovine koje su bile ustanovljene prema tom Ustavu, kako bi se spriječila disolucija i zaštitio suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

8.      Parlament građana je zaključio da su dosadašnje aktivnosti na izmjenama ustava izvršene na način koji se može nazvati faktičkim državnim udarom. 

PARLAMENT GRAĐANA  BOSNE I HERCEGOVIN

   ¨Dnevni Avaz¨ danas donosi kratki pregled nekih od katastforalnih posljedica kapitulacije Sulejmana Tihića (SDA) i Zlatka Lagumdžije (SDP) pred velikosrpskim projektom

KORAK NAPRIJED, DVA KORAKA NAZAD

¨Dnevni Avaz¨, Sarajevo, 20. mart, 2006. -- U Državnom parlamentu entiteti će biti Ustavom potpuno zaštićeni.  Parlament BiH koji se sastoji od predstavnika političkih stranaka gubi svoj politički smisao jer se zastupnici u njemu razvrstavaju po entitetskoj pripadnosti

Dejtonski ustav BiH proglašen je nefunkcionalnim, neracionalnim i nedemokratskim. To je stav ne samo Američkog Senata i Kongresa već i Evropskog parlamenta i Venecijanske komisije. Drugim riječima, najmoćnije svjetske institucije i istovremeno one koje su posredovale u izradi tog ustava proglasile su da je rok njegove upotrebe istekao. Pod tim ocjenama i motivima krenulo se u ustavne promjene u BiH. Cilj je bio učiniti državu BiH funkcionalnijom, racionalnijom i demokratskijom.

 Iza leđa javnosti

Prijedlog ustavnih promjena koji je urađen iza leđa javnosti i koji će biti usvojen bez javne rasprave i po hitnom postupku još nitko nije ni vidio, izuzev stranačkih lidera koji su ga pisali (ne zna se još da li njih pet ili sedam). Ustavne promjene su ono što govore Tihić, Lagumdžija i američki ambasador Meklheni. SDS i sljedbenici šute jer su ova trojica njihovih glasnogovornika, uz cijelu bulumentu novinara, kolumnista i urednika, dovoljno glasni. Čak ni ova trojica nisu se udostojili javnosti prezentirati barem jedan stav iz prijedloga od 34 stranice (oni kažu da ih je toliko).

Bilo bi zanimljivo pokazati, naprimjer, zašto u nadležnostima institucija države koje su detaljno nabrojane nema vojske i policije. To ne znači samo da se funkcionalnost i racionalnost države uopće nije povećala, kao što se tvrdi, već prije svega to da RS neće prihvatiti kao ustavnu obavezu ono što je Skupština RS pod pritiskom međunarodne zajednice već prenijela na državu. Međutim, sve te analize u ovoj prilici se moraju ispustiti i ostati samo na jednoj ustavnoj odredbi koja se podebljano ponavlja u dva poglavlja - Predsjedništvo i Parlamentarna skupština. Ta odredba glasi: "Većinsko glasanje u Zastupničkom domu iziskuje minimalan broj glasova ZA od članova iz ENTITETA u Zastupničkom domu."

U jednom drugom dokumentu istog "paketa", pod naslovom Zakonodavne procedure, taj stav se precizira: "Zastupnički dom će uložiti maksimalne napore da obezbijedi da većina uključuje ne manje od jedne trećine poslanika ili članova s teritorija svakog entiteta."

Bez velike analize ovaj stav je jasan i znači da Zastupnički dom glasa ENTITETSKI (sami predlagači ovo su napisali velikim slovima). Praktično sve odluke Parlamenta BiH donose se entitetski, uz dodatno etničko glasanje u Domu naroda.

Političke posljedice -- Što ovo znači?

• Prvo, znači da se niti jedna odluka ne može donijeti u Državnom parlamentu dok je posebno ne usvoje zastupnici iz RS, posebno zastupnici iz Federacije.

• Drugo, znači da je odlučivanje u Parlamentu BiH entitetski paritetno i konsenzusno. Svaki entitet ima jedan glas bez obzira na broj stranačkih zastupnika.

• Treće, Parlament BiH nije jedinstveno zakonodavno tijelo već se sastoji iz entitetskih dijelova. Drugim riječima, RS i Federacija "preseljavaju" svoje entitetske parlamente u državni i iza njega nastavljaju djelovati. 

• Četvrto, znači da Parlament BiH koji se sastoji iz predstavnika političkih stranaka gubi svoj politički smisao jer se zastupnici u njemu razvrstavaju po entitetskoj pripadnosti.

Koje su praktično-političke posljedice ovakvog ustavnog mehanizma?

• Prvo, svaki entitet može blokirati donošenje zakona ili bilo koje druge odluke (o budžetu, ratifikaciji međunarodnih sporazuma, financijskim aranžmanima...).  
  Ovo dobiva posebnu važnost ako ostaje ustavna odredba da se Predsjedništvo (predsjednik) bira u Zastupničkom domu, što je preporuka Venecijanske komisije. Zastupnici jednog entiteta mogu samostalno blokirati izbor Predsjedništva (predsjednika). U tom slučaju blokira se i izbor mandatara vlade BiH jer njega predlaže Predsjedništvo (predsjednik). U daljnjoj proceduri to znači da se blokira izbor vlade BiH i da država ostaje bez ključnih institucija, bez "jednog" subjekta i adrese. Ova blokada po predviđenoj proceduri traje sve do raspisivanja novih izbora, koji opet ne garantiraju rješenje krize. Za svo to vrijeme država BiH ne bi funkcionirala ni stvarno, ni formalno. Što bi to značilo u procesu pregovora o stabilizaciji i pridruživanju EU, nije teško pretpostaviti.

Mehanički spoj

• Drugo, paritetno entitetsko glasanje u kojem jedan glas imaju zastupnici RS, a jedan glas zastupnici Federacije, praktično direktno ugrožava princip ravnopravnosti naroda. S obzirom na faktičku nacionalnu strukturu u RS i u Federaciji, to se svodi na to da Srbi imaju jedan glas, a Bošnjaci i Hrvati zajedno jedan glas. Hrvati su dodatno u podređenom položaju jer nije teško izbrojati da će u Zastupničkom domu biti manjina. Iz ove perspektive gledano, opstrukcija povratka u RS za sve ove godine bila je strateška politička odluka, koja će sada dobiti ustavnu legalizaciju.

• Treće, neće biti moguće u budućnosti ("drugi korak") jačati državu, jer se ovim ustavnim aranžmanima entiteti premještaju u Parlament BiH. Svaki pokušaj smanjivanja nadležnosti entiteta (ili eventualnog ukidanja) ojačat će entitete na kvadrat u Parlamentu BiH, jer je on ustrojen kao mehanički spoj entitetskih zastupnika. Entiteti će svoje interese prebaciti u Državni parlament i izbjeći mogućim domaćim i stranim pritiscima. U Državnom parlamentu oni će biti ustavom zaštićeni.

• Četvrto, Parlament BiH neće djelovati kao predstavničko tijelo političkih stranaka i u njemu će se izgubiti različitost političkih interesa koja je inače u svim zemljama motor razvoja i demokracije. Parlament BiH mogao bi se pretvoriti u entitetsko-nacionalnu otimačinu oko budžeta, koncesija, privatizacija, međunarodnih ugovora, raznih projekata...

Sve se vraća u 1992. godinu

Da bi se shvatila ozbiljnost predloženih ustavnih promjena koje zastupaju Tihić, Lagumdžija i SDS s ostalima, treba napraviti paralelu sa 1992. godinom, jer ovaj njihov "prvi korak" zapravo nas vraća na tu godinu.

 Kada je Krajišnik, kao predsjednik Skupštine RBiH, izveo SDS iz Skupštine, zatim Vlade i Predsjedništva RBiH, on nije ima ustavno uporište za to. Skupština RBiH bila je jedinstveno zakonodavno tijelo, a njegov akt predstavljao je destrukciju Republike Bosne i Hercegovine i njenih institucija. On danas, između ostalog, odgovara i za to u Hagu. Da je Krajišnik imao ovakve ustavne odredbe, za koje se zalažu Sulejman Tihić, Zlatko Lagumdžija, SDS i ostali, njegovi postupci bili bi legalni.

 Nestaje međunarodna garancija

I ono malo garancija što je država imala Dejtonskim sporazumom sada nestaje. Nestaje i garancija međunarodnih jamaca koji su supotpisnici sporazuma, jer ćemo ustavne promjene ovog puta donijeti sami.

ZULFIKARPAŠIC-TIHIĆ-LAGUMDŽIJA

      (Sarajevo, 19. mart, 2006, Piše: Sven Rustempašic)

¨Adil beg¨ (kako voli da ga se zove) je i prije rata radio na paktu ¨Srba i Muslimana¨. Tokom agresije u Bosnu nije dolazio, a u proteklih 10 godina je pri posjetima Sarajevu zauzimao nisko profiliranu pozu ¨pasioniranog antikvara¨, ¨filantropa¨, ¨ljubitelja historije i lijepih umjetnosti¨. Ali, jesenas je bilo sasvim drugacije. Pohrlio je ka tendencioznim intervjuima, masovnim medijskim izletima. Davao im je neki poseban, ¨historijski¨ ton. Na momente je pokazivao i nekakav trijumfalizam. Ipak, posjetu je uspješno obavio tek kad je ¨spario¨ dvojicu svojih ¨senatora¨ -- Sulejmana Tihica i Zlatka Lagumdžiju, to jest, kad je stvorio cvrst savez dvojice ¨kljucnih bošnjackih lidera¨ za projekt konacnog ¨srpsko-muslimanskog dogovora¨, projekt koji implicira uništenje države Bosne i Hercegovine. Teško žabu u vodu natjerati: sumnje nema, ¨senatori¨ Tihic-Lagumdžija su zajedno sa cetnicima u proteklih pola godine taj plan i proveli. Vidimo i znamo.

Pitace se neki: zašto je Masonerija (srodni organizmi: British intelligence service, svjetski anglocionisticki sustavi …) poslala svoga Adila Zulfikarpašica jesenas u Sarajevo i zašto je on tada imao zadatak konacnog formiranja, uštimavanja i sinhroniziranja saveza Tihic (SDA) - Lagumdžija (SDP)? Jednostavno, dana situacija je 2005. godine to ubrzano paktiranje -- diktirala. Naime, pravni organ Evropske unije poznat kao Venecijanska komisija, je tokom prve polovine 2005. godine proglasio Dejtonski ustav nefunkcionirajucim. Time je taj nelegalni ustav stavljen na diskusiju, a može se uzeti da je ujedno proglašen i nevažecim. Slicna su bila i zvanicna mišljenja Sjedinjenih americkih država, Ujedinjenih nacija, Vatikana i nekih drugih relevantnih svjetskih organizama. Od tog momenta, prirodan je put bio da svi oni koji žele državu BiH, krenu ka povratu u Dejtonu tek samo suspendirane (a ne ukinute!) Republike BiH. Jer, proglašenjem Dejtonskog ustava nefunkcionirajucim, automatikom pravne logike je u suštini nastupilo stanje ¨quo ante¨ (prethodno pravno stanje) u kojem se automatski može uspostaviti Ustav RBiH - ukoliko to oštecena strana zatraži. Tako bi oštecena strana - strana koja brani svoju državu Bosnu i Hercegovinu - izvadila svoj legalni ustav iz njegove desetogodišnje ¨dejtonske suspenzije¨. Pocetkom 2005. godine se, dakle, stvorila prilika da se zatraži povratak na de jure stanje, stanje jedinog legalnog i priznatog ustava, Ustava Republike BiH. Mogao se poceti proces reuspostave Republike BiH na osnovu Ustava od cijelog svijeta 1992. godine priznatog i nikada doista pravno ukinutog. Zahtjev za ukidanje Republike srpske i ponovne uspostave države BiH je, prema javnosti upucenom savjetu Prof. Francisa Boyle-a iz jula 2005, mogao biti ispostavljen na Svjetskom sudu, jer je i Republika srpska tamo na optuženickoj klupi, kao i SRJ odn. SCG.

Ali, ne lezi vraže! Umjesto poduzimanja navedenih logicnih, spasonosnih koraka, Tihic-Lagumdžija su zajedno sa politickim liderima iz Republike srpske pohrlili u Washington da pod arbitražom jedva prikrivenog organa americkog židovskog lobija pod paskom Richarda Holbrooke-a i njegovog malog od kužine, Donalda Haysa, krenuli u suprotnom smjeru: ka spašavanju desetogodišnjeg ilegalnog de facto stanja oktroiranog u Dejtonu. Prvo su se dogovorili da na Svjetskom sudu bez obzira na presudu, agresija na RBiH i genocid budu ¨zlocin bez kazne¨, to jest, da SCG i RS ne budu nikako kažnjeni - da ne bude traženja da se ratni plijen, Republika srpska, vrati vlasniku (da se RS ukine a RBiH obnovi), da nema traženja bilo kakve novcane reparacije. Dakle, da agresija i genocid SRJ protiv RBiH bude ¨zlocin bez kazne¨. Zatim su se dogovorili da temelj ustavnih principa uspostave prije završne presude na Svjetskom sudu, pri cemu ce Republika srpska biti ratificirana, bezbjedna. Adil Zulfikarpašic je, dakle, jesenas poslan da formira savez Tihic-Lagumdžija koji ce zatim u nekoliko mjeseci odraditi velikosrpski posao, cije konzekvence sada djelomicno izlaze na površinu kroz šture izvještaje sa tajnih pregovora.

Pošto su clanovi BK i neki drugi patrioti RBiH u proteklim mjesecima pomno pratili i komentirali ovu situaciju, neke stvari ne treba ponavljati i prenaglašavati. Uglavnom, na vidjelo je izašlo da je Adil Zulfikarpašic jesenas pokrenuo finalni cin omiljenog mu ¨srpsko-muslimanskog istorijskog sporazuma¨ -- sporazuma koji se ¨ispod stola¨ a znalcima i jasno vidljivo, odvija vec godinama … i prije, i tokom i nakon agresije na RBiH … a koji se ovih dana krece ka svojoj završnici.

Ima raznih interesantnih aspekata ove situacije, ali bih se ukratko trebalo osvrnuti na ponašanje pojedinih stranaka, vjerskih organizacija i medija.

1. SDA i SDP su stale iza svojih lidera Tihica i Lagumdžije. Stale su na stranu ratificiranja Republike srpske i uništenja države BiH koje Tihic i Lagumdžija sprovode u suradnji sa SDS i svim ostalim strankama iz Republike srpske. U SDA i SDP ima protivnika ovoj kobnoj namjeri, ali, sjetimo se pjesme iz rata: ¨Gdje ste sada prijatelji, kad Bosna umire - kad Bosna umire, Vaš glas se ne cuje!¨

2. Stranka za BiH, BOSS i SDU su se energicno usprotivile uništenju države BiH. Znakoviti i efektni su državnicki profilirani nastupi njihovih lidera, Safeta Halilovica, Harisa Silajdžica, Mirnesa Ajanovica, Mirka Lazovica, Ive Komišica, Sejfudina Tokica, … Doista, na djelu je PATRIOTSKI BLOK! Stranka za BiH u svemu ovome nema sasvim cist obraz, jer je upravo njen predstavnik Beriz Belkic mjesecima ucestvovao u tajnim pripremama ovog scenarija, od Sarajeva do Brisela i Washington-a. Ali se ipak mora naglasiti da je u januaru 2006, lider SBiH Safet Halilovic zazvonio zvono uzbune, te se distancirao od ove veleizdaje i krenuo ka spašavanju države BiH.

3. HDZ se prelomio i prelama izmedu dvije struje - one koju predvodi ucijenjeni Dragan Covic (British intelligence service, KOS, itd.), ucijenjeni Ivo Miro Jovic (decenije UDBA-ške prošlosti) -- i one koju cine ostali lideri HDZ BiH, a koji su voljni poštovati mišljenje Katolicke crkve i ostalih relevantnih organizacija, osoba, institucija, pa i Republike Hrvatske, ka ocuvanju države BiH.

4. HSS, HSP, HNZ su ustale protiv Tihica i Lagumdžije odn. protiv njihove cvrste suradnje sa SDS-om i ostalim strankama u Republici srpskoj. Podržavaju ukidanje entiteta, obnovu države BiH.

5. Ostale manje stranke u Federaciji BiH, kao što su Liberali, BPS, Republikanci, i slicne, uglavnom mute i muljaju - sad ih ima, sad ih nema! Cekaju valjda ne bi li vidjeli na koju ce se prebaciti stranu(?). Prilicno mucno ponašanje tih politickih i moralnih patuljaka. Iako su BPS i Republikanci BiH dali neke signale da bi se pridružili braniocima države BiH predstavljenim sada strankama SBiH, BOSS, SDU BiH -- od njih se u proteklih mjesec dana ništa ne cuje na tom fonu. Šta im bi? Zašto zamuknuše?

6. Preko stotinu gradanskih udruga u Federaciji BiH je stalo u obranu države BiH, te se po tom pitanju jasno ocitovalo na ¨Gradanskom parlamentu¨, 2. marta, 2006. u Sarajevu.

7. Vidljive i prominentne organizacije u dijaspori, poentirano u hrvatskom i bošnjackom narodu, stale su u obranu države BiH. Cak je i Muhamed Šacirbegovic, sada kada je za to prekasno, najavio povlacenje svog Dejtonskog potpisa. Šta mu je trebalo da ceka 10 godina?!

KAKO SU SE POSTAVILE VJERSKE ORGANIZACIJE

1. SPC: za Republiku srpsku -- ¨do daske¨, ¨na krvavi nož!¨

2. Islamska zajednica BiH: za SDA, dakle, ¨za Republiku srpsku¨

3. Katolicka crkva u BiH: Za državu Bosnu i Hercegovinu

KAKO SU SE POSTAVILI ¨NAŠI¨ VAJNI ¨NEZAVISNI MEDIJI¨?

1. Magazin ¨Slobodna Bosna¨, medu patriotima RBiH poznata i kao ¨Slobina Bosna¨, cvrsto je stala u obranu Republike srpske, a sve na talasu uništenja države BiH. Tom prljavom poslu je ¨Slobina Bosna¨ pristupila tako što je protivnike SDP-a odn. Lagumdžijine politike, krenula na svojim ¨masnim¨ kolor stranicama vulgarno, UDBA-ški nastojati kompromitirati. Kao najlakšeg subjekta za kompromitaciju je odabrala Harisa Silajdžica. Prvo je cijeli patriotski poduhvat žurnalisticki maksimalno nasilno/tendenciozno (a u stvarnosti potpuno nepotrebno i ¨prenategnuto¨) gotovo poistovjetila sa osobom po imenu Haris Silajdžic. Pa je onda kampanjom histericnog kompromitiranja Harisa Silajdžica ciljala kompromitirati cijeli patriotski poduhvat … poduhvat u kojem je Silajdžic tek jedan od mnogih ucesnika, u kojem je Haris Silajdžic (kad vec o njemu pišemo, naglasimo) ovaj puta na potpuno ispravnoj strani.

2. Magazin ¨DANI¨. Taj magazin ureduje agent albanskih interesa, Senad Pecanin, porijeklom od plemena Šalja iz Rožaja. To je znalcima poznato preko 15 godina. E, taj je Šalja samo prekopirao gore opisanu taktiku ¨Slobine Bosne¨. Ista meta - isto rastojanje - (skoro) isti naredbodavac. Fuj Šiptari! Pa zar država Bosna i Hercegovina nije dala dovoljno krvi da na njoj svoju neovisnost može graditi albanski projekt ¨Republika srpska za Republiku Kosovo¨?! Po Pecaninu, cini se da još nije. Ništa nije gotovo dok sve nije gotovo za šiptarski projekt.

3. ¨Oslobodenje¨ se pokazalo kao propagandni organ SDP-a, pa time i Lagumdžijin saveznik u izdaji države. Ipak, nekoliko je casnih izuzetaka uvijek tu prisutno, kao što su kolumnista ¨Oslobodenja¨ Ramo Kolar, koji je po pitanju ovog problema ustavnih pregovora napisao nekoliko referentnih patriotskih, državotvornih kolumni i tako ¨sanirao¨ štetu, odn. svojim pisanjem donekle ovom našem uglednom dnevnom listu spasio nešto preostalog obraza. Rami Kolaru se u spašavanju obraza ove novine u par navrata pridružio i kolumnista Gojko Beric.

4. Najvece mi je iznenadenje ponašanje novine ¨Dnevni Avaz¨. Iako se od ¨Avaza¨ moglo svašta ocekivati, ovaj mu se puta može samo cestitati što je dalo žurnalisticki objektivnu, državotvornu platformu liderima SBiH, BOSS, SDU, te ostalim patriotski orijentiranim liderima, misliocima, organizacijama, … da kažu citaocima što im treba kazati ako im je do njihove domovine Bosne i Hercegovine. Ovaj puta, cestitke i hvala ¨Dnevnom Avazu¨! Ali, kako saznajemo, i ¨Avaz¨ je vršio i vrši podvale; recimo, podvala sa prevodom Rezolucije Americkog Senata. Krtice neumorno rade.

5. Federalna TV se pokazala kao organ Socijalisticke Internacionale, propagandno kljuse Zlatka Lagumdžije, njegovog SDP-a i sveg ostalog što tu pripada i propada. Niski su bili udarci Bakira Hadžiomerovica, Arijane Saracevic-Helac, i ostatka ekipe. FTV se, dakle, pokazala propagandnim organom internacionale koja sa samog vrha djeluje kako na Mirjanu Markovic tako i na Zlatka Lagumdžiju. Sve je to vec videno - na FTV, svakako.

6. Za tzv. ¨Nezavisnu TV99¨ Adila Kulenovica, se može reci isto kao i za Federalnu TV: propagandni organ Zlatka Lagumdžije i paramasonske organizacije ¨Krug 99¨. Mizerija Adila Kulenovica je definitivno dokazana. Sve je to vec videno - na TV99, svakako.

7. OBN TV je putem emisije Mate Džakovica dala priliku jednom od lidera SBiH, Harisu Silajdžicu, da pojasni profil i podlu nakanu veleizdaje države BiH koju sprovode Sulejman Tihic i Zlatko Lagumdžija. Veliki poen za OBN TV i Matu Džakovica.

8. NTV Hayat je dao platformu gradanima da se ocituju i tako doprinjeo eksponiranju veleizdaje. I TV Hayatu bi se moglo naci zamjerki. Ipak, pozitivne ocjene za Senada Hadžifejzovica i njegov ¨Centralni dnevnik¨.

ZAKLJUČCI PARLAMENTA GRAĐANA BOSNE I HERCEGOVINE

Sarajevo, 2. mart, 2006. -- Danas se u velikoj sali zgrade Parlamenta BiH okupilo mnoštvo građana BiH, predstavnika mnogih nevladinih, humanitarnih i boračkih organizacija, liderstvo Stranke za BiH - osobno Haris Silajdžić, Beriz Belkić, Safet Halilović, Mustafa Pamuk; zatim lider BOSS-a Mirnes Ajanović, lideri SDU - osobno Ivo Komšić, Sejfudin Tokić, Miro Lazović, i mnogi drugi …

Ovaj parlament je donio slijedeće odluke

ZAKLJUČCI PARLAMENTA GRAĐANA BOSNE I HERCEGOVINE

Usvojeni na skupu održanom 2. marta 2006. godine u Parlamentu BiH, na kome su učestvovali udruženja građana, nevladine organizacije, nezavisni intelektualci, predstavnici političkih stranaka i građani

GRAĐANIMA I JAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE:

1. Bosna i Hercegovina se nalazi u presudnom trenutku za svoj opstanak. Dejtonski sporazum proglašen je nefunkcionirajućim od strane Evropskog parlamenta, Evropske komisije i Venecijanske komisije, na temelju Povelje Ujedinjenih nacija. Time je praktično poništena ustavna osnova za tretiranje Dejtonskog ustava i entitetskog uređenja kao pravne osnove za vođenje pregovora o ustavnim promjenama. To zahtijeva povratak na ustavno stanje koje je prethodilo potpisivanju Dejtonskog sporazuma, odnosno povratak na internacionalno priznati Ustav Republike Bosne i Hercegovine iz 1991. godine. Potpisivanje međustranačkog sporazuma o ustavnim promjenama, unutar kojeg su ugrađeni ustavni mehanizmi za neprekidnu blokadu čitavog pravno-političkog sistema, vodi zemlju do ruba ponora.


2. U ovom trenutku SDA i SDP svjesno čine izdaju države time što po prvi puta, deset godina od Dejtona, a u mirnodopskom stanju i po svim vidljivim uzusima dobrovoljno, ratificiraju Dejtonsku podjelu BiH odn. Dejtonsku tvorevinu Republiku srpsku. Tako da ovo nije novi ustav, nego ratificiranje Dejtonskog ustava koji je od strane Evropskog parlamenta, Evropske komisije i Venecijanske komisije – već proglašen nefunkcionirajućim.


3. Zastupnici u Parlamentu odgovorni su građanima Bosne i Hercegovine koji su za njih glasali, a ne političkim strankama koje su ih kandidirale, te ih građani pozivaju na tu odgovornost da u Parlamentu -- slušajući glas građana, poštujući mišljenje Evrope i Ujedinjenih nacija po ovim pitanjima -- spriječe lidere SDA i SDP u nastavljanju ove pogubne ratifikacije Dejtona.


4. Pozivamo građane, udruženja građana, nevladine organizacije, političke stranke, medije i intelektualce da jasno podignu svoj glas protiv uništenja naše zajedničke domovine.


5. Tražimo da se promjena Ustava Bosne i Hercegovine provede po preporukama Evropske unije odn. Venecijanske komisije, a u skladu sa Internacionalnim pravom odn. Poveljom UN i svim relevantnim konvencijama.


6. Pozivamo internacionalnu zajednicu da podrži one ustavne promjene koje će biti u skladu sa evropskim ustavnim standardima, i koje će garantirati izgradnju suverene, funkcionalne i stabilne Bosne i Hercegovine, bez teritorijalnih i etničkih podjela.


7. Molimo nevladine organizacije i udruženja građana da otvore proces potpisivanja peticije zasnovane na ovim našim zahtjevima i upute je zastupnicima u Parlament Bosne i Hercegovine.

Sarajevo, 2. marta 2006.

PARLAMENT GRAĐANA BOSNE I HERCEGOVINE

VELIKOSRPSKI LOBI VRŠI PRITISAK

(2. MART, 2006, Sarajevo TVBiH)

Profesor Internacionalnog prava FRANCIS BOYLE večeras je u emisiji Javna Tajna TVBiH javno optužio vlade Velike Britanije i Sjedinjenih Država da neprestanim pritiscima nastoje ucijeniti Sarajevo da povuče Tužbu za kršenje Konvencije UN-a o sprječavanju genocida protiv Srbije i Crne Gore.