No nismo ni mi za «bačit». Francuska ima parišku Ajfelovu kulu, Britanija londonsko oko a Bosna visočke piramide, najstarije na svijetu. Tako je konačno razrješena dilema ko je gradio egipatske piramide: srpski inžinjeri ili visočke izbjeglice.

Čemu se možemo nadati u novoj 2008. godini? Ničemu! Mića, Hare, Šumko, Drago, Tihi, Bakir, Ljubo i Zlaja će opet duvati u solunske trube velikosrpskog projekta rušenja države -Republike BiH. Veliki je biznis u pitanju. Jedan kilometar kvadratni Bosne oni nude za jednu KM, pošteno. Misli se na ovo što je ostalo. Pola su već prodali Srbiji budzašto. U novoj 2008. godini svaki od njih dobit će i vlastitu privatnu policiju te geto dostojan divljenja. Mi ovako prehlađeni kupit čemo njihove ideje bez daljnjega, pa će Laktaši pored silnog «uvoza» cigareta dobiti i kandidaturu olimpijskih igara 2016. godine. Republika srpska će postati primjer miroljubive koegzistencije, ekonomskog buma te civilizacijskog dostignuća čovječanstva 21. vijeka. Svuda med i mlijeko te mlogo bre krava i pčela, bezbeli, baš onako kako Laka pjeva. Svi će se utrkivati da kopiraju njen način nastanka, zakone, ugled i prestiž. Napose to je jedina država koja ima pjevača za Premijera i nastala je bre demokratski kad i amebe, slobodnom voljom njenih osnivača, od Rabije Šubić do Ratka, Radovana, Alije, Hareta, Zlaje, Franje, Slobe, Voje  i mnogih drugih nosilaca medalje sa zlatnom lentom i četiri koncila. Nedamo Republiku srpsku i tačka kaže merhametli Lajčak. Ama ko je dira? -pitam se ja. Oni koji su joj bili na putu su davno pobijeni, prognani i počišćeni sa svih mjesta. Nema ni za nokta nikakve opozicije sve da je tražiš durbinom. Prosto me čudi odakle Lajčaku to, na vrhu jezika. Zar on nikada nije čuo za onaj vic o Fati i majstorima. Neme tu sumnje da čemo bre opet navijati bre i za Mariju Šerifović i za Srbiju i za Republiku srpsku. Pa zar nas nije pravo pogodila sa ona tri prsta, to čemo uvijek pamtiti dok smo živi a ona će biti rado viđen gost na našoj sve-troprstaškoj BHT1. Dok god bre pčela daje mlijeko a krava daje med ima tako bre da bude i nikako drugačije.

KUM   

Savezu Sulejmana Tihića (SDA) i Zlatka Lagumdžije (SDP) je kumovao Adil Zulfikarpašić u svojoj paravan-organizaciji ¨Bošnjački institut¨ u Sarajevu, jeseni 2005; nakon čega SDA-SDP hrle ka Holbrooke-Hayes amendiranju Aneksa 4 (ustava) kojim bi ozakonili Republiku srpsku i uspostavili se kao nepobjediva vlast u enklavama gdje preživljavaju Bošnjaci i nešto ¨ostalih¨.  Patriotski blok to anti-državno djelovanje u Dejtonskom parlamentu BiH, 26. aprila, 2006. godine -- odbacuje.  Time, a i na izborima 2006, savez SDA-SDP dobiva udarac od kojega se još nije povratio.       

Prošla TV emisija ¨60 minuta¨ je objavila prilog intoniran protiv ¨imena i ugleda¨ Zulfikarpašićevog ¨Bošnjačkog instituta¨, pa je u ovoj emisiji pročitano pismo-reakcija kojim se institut brani.  Potpisnik je predsjednik ¨Bošnjačkog instituta¨ -- Zlatko Lagumdžija!  Da, vječni predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, koji od početka sputava socijaldemokrate u borbi za državu BiH.  Nakon čitanja pisma, grotesknost ove funkcije morao je čak i poslovično Lagumdžiji naklonjen Bakir Hadžiomerović sarkastično prokomentirati: ¨Eto, tako piše Zlatko BEG Lagumdžija!¨ 

Mnogo toga se godinama zna o pro-velikosrpskom radu Adila Zulfikarpašića, još u emigraciji, kada je osobno ili kroz ¨Demokratsku alternativu¨ pod krinkom anti-komunizma ustvari obavljao, direktno ili indirektno, anti-bosanske poslove za velikosrpske (tada tajne) projekte – koji su od 1989 javno otpočeli mobilizaciju a zatim agresiju na Republiku BiH.   Stoga je dodatno indikativna neraskidiva veza Lagumdžije i Zulfikarpašića; nezaobilazno je pitanje koliko je Tihić i dalje u kombinaciji?  Otvoreno su proradili 2005. godine i pojavili se kao tvrda koalicija tokom 2006.   A, iako je ih je Patriotski blok porazio, ipak su Tihić-Lagumdžija još mjesecima nakon izbora nastojali formirati vlast od SDA-SDP kadrova.  Ali je savez SDA-¨Stranka za BiH¨ ipak, na jadevite jade (4 mjeseca borbe!) uspostavio vlast u FBiH.   Da li je pakt Tihić-Lagumdžija i dalje na snazi?  

Osim oko Patriotskog bloka koji je 2006. branio državu, protiv saveza SDA-SDP se podigla i većina bošnjačkog biračkog tijela i liderstva okupljenog oko Mustafe Cerića, Harisa Silajdžića i Hasana Čengića.  To je uzrokovalo Tihićev poraz na izborima za bošnjačkog člana dejtonskog predsjedništva 2006.  

Oni koji su ove godine očekivali dobar rezultat od Silajdžića, su razočarani jer on nije opravdao izbornu pobjedu, mandat, povjerenje naroda.  Stoga se obnavlja ideja o savezu SDA-SDP: borba otpočeta 2005, i dalje se vodi.  Zato slijedi udar na Hasana Čengića; tzv. "desnu struju SDA".  Tihića zovu, dakako, "lijevom strujom".  Sve je to lažna desnica i lažna ljevica -- a doista borba dva tabora za prevlast unutar SDA i odabir koalicionog partnera.  Izvana gledano, Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović daju ujedinjenu podršku velikosrpskom projektu; ali unutar SDA Izetbegović uzima "mudru" ulogu manipulatora, te se u zavadi dvaju strana postavlja kao arbitar i superiorni "ujedinitelj" -- "Spasitelj stranke i naroda"!

Bakir Izetbegović je u magazinu SAFF ove jeseni otvoreno najavio ¨čistku unutar SDA¨, pa se napad na Hasana Čengića u tu najavu potpuno uklapa.  Sve to podriva ionako lošu poziciju znatnog biračkog i nazovi-liderskog ¨bošnjačkog faktora¨ naspram države BiH, a time i samog sebe.  To ide na ruku velikosrpskom projektu u vrijeme kada se i HDZ okomio na državu.  Borba se ne vodi za narod i državu, nego za prevlast u ¨poderotinama¨ od teritorija na kojima preživljavaju preostali Bošnjaci.

U tom sukobu, a pogotovo uslijed ¨salto mortale¨ politike Harisa Silajdžića, prevagu ostvaruje Sulejman Tihić nad ¨desnicom¨ u SDA.  Tihić u TV emisiji pobjedu najavljuje tako što Hasana Čengića po pitanju milionskih financija i resursa koji su bili u rukama ¨desnice¨ tokom i nakon agresije, proziva: ¨Gdje su milioni, avioni, kamioni, .... ?!¨ 

Prvo, kada je Hasan Čengić u pitanju, on je najranjiviji kao Alijin "logističar" koji je raspolagao novcima skupljenim u islamskom svijetu za obranu Republike BiH.  Zamjera mu se što nije postojala nikakva državna kontrola tih sredstava koja su dodijeljena narodu BiH, a završila pod kontrolom uglavnom dvije familije, u prvom redu Izetbegovića, pa zatim Čengića.  Ovdje se nameću dva problema.

Prvo, kako to da liderima SDA nikada nije smetala Hasanova prošlost dok napokon nije uradio jednu pozitivnu stvar za Bosnu i Hercegovinu, podržao Patriotski blok u neizglasavanju amandmana.

Drugo, kako to da im smeta Hasan Čengić zbog raspolaganja manjim dijelom tih fondova, a ne smetaju Alija i Bakir, koji su ipak bili prvorazredni gospodari tih fondova.  Da se malo podsjetimo pravih gospodara pomoći koja je stizala u BiH i kojom je finansirana Izetbegovićeva privatna paralelna vlast u BiH, citiramo izvod iz knjige "Državna tajna 2":

Član Predsjedništva RBiH Nijaz Duraković na maratonskoj sjednici Predsjedništva 10. 8. 1995. kaže: "Odavno mi govorimo oko tih nesretnih para.  Narod o tome priča.  Ne može niko Sarajevu začepiti usta... Postavlja se pitanje, Alija, da li novac koji se dobija, ukupan od donacija, prijateljskih zemalja, doista, treba da ide na račune Vlade ili negdje drugo."  U raspravu se ubacuje Silajdžić: "Alija, dozvoli, molim te.  Ljudi govore o drugom računu koji postoji.  I ako treba, neka postoji.  Ako treba da postoji, da se dogovorimo da postoji.  Ali, ako sredstva idu tamo, ne može se onda Vlada kriviti što ih nema!"

Pitali su ga o ulozi Hasana Čengića u vezi sa novcem.  Poznato je da je novcem namijenjenim za obranu RBiH raspolagao lično Izetbegović i od njega imenovani Odbor od deset ljudi, što je Izetbegović, odgovarajući Durakoviću i Silajdžiću na pitanje gdje je novac, potvrdio: "Ne raspolaže Hasan Čengić, nego Odbor jedan", i ne objasnivši ništa više.  Zapravo, sve je već odavno bilo jasno.  Svaki dokaz nazivaju svim i svačim, samo ne - dokazom.  Sasvim je jasno da BiH – danas postoji.  Odbranjena je, gradi se, ponosni su na nju i na sve budale koji su ginuli, dok su tetke, zetovi, sinovi, žene i ostali bližnji sakupljali novac i zlato, koje danas gledamo utkane u razne mirnodopske "projekte"... U islamskoj državi se za takvo djelo - (krađa) odsijeca(la) ruka.  Alija Izetbegović se nije borio za državu po uzoru na životno djelo (Iran) imama Homeinija... No..." - kraj citata

UDARAC U SLABINU

Na ove optužbe, Hasan Čengić je 19. decembra, 2007., u ¨Avazu¨ odgovara, citat:

¨Tihićev istup u kojem on direktno proziva mene ili, bolje rečeno, optužuje me, zapravo potvrđuje da je njemu mnogo važniji lični obračun nego jedinstvo stranke. Međutim, suština je u tome da ovim istupom Tihić zapravo skreće pažnju od glavnog problema - istakao je Čengić.

Mišljenja je da u centru pažnje nije uopće on, nego "Tihićeva odluka koju je provukao kroz Predsjedništvo stranke o smjeni jedne od najaktivnijih općinskih organizacija SDA u BiH".

- Dakle, to je centralno pitanje i na njega treba dati odgovor, zbog čega su ti ljudi smijenjeni. Jasno je da nisu smijenjeni zato što ne rade ili zato što nemaju rezultate, jer i kao stranka i kao općinsko rukovodstvo imaju izvanredne rezultate. Radi se o tome da Tihić želi bespogovornu poslušnost sebi osobno, a to opravdava disciplinom unutar stranke - zaključio je Čengić. – kraj citata.

Jedan od više pokazatelja da je savez Tihić-Lagumdžija i dalje na djelu, je i novo izdanje magazina ¨Slobodna Bosna¨ od 20. decembra, 2007, gdje Tihić sa naslovnice proklinje: ¨SDA je umorna od Hasana Čengića¨!

Taj magazin promovira ono što se može nazvati ¨Slobina Bosna¨: vladavina Lagumdžijinog SDP-a (u partnerstvu sa Tihićevom SDA) u enklavama unutar FBiH u kojima žive preostali Bošnjaci, uz ozakonjenu i nedodirljivu Republiku srpsku kao ¨realitet¨ (kako tu dejtonsku ¨državu srpskog naroda zapadno od Drine¨, naziva Lagumdžija). 

OSVETU, SEKO, OSVETU ! 

Dakle, Hasanu Čengiću ¨nije maslo za Ramazana¨, ali ovo nije samo udar na njega, nego i na one Bošnjake koji, iako i sami žrtve Alije Izetbegovića, ne žele udbašku vlast.  Čengić jeste kontraproduktivan u aspektima koji se nazivaju ¨muslimanska desnica¨, ali je on ipak udbaška žrtva, kao i žrtva politike Alije Izetbegovića odn. njegov vjerni sluga (što mu je, dakako, najveća greška).  Njegove rabote sa ratnim financijsko-materijalnim resursima su mu teret i grijeh, ali ipak ne zadiru u njegovu političku opredijeljenost.   

Upravo je tokom 2006. godine Hasan Čengić bio istaknuti bošnjački lider u podršci Patriotskom bloku ka odbacivanju amendiranja Aneksa 4 kojim bi Tihić-Lagumdžija ozakonili RS i vladali kako su planirali.  Stoga se Tihić nakon izgubljenih izbora spremao da se Hasanu Čengiću osveti; da ga odstrani od svakog uticaja.  Sada Tihić ostvaruje tu osvetu!

Tihić-Lagumdžija tako ujedno nastoje kapitalizirati na padu Harisa Silajdžića kao neformalnog lidera ¨muslimanske desnice¨ (dakako, i ¨muslimanske¨ ratno/poratno profiterske kamarile).  Naime, ¨velikim muslimanima¨ je konačno došlo pameti u glavu i vide da njihov ljubljeni Haris nije ništa drugo do spodoba koja je upravo njima najveći neprijatelj postavljen još 1990. godine da im gospodari, da i njih i državu Bosnu i Hercegovinu razbije -- ¨uhelači¨.  Stoga ti muslimani odbacuju Harisa Silajdžića i panično traže lidera.  Potražili su, npr., Edhema Bičakčića, ali se on, izgleda, ne želi tih igara opet igrati.  Zato im je fokus na Hasanu Čengiću.  Iako kompromitiran, on im jeste lider i protivnik saveza SDA-SDP.  Da li je to zato što mrzi Lagumdžiju i ¨proklete komunjare¨, ili uslijed ucjene po pitanju sredstava?  Vjerojatno oboje, ali im se Čengić još 2006. ¨otrgnuo¨, pa je dokazao da ih se ne boji.  Slijedi sada ovaj udar kojim Tihić-Lagumdžija ujedno udaraju na tako profilirane muslimane, dok im medijsku podršku rado, ¨badava¨ daju ¨60 minuta¨ i ¨Slobodna Bosna¨ -- oba glavna Lagumdžijina organa. 

Ovo se dugo ¨iza brda valja¨, a sada i preko brda prevaljuje.

Danas 17. novembra, 2007, Avaz je negdje u sredini svoga lista sramežljivo objavio vijest, koja bi se mogla protumačiti kao intenziviranje agresije Republike Srbije na Republiku BiH, koja traje još od 1991 do danas. Citiramo: 

«Puške M16 dobivane u programu "Opremi i obuči" Vojska RS nije htjela  te je ostala s naoružanjem iz rata koje je zastarjelo i oštećeno, kaže penzionisani general Vahid Karavelić.

Transport pušaka koji se ovih dana vrši iz Federacije BiH u Republiku Srpsku izazvao je dosta zabune u javnosti.

Kao što je naš list jučer objavio, načelnik Zajedničkog štaba Oružanih snaga (OS) BiH generalpukovnik Sifet Podžić odbacio je sve političke konotacije, te obrazložio da je jedini razlog prebacivanja pušaka taj što kompletna bh. vojska, njenih više od devet hiljada pripadnika, mora imati istu opremu.

 U toku transport

Podžić je pojasnio da se radi o puškama M16 kojima je raspolagala bivša Vojska FBiH, a koje Vojska RS nije imala, te da se uoči 1. decembra, za kada je najavljeno postrojavanje svih novouspostavljenih jedinica OSBiH, ovo oružje...»

Dakle, kao nekad 1991. godine, pred sam početak agresije na Republiku BiH imamo potpuno isti scenario, koje se može opisati slijedećim događajima:

-Srbijanska kolonija Kosovo, koju je Srbija okupirali tokom balkanskih ratova 1912-1913, zajedno sa Sandžakom, ovih dana dobija bitku za vlastitu nezavisnost. Nažalost gradjani Sandžaka predviođeni SDA četničkom agentom Sulejmanom Ugljaninom, nikada nisu ni pomišljali da se i  oni izbore za nezavisnost. To i nebi bio neki problem da je u Srbiji demokratija liberlnog gradjanskog tipa, sa jednakim pravima svakog gradjanina pred zakonom. Kako to nije bio slučaj, a teško da će ikada i biti, kosovski Albanci su se pobunili još u ranim 90-im godinama, što je i dovelo do raspada SFRJ.

-Koštunica (vlada Srbije), Ekmečić (SANU) i mnogi drugi voždovi nacističke Srbije obilaze područja Republike BiH pod kontrolom četničkog pokreta, uspostavljenog od strane SDS-a i Radovana Karadžića (tzv. RS) sa ciljem da isposluju trampu: bivšu koloniju Kosovo, za genocidom očišćeni dio teritorije Republike BiH..

-Četnici, okupljeni sada oko SNSD, PDP i SDS kreću sa prvom fazom tog plana: blokiraju državne institucije dejtonske BiH.

-Dodik organizuje «dešavanje naroda» na području Republike BiH pod kontrolom četnika (tzv RS). Ovaj puta motiv nije ubistvo srpskog svata nego Lajčakove mjere na spriječavanju blokade državnih institucija dejtonske BiH.

-KOS-ova crna trojka (Silajdžić, Tihić, Lagumdžija) pozicioniraju sve institucije i političke opcije pod svojom kontrolom da se potrpuno uništi Republika BiH. Oni postoje iz jednostavnog razloga što smo mi odlučili da nemamo svoju politiku (stranke), pa su se neprijatelji ubacili u prazan prostor. A mi ih nemamo jer ne želimo da ih finansiramo. Nedavne izjave Silajdžića da su ga neki Amerikanci «pitali» zašto se Bosna nebi podjelila (Hayat) te izjava Zdravka Grebe (Hayat) da je kao «svijet» odlučio da Bosne nema, nisu ništa drugo nego neprijateljska propaganda, psihološko pripremanje naroda da prihvati kapitulaciju-potpuni nestanak bosanske države. (Biće Bosne Grebo i Hamdibeže, bilo je prije vas, a ako Bog da bit će je i poslije vas). 

-HDZ BiH, formiran od strane KOS-a još 1990. godine traži treći entitet.

-Sifet Podžić predaje oružje dejtonske BIH četnicima. Sjetimo se da je u predskozorje prošle agresije na Republiku BIH, Alija Izetbegović naredio da se oružje TO BiH preda četničkoj JNA. Inaće, kao što je poznato javnosti Podžić, KOS-ov «general» je redovan gost svake  «proslave» osnivanja genocidne tvorevine, koji se uz to još «proslavio» i etničkim čišćenjem bošnjačkih pilota iz tzv. OS BiH. U isto vrijeme još jedan KOS-ov general Vahid Karavelić, koji je, sjetimo se tokom rane faze granatiranja Sarajeva izjavljivao da to Bošnjaci pale auto-gume, sada preko «Ščepinog» Avaza izjavljuje da je predaja oružja BiH Dodiku stvar «modernizacije» genocidne tvorevine (mirno spavajte, za rat je potrebno dvoje). Sjetimo se također da su Silajžić i Lagumdžija, tokom njihove vladavine ( KOS-va alijansa), oružje Armije BiH, koje je Armija teškom mukom dobijala od prijateljskih arapskih zemalja prodavali Izraelu. Ovo su uradili namjerno, da se u nastavku agresije, koji se intenzivira upravo ovih dana, niko više nebi sjetio da nam pomogne sa oružjem.

-Vladika Cerić, sa svoja 72 UDBA-ša iz IVZ BIH po običaju «nabacuje loptu» četnicima sa svojim zelenim «UMMET-om» na Koševskom stadionu i širom svijeta.

-Kao nekada Karadžić i Plavšička, tako sada Dodik i Ivanić ne skidaju se sa KOS-ovih novina i režimskih medija, nastojeći propagandom kreirati «razumjevanje» za nastavak agresije i genocida.

-Kao i uz svaki drugi rat Bošnjaci žure da kupuju brašno i ulje, a oružje im ne pada na pamet, pa je tako očigledan i vrtoglav porast cijena životnih namirnica.

Kada se sve ovo sabere ispada da je tačna ona izjava proslavljenog generala Armije BiH, Atifa Dudakovića da je rat u BiH završen samo za poginule. Agresija na Republiku BiH, zapoćeta još 1991. godine se nastavlja, trenutno intenzivira i dok ne odbranimo domovinu od agresije četničke aždaje rat neće biti nikada ni završen.

Šta nam je činiti?

Mi nismo jedina država i nacija koja je bila podvrgnuta agresiji i genocidu u historiji. Mnogi drugi su bili u toj situaciji i našli su načina da se odbrane. Važno je shvatiti da se mi ne moramo stiditi pred svijetom što smo subjekt agresije već 16 godina, već moramo svijetu, sebi i svim budućim generacijam dokazati da nećemo biti zbrisani sa lica zemlje bez borbe. Mi ne tražimo veliku Bosnu, mi ne osnivamo Republiku Bošnjkačku u Sandžaku, mi ne vršimo agresiju na bilo koga, mi ne tražimo trampu Sandžaka za neku bivšu koloniju, mi samo branimo svoje pravo na život u vlastitoj domovoni i državu, Republiku BiH, koju su nam preci dali u amanet prije 1000 godina. Na to imamo pravo i po svim ljudskim i Božijim zakonima.

U prethodnom članku «Šta bi rekao Hanibal», objavljenom na stranicama portala  www.republikabih.net je opisan primjer strategije i taktike najboljeg generala svih vremena Hanibala. Sve što mi treba da uradimo, da se odbranimo, je da slijedimo njegova upustva.

Ako smo išta naučili od početka agresije do danas je da je najveća opasnost po gradjane lojalne Republici BiH  «zmija u njedrima», tj. armija velizdajnika predvođenih danas Silajdžićem, Thićem, Lagumdžijom i Cerićem. Isto tako, postoje dokazani patrioti, kojima se u ovim odsutnim trenucima može vjerovati. To su naši generali, Hanibali, koji su se proslavili i dokazali u bitkama za odbranu Republike BiH, poput Atifa Dudakovića, Sefera Halilovića, Jovana Divjaka, Jasmina Jaganjca, Dragana Vikića  i mnogih drugih časnih i sposobnih heroja odbrane BiH. U ovim odsutnim trenucima mi ih trebamo ponove pozvate da se stave pod zastavu sa ljiljanima i trebamo se u što većem broju okupiti oko njih. Ako ne želimo opet da nam četnici siluju sestre i majke, i ubijaju najmilije onda se ni u kom slučaju ne smijemo svrstati pod skute pokvarenih, prodanih duša, velizdajnika Republike BiH. Sjetimo se sedmog postulata Hanibalove taktike: «država je poražena samo onda ako se složi sa porazom» Naša odbrana je odbrana hiljadugodišnje države, Republike BiH, gradjanske države, priznate od UN-a i cijelog svijeta. Zločin i veleizdaja je odustati od odbrane  naše domovine u kojoj je uvijek bilo mjesta za sve civilizovane gradjane, bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili bilo kakvu drugu specifičnost.

U uslovima blokade države, građani lojalni Republici BiH nemaju drugog izbora nego da se pozovu na jedini legalni i legitimni ustav Republike BiH. Dejtonski ustav (aneks 4 dejtonskog sporazuma), nametnut agresijom i genocidom ionako nikada nije ratifikovan u Parlamentu Republike BiH. S toga mi moramo ponove sazvati privremeni Parlament Republike BIH, sastavljen od privremenih delegata, koje sam narod, lojalan Republici BiH izabere u svojim opštinama. Ti delegati trebaju izabrati privremenu Vladu Republike BIH, koja će odmah potom raspisati demokratske izbore na cijeloj teritoriji Republike BIH, na osnovu jedinog legalnog i legitimnog Ustava  i zakona Republike BiH.  Istovremeno, treba pozvati sve institucije dejtonske BiH da priznaju autoritet i vlast privremenog Parlamenta i Vlade Republike BiH. Parlament, privremenu Vladu i sve institucije Republike BiH trebaju štititi pripadnici Armije BIH i policije koju bi formirala privremena Vlada Republike BiH. Sve ove aktivnosti se trebaju izvesti na inicijativu samih patriota Republike BiH, građana lojalnih Republici BiH, kojih ima širom domovine, bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost. Dokazanim izdajnicima Republike BiH, glavnim odborima SDA, SDP i SBiH, te strankama formiranim od strane KOS-a, kao što su SDS, HDZ, PDP, SNSD i td., ne smije biti dozvoljen pristup ovim organima. Za opstanak hiljadugodišnje države, Republike BiH se vrijedi boriti ako ne želimo da nas buduća pokoljenja proklinju. 

KOMŠIĆ PORUČIO KOŠTUNICI: OSTAVI BiH JER BI MOGAO DOBITI I PO PRSTIMA I PO NOSU

"Zabrinjava činjenica da bh. političke stranke, a posebno SDA šutke prelaze preko indicija da je bh. tužba za genocid prodana", navodi se u priopćenju. Ajanović smatra kako će BiH, ukoliko Tužiteljstvo BiH protiv odgovornih osoba podigne optužnicu, imati pravno uporište da pred Međunarodnim sudom ponovno pokrene proces protiv Srbije.
(Fena)

KOMENTAR REPUBLIKABIH.NET

U svim normalnim državama svijeta ovaj slučaj osnovane sumnje da je počinjena veleizdaja države bio bi tema dana na svim naslovnim stranicama i udarna vijest u svim medijima. Naravno da se radilo o veleizdaji. O tome postoje neoborivi dokazi. Ne samo da je Carla del Ponte rekla istinu, nego je poznato široj javnosti kako je stvar tekla oko sabotaže tužbe od strane SDA ali i drugih političara na vlasti dejtonske BIH . O tome je na stranicama ovog portala bilo dosta riječi.  Uglavnom vlasti okupirane dejtonske BH su prvo ukinule finansiranje tužbe, da bi potom u stilu seoske varalice poslali  džilkoša Sakiba Softića i bjelosvjetske jebivjetre kao agenta tužene strane, koji su tražili da iznošenje "dokaza" traje samo 4 sedmice, nisu pozvali ni jednog svjedoka, niti su tražili od Tribunala u Hagu bilo kakve kruciajlne dokaze, koji su im bili na raspolaganju. Bilo bi čudo da je u takvoj situaciji ICJ donio bilo kakavu presudu osim oslobađajuće za glavnog počinica genecoda - tadašnju SCG.  Otprilike par mjeseci prije oslobađajuće presude procurila je vijest u srbijanskim medijima da se BH (Tihić i SDA) nagodila sa SCG oko tužbe. Kako su prenjeli dobro obavješteni srbijanski mediji SCG će finansirati obnovu džamije Ferhadije u Banja Luci, kao protuslugu za "odustajanje" BiH od tužbe, što je i provedeno u vidu sabotaže tužbe, odnosno uskraćivanja dokaza Sudu. I zaista, dan prije nego što će ICJ proglasiti SCG "nevinom" za genocid u Republici BiH, vladika Mustafa Cerić se obreo u Banja Luci, da bi primi ček od Dodika u vrijednosti od 300.000 KM. Tim povodom je vladika Cerić imao puna usta pohavle za oratora iz Laktaša, gdje je okićen četničkim orlovima u pozadini dao izjavu javnosti kako je najnoviji Karadžićev sljedbenik kooperativan i pun razumjevanja.

Znajući da se i sam pokojni Alija Izetbegović tako predstavljao, nije teško zaključiti odakle sva ta veleizdaja planetarnih razmjera dolazi.

Interesantno je da je u svjetskom projektu istraživanja genetskog tipa kod pojedinih nacija utvrđeno da je kod Srba najdominantniji tip HG2 (Altajsko -Anatolski ) 49%, zatim  HG21 (Afro- Hamitski ) 13%, te na kraju HG9 (Avarski-Mongoloidni) 6 %. Po ovim naučnim nalazima proizilazi da su Srbi porijeklom neka mješavina Turaka, Afrikanaca i Mongola. Ona omiljena izreka četnika «'oćemo li da koljemo kume» vjerovatno dolazi od afričkih babuna, gdje evolucija majmuna u četnike još nije završena.  Znajući ovo moglo se još ranije predpostaviti da će Mile, Mićo Dodik navijati za svoju braću iz Anatolije, a ne za tamo nekakvu «BiH», koju bi on da rasproda i rasturi sa apetitom. Međutim, kako stvari stoje izadao se, Turčin ostaje Turčin i to se ne može sakriti. Nama ostaje jedino da se nadamo da ćemo se jednog dana konačno kutarisati turskog zuluma.

Međutim, to nije kraj priče. Drugi član Predsjedništva okupirane, dejtonske «BiH» četnički konjušar Hamdibeg, Hare od Ustikoline, je izgleda također navijao za Turke. On je to fino izjavio (kakao prenosi pincom.info) sastavljajući neku papazjaniju od rečenice, kao biva, navijat će za onu «ekipu» koja ima više šansi da se plasira u finale - a to je, svi znamo Turska. Nije nam poznato je li dozvolio da ga iko probudi dok je trajala «tekma», ali znajući koliko je privržen timarenju četničkih konja, taj vjerovatno nije spavao. Bilo kako bilo naš tim ih je obojicu rastužio. Kad su uz pomoć bombi i Grčkog sudije Turci sa ove strane Dardanela «pobjedili» «BiH» tim u sred Beogradu, Argentina im je vratila pošteno, sa 6:0 pred očima cijelog svijeta. Tako će biti i ovaj put, plasirali se mi ili ne. Ima Boga, vazda ga je i bilo samo što to afrički babuni i njihovi konjušari teško mogu da shvate. Treba još koji milion godina da prođje da se proces evolucije dovrši i kod njih.

Profesor Dušan Bilandžić, čije "Memoare" objavljujemo od ovog broja nedjeljnog izdanja Jutarnjeg lista, jedan je od najautentičnijih protagonista hrvatske javne i političke scene.

Dr. Bilandžić (82), čija biografija spaja članstvo u HAZU s činom pukovnika JNA te položaj potpredsjednika postkomunističke Republike Hrvatske sa svojedobnim imidžom partijskog povjesničara, vjerni je, ali i kritički vrlo oštro intoniran svjedok cjelokupne suvremene hrvatske povijesti, od prvih godina poslije Drugog svjetskog rata do danas.

Brojne Bilandžićeve procjene, i kada je riječ o ključnim razdobljima u vrijeme komunističkog sustava, i o 15 godina neovisne Hrvatske, pokazale su se povijesno točnima, a neki su njegovi iskazi o pozadinama donošenja ključnih političkih događaja od neprocjenjive važnosti.

Uredništvo Jutarnjeg lista odlučilo je početi feljtonizirati Bilandžićeve "Memoare", koji za desetak dana izlaze iz tiska, baš jednim od takvih, povijesno i politički posebno značajnih, sjećanja.

Dr. Bilandžić je, naime, bio jedan od članova hrvatske grupe stručnjaka koju je u proljeće 1991. godine osnovao pokojni predsjednik Tuđman (inače višedesetljetni Bilandžićev dobar prijatelj) da bi s grupom srpskih stručnjaka pregovarali o podjeli Bosne i Hercegovine.

Bilandžićevo svjedočenje o tijeku i sadržaju tih za Hrvatsku sramotnih pregovora pokazuje kako je podjela Bosne predstavljala ne samo jednu od glavnih osobnih opsesija nego i trajni strateški državnički plan dr. Franje Tuđmana.

U idućim ćemo nastavcima objaviti neke od najvažnijih Bilandžićevih memoarskih zabilježaka o Titu, Bakariću, Kardelju, Savki Dabčević Kučar i o presudnim događajima u suvremenoj hrvatskoj povijesti.


• 10. IV. 1991.

Iznenada me telefonski zove predsjednik Tuđman, rekavši da je to četvrti poziv. "Ne", rekoh, ""zvao si me samo jedanput". "Nisi me razumio, dođi mi na razgovor pa ću ti sve objasniti." U prijateljskom tonu kaže kako je ovo četvrti put da me hoće angažirati u neku misiju. "Znaš, prvi poziv bio je 1958. kada sam te doveo u Generalštab JNA, drugi poziv bio je 1967. kada si me naslijedio na dužnosti direktora Instituta, treći poziv bio je izbor u Predsjedništvo Republike, a sada se radi o četvrtom pozivu."

Naime, objašnjava mi Tuđman, u Karađorđevu je 25. III. 1991. godine postignut načelni dogovor s Miloševićem o podjeli BiH. Bez potpunije elaboracije toga sporazuma, mogao sam zaključiti da bi Tuđman želio granice Banovine Hrvatske iz 1939.

Znam da je Tuđman već 1964., dakle prije 37 godina, pohvalno pisao o sporazumu Mačeka i Cvetkovića. O istoj ideji Tuđman mi je govorio 1988., dakle, prije četiri godine.

Bio sam potpuno svjestan da nikad ne bih prihvatio avanturu podjele BiH. U eri socijalizma uvijek sam se radovao napretku BiH, jer sam u toj republici vidio tampon-republiku protiv pretenzija Beograda i Zagreba, pa ipak sam odlučio prihvatiti izazov iz dva razloga. Prvi, uvjeren sam da ta igra neće uspjeti, jer se BiH ne može i neće podijeliti i, drugi, misija ima karakter jednog istraživačkog izazova, preko kojega ću doći do mnoštva informacija, stajališta i pogleda, što će mi koristiti za novo izdanje Historije SFRJ. Dakle, prihvaćam misiju, ali ću je opstruirati. Uostalom, kako se može pregovarati s čovjekom koji je podigao Srbe u Hrvatskoj na oružani ustanak?

Zvonko Lerotić replicira Srbima s tezom da federacije funkcioniraju samo u jednonacionalnim zajednicama.

Mihajlović odbija ideju konfederacije, jer u tome vidi put stvaranja samostalnih država.

Šentija je postavio tezu kako je legitimno da i Hrvati i Srbi hoće svoje nacionalne države.

Mihajlović izjavljuje da Srbija neće stati na put stvaranju hrvatske nacionalne države.

Lerotić prihvaća srpsku tezu da Jugoslavija ne odgovara ni Srbiji ni Hrvatskoj i slaže se da Saveznu vladu treba rušiti.

U kratkom sudaru stajališta utvrdili smo da Srbija neće konfederaciju, a da Hrvatska odbija sadašnju federaciju. Srbija bi pomogla da Hrvati stvore samostalnu državu, a očekuju da Hrvatska pomogne Srbiji u stvaranju nove samostalne srpske države. Na tome se stalo, s tim da se na idućem sastanku pokuša dogovoriti crta podjele BiH.

Mihajlović je zatražio ubrzane pregovore jer misli da bi za tri mjeseca moglo doći do općeg sloma.

Po povratku referirali smo predsjedniku Tuđmanu, koji je podržao naša stajališta i naredio da se razgovori nastave, i to ubrzano.


• 13. IV. 1991.

Danas je održana druga runda razgovora u vladinoj vili Botić u Beogradu.

Iako je bilo dogovoreno da će se ekspertni timovi naći za desetak dana, oba predsjednika dogovorila su se da se razgovori nastave za tri dana.

Sastanak je otvorio K. Mihajlović, rekavši da danas treba utvrditi granice obiju država - buduće Srbije i buduće Hrvatske. Zajednički interesi diktiraju podjelu BiH, i to je možda posljednja povijesna šansa. Granice treba utvrditi tako da što više Srba i što više Hrvata bude u svojim državama. Lerotić se slaže s tezama Mihajlovića.

Smilja Avramov glavnu opasnost za Srbiju i Hrvatsku vidi u Muslimanima koji su se već povezali sa svjetskim islamom, i tako prijete i Srbima i Hrvatima. Muslimani se prostiru na golemom teritoriju - u BiH, u Sandžaku, na Kosovu, u Albaniji... Islamsku opasnost od balkanskih muslimana identificirala je i jedna studijska grupa NATO-a, koja u njima vidi mostobrane prodora Azije u Europu. Zato bi Europa pozdravila naš udar na Muslimane. Muslimani su dekolonizacijom u Africi i Aziji stvorili nezavisne države bogate naftom i sada prodiru na Balkan. Okrivljuje Dizdarevića da je prekinuo ulazak Jugoslavije u EFT-u, kako bi Jugoslaviju vezivao za islamske zemlje. U tom cilju je išao i na konferenciju ministara vanjskih poslova balkanskih zemalja. BiH treba razoriti.

Mihajlović upozorava da Muslimani istiskuje i Srbe i Hrvate iz Bosne u njihove matične zemlje, tako da se BiH razvija na štetu i Srbije i Hrvatske. Napominje da čak eventualno sužavanje BiH, s tim da ona ostane republika, ne dolazi u obzir. Nju treba dijeliti, i to odmah. Nećemo praviti Srbe od Muslimana. Srbija će odbiti najavljeni referendum za podjelu. Ako bi se stanovništvo u 70 posto izjasnilo za BiH, Srbija to neće prihvatiti, mada referendum može biti osnova za podjelu BiH. Sloveniju odmah treba priznati i dati joj pravo na odcjepljenje. Situacija sa Crnom Gorom je jasna - oni će zajedno sa Srbijom. Referendum u Makedoniji je neizvjestan. Referendumi u Srbiji i Hrvatskoj bit će za samostalne države.

Lerotić govori da je Zapad svjestan opasnosti od Muslimana, što pokazuje i to da sada, u otvorenoj Albaniji, forsiraju pravoslavlje i katolicizam.

Replicirao sam Srbima kako ne vjerujem da NATO pakt podržava udar na Muslimane, jer polazim od toga da Turska desetljećima čini stup južnog krila NATO pakta i ona bi morala znati za tu ideju, protiv koje bi sigurno protestirala.

J. Šentija pozitivno ocjenjuje to što Srbija prvi puta kaže da Srbi i Hrvati ne moraju živjeti zajedno. Ali, prije bilo kakve podjele BiH, treba riješiti problem Kninske krajine te traži stav Srbije o tom akutnom problemu.

Kakva crna demokracija

• 4. VII. 1991.

Joža Boljkovac informira me da naša desnica, pod utjecajem poraza Armije u Sloveniji, želi pokrenuti "oslobodilački rat", ne obazirući se na sugestije međunarodne zajednice. Njegovo smjenjivanje i jučerašnje imenovanje Šime Đodana za ministra obrane znak je prevlasti desnice. Ubojstvo Kira, šefa policije u Osijeku, zbog njegovih kontakata s lojalnim Srbima, također je znak djelovanja desnice. Po Boljkovcu, počela je pljačka poduzeća. Dio novca, koji se skuplja za obranu, uzimaju mafijaši i neki iz struktura naše vlasti. Zapitah Boljkovca što je s demokracijom? "Kakva crna demokracija - mnogi zastupnici i političari prelaze na upravne funkcije, u vojsku i policiju, a nitko ne vraća mandate Saboru."

Srbi repliciraju s tezom da srpske općine u Hrvatskoj ulaze u teritorij za raspodjelu - ne izjašnjavaju se o likvidaciji Kninske krajine.

Sva trojica Hrvata jednoglasno odbijaju razgovor o "Krajini", naglasivši "Ni stope zemlje ne damo od današnje Hrvatske".

Srbi repliciraju s tezom da pravo na samoopredjeljenje imaju građani, a ne republike.

Hrvati odgovaraju da se onda taj princip mora primijeniti i za Albance na Kosovu i za Mađare u Vojvodini.

Srbi odgovaraju da Albanci i Mađari nisu južnoslavenski narodi i da zato nemaju pravo na izjašnjavanje. S obzirom na tako tvrde stavove obiju strana, valja sporne probleme prenijeti na Tuđmana i Miloševića.

Diskusija se ipak nastavila. Zatražio sam da se Srbija očituje prihvaća li granice Banovine Hrvatske kao osnovu za sporazum. Smilja Avramov odgovara da Srbi to apsolutno odbijaju. U polemičnoj raspravi upitao sam Smilju Avramov kako će Srbija, u slučaju podjele BiH, komunicirati s većinom srpskog stanovništva koja je teritorijalizirana u zapadnoj Bosni?

"Bosanska krajina će za vas biti Nagorno Karabah ili istočni Pakistan."

Na to Srbi odgovaraju da njima pripada cijela Posavina, jer da je o tome dogovor postignut između dvojice predsjednika. Prema tome, budući da Posavina pripada Srbiji, to znači da nema koridora, nego će Posavina vezati Srbiju i zapadnu srpsku zemlju. Mislim u sebi da bi time Srbija prvi put u svojoj povijesti prešla preko Drine.

U nastavku Srbi nude zamjenu stanovništva, navodeći kao primjer mogućnost preseljenja Muslimana iz Cazinske krajine u Knin. Na moje izravno pitanje, rekli su da Baranja ne pripada Hrvatskoj. Postavili su i zahtjev da "Krajina" treba izaći na Jadran kod Obrovca. Planuo sam i rekao da je to program četničkog pokreta i Drugoga svjetskog rata. Čudno, ne ljute se.

Postavio sam i pitanje izjašnjavanja Muslimana. Izmislio sam da, na primjer, u nekoj općini ima 50 posto Muslimana, 30 posto Hrvata i 20 posto Srba. Zapitah kome ta općina pripada? Odgovor je bio: "Muslimani se ne računaju - dakle, pripada Hrvatima."


• 20. IV. 1991.

Treća runda razgovora održava se danas u Zagrebu, u Vili Weiss. Nakon druge runde, po povratku u Zagrebu otišli smo kod predsjednika Tuđmana. Izložio sam Tuđmanu mišljenje da je sporazum apsolutno nemoguć. Rekao sam da na tom putu eventualne podjele stoje tri nesagledive prepreke: prva, srpske pretenzije su toliko velike da ih ne možemo prihvatiti; druga, ako bi se ta republika i podijelila, Muslimani će se latiti oružja i pobuniti i, treća, podjelu će spriječiti međunarodna zajednica.

Predsjednik Tuđman nije uvažio moje argumente, naglasivši da načelni sporazum između njega i Miloševića postoji i da nastavimo s pregovorima. Muslimani ne mogu blokirati sporazum, jer su maleni u odnosu na dvije jake zemlje koje su dovoljne da ih prisile na podjelu. Spomenuo sam i da je američki ambasador Zimmerman poručio i Beogradu i Zagrebu "Dalje ruke od BiH!". Na to je predsjednik rekao kako ima dovoljno snaga u međunarodnoj zajednici koje će prihvatiti sporazum Hrvatske i Srbije. Jedan član naše ekipe upozorio je Tuđmana kako ne bi smio dopustiti da Srbija prijeđe Drinu i dođe na Unu. Tuđman je zaključio da će Srbija popuštati i da nastavimo s misijom, jer je sada povijesni trenutak da obje zemlje ostvare svoje interese.

I, eto nas u trećoj rundi razgovora. Kosta Mihajlović podvlači tezu da su Jugoslaviju stvorila dvojica Hrvata - Tito i Šubašić te jedan Slovenac (Kardelj) s ciljem razbijanja Srbije. Opet inzistira na tome da je BiH stvorena i protiv Srba i protiv Hrvata. Govori o namjeri da Turska iz Male Azije u BiH naseli četiri milijuna Muslimana te da je obojici predsjednika uručen takav dokument. Uostalom, Muslimani u BiH planiraju 15. IX. ove godine proglasiti Bosnu džamahirijom. Izvan Srbije živi 1,958.000 Srba, a i Hrvata izvan Hrvatske ima 1,281.000. Zato se BiH mora podijeliti. Podijeljeni Muslimani će, doduše, trpjeti, ali će iseljavati u Tursku. Naglašava da se BiH mora podijeliti.

Što sam stvarno mislio o podjeli BiH, to sam objavio u Novom listu od 22. IV. 1991. godine pod naslovom "Mijenjanje granica republika nije moguće - Srbija će biti poražena".

Na pitanje o promjenama granica citiram odgovor: "Mislim da je to apsolutno nemoguće. Podjela BiH je nemoguća. U trećini su Srbi, malo manje od petine Hrvati (oko 18 posto), a oko 44 posto Muslimani. Većinsko stanovništvo je, prema tome, muslimansko i ono… ne može prihvatiti komadanje BiH. Pokušaje mijenjanja granica… moglo bi se provesti samo najgrubljim nasiljem kakvo Evropa danas više ne prihvaća."

Na pitanje novinara kako procjenjujem daljnji razvoj prilika, odgovorio sam: "Rješenja na našim prostorima u golemim su razmjerima određena politikom velikih sila… Ako uzmete da je Srba u Jugoslaviji gotovo trećina i da žele pokušati uspostaviti retrogradni sustav, hegemoniju i prevladani režim, to jednostavno ne može proći".

Dakle, ono što sam mislio o podjeli BiH javno je publicirano u času pregovora. Polazeći od svega toga, podnio sam ostavku na svoju misiju.

• 2. VI. 1991.

Na ulici me je zaustavio Hrvoje Kačić, predsjednik Odbora za vanjske poslove Sabora. Optužuje Tuđmana zbog ideje o podjeli Bosne. Traži savjet kako ga zaustaviti. Reče da će ići nadbiskupu Kuhariću da i on to pokuša.

• 7. VI. 1991.

‘Generali su me obavijestili o napadu na Sloveniju’

Jučerašnji dan - 23. lipnja 1991. godine - zapamtit ću kao najdramatičniji trenutak u zadnjih nekoliko godina.

U beogradskom hotelu Park, uz jutarnju kavu, dvojica hrvatskih generala iz JNA informiraju me da će za nekoliko dana Armija napasti Sloveniju. Poznajem te generale desetljećima. Znam da su časni, pošteni, uravnoteženi, pa čak i mudri ljudi. Moram im vjerovati. Na pitanje hoće li Armija napasti Hrvatsku, odgovorili su da to ne znaju. Nakon razgovora, zovem Tuđmanovu tajnicu, Zdravku Bušić, da mi večeras osigura razgovor s predsjednikom Tuđmanom.

Nakon razgovora s generalima, kratak susret s ministrom vanjskih poslova Budimirom Lončarom. Po njemu, Savezna vlada hoće transformaciju Jugoslavije u društveni sistem po uzoru na zapadne zemlje. Toj ideji otpor daju i Srbija i Slovenija i Hrvatska, naravno, zbog različitih interesa. Vlada priželjkuje smjenu njihovih lidera, uključivši i Slobodana Miloševića. Rekao sam mu kako ne vidim snage koje bi to mogle izvesti.

Čim sam izašao iz vlaka Matoš-express, oko 20,30 sati zovem Tuđmanovu tajnicu. Reče mi da je razgovor nemoguć jer traje sjednica VONS-a i ne zna se kad će završiti. Zamolio sam tajnicu da mi zakaže razgovor bez obzira koliko će trajati sjednica. Povratnom informacijom, tajnica mi kaže da dođem poslije 23 sata na teniski teren Hotko u Jurjevskoj ulici. Nalazim društvo u vrlo dobrom raspoloženju - na stolu su riba i vino. Topla lipanjska noć. Nakon pola sata sjedenja za stolom, zamolih Tuđmana da se izdvojimo, a zatim rekoh: "Hajde i ti, Stipe, s nama".

Odvojili smo se od društva i obojici sam prepričao informaciju, rekavši da sam je dobio od dvojice generala. Tuđman je kategorički odgovorio da su to gluposti i kako je vojna intervencija apsolutno isključena.

"Ali, Franjo, ako ima jedan posto mogućnosti napada na Sloveniju, što misliš učiniti?" Ponovno je odbio svaku mogućnost vojne intervencije.

Nakon toga zapitao me tko su ta dvojica generala?

"Ne, ne mogu ti to reći jer se bojim da bi netko iz tvoga okruženja čuo tu informaciju, javio Beogradu i odoše glave toj dvojici generala."

Kratak muk!

U glavi mi se lomila dilema: je li skupocjenija sigurnost zemlje ili glave generala?

Rekoh mu: "To su general-pukovnik Ivica Kukoč i general potpukovnik Fabijan Trgo."

Znajući da obojicu dobro poznaje iz vremena zajedničke službe u JNA, računao sam da će taj argument uvažiti.

Predsjednik Tuđman je dodao: "Nastavimo s večerom, nema opasnosti od vojne intervencije."

• 27. VI. 1991.

Zora! JNA napala Sloveniju. Znači, generali Kukoč i Trgo imali su pravo.

zgovaram sa Stipom Mesićem, nesuđenim predsjednikom SFRJ. Priča mi da Tuđman i dalje računa na podjelu BiH. Spreman je da sada u pregovore s Miloševićem uključi i Aliju Izetbegovića, tako da se BiH podijeli na tri dijela. Mesić tvrdi kako ga je nemoguće odvratiti od ideje podjele BiH te ga treba pustiti da se razočara, jer će Muslimani pružiti otpor. Obojica su u euforiji uvećavanja svojih nacionalnih država, što im pomaže da se učvrste na vlasti. Mesić se slaže s mojom ocjenom da je Tuđman zaveo autoritarni režim. Priča mi dalje da je počela pljačka društvene imovine.

Manolić sugerirao Albancima da krenu u rat protiv Miloševića

• 15. VI. 1991.

Slobodni tjednik objavio je moj članak pod naslovom "Izlazak Hrvatske iz Jugoslavije - čin ili proces" gdje se analizom krize Jugoslavije, odnosa i rasporeda snaga u sadašnjem trenutku, kao i uloge međunarodne zajednice, argumentirano zalažem protiv trenutačnog odcjepljenja, zalažući se da to bude proces. Danas je Manolić primio albanskog ministra vanjskih poslova, kome je sugerirano da krenu s oružanim otporom protiv Miloševića. Ne vjerujem da će Albanci to učiniti.

Čekajući da im sudbinu riješe Sulejman Tihić i Rafi Gregorijan, samuju, jer komšije nisu raspoložene da im na sijelo dođu, utješe ih i zembilj pite donesu. U ovakvim prilikama, običaj je, više no pravilo i istina, kazati kako izuzecima -svaka čast. No oni su tu samo da potvrde pravilo. Ono, pak, kaže da svoj rahatluk Sarajlija teško da će zamijeniti za bilo što drugo. Kao i svoju ćepenačku politiku, tipa: neće ovo dugo, i ovo će propasti i proći...

 Sjeća li se neko kako su, što ugledne što neugledne, Sarajlije otišle u Srebrenicu vidjeti svojim očima kako to izgleda genocid i život izvan života. Jok, oni. Nisu bolje se pokazali ni Tuzlaci, Mostarci, Bišćani... Došli su im samo političari ubijediti ih kako je za njih bolje uzeti pare i s njima se rahatlučiti, no se fatati slobode i pravde. Kaže isti onaj Ćamil Duraković kako ga je Tihić gorko razočarao neku večer pred njihovim šatorima. Odmucao je nešto o potrebi ulaganja u Srebrenicu, sigurnost povratnika, bla, bla... Otkud tu uopće momak rječit, pametan i odvažan? Kojemu je ne jedna nepoznavateljica sebe, svoje historije, države i istine istresla da kako ga nije stid što se nije borio i što je pare namlatio u Americi! Ćamil je imao petnaestak godina kad bješe pokolj u njegovom gradu. Otišao u Ameriku i završio pravni fakultet o svom trošku, američkom kreditu. Vratio se kući na plaću od četristo maraka, koju je sada izgubio!? Samo da bi pomogao da se priča o Srebrenici ne proda za kuću u Sarajevu i šaku para. Sad Ćamil ne prija Tihiću, ne voli ga Abdurahman Malkić, a ni Majke Srebrenice nisu baš oduševljene njegovim tačno znam šta hoću.

 Tačno znaju šta hoće izgleda i prvi protektor u nas Rafi Gregorijan i prateća, poslušna bulumenta domaćih političara. Američki diplomata je Durakoviću i Hasanu Nuhanoviću ispričao priču koju je u Europskom parlamentu izdeklamirao Bakir Izetbegović. Da se svi okrenu Srebrenici, ulože u razvoj, sigurnost i pohvata nekoliko policajaca koji i sad nose uniformu, a ubijali su devedesetpete preko norme. Što, naravno, ostavlja status kvo i Dodikovu stečevinu nedirnutu. Ćamil je zakasnio da u Skupštini pogura odluku o specijalnom statusu Srebrenice van tvorevine koja je genocid u ovome gradu i šire činila. Zašta su zaslužni Tihić, Silajdžić i Lagumdžija. Došli su i ubijedili vijećnike da donesu rezoluciju koja nikoga ne obavezuje, a ne odluku koju bi poštivao i Gregorijan ko i Milorad Dodik. Al, jok, svi vole svoj rahatluk, koji kraja nema.

Tako je, biće, bilo i oko tužbe BiH protiv Srbije za genocid. Teško da se moglo sve što se dogodilo odigrati barem bez znanja Tihića, Lagumdžije i velikog borca za tuđu državu Mladena Ivanića. I sad kad se pokazalo ko je i kako igrao za srpsku stvar, Silajdžić i Komšić se natežu s Radmanovićem oko toga treba li ili ne Srbija provoditi odluke Svjetskoga suda pravde. Naravno, ni Nebojša ni bilo ko drugi tu nema šta ni kazati, a kamoli učiniti. Kao ni za reviziju procesa u Hagu, ako se objelodane dokumenti o aktivnom učešću Srbije u agresiji i genocidu u BiH. Njega će pokrenuti sam Sakib Softić.

 Sve to sliči nama koji patimo od viška povijesti. Ubi nas naša slavna uloga u prošlosti. Po onoj: tuđe volimo, svoga se stidimo. Tako mi ovaj nastup predsjednika države (sic!) koji štiti Srbiju, a protiv Bosne, sasvim liči na nastup Radovana Karadžića, na ovaj neki dan (23. april) 93. godine, kad žestoko napada i osporova sankcije svjetske zajednice protivu Srbije i S. Miloševića.

Nasuprot tomu, rekao bi Marko Tulije Ciceron, svojstvo je čovjeka iznad svega tražiti i utvrđivati istinu. Što je, primjerice, učinio Milorad Dodik, nedavno u Gradiški Staroj. Kazavši da je tu najveća žrtva bila istina. I da su stradali najviše, naravno, Srbi, ali i drugi narodi. Koliko, zna Mile. Ali istinu voli, skoro ko i prošlost, premijer državni Nikola Špirić. Ničim zvan ni izazvan, rekao je da na mjestu genocida ustaškog u Jasenovcu stoje sve sami antifašisti. I da tu nije mjesto fašistima. Ne vidje se na tom parastosu ni Komšić, ni Silajdžić, ni Ljubić. E, vidi vraga! Špirić i ljubitelji svoje istine nisu došli ni na jedan skup kojim se označavala odbrana Bosne. I njihove zemlje(?!). Šta je istina, šta (anti)fašizam i kakvu vezu imaju, ne zna ni Haški sud, ni Europski parlament, a i Amerika nešto u zadnje vrijeme ne vidi i ne čuje najbolje! To bi bilo isto, kad reis ef. Cerić hoće uređivati odnose u Bugojnu i kad poginule turske vojnike u okupaciji Bosne naziva šehidima. Bosanski kralj Stjepan Tomašević kojega su smakli, jer nije htio kapitulirati, nema šanse za reisovu dovu.

Tako su male šanse i za državu Bosnu onima koji se istine odriču, a svoj „rahatluk” ne bi nizašta na svijetu dali. Tragom Cicerona, morali bi do Ćamila Durakovića, na pustopljinu sarajevsku, kad nisu srebreničku, da napipaju put koji do ljudske i bosanske istine vodi.

On je upozorio da drugačiji ustav ne bi bio u funkciji stabilnosti i budućnosti BiH. Prema pisanju zagrebačkog "Večernjeg lista", hrvatski premijer Ivo Sanader je u pismu podsekretaru američke vlade Nikolasu Barnsu poručio da Hrvatska neće prihvatiti izmjene Ustava BiH, ako im se bude usprotivio jedan od HDZ-ova i Katolička crkva u BiH. Kardinal Puljić je naglasio da predstavnici izabrani od hrvatskog naroda snose odgovornost, a Rimokatolička crkva će zauzeti kritički stav "prema svemu što nije pravedno".

Katolička crkva u BiH bila je protiv prošlogodišnjeg aprilskog paketa ustavnih reformi, smatrajući da će učvrstiti neravnopravan položaj Hrvata i voditi njihovom nestajanju. Biskupi Katoličke crkve u BiH se zalažu za ukidanje sadašnja dva entiteta i predlažu trostepensku vlast u BiH u kojoj bi, uz državni i opštinski nivo, zemlja bila podijeljena na četiri multietničke regije: banjalučku, tuzlansku, sarajevsku i mostarsku, kojima većinski narod ne bi mogao preglasati manjinske, jer bi imao minimum 30 odsto vlasti, a maksimalno 40 odsto.

Puljuć se danas osvrnuo i na neravnopravan položaj Hrvata u Sarajevu, posebno apostrofirajući pitanje građanskih prava na Ilidži, za koje je upozorio da je najozbiljnije ugroženo. "Ljudi su tamo izluđivani tražeći dozvolu za gradnju ili druga prava", kazao je kardinal Puljić.

Niko od predstavnika vlasti RS i ambasadora zapadnih zemalja nije došao * Prilika međunarodnoj zajednici da se iskupi za greške u BiH

U Srebrenici je jučer održan sastanak koji je sazvao načelnik Općine Abdurahman Malkić, nakon upozorenja Bošnjaka iz tog mjesta da će se kolektivno iseliti ukoliko Srebrenica ne bude proglašena distriktom.
Sastanku su prisustvovali članovi Predsjedništva BiH Haris Silajdžić i Željko Komšić, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH Beriz Belkić, predsjednik SDA Sulejman Tihić, predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, potpredsjednik RS Adil Osmanović, predstavnik HDZ-a 1990 Rudo Vidović, dogradonačelnik Sarajeva Josip Jurišić, federalni ministar Desnica Radivojević i mnogi drugi.

Finansijska pomoć

Niko od srpskih predstavnika institucija vlasti RS, kao ni srpski predstavnici u lokalnoj vlasti, nije došao na sastanak.
Iako su, kako nezvanično saznajemo, ranije najavili svoj dolazak, nisu se pojavili ni predstavnici međunarodne zajednice, kao ni predstavnici ambasada zapadnih zemalja. Sastanku su prisustvovali ambasadori Turske, Palestine, Irana, Saudijske Arabije i Libije.
Malkić je u izjavi novinarima kazao kako se nada da će pitanje posebnog statusa Srebrenice biti riješeno, a zahtjevi koji se tiču ekonomske podrške biti upućeni u parlamentarnu proceduru na entitetskom i državnom nivou.
- Sarajevski kanton spreman je izdvojiti 400.000 maraka za pomoć Srebrenici, što mi je nedavno rekao premijer KS. Koliko vidim, sve stranke u Federalnom parlamentu spremnesu podržati zahtjeve koji su danas usvojeni - kazao je Silajdžić.
Komentirajući presudu Međunarodnog suda pravde, naglasio je da je Srebrenica prilika međunarodnoj zajednici da se iskupi za greške u BiH koje su koštale stotine hiljada života. Za nedolazak ambasadora zapadnih zemalja kazao je kako se nada da to ne znači da su njihove vlade već zauzele stavove povodom ove presude.
Predsjednik SDA Sulejman Tihić podvukao je da nakon presude Srebrenica više ne može ostati u administrativno-teritorijalnom ustroju RS.

Dodikove prijetnje

- Vlasti RS 12 godina nisu učinile ništa za Srebrenicu. Nisu učinile ništa za povratak. Nikoga nisu uhapsile zbog genocida počinjenog u ovom gradu. RS je pala na ispitu za Srebrenicu.
Smatram da Srebrenica treba imati poseban status u formi u kojoj će to biti utvrđeno kroz zakonsku i ustavnopravnu proceduru. Vjerujem da će i međunarodna zajednica dati podršku - istakao je Tihić.
Na molbu da prokomentira izjavu Milorada Dodika da će u Srebrenici uvesti prinudnu upravu, istakao je da su prošla vremena kada su se ovi ljudi plašili bilo kakvih prijetnji.
- Izgleda da su se Dodika uplašili jedino zapadni ambasadori. Bilo bi pametnije da je Dodik došao ovdje. Nisu dovoljna njegova izvinjenja - rekao je Tihić.
Lagumdžija je izjavio da za poseban status Srebrenice postoji puni legitimitet, ali da se to mora uraditi na legalan način u okviru domaćih i međunarodnih institucija.

A. HADŽIĆ

Komšić: Preuzeli smo obavezu da se borimo

- Ljudi koji su danas ovdje, na neki način, preuzeli su obavezu da se u svom angažmanu bore za ono što su obećali podržati, a to je poseban status Srebrenice u okviru ustavnopravnog sistema BiH. Žao mi je što danas nema predstavnika vlasti RS, jer bi njihov dolazak koristio njima samima - istakao je Komšić.

Posjeta Bratuncu

Predstavnici bh. vlasti, pri povratku iz Srebrenice, u zgradi Općine Bratunac susreli su se s bošnjačkim predstavnicima toga mjesta. Razgovarano je o njihovim nedavno iznesenim zahtjevima koji se tiču definiranja njihovih prava kao žrtava genocida u Srebrenici.

KOMENTAR REPUBLIKABIH.NET

Povratnici u Srebrenicu, preživjele žertve agresije i genocida u Republici BiH konačno su stali hrabro  u traženju pravde. Do sada im je bili obečavana nekakva simbolička materijalna (sedaka) i moralna verbalna podrška, mada je i to bilo skromno i lažno. U svojoj originalnoj deklaraciji Srebreničani su naveli slijedeće:

"Pariški sporazum i Republika Srpska uspostavljena tim sporazumom je izgrađena na genocidu počinjenom u Srebrenici. Bez genocida u Srebrenici ne bi bilo Pariškog (tj. Dejtonskog) sporazuma i zato je taj sporazum nelegalan i nevažeći.  Republika Srpska, koja je formirana Pariškim (tj. Daytonskim) sporazumom je stoga genocidna državica bez bilo kakvog legalnog osnova.  Budući da su zasnovani na genocidu mi ih obadvoje i sporazum i Republiku Srpsku odbacujemo.  Stoga, mi narod Srebrenice proglašavamo nasu nezavisnost i od genocidne Republike Srpske i od Dejtonskog sporazuma. Mi smo uvijek bili i dalje ostajemo lojalni Republici Bosni i Hercegovini. Naša jedina lojalnost je prema Republici Bosni i Hercegovini i  njenom Ustavu. Stoga, mi ponovo uspostavljamo zakone i Ustav Republike Bosne i Hercegovine.

Republika Bosna i Hercegovina nikada nije bila na legalan način ukinuta i zbog tog su Republika Bosna i Hercegovina i njen Ustav još uvijek na snazi ovdje u Srebrenici. Mi, narod Srebrenice ćemo primjenjivati zakone i Ustav Republike Bosne i Hercegovine i koristićemo zastavu Republike Bosne i Hercegovine. Mi ostajemo dio države Bosne i Hercegovine u statusu sličnom kao što je Brčko Distrikt, ali ćemo mi primjenjivati zakone Republike Bosne i Hercegovine."

Nije jasno da li je ovakva formulacija u Deklaraciji promjenjena prije samog sastanka, jer o tome velikosrpski mediji (čast rijetkim izuecima) dejtonske (Karadžićeve) BiH ne izvještavaju. Po ovom izvještaju iz kolko-tolko poštenog Avaz-a nigdje se ne spominje zahtjev Srebreničana da priznaju samo ustav i zakone Republike BiH. Obzirom da je  donedavni visoki funkcioner genocidne tvorevine vojvoda Sulejman Tihić izjavio da se ovakav zahtjev Srebreničana treba provesti u dogovoru sa RS. tj. institucijama koju su počinile genocid, jasno je da je njegova misija u Srebrenici bila potkopavanje opravdanog zahtjeva za pravdom žrtve. Također, sudeći po izjavama Zlatka Lugumdžije, za koga su četnici Karadžiča i regularna Armija BiH ista bagra, te SNSD i SBiH isti tj. nacionalisti, očito je da je i njegov dolazak  u Srebrenicu bio u funkciji miniranja i razvodnjavanja  zahtjeva Srebreničkih žrtava za pravdom. Silajdžić bi sve da stavi u ruke međunarodne zajednice, koja je listom (osim predastavnika islamskih zemalja) bojkotovala i ovaj sastanak i  zahtjeve žrtava za pravdom decenijama.

S toga naš jedini savjet Srebreničanima je da ostanu ponosni, istrajni i dosljedni u svom zahtjevu, kao što su i naveli u originalnoj deklaraciji. Sa aspekta pravde, rezultati genocida: dejtonski ustav, tzv RS i tzv FBiH ne mogu  i ne smiju opstati. Jedini opravdan i legalan potez je "restitucija" tj. priznavanje legalnog ustavno-pravnog uređenja, koje je važilo prije početka agresija i genocida nad građanima Republike BiH.  A ako  sljedbenik  zločinca Radovana Karadžića Milorad Dodik pokuša silom ugušiti vašu odluku o nepriznavanju rezultata genocida, ovaj puta odgovorite i vi silom. Nemojte opet dozvoliti da vas  srbobalije, okupljene oko SDA i SDP opet isporuče na klanje svojim saveznicima četnicima. Oni su vam veći i opasniji neprijatelji hiljadu puta od svih četnika zajedno. Nadamo se da do toga neće doći, ali ako i dođe, vjerujemo da među prognanim Bošnjacima širom svijeta ima na hiljade onih koji će vam priskočiti u pomoć.

Zamislite da živite u državi u kojoj će vam bivši Predsjednik Predsjedništva kazati da ako mu njegova stranka ne ukaže ponovo povjerenje, da će pokrenuti pitanje pljačke novca, koju je njegova stranka počinila tokom agresije na Republiku BiH. Radi se o milijardama dolara utaje novca poslatog Republici BiH u vidu donacija za odbranu od agresije. A šta reći na to da se taj isti bivši Predsjednik Predsjedništva hvali da ga ta ista država, koja je izvršila agresiju i genocid u Republici BiH dočekuje sa crvenim tepihom, prostrtim u njegovu čast. Bože, čime li je to Tihić Sulejman zaslužio takvu čast Beograda, ako nije nešto mnogo veće i značajnije nego što je sam Karadžić uradio. A kada mu se jedan od glasača usprotivio na zasjedanju GO SDA protekle subote, Tihić mu je odbrusio da njegov kritičar nije uposlen u (profitabilnoj firmi) Telekomu na osnovu svoje stručne kvalifikacije nego na osnovu političke odluke (naimenovanja) iz SDA ... što bi se moglo itekako revidirati, ako se kritike ne povuku.    

Ove crtice o Sulejmanu Tihiću ga portretiraju prvo kao mafijaša-kriminalca, jer zna za milionsku pljačku koju je izvela stranka kojoj je na čelu, i pri tome šuti (saučesnik u kriminalu) i drugo kao veleizdajnika; jer zna se koga i zašto Beograd dočekuje sa crvenim tepihom. Poznavajući veleizdajničku djelatnost Sulejmana Tihića, donedavnog visokog funkcionera tzv. Republike srpske, nije teško odgonetnuti o čemu se radi. Ovaj izdajnik ucjenjuje državu BiH, sabotiranjem formiranja vlasti već dva mjeseca, uslovljavajući to zahtjevom da se na državnom nivou formira koalicija koja će ratifikovati genocidnu tvorevinu tzv. RS u Parlamentu dejtonske BiH. Njegov plan, koji je sastavio sa liderom SDS-a Draganom Čavićem, da se uz pomoć Holbrukovog "Instituta za mir" provuku lažni amandmani na Aneks 4 dejtonskog sporazuma, po kojima će sama žrtva agresije i genocida i formalno potpisati i priznati postojanje i legalitet tzv. Republike srpske. Time se, kao sto je i sam Prof. Francis Boyle rekao, stvaraju bespovratni uvjeti za konačno uništenje hiljadugodišnje bosanske države. Zato Beograd prostire crveni tepih veleizdajniku, mafijašu i kriminalcu Sulejmanu Tihiću, a ima i zašto, on im donosi ono što im ni Milošević ni Karadžić ni Amerika i Rusija zajedno ne mogu dati - DOBROVOLJNU LEGALIZACIJU RATNIH CILJEVA I REZULTATA GENOCIDA.

Svima je poznato da svi redom mediji u dejtonskoj BiH, sa donekle časnim izuzetkom "Avaz-a" i "Hayat-a" rade i radili su za velikosrpski projekt. Na kraju krajeva tako su i ministri raspoređeni da obezbjede takvu neprijateljsku propagandnu djelatnost u dejtonskoj BiH. Na to smo navikli još od doba četničkog Jutela i Oslobođenja, ali ova emisija "60 minuta", koju je vodio izvjesni balavac Bakir Hadžiomerović, 11.12.2006 izazvala je pravo povraćanje. U stilu kočijaša i  barabe voditelj te emisije je na veoma bezobrazan način veličao gestapovski način iznuđivanja "poverenja" mafijašu Tihiću u SDA, kao i veoma perfidno navođenje javnog mnijenja da se prikloni četničkoj frakciji bivšeg SKBiH, predvođenoj Zlatkom Lagumdžijom, najavljujući novu protudržavnu koaliciju SDP, SDA, SNSD, HDZ.

Šta reći na kraju osim žalosno i jadno.  Od smrada smradova u vlastitom dvorištu, pošten čovjek ne može ni disati, a kamoli i pokušati nešto uraditi na odbrani domovine. Izdajnici Bosne su kroz historiju bili i ostali najopasniji i najpogubniji ljudi po naše živote i našu domovinu. Izdajnici Alija Rizvanbegović i Smail aga Čengić su ugušili pobunu Husein kapetana Gradaščevića. Izdajnik Mehmed Spaho je prodao Bosnu za ministarsku fotelju. Veleizdajnik Alija Izetbegović je dogovorio još prije početka agresije podjelu Bosne i time postao saučesnik u agresiji i genocidu. A evo danas, Sulejman Tihić pokušava to Alijino životno djelo i formalno legalizovati ratifikacijom tzv. RS u parlamentu dejtonske BiH. Ako se ovaj zadnji mafijaš i izdajnik ne spriječi i ne privede pravdi zbog kriminala i izdaje, država Bosna i Hercegovina nestaje. Tužilaštvo BiH bi moralo odmah reagovati na Tihićevu izjavu da će pokrenuti pitanje pljačke donacija tokom agresije na Republiku BiH, ukoliko mu GO SDA ne potvrdi lidersku poziciju. Pošto Tihić nešto zna o tome, a nije do sada prijavio nadležnim organima, već to koristi kao metod ucjene same SDA stranke, onda ga to čini saučesnikom u kriminalu (sabotiranje pravde) i za to mora odgovarati. Sada je Tužilaštvo dejtonske BiH na potezu.

Šta je tu je, narod voli one "prizemne" što su do jučer po ulici razbacivali šibice i orali njivu. No tu nije kraj, orni i ohrabreni povjerenjem koje im je narod ponove ukazao, sada su udruženi i rado bi da dovedu stvar do kraja - ukinu (prodaju) i državu u kojoj žive.

Logika i statistaka su neumoljivi. Ova "velika" koalicaja je još u aprilu 2006. širila otprilike ovakvu demagogiju:

-Jeste, bila je agresija na Republiku BiH, šta ima veze..

-Jeste, bio je genocid nad Bošnjacima, šta ima veze...

-Jeste, svaki dan iskopavamo masovne grobnice, šta ima veze..

-Jeste,  iz sjevernog i istočnog dijela Republike BiH protjerano je sve ne-srpsko stanovištvo, šta ima veze..

-Jeste, tamo su ti isti zločinci formirali svoju fantomsku, fašističku para-državicu, šta ima veze..

-Jeste, ovi zločinci su još uvijek na slobodi, šta ima veze..

-Jeste, hajmo tu fašističku, genocidnu tvorevinu legalizovati, ratifikacijom Aneksa 4 dejtonskog sporazuma (Hays-ovi amandmani) u Paralamentu BiH, šta ima veze...

-Jeste, to je realnost, a entiteti su realiteti, šta ima veze..

-Jeste, točak historije ne treba vraćati, a ni zaustavljati dok ne dođe do Tokija, šta ima veze...

Da ne bude zabune, ovako ne misli samo ponove izabrana ista vlast, već i onih 70%, koji su ih izabirali. Neko bi rekao ovo je paradoks, čudo neviđeno, štokholmski sindrom, ali zapravo ne radi se o tome. Radi se o procesu održanja odnosno izumiranju pojedinih vrsta živih bića (po Darvinu) ali i o Božijoj pravdi. Naime, poznato je da u toku evolucije pojedine vrste živih bića prežive sva iskušenja, čime se na neki način filtriraju jači i pametniji u prirodnoj selekciji onih koji maju šansu da produže opstanak vrste, za raziku od drugih koji su krenuli u nestanak. U ovom slučaju, imamo vrstu, koja je odlučila  nestati iz povjesti i prirodno uvijek biraju  najgora i najgluplja rješenje. To je jedini logičan odgovor. Pored toga, slijedeći logiku, proizilazi da bi ovakva većinska "pamet", sa ovakvim naćinom razmišljanja, sutra opet bila sposobna napraviti još gori genocid. Zapravo u tome ih sprečavaju samo vojne snage NATO-a.  Tu dolazimo i do Božije pravde. Takvi i treba da ispaštaju, takvima i treba siromštvo, tamni vilajet iz koga nema izlaza, i sva ostala mizerija, koja iz toga proizilazi. Šta drugo mogu očekivati ogromna većina bosanskih Srba i Hrvata, koji su prigrlili maćehu Srbiju i Hrvatsku umjesto majke Bosne. Oni su još u 19 vijeku izdali i narod i naciju i Bosnu i domovinu, konvertujući u Srbe i Hrvate po nagovoru državnih agenata Srbije i Hrvatske. Oni bi da su nešo drugo, a to drugo je hiljadu puta gore i od njih samih. Šta mogu drugo očekivati bosanski Bošnjaci, koji uporno glasaju za svoje katile, a trebalo im je šest vijekova  i ko zna koji po redu genocid da se sjete ko su i šta su. Ma koliko stradali, oni uvijek i nepogrešivo pronađu najveće izdajnike i njagore karaktere medju sobom i njima se klanjaju. A ne može se reći da im nije bilo poznato ko je ko i šta ko radi.  Neko bi mogao reći, polako nismo svi isti, jedni su napadali, a drugi su se branili. To jeste tačno, ali je i tačno da su se branili goli životi, ali ne i domovina (čast manjini-izuzecima) i da je ta ista koalicija bila i ostala strana koja napada, odnosno složno, kao saveznici radi na uništenju i Republike BiH i njenih autohtonih stanovnika Bošnjaka. Da nije tako nebi bilo moguće da skoro dvije trećine (takvih) narodnih zastupnika u Parlamentu BiH glasa, u aprilu 2006, za legalizaciju genocida, kao "normalnog" metoda u stvaranju paradržavica. Ako je to njima normalno, onda i treba da pate. Svi oni, koji su još 90-tih prepoznali ovaj neviđeni sadomazohizam, negativnu logiku i crnu jamu intelegencije, trebaju se distancirati od ovog prirodnog procesa nestanka jedne vrste. Tako je valjda i Bog htio. Nadajmo se da će takvi kakvi su što prije pocrkati i u tome ih ne treba ni sprečavati.

Parlament Evropske Unije je svijetu nacrtom nove rezolucije ¨Ustavne reforme u Bosni i Hercegovini¨, koju sada u Strazburu razmatra, kristalno jasno porucio: ¨Gledano sa pozicije dugorocnih interesa, pisanje potpuno novog Ustava Bosne i Hercegovine mnogo je poželjnije nego pokušaji popravljanja ustava iz Dejtona.¨ Može li šta biti jasnije i povoljnije po državu BiH?! Dokument je sacinio Promatracki komitet Parlamenta EU (Committee on the Honouring of Obligations and Commitments by Member States of the Council of Europe), ciji su koreporteri Mevlüt Çavusoglu, Turska, Evropska Demokratska grupa, i Kimmo Sasi, Finska, Grupa Evropske narodne stranke.

Promatracki komitet EU ne traži glasanje o ustavu prije izbora, nego ¨izražava nadu da ce se nakon oktobra nadilaziti sektaške politicke podjele, a interesi gradana stavljati na prvo mjesto¨. EU kaže da ¨nije moguce stvarati još nivoa administracije na državnom nivou pored vec postojecih birokratskih ustanova nižeg nivoa; pogotovo se pitanje Federacije BiH od 10 kantona mora što prije staviti na diskusiju¨. Predlaže li to EU skoro ukidanje kantona?

Prevarantski pressing kojim su nas ove godine napali Sulejman Tihic (SDA) i Zlatko Lagumdžija (SDP) zajedno sa RS i Ricardom Holbrukom, da ¨cementiraju¨ Dejtonski Aneks 4 (ustav) a time i Republiku srpsku, Promatrackom komitetu EU ne dolazi u obzir. Naprotiv! EU traži da se bez ikakve žurbe ¨za BiH napiše i usvoji novi ustav najdalje do oktobra 2010. godine¨. Nema, znaci, ishitrene prevare krpljenja Dejtonskog Aneksa 4 (ustava), nego se traži ¨da se do oktobra 2010. godine napiše i usvoji novi ustav Bosne i Hercegovine¨! Implicitna je to poruka da priznavanje ¨srpske države zapadno od Drine¨ ratificiranjem Aneksa 4 - nije potrebno. BiH treba dobiti sasvim novi ustav gradanske, funkcionalne države. U hiljadugodišnjoj historiji zemlje Bosne, cetiri godine su trenutak vrijedan strpljenja i pažljivog koracanja.

Kao mnogi slicni dokumenti, i ovaj nudi i suprotnu mogucnost: da Republika srpska pobijedi. Ali, jedino ako je kao državu stranke iz FBiH ozakone! Dakle, osim što Evropa braniteljima države BiH nudi poželjni optimum, ona, više reda-radi, ostavlja i opciju krpljenja Dejtonskog Aneksa 4 (ustava): ¨Ako stranke u BiH, pak, pristupe diskusiji ustavne reforme odmah nakon oktobarskih izbora na temelju postojecih ponuda, trebaju barem eliminirati entitetsko glasanje u predstavnickom domu i preciznije definirati vitalni nacionalni interes i mehanizam veta.¨ To je poklon Republici srpskoj - ali samo ako joj ga stranke iz FBiH uruce tako da provedu po državu BiH pogubni plan kojega su Sulejman Tihic (SDA), Zlatko Lagumdžija (SDP), stranke iz RS i tudmanovski HDZ - vec dogovorili i probali provesti. Nažalost, slicnu varijantu spašavanja Dejtonskog ustava, a time i Republike srpske, zagovara i Haris Silajdžic (SBiH). On bi u Aneksu 4 uveo samo ¨kozmeticke promjene Tihic-Lagumdžijinim kozmetickim promjenama¨. Haris Silajdžic se ogranicava pateticnim traženjem eliminacije entitetskog glasanja u Predstavnickom domu. To nije spašavanje države BiH kojeg, evo, nudi Evropska Unija - nego spašavanje Republike srpske!

Evropska Unija putem dokumenta najvišeg ranga (odluke!) daje priliku svakoj stranci u FBiH da promjeni samodestruktivne planove o spašavanju Aneksa 4 i krene ka njegovom odstranjivanju, te novom gradanskom ustavu po evropskom modelu države, kakva je i Republika BiH. Za sada prevladava pesimisticko mišljenje da ce stranke u kojima ucestvuju Bošnjaci (SDA, SDP, SBiH, …), nakon oktobra ¨navalit' k'o svinja na mastan papir¨ da ozakone cetnicki ratni plijen, Republiku srpsku, i tako odbace po državu BiH spasonosnu, džentlmensku ponudu EU i Kongresa SAD (Rezolucija 400) pravljenja doista novog ustava kojim bi se konacno afirmirala evropska gradanska, nepodijeljena, funkcionalna država BiH.

Promatracki komitet EU kritizira slabosti stanja u BiH gotovo sarkasticnim tonom navodeci da se preko 60% novca (GDP) troši na administraciju, tri rotirajuca predsjednika, dva predsjednika entiteta, 13 predsjednika vlada, preko 180 ministarstava, 760 clanova raznih skupštinskih tijela i 148 urbanih administracija.

EU se poziva na Rezoluciju 1383 iz 2004., o pokretanju reformi ustava. Lamentirajuci što ce se izbori održati prema Dejtonskom ustavu, Komitet ga ustvari kritizira: ¨To znaci da ce naredni izbori prekršiti prisege Vijeca Evrope, pogotovo Protokolu 12 Evropske konvencije o ljudskim pravima o zabrani diskriminacije, jer ce ponovno samo Srbi, Bošnjaci i Hrvati biti u poziciji da budu izabrani uz iskljucenje tzv. ¨drugih¨, tj. svih onih koji se ne svrstavaju u jedan od tri naroda.¨ Bez uvijanja bi se reklo da u Dejtonskom etnonacistickom aparthejdu gradanin BiH ne postoji, nego samo pripadnik jedne od tri etnonacisticke grupe. To je model Dejtonskog ustava koji de facto uspostavlja srpsku nacionalnu državu u kojoj su rijetki nesrbi ¨manjine¨, kao i Federaciju Bošnjaka i Hrvata. Da je 26. aprila podvalom o amendiranju Aneksa 4 ozakonjena RS, glasanje koje EU kritizira kao suprotstavljeno Protokolu 12, bilo bi ozakonjeno. U oktobru ce se taj prekršaj ljudskih prava dogoditi, ali nece biti zakonit. Stoga, kritizirajuci glasanje od 26. aprila, Promatracki komitet EU doista Aneks 4 naziva ¨kršenjem Protokola 12 Evropske konvencije o ljudskim pravima.¨ Hvala. Daleko je Trans-Europa-Express, ali se formira kompozicija putnickog voza.

Drugi dio: HARMONIA MUNDI 

Evropska Unija i Sjedinjene Američke Države od sada jedinstvene u potpunoj potpori građanskoj, jedinstvenoj državi Bosni i Hercegovini

Parlament Evropske Unije, usvojio je nacrt Rezolucije ¨Ustavne reforme u Bosni i Hercegovini¨. Time je stav EU da je ¨gledano sa pozicije dugoročnih interesa, pisanje potpuno novog ustava Bosne i Hercegovine mnogo  poželjnije nego pokušaji popravljanja ustava iz Dejtona¨, sada pravosnažan, te postaje dio odnosa Evrope prema BiH. U Rezoluciji Parlamenta EU, jasno je naglašeno da je spoljni suverenitet BiH neupitan. Sada je u pitanju postepen povratak unutarnjeg suvereniteta kroz udaljavanje od Aneksa 4 Okvirnog sporazuma za mir u BiH, potpisanog u Parizu, decembra 1995. Ovom se Rezolucijom EU priključuje skoro istovjetnim zahtjevima Rezolucije 400 Američkog kongresa, od marta ove godine. Dakle, može se konstatirati da su se stavovi SAD i EU sada usuglasili u temeljnim smjernicama ka povratku građanskog ustava i građanskog društva u cjelovitoj, suverenoj i nepodijeljenoj državi BiH. 

Iz građanske, diplomatske pristojnosti, Parlament EU piše neke dijelove Rezolucije na način kojega se može nazvati razmjenom uljudnosti i dobrih manira sa SAD, što je solidna gesta – koja nas ne smije skrenuti sa glavnog toka misli iskazanih u Rezoluciji: da Evropa ne želi na svojem jugu trpiti nacistički podijeljenu, nestabilnu i nepravednu državu BiH. 

EU traži što skorije odbacivanje rezultata rata, agresije ... i to prije svega etno-teritorijalnu podjelu BiH i sva ostala time i tako generirana zla. Mnogim stanovnicima u BiH, Evropa poručuje da ne manipuliraju svojim dvojnim državljanstva sa susjednim državama, nego da se okrenu dužnostima prema BiH.

A iako ne očekuje da će se sa etničkog zastupanja Bosna i Hercegovina ka građanskoj državi prestrojiti brzo, Parlamentarna skupština Vijeća Evrope u Članu 20 Rezolucije traži da se (citat):

¨20.1 - do oktobra 2010. godine zamjene mehanizmi etničkog predstavljanja, mehanizmima utemeljenim na građanskom, recimo prestankom diskriminacije ¨ostalih¨;

20.2 - nađu efikasne i racionalne procedure donošenja odluka, koje nisu žrtvovane principima uključivanja predstavnika svakog konstitutivnog naroda u svakoj odluci;  

20.3 - revidira teritorijalna organizacija države i njena podjela na entitete, kantone i urbane sredine i podjela kompetencija između države i nižih nivoa u cilju povećanja efikasnosti i održivosti;

20.4 - revidira potreba za trima zvaničnim jezicima;

20.5 - ispita kako (re)integrirati Distrikt Brčko.¨

Ovim je tačkama dodatni komentar malo potreban; sve je jasno ko bijeli dan. Interesantno je možda usporediti ovu Rezoluciju Vijeća Evrope sa Rezolucijom 400 koju je u martu ove godine donio Američki kongres. Bez ulaženja u detaljna poređenja, može se zaključiti da su Rezolucija EU i Rezolucija 400 Kongresa SAD,  u glavnim crtama, po slovu i duhu, gotovo istovjetne. Može se slobodno zaključiti da je došlo do usuglašavanja, harmonije stavova Evrope i Amerike po pitanju potrebe spašavanja Bosne i Hercegovine od agonije u koju je proteklih 14 godina bačena; i to metodom ponovne uspostave cjelovite (¨nepodijeljene¨), suverene, građanske države Bosne i Hercegovine – sa ustavom koji je sličan internacionalno priznatim, a i danas validnim, Ustavom Republike BiH; uz neke amandmane koji će uvesti praktične promjene.

 Nama ostaje samo surovo, gorko pitanje: da li će branitelji države BiH imati više snage od ratnih i poratnih profitera, dejtonskih instant-karijerista, seoskih varalica, hohštaplera ... koji svim silama djeluju ka ozakonjenju Dejtonskog Aneksa 4 (ustava) – ustava kojega su, evo, i SAD i EU jasno i glasno proglasile ništavnim, davajući i praktične prijedloge, pa i naloge ka promjenama. Da li će biti dovoljno snage da se Tihić-Lagumdžija u oktobru porazi? Da li će biti političkih stranaka u Federaciji BiH koje će krenuti putem spašavanja države BiH, putem zacrtanim u dvjema rezolucijama sa dvije stane Atlantika, Rezolucije EU i Rezolucije 400 Američkog kongresa; te da li će, ukoliko se pojave takvi organizirani, deklarirani i dosljedni branitelji države BiH, imati dovoljno podrške preostalih građana Republike BiH, da pobjede na oktobarskim izborima te krenu u provedbu zacrtanih, a od EU i SAD traženih, ustavnih promjena?!

 Što se tiče stava ¨Zapada¨, dakle, Zapadne Evrope (EU) i Sjedinjenih Američkih Država, sve je kristalno jasno iskazano u dva temeljna dokumenta najvišeg profila i značaja, koja od sada braniteljima države BiH trebaju biti kula svjetilja: Rezoluciji EU i Rezoluciji 400 Američkog kongresa. Po pitanju podrške državi Bosni i Hercegovini nastupila je harmonia mundi (¨harmonija svijeta¨).

Constitutional reform in Bosnia and Herzegovina

Doc. 10982 27 June 2006

Report Committee on the Honouring of Obligations and Commitments by Member States of the Council of Europe (Monitoring Committee) Co-rapporteurs: Mr Mevlüt Çavusoglu, Turkey, European Democrat Group and Mr Kimmo Sasi, Finland, Group of the European People's Party

Summary

The Assembly strongly regrets that on 26 April 2006, the Parliament of Bosnia and Herzegovina failed, by just two votes, to reach the required two-thirds majority in the House of Representatives in order to pass constitutional amendments that would have been a first step in the necessary constitutional reform process

This means that the forthcoming elections on 1 October 2006 will be held in violation of Council of Europe commitments, in particular Protocol No. 12 to the European Convention on Human Rights on the prohibition of discrimination, because again only Serbs, Bosniaks and Croats will be able to stand for election to the exclusion of the so-called "Others". The Assembly also regrets that the failure of this first attempt at constitutional reform and the outcome of the referendum in Montenegro on 21 May 2006 are being misused by some of the domestic political forces in the current electoral campaign.

The Assembly expects people and politicians in Bosnia and Herzegovina to again discuss constitutional reform immediately after the October general elections, and if they decide to do this on the basis of the existing proposals, to eliminate at least the entity voting in the House of Representatives and to define more precisely the vital national interest and the related veto mechanism.

The Assembly expects the political leaders who will emerge from the next elections to finally go beyond sectarian political divides and to put the interests of citizens first. It will not be possible to continue simply creating further layers of bureaucracy at the State level in addition to the multiple bureaucracies at the lower level; in particular, the situation in the Federation of Bosnia and Herzegovina with its 10 cantons will have to be addressed as soon as possible.

As a second step the Assembly therefore urges the authorities of Bosnia and Herzegovina, by October 2010 at the latest, to draft and adopt a new Constitution.

I.Draft resolution

1. Since Bosnia and Herzegovina's accession to the Council of Europe in April 2002, slow but steady progress has been achieved in building a stable, functional and efficient state. Examples are the setting up of a court at State level and the transfer of competences from the Entities to the State in the fields of defence, intelligence, the judiciary, indirect taxation and the forthcoming police reform on the principles of which all parliaments at entity and state level agreed upon in October 2005.

2. To date, however, the continuing weakness of the State and the constitutional necessity to ensure full equality at every level between the 3 constituent peoples have led to a situation where around 60 percent of the GDP is still spent on maintaining state and entity apparatus: there are 3 rotating Presidents at state level, 2 Presidents at entity level, 13 prime-ministers, over 180 ministers, 760 members of various legislative bodies, and 148 municipalities. Furthermore, the voluntary or imposed transfer of a number of competences to the State level has not resulted in a corresponding reduction of the entity apparatus.

3. The Assembly recalls that a key objective of Bosnia and Herzegovina's membership in the Council of Europe is to promote domestic ownership and responsibility for reform. It also recalls its Resolution 1383 (2004) in which it urged the authorities and the political forces in the country to engage in a constructive dialogue on the issue of constitutional reform.

4. The opening of Stabilisation and Association Agreement negotiations with the European Union just before the 10th anniversary of the Dayton Peace agreement in November 2005 makes it even more imperative to take measures to address the generally recognized need to strengthen State institutions that are currently too weak to allow for Bosnia and Herzegovina's further integration into Europe.

5. Different options for a comprehensive constitutional reform were submitted by the Venice Commission, upon request by the Parliamentary Assembly, already in March 2005. Consultations between the leaders of the main political parties in Bosnia and Herzegovina, facilitated by the USA, and with the constant advice of the Venice Commission, resulted in a political agreement on constitutional reform which was finally reached on 18 March 2006 by six political parties and forwarded to Parliament.

6. The reform package provided, inter alia, for an increase of the number of Members of Parliament in the state level House of Representatives (from 42 to 87, with 3 seats reserved for the first time to members of non-constituent peoples, the so-called "Others"). The upper house, the House of Peoples, would have 21 instead of 15 members and only competence to decide on the vital national interests' veto that can be invoked by any of the three constituent peoples. The reform also foresaw the indirect election of a State level President and two vice-presidents, whose powers would be reduced, with a rotation of the three members every 16 months instead of 8 at present, the creation of two additional ministries at state level, and a reinforcement of the competences of the Council of Ministers.

7. Although some may have considered these constitutional amendments as being neither comprehensive nor particularly far-reaching, the Assembly considers that they nevertheless represented a first attempt of the citizens of Bosnia and Herzegovina and their representatives to take their future in their own hands and should be welcomed as such.

8. The Assembly therefore strongly regrets that on 26 April 2006, the parliament of Bosnia and Herzegovina failed, by just two votes, to reach the required two-thirds majority in the House of Representatives in order for the constitutional amendments to pass.

9. The Assembly also notes that the failed amendments should have entered into force by 1 May, five months before Bosnia's next general election scheduled for 1 October 2006. It is now clear that the new government will be formed, and quite possibly function for its entire four-year mandate, according to the current constitution, which was part of the 1995 Dayton peace agreement.

10. This means that the forthcoming elections will be held in violation of Council of Europe commitments, in particular Protocol No. 12 to the European Convention on Human Rights on the prohibition of discrimination, because again only Serbs, Bosniaks and Croats will be able to stand for election to the exclusion of the so-called "Others", i.e. everybody not identifying themselves with one of the three constituent peoples.

11. The Assembly also regrets that the failure of this first attempt at constitutional reform and the outcome of the referendum in Montenegro on 21 May 2006 are being grossly misused by some of the domestic political forces in the current electoral campaign: nationalism, ethnic hatred and distrust are again high on the political agenda. This is all the more regrettable since Bosnia and Herzegovina continues to face a dire economic situation and high unemployment, adversely affecting social cohesion and inter-ethnic relations and the sustainable return of internally displaced persons (IDPs).

12. The Assembly in particular condemns the recent statements by the authorities in Republika Srpska (RS) according to which, just like Montenegrins, Serbs in Bosnia and Herzegovina should be entitled to self-determination: a secession referendum in RS has no constitutional basis and the collection of already 50 000 signatures asking for such a referendum has no legal basis.

13. The Assembly also condemns the refusal of the Serb representatives to participate in any meaningful way in the work of the Steering Board of the Police Reform Directorate charged with the implementation of the October 2005 political agreement on Police Reform and the recent decision (24 May) of Serbian parliamentarians to boycott the work of the House of Representatives which prevents the adoption of much needed laws, such as the State level law on Higher education, one of the unfulfilled commitments to the Council of Europe.

14. The Assembly considers that, before the responsibilities for running the state are completely transferred to the domestic authorities, hopefully by June 2007, the country's political forces must absolutely find an alternative to the perpetual confrontation and obstructionism which have so far dominated Bosnian politics.

15. The Assembly strongly believes that the only realistic way out of Bosnia's current constitutional impasse is for the three constituent peoples and their representatives to leave behind their war-time thinking. Serbs, Bosniaks and Croats must show mutual readiness for an open dialogue on all contentious issues: this remains a pre-condition for finding comprehensive and innovative solutions for a future constitutional reform.

16. All citizens of Bosnia and Herzegovina who also hold the citizenship of neighbouring states must realise that they cannot only claim rights but that they also have duties towards the state of Bosnia and Herzegovina. And the civic-minded Bosnians need to abandon their disillusion with the political process and fully engage with it instead.

17. Although it would probably not be realistic to expect that BOSNIA AND HERZEGOVINA move quickly from a system based on ethnic representation to a system based on representation of citizens, drafting a completely new Constitution would certainly in the long run be preferable to trying to improve the Dayton one.

18. As a first step the Assembly expects people and politicians in Bosnia and Herzegovina to again discuss constitutional reform immediately after the October general elections, and if they decide to do this on the basis of the proposals agreed upon so far, to eliminate at least the entity voting in the House of Representatives and to define more precisely the vital national interest and the related veto mechanism. In this respect, the Assembly urges the House of Representatives to take into account all the different recommendations made by the Venice Commission in its Provisional Opinion dated 7 April 2006, both on the text of the failed amendments and on the steps to be taken in the next phase of constitutional reform.

19. The Assembly expects the political leaders who will emerge from the next elections to finally go beyond sectarian political divides and to put the interests of citizens first. It will not be possible to continue simply creating further layers of bureaucracy at the State level in addition to the multiple bureaucracies at the lower level; in particular the situation in the Federation of Bosnia and Herzegovina with its 10 cantons will have to be addressed as soon as possible.

20. As a second step the Assembly therefore urges the authorities of Bosnia and Herzegovina by October 2010 at the latest, to draft and adopt a new Constitution in order to:

20.1.replace the mechanisms of ethnic representation by representation based on the civic principle, notably by ending the constitutional discrimination against "Others";

20.2.find efficient and rational decision-making procedures that are not sacrificed to the principle of involving representatives of each constituent people in any decision;

20.3.review the territorial organisation of the State and its division into entities, cantons and municipalities and the repartition of competences between the state and the lower levels with a view to increasing efficiency and sustainability;

20.4.review the necessity of having three official languages;

20.5.examine how to integrate the Brcko District.

21. The Assembly also urges the authorities of Bosnia and Herzegovina to adopt and/or implement, as soon as possible, the laws at state and entity level that are necessary in order to fulfil the remaining Council of Europe commitments, notably:

21.1. the laws on higher education that should include accreditation and financing at state level;

21.2. the State level law on primary and secondary education with a view to ending ethnic segregation in schools;

21.3. the by-laws on a sustainable public broadcasting service;

21.4. the police reform, in accordance with the three principles set by the EU Commission;

21.5. the local government reforms, notably in the Federation, and the reunification of Mostar;

21.6. the laws needed for an effective protection of the rights of all minorities;

21.7. the creation of a state-level supreme court to enhance the reform of the judiciary.

22. The Assembly further reminds the authorities of Bosnia and Herzegovina that the revised European Social Charter, the Charter for the protection of regional and minority languages and the European Outline Convention on transfrontier cooperation remain to be ratified and that the exercise aiming at checking compatibility of all legislation with the provisions of the European Convention of Human Rights should be finalised without further delay.

23. The Assembly also recalls that co-operation with the ICTY and the arrest of MM. Karadžic and Mladic are pre-requisites for any future democratic development in the country. The organisation of a population census at the latest by 2010 and the setting up of a truth and reconciliation commission should also be included on the agenda of the next government.

II. Explanatory memorandum by MM. Çavusoglu and Sasi, co-rapporteurs

1. INTRODUCTION

1. In becoming a member of the Council of Europe on 24 April 2002, Bosnia and Herzegovina undertook to honour the obligations placed on all member states under Article 3 of the Organisation's Statute, together with a number of specific commitments set out in Opinion 234 (2002) on Bosnia and Herzegovina's application for membership of the Council of Europe. With a view to ensuring compliance with these commitments, the Assembly decided, pursuant to Resolution 1115(1997), to closely monitor the situation in Bosnia and Herzegovina as from its accession. The Assembly's first debate on the honouring of obligations and commitments by Bosnia and Herzegovina took place in June 2004 and led to the adoption of Resolution 1383 (2004) and Recommendation 1664(2004).

2. In Resolution 1383 (2004), the Assembly considered that since accession slow but steady progress had been achieved in building a stable, functional and efficient state. Examples were the setting up of a court at State level and the transfer of competences from the Entities to the State in the fields of defence, intelligence, the judiciary and indirect taxation But the Assembly also recalled that a key objective of Bosnia and Herzegovina's membership in the Council of Europe was to promote domestic ownership and responsibility for reform and urged the authorities and the political forces in the country to engage in a constructive dialogue on the issue of constitutional reform.

3. Since then, the Co-Rapporteurs have carried out three fact-finding visits to the country, in December 2004, October 2005 and April 2006, the last one on the eve of a much awaited constitutional reform. The present report takes stock of the developments in the field of constitutional reform and will examine the consequences of the failure of the last attempt at constitutional reform in view of the forthcoming general elections scheduled for 1 October 2006.

2. THE DAYTON CONSTITUTIONAL FRAMEWORK

4.BOSNIA AND HERZEGOVINA declared its independence from FRY in 1992, the Federation of BOSNIA AND HERZEGOVINA was created following the Washington agreement in 1994 and the present state of BOSNIA AND HERZEGOVINA is a result of the 1995 Dayton peace agreement (DPA). The DPA comprises 11 Annexes, including the State Constitution (Annex 4) and other provisions designed to build a peaceful, stable country.

5. The Peace Agreement established Bosnia and Herzegovina as a state comprising two Entities, each with a high degree of autonomy: the Republika Srpska (RS) and the Federation of BOSNIA AND HERZEGOVINA. It has often been said that the DPA ended the war but froze the conflict, that it acknowledged the forceful division of the country, by referring to the three constituent people, and that the institutions it provides for are totally unsuited to the development of a functioning democracy based on the rule of law.

6. The State of BOSNIA AND HERZEGOVINA is presently composed of two Entities and one District:

• the Republika Srpska (RS), whose territory is located in the north-western part of BOSNIA AND HERZEGOVINA bordering on Croatia and in the eastern part of BOSNIA AND HERZEGOVINA, bordering on Serbia and Montenegro;

• a Federation of 10 cantons, grouping mainly Croats and Bosniaks. This entity is called the Federation of BOSNIA AND HERZEGOVINA (FBOSNIA AND HERZEGOVINA);

• the District of Brcko, which has a special statute since the 8 March 1999 arbitration award. A corridor in the Brcko District provides the only territorial link between western and eastern RS.

7. The quasi-independence of the Entities, the weakness of the State and the constitutional necessity to ensure full equality at every level between the 3 constituent people have led to a situation where around 60 percent of the GDP today is still spent on maintaining state and entity apparatus: there are three rotating Presidents at state level, two Entity Presidents, 13 prime-ministers, over 180 ministers, 760 members of various legislative bodies, 148 municipalities and 3 official languages with two alphabets.

8. Each Entity has its own Constitution, Government and bi-cameral Parliament, its own army until recently, its own judiciary (including supreme and constitutional courts) and legal system as well as its own education system and tax and customs system. In the Federation the situation is even more complicated: each canton also has its own constitution, government and cantonal assembly and exclusive competences, for example in the field of education of or internal affairs.

3. THE PROCESS OF CONSTITUTIONAL REFORM

a. The dogma of equality between constituent peoples

9. On 19 April 2002 a constitutional reform was enacted in both Entities on the basis of the Mrakovica-Sarajevo Agreement concluded under the auspices of the High Representative, by the main political parties in the country. The crux of the reform was to revise the constitutions of the Federation and the Republika Srpska (RS) in accordance with the landmark decision issued in 2000 by the BOSNIA AND HERZEGOVINA Constitutional Court in the constituent peoples' case.

10. The constitutional amendments aimed at giving equal status to the Bosniaks, Croats and Serbs in both Entities: as of the date of this reform, the RS was not exclusively a Serb entity anymore, the same applying to the Federation in the sense that it is not solely Bosniak and Croat. This reform aimed at ensuring a fairer distribution of posts among the constituent peoples in the Entities' governments, the administration and the judiciary on the basis of the pre-war 1991 census. At the same time it also provided for a complex mechanism to allow representatives of one constituent people to invoke the vital interests' clause, under a procedure involving the Parliament's House of Peoples in each entity.

11. According to the corresponding accession commitment, this decision has been partly implemented: the House of Peoples in the Federation for example still lacks seven Serb delegates. Equality before the law of each constituent people has however led to collective rights being put before every individual's right in the country. Furthermore, the constant fighting for posts and the squabbles about fair distribution and respect for each constituent people's rights have led to a complete sterilization of political debate and to complete disregard of the notion of the common interest of the country as a whole. The general attitude of most political parties is: each constituent people's interests whenever possible, State building when unavoidable and power at all times.

12. Reviewing the electoral legislation within one year of accession in the light of Council of Europe standards was an accession commitment. It has still not been fulfilled: according to Article 5 of the State Constitution, the tripartite Presidency consists of one Bosniak, one Croat and one Serb. The same applies to the House of Peoples, which according to Article 4 of the Constitution, comprises 15 Delegates, 5 Serbs, 5 Bosniaks and 5 Croats. Only Serbs, Croats or Bosniaks can serve as chair or vice chair of both Houses of Parliament. For the 2002 elections to the State Presidency there were 2 separate lists. Voters registered to vote in the RS could only vote for the Serb Member. Voters registered to vote in the Federation received the Bosniak and Croat list and could choose only one candidate. This is a clear discrimination against "Others".

b. Imposed reforms of state institutions

13. On 3 December 2002, the High Representative, Paddy Ashdown, imposed a Law on the Council of Ministers. The law established a permanent Chair of the Council of Ministers (CoM) and 8 Ministries, compared with the 6 existing before. Two of the Ministers are nominated as Deputy Chairs of CoM. There is no longer a rotation of the Chair. Furthermore there will be only one Deputy Minister and not two. At State level, BOSNIA AND HERZEGOVINA now has a Minister of Foreign Affairs, a Minister of Foreign Trade and Economic Relations, a Minister of Finance and Treasury, a Minister of Communications and Transport (splitting of the former Ministry for Civil Affairs and Communications, MCAC), a Minister of Civil Affairs (also split, formerly MCAC), and a Minister of Human Rights and Refugees. Two new ministerial posts were created: a Minister of Justice and a Minister of Security. The Ministry of European Integration became a Directorate under the authority of the Chair.

c. "Voluntary" transfers of competences from the Entities to the State level

14. Since 2003, mainly upon pressure of the international community, the Entities agreed, albeit grudgingly and with a lack of cooperation with regard to implementation, to set up a court at State level and to the transfer of competences from the Entities to the State in the fields of defence, intelligence (creation of OSA and SIPA), the judiciary (creation of the HJPC), and indirect taxation (introduction of the VAT to replace the former sales' tax). A state level law on primary and secondary education was adopted in 2003, but is not been fully implemented to this day, in particular because of Croat resistance.

15. On 5 October 2005, the Republika Srpska (RS) National Assembly adopted an Agreement on police reform and restructuring, thus removing a substantial obstacle on Bosnia and Herzegovina's long road toward the European Union. The European Commission wasted no time in confirming that very day that the Agreement was in line with its three main principles for police restructuring in BOSNIA AND HERZEGOVINA: i.) exclusive police competency at the State level, but operational control at the local level, ii) police areas drawn up on grounds of operational efficiency, not political control and iii) no political interference in policing

16. The Agreement did not, however, explicitly outline proposed policing regions (in particular crossing the IEBL, i.e. the Inter-Entity Boundary Line), which had been one of the main points of contention during earlier discussions. The BOSNIA AND HERZEGOVINA Council of Ministers as well as the Federation of BOSNIA AND HERZEGOVINA Parliament (FBOSNIA AND HERZEGOVINA) and FBOSNIA AND HERZEGOVINA Government subsequently adopted the Agreement without any changes; the BOSNIA AND HERZEGOVINA Parliamentary Assembly (BOSNIA AND HERZEGOVINA PA) did do so as well on 18 October. Implementation of this agreement was to take place over a period of 5 years, with the setting up of a Steering Board of the Police Reform Directorate to pilot the reform.

17. The acceptance of police reform and restructuring in line with principles laid down by the European Union at both entity and State level was one of two remaining conditions to be fulfilled before the European Commission could agree to recommend to the European Council that it open negotiations on a Stabilisation and Association Agreement (SAA) with Bosnia and Herzegovina. The opening of SAA negotiations with the European Union just before the 10th anniversary of the Dayton Peace agreement was agreed on 2 November 2005 and confirmed by the European Council in December 2005 but it was made clear that inter alia correct implementation of the police reform would be followed closely and remain a pre-condition for the signature of an SAA.

18. On 3 May 2006, having fallen seriously behind schedule as it sought to maintain the principle of decision making by consensus, the Steering Board of the Police Restructuring Directorate resorted to majority voting. By a seven to one vote, the board opted for a two-level structure of policing in BOSNIA AND HERZEGOVINA: state and local. This ballot confirmed the worst fears of the Republika Srpska government, which continues to argue that the RS police and interior ministry must be integral parts of any new national system. RS Prime Minister Milorad Dodik has regularly denounced the potential for "outvoting" in the directorate since taking office in February 2006. Since 3 May, the Serb representatives have been boycotting the work of the steering Board. This should stop immediately.

4. THE 2006 ATTEMPT AT CONSTITUTIONAL REFORM

a. Content and scope of the proposed amendments

19. There has been since 2003 an ongoing debate among political circles and intellectuals in the country as it is widely acknowledged that there are too many levels of authority, that the institutional set-up is far too complicated and that something needs to be done. How to proceed and what model to choose for the future are still big questions. The debate was also fuelled by a reflection on the role of the HR: some western think tanks produced very critical reports notably during 2003 on his exercise of his powers and on the absence of a clear exit strategy of the international community.

20. Structural complexity and numerous levels of authority exist in other European states. Such systems can work as long as there is a clear agreement on who does what, when and how. Without a minimum amount of trust, a willingness to achieve consensus and, most importantly, a sense of common interest, any complex system such as the one existing in BOSNIA AND HERZEGOVINA is bound to fail. For our part, we think that it is up to the people of BOSNIA AND HERZEGOVINA (all the people, not just the three constituent peoples) to decide how best to organize the country. Any proposal for change should come from within, not from outside. Ten years after the end of the war the time is probably is now ripe: all political forces agree on the common goal of European integration but there is still not enough trust and confidence and the compromise making process remains slow and painful.

21. The opening of SAA negotiations with the European Union just before the 10th anniversary of the Dayton Peace agreement in November 2005 made it even more imperative to take measures to address the generally recognized need to strengthen State institutions that are currently too weak to allow for Bosnia and Herzegovina's further integration into Europe.

22. Different options for a comprehensive constitutional reform were submitted by the Venice Commission, upon request by the Parliamentary Assembly, already in March 2005. Consultations between the leaders of the main political parties in BOSNIA AND HERZEGOVINA, facilitated by the USA1, and with the constant advice of the Venice Commission, resulted in a political agreement which was finally reached on 18 March 2006 by 6 political parties and submitted to Parliament. Only three parties (the Party for BOSNIA AND HERZEGOVINA (SBOSNIA AND HERZEGOVINA), BOSS and the Social Democratic Union (SDU) were opposed for various reasons to this constitutional reform and the Catholic Bishop's Conference also voiced objections.

23. The reform package provided, inter alia, for an increase of the number of MP's in the House of Representatives (from 42 to 87, with 3 seats reserved for the first time to members of non-constituent peoples). The upper house, the House of Peoples, would have had 21 instead of 15 members and competence to decide only on the vital national interests' veto that can be invoked by any of the three constituent peoples. The reform also foresaw the indirect election of the a President and two vice-presidents whose powers will be reduced, with a rotation of the three members only every 16 months instead of 8 at present, the creation of two additional ministries at state level, and a reinforcement of the competences of the Council of Ministers. The indirect election of the Presidency by parliament instead of directly by the people was aimed at eliminating one of the drawbacks of the current Constitution, i.e. that only members of the three constituent peoples could stand for elections.

b. The failure of the constitutional amendments

24. On 26 April, the Bosnia and Herzegovina Parliamentary Assembly House of Representatives (HoR) did not adopt the principles of the Proposed Amendments to the Constitution of BOSNIA AND HERZEGOVINA. Out of 42 members of the HoR, 26 voted in favour, while 16 voted against. The required majority for the adoption of the amendments to the Constitution is the two thirds of those present and voting members, which on 26 April would have been 28 votes.

25. Positions publicly taken before the session did not alter in most cases. Representatives from the six political parties who signed the Agreement on the changes of the BOSNIA AND HERZEGOVINA Constitution on 18 March were all but one in favour of the proposal. A member of the SDA ("Stranka demokratske akcije" or "Party for Democratic Action", which is predominantly Bosniak in composition) voted against. Several former members of the HDZ BOSNIA AND HERZEGOVINA ("Croat Democratic Union") in the House of Representatives, who supported the position of the recently formed "HDZ 1990", including Martin Raguž, the current Speaker of the HoR and a member of the PACE Delegation, also voted against.

26. The Party for BOSNIA AND HERZEGOVINA, one of the parties in government and one of the eight parties that was present when the negotiations on the constitutional changes started, had publicly come out against the proposed amendments earlier in the year, and left the negotiations before their conclusion. The main objection to the Proposed Amendments related to the so called "entity vote". That is a provision present in the current voting system in the PA, which stipulates that at least one third of the votes for a decision to pass have to come from the territory of each of the entities. In an effort to adopt the amendments, some additional solutions, which could lead to a compromise on this issue, were offered to the representative of the HDZ 1990 and the Party for BOSNIA AND HERZEGOVINA, but they were rejected.

27. Although some may have considered these constitutional amendments as being neither comprehensive nor particularly far-reaching2, we consider that they nevertheless represented a first attempt of the citizens of Bosnia and Herzegovina and their representatives to take their future in their own hands and should be welcomed as such. Indeed, instead of reforms being imposed by the High Representative or transfers of competences agreed upon under pressure of the International Community this attempt was for the first time submitted to Parliament where it -democratically- failed to be adopted.

28. For many observers however, it was obvious from day one that the parties treated the whole process as a power game3. Parties from Republika Srpska (RS) entered the negotiations under condition that Bosnia's division into entities would not be on the table, nor would the "entity voting system" in the House of Representatives be discussed -- even though these two aspects of Bosnia's post-war set-up had been identified by most independent observers as among Dayton's key deficiencies.

29. It is this voting system, the insistence on it and its political implications, which is to blame for the failure of the constitutional initiative, not a handful of individual representatives who voted against the proposal.

30. The entity voting system consists of decision-making procedures in Bosnia's state-level parliament whereby all decisions need to be taken by a majority that includes one-third of the delegates from each entity. According to many expert opinions, most notably those issued by the Venice Commission, this protection against majority rule by the largest ethnic group is redundant since all decisions need to be approved anyway by the upper chamber of parliament, which can block any decision that threatens the national interest of one people.

31. Parties from RS insisted on keeping this system for purely political purposes – this mechanism has ensured that nothing can be done in Bosnia without the explicit approval from the RS.

32. An important feature of the protection provided by entity voting in the House of Representatives is that there is no remedy to overcome blockage. This was particularly significant in the context of another proposal contained in the amendments, which would have introduced a procedure for indirectly electing the Bosnian presidency, which would subsequently appoint the prime minister. Preserving entity voting would have meant that the RS would have been in a position to indefinitely block the formation of a state-level government.

33. This is a decisive difference to disputes involving national interests in the House of People, where the issue is eventually referred to the Constitutional Court, whose decisions are binding. Of its nine judges, two are from each of the three constituent peoples, while three are foreigners. This makes it impossible to predict whether a specific issue will indeed be ruled as involving the national interest of a particular people, and it certainly does not allow much room for abusing the right to invoke the national interest protection clause. For political purposes, then, the entity voting system is a much more powerful instrument.

34. It is also a powerful instrument to ward off any attempts in a second phase of constitutional reform, a possibility announced before the conclusion of the first phase, to tackle the entity set-up. Any second phase would under these circumstances have had to accept the entity structure as a given.

35. This system of voting has been particularly unfair to the smallest constituent people, the Croats, who would indeed be in an unequal position with the two other peoples and would never be able to realize any of the benefits the model provides to the other two peoples. "Others", who do not identify with any of the three constituent peoples, would be in a similar situation.

36. The lesson from this constitutional episode is thus straightforward: a key reason for its failure was the unanimous insistence by all RS parties on keeping entity voting. Should the international community have the appetite for another effort at "facilitating" constitutional change it will need to address this issue more thoroughly and resolutely since it is nothing but a demonstration of war-time thinking from the RS. If the failed proposal is to be more successful in parliament – and it is likely that future reform initiatives will take it as their point of departure – the entity voting clause must be dropped. The parties from RS need to be persuaded that protection mechanisms need to be equal for all, and that in today's peaceful environment the House of Peoples provides such protection for any truly genuine issue of national interest.

5. CONSEQUENCES OF THE FAILURE OF CONSTITUTIONAL REFORM

a. General Elections called for 1 October 2006

37. The failed amendments should have entered into force by 1 May, five months before Bosnia's next general elections scheduled for 1 October 2006. It is now clear that the new authorities will be formed, and quite possibly function for their entire four-year mandate, according to the current constitution, which was part of the 1995 Dayton peace agreement.

38. This means that the forthcoming elections will be held in violation of Council of Europe commitments, in particular Protocol No. 12 on the prohibition of discrimination, because again only Serbs, Bosniaks and Croats will be able to stand for election which excludes the so-called "Others", i.e. everybody not identifying themselves with one of the three constituent peoples.

39. As required by law, the Central Election Commission announced on 4 May that general elections will take place on 1 October. Given the rejection of the constitutional reforms, these general elections will comprise entity-based direct elections to the State of BOSNIA AND HERZEGOVINA Presidency and House of Representatives, elections for the Federation House of Representatives, and for the ten cantonal assemblies in the Federation; elections for the President and two Vice-Presidents of Republika Srpska, as well as the RS National Assembly.

40. 47 parties and 10 independent candidates registered for the elections. The introduction of "passive voter registration" based on identity cards means that the pool of eligible voters will be some 15 per cent larger than under the former system whereby would-be voters had to re-register before each election. Another change is that the official electronic media campaign is being reduced from 60 to 30 days. Parties will also be allowed to spend two-thirds less money per voter during their campaigns. The entire process is expected to cost the country between KM 8 and 9 million.

41. The electoral campaign which has already started promises to be nationalistic and dirty: all the three main "ethnic" parties, SDA (Bosniak), SDS and SNSD (Serb) and HDZ as well as HDZ 1990 (Croat) again rely on nationalistic arguments and spread fear of the other communities in Bosnia in order to secure their ethnic communities' vote. This is all the more regrettable since BOSNIA AND HERZEGOVINA continues to face a dire economic situation and high unemployment, adversely affecting social cohesion and inter-ethnic relations and the sustainable return of internally displaced persons (IDPs).

b. Other consequences

42. On 18 May 2006 Council of Ministers (CoM) Chairman Adnan Terzic narrowly survived a Serb-initiated no-confidence vote over his reluctance to establish a State Commission to investigate the wartime missing of Sarajevo. On 24 May the Serb deputies began a boycott of Parliament in response to Terzic's intransigence. Even after a CoM decision to establish the Commission, the Serbs continued to boycott Parliament until recently. RS Prime Minister Milorad Dodik from the SNSD, who toppled the SDS Government of the RS back in February 2006 also refuses Serb participation in the Steering Board for Police reform (see above, § 18). Despite resignation of the RS Police Chief Andan in April 2006, no progress has been made either in the search and arrest of Mladic and Karadzic and cooperation with the ICTY remains insufficient.

c. Delays in fulfilling CoE Commitments

Local self government

43. At the State level, the European Outline Convention on Transfrontier Co-operation and its Amending Protocols have not yet been ratified, the deadline having expired two years ago. Local democracy continues to follow different developments in the two Entities.

44. In the Federation of Bosnia and Herzegovina (FBosnia and Herzegovina), a Law on the Principles of Local-Self Government has been adopted. However, the constitutional amendments to the Federation Constitution, necessary for its full implementation, were rejected in the House of Peoples by the Croat representatives who want to keep the existing prerogatives at cantonal level. This leads to the impossibility to apply the Law on Local Self-Government, which had been prepared with the assistance of the CoE.

45. In the RS, there has been some transfer of ownership of utilities and property issues to the local authorities. However, the local municipalities and towns are still with insufficient competences, compared with European standards.

State level law on higher education

46. On the other hand, since January 2003, when at the request of the Office of the High Representative, the Council of Europe launched the process of drafting a state-level higher education law for Bosnia and Herzegovina, no progress has been made. The main provisions of the law included creating a state-level institution for recognition and quality assurance, raising the level of competency for higher education from the cantons to the entity level in the Federation when the necessary constitutional changes were enacted and integrating universities into one legal entity.

47. The discussions on the draft law became highly politicised and the draft law submitted to parliamentary procedure in January 2004 was blocked in Parliament by the Croat caucus by invoking 'vital national interest'. The results were two fold: on the one hand, the BOSNIA AND HERZEGOVINA Constitutional Court ruled that a clause on language was unconstitutional and reaffirmed the notion that all three constituent languages must be treated equally at all higher education institutions in BOSNIA AND HERZEGOVINA. The Constitutional Court also ruled that education was a vital national interest, thereby requiring a majority vote by all three caucuses in the House of Peoples. The law was rejected by the Croat caucus in July 2004, resulting in the loss of a large World Bank loan and BOSNIA AND HERZEGOVINA being ranked as one of the lowest in Europe in regard to its implementation of Bologna Process reforms.

48. In November 2005 under the auspices of the Prime Minister and the then EU President, the UK Ambassador to BOSNIA AND HERZEGOVINA, another process was launched to develop a draft that was politically palatable to all parties. On 11 April 2006, after months of lobbying by the International Community, the State Minister of Civil Affairs convened a meeting of all the country's Ministers of Education. The Ministers agreed that four pending education laws - a draft law regulating higher education law, a draft law creating a state-level education agency, and draft laws on pre-school and vocational education and training law—needed urgently to be forwarded to Parliament for consideration and adoption.

49. The passage of these laws, a CoE commitment, is important both for the continuation of negotiations on a Stabilisation and Association Agreement with the European Union and for the creation of uniform education standards and norms in all parts of Bosnia and Herzegovina.

50. The draft produced by the working group was accepted at the highest political level with the exception of accreditation of higher education institutions. Following consultations by the Prime Minister with other political party leaders, an amendment was introduced that would put decision making functions for accreditation at the level of the state.

51. The draft law passed the Council of Ministers on 1 June 2006, but without the support from the Serbs. The draft law is now being considering by the Parliament. In the meantime, a Bosnian-Serb Parliamentarian introduced a draft law into the BOSNIA AND HERZEGOVINA Parliament in the autumn of 2005 and in June 2006 the RS Government forwarded a draft entity higher education law to the RS National Assembly. Both drafts essentially would create two higher education systems within BOSNIA AND HERZEGOVINA along entity lines.

52. With the Republika Srpska reluctant to see any authority transferred to the State level, and the Croats opposed to any transfer of existing cantonal powers to anything other than the State, these fundamental divisions will without doubt re-surface during parliamentary procedure and block the adoption of this law before the elections. We urge Parliament to adopt this law without further delay, and to provide for accreditation and financing at state level.

53. Similarly, Mostar unification remains stalled, with an agreement on the 2006 budget arrived at on only after intervention by the High Representative in May 2006.

Other commitments

54. We also urge the authorities of Bosnia and Herzegovina to adopt and/or implement, as soon as possible, the laws at state and entity level that are necessary in order to fulfil the remaining Council of Europe commitments notably:

- the State level law on primary and secondary education with a view to ending ethnic segregation in schools and implementing the 9 year curriculum;

- the by-laws on a sustainable public broadcasting service;

- the police reform, in accordance with the three principles set by the EU Commission;

- the laws needed for an effective protection of the rights of all minorities, especially Roma;

- the creation of a state-level supreme court to enhance the reform of the judiciary.

55. We further remind the authorities of Bosnia and Herzegovina that the revised European social Charter, the Charter for the protection of regional and minority languages and the European outline convention on transfrontier cooperation remain to be ratified and that the exercise aiming at checking compatibility of all legislation with the provisions of the European Convention of Human Rights should be finalised without further delay.

56. We also recall that cooperation with the ICTY and the arrest of Karadzic and Mladic are pre-requisites for any future democratic development in the country. The organisation of a population census at the latest by 2010 and the setting up of a truth and reconciliation commission should also be included on the agenda of the next government.

57. Apart from the failure of the constitutional reform, two other events are fuelling the pre-electoral nationalistic rhetoric: one is the ongoing suit against Serbia-Montenegro for aggression and genocide before the International Court of Justice in The Hague and the other is the outcome of the secession referendum in Montenegro on 21 May.

b. The genocide suit against Belgrade in The Hague

58. Hearings in Bosnia & Herzegovina's genocide suit against Serbia & Montenegro at the International Court of Justice in The Hague (ICJ) concluded on 9 May. Although initiated already in 1993 by the then Republic of Bosnia & Herzegovina against Slobodan Miloševic's Federal Republic of Yugoslavia, procedural wrangles, political upheavals and arguments over the court's competency to try the case delayed the opening of proceedings until 27 February this year.

59. Buoyed by previous ICTY prosecutions and verdicts, the BOSNIA AND HERZEGOVINA legal team expressed confidence that it had demonstrated both that genocide had been committed during the 1992-95 war and that the former Yugoslav People's Army, the Yugoslav security services and Miloševic's government had been deeply implicated. Belgrade's lawyers, on the other hand, continued to contend that the suspension of Yugoslavia's UN membership during the period rendered the ICJ incompetent to try the case.

60. As the first ever genocide suit by one state against another, the case is historic. It is also fraught with potentially explosive political implications. The seventeen judges must first rule on whether they are competent to assess the merits of the case. Given mixed precedents, it is far from certain that they will proceed. If they do, however, other precedents make it likely that BOSNIA AND HERZEGOVINA will win, probably before the end of the year. Such a victory would help assuage, particularly among Bosniaks, the demand for justice that the Hague Tribunal has largely failed to meet; but it could also poison future relations with Serbia and complicate inter-entity (and inter-ethnic) relations inside BOSNIA AND HERZEGOVINA.

61. Since any massive reparations bill would be beyond Belgrade's means to pay, it could have the effect of inciting lasting grievances on both sides. Republika Srpska politicians, meanwhile, have raised the ante by their longstanding denunciation of the suit and propagation of the notion that a ruling in favour of BOSNIA AND HERZEGOVINA would somehow "abolish" the RS. Bosniaks have been only too eager to embrace this idea.

c. The outcome of the Montenegro referendum on 21 May 2006

62. On 21 May 2006 Montenegro chose to become an independent state. The referendum held on the future status of the Republic of Montenegro offered voters the choice between independence and remaining in the State Union with Serbia. The result saw 55.5% of the voters vote in favour of independence. The turn-out exceeded 86 percent, which illustrated the political awareness of the electorate and the democratic maturity of Montenegro.

63. Following the outcome of the referendum, the National Assembly of Montenegro adopted a Declaration of Independence on 3 June 2006. Montenegro is now a new, independent and sovereign state with full international legal personality. In accordance with the 2003 Constitutional Charter of the State Union of Serbia and Montenegro, the Republic of Serbia is the successor state to the State Union, also as regards the membership in international organisations.

64. The referendum in Montenegro was almost immediately exploited by RS leaders who called for a similar secessionist operation. The RS Prime Minister announced a full state visit to Banja Luka of Serbian PM Kostunica, which prompted sharp reactions from both the State authorities and the High Representative recalling that the RS was not a sovereign state. We regret that the outcome of the referendum in Montenegro on 21 May 2006 is now being grossly misused by some of the domestic political forces in the current electoral campaign: nationalism, ethnic hatred and distrust are again high on the political agenda. This is all the more regrettable since Bosnia and Herzegovina continues to face a dire economic situation and high unemployment, adversely affecting social cohesion and inter-ethnic relations and the sustainable return of internally displaced persons (IDPs).

65. We in particular condemn the recent statements by the authorities in Republika Srpska (RS) according to which, just like Montenegrins, Serbs in Bosnia and Herzegovina should be entitled to self-determination: a secession referendum in RS has no constitutional basis and the collection of already 50 000 signatures asking for such a referendum has no legal basis.

66. It is worth recalling in this connection that the possibility for each party to the State Union to hold a referendum for independence was laid down in the Constitutional Charter of the State Union of Serbia and Montenegro (2003). After the elapsing of the three-year moratorium, on 1 March 2006 the Parliament of Montenegro adopted the Law on the Referendum on State Legal Status (LRSLS) and decided to pursue the process which then led to the secession from the State Union.

67. The current Dayton Constitution does not provide for any possibility for a referendum, neither on independence nor on any other subject. Furthermore, Montenegro was a Republic already in Tito's times: this has never been the case for Republika Srpska which exists only since the Dayton Peace Agreement. Any talk about a possible secession of Republika Srprska should therefore stop immediately.

68. In this climate, it has unfortunately become clear that there is no prospect of constitutional reform before the elections.

6. NEXT STEPS TO BE TAKEN

69. We strongly believe that the only realistic way out of Bosnia's current constitutional impasse is for the three constituent peoples and their representatives to leave behind their war-time thinking. Mutual readiness for an open dialogue on all contentious issues remains a pre-condition for finding comprehensive and innovative solutions for a future constitutional reform. The Serbs need to accept that the Republika Srpska cannot persist under its current name4 and the political philosophy of its founders; the Bosniaks need to overcome their current tendency to victimization and develop innovative concepts of decentralization and protection of those who are not a majority. The Croats, who are the smallest constituent people, cannot continue to claim equal rights as a constituent people and at the same time demand specific minority rights.

70. All citizens of Bosnia and Herzegovina who also hold the citizenship of neighbouring states must realise that they cannot only claim rights but that they also have duties towards the state of Bosnia and Herzegovina. And the Bosnian voters need to abandon their disillusion with the political process and fully engage with it instead.

71. Although it would probably not be realistic to expect that BOSNIA AND HERZEGOVINA move quickly from a system based on ethnic representation to a system based on representation of citizens, drafting a completely new Constitution would certainly in the long run be preferable to trying to improve the Dayton one.

72. As a first step we expect people and politicians in BOSNIA AND HERZEGOVINA to again discuss constitutional reform immediately after the October general elections, and if they decide to do this on the basis of the proposals agreed upon so far, to eliminate at least the entity voting in the House of Representatives and to define more precisely the vital national interest and the related veto mechanism. In this respect, we urge the House of Representatives to take into account all the different recommendations made by the Venice Commission in its Provisional Opinion dated 7 April 2006, both on the text of the failed amendments and on the steps to be taken in the next phase of constitutional reform.

73. We hope the political leaders who will emerge from the next elections finally go beyond sectarian political divides and put the interests of citizens first. It will not be possible to continue simply creating further layers of bureaucracy at the State level in addition to the multiple bureaucracies at the lower level; in particular the situation in the Federation of Bosnia and Herzegovina with its 10 cantons will have to be addressed as soon as possible.

74. As a second step we would therefore urge the authorities of Bosnia and Herzegovina by October 2010 at the latest, to draft and adopt a new Constitution in order to:

- to replace the mechanisms of ethnic representation by representation based on the civic principle notably by ending the constitutional discrimination against "Others";

- to find efficient and rational decision-making procedures that are not sacrificed to the principle of involving representatives of each constituent people in any decision;

- to review the territorial organisation of the State and its division into entities, cantons and municipalities and the repartition of competences between the state and the lower levels with a view to increasing efficiency and sustainability;

- to review the necessity of having three official languages;

- to examine how to integrate the Brcko District.

Reporting committee: Committee on the Honouring of Obligations and Commitments by Member States of the Council of Europe (Monitoring Committee).

Reference to committee: Reference No. 3246 of 26 June 2006

Draft Resolution unanimously adopted by the committee on 27 June 2006.

Members of the committee: Mr György Frunda (Chairperson), Mrs Hanne Severinsen (1st Vice-Chairperson), Mr Mikko Elo (2nd Vice-Chairperson), Mr Tigran Torosyan (3rd Vice-Chairperson), Mr Aydin Abbasov, Mr Pedro Agramunt, Mr René André, Mr Birgir Ármannsson, Mr Giuseppe Arzilli, Mr Jaume Bartumeu Cassany, Mrs Mertixell Batet, Mrs Gülsün Bilgehan, Mrs Mimount Bousakla, Mr Luc Van den Brande, Mr Patrick Breen, Mrs Beáta Brestensktá, Mr Milos Budin, Mr Mevlüt Çavusoglu, Ms Lise Christoffersen, Mr Boriss Cilevics, Mr Georges Colombier, Mrs Herta Däubler-Gmelin, Mr Joseph Debono Grech, Mr Juris Dobelis, Mrs Josette Durrieu, Mr Mátyás Eörsi, Mr Per-Kristian Foss, Mrs Urszula Gacek, Mr Jean-Charles Gardetto, Mr József Gedei, Mr Marcel Glesener, Mr Charles Goerens, Mr Stef Goris, Mr Andreas Gross, Mr Alfred Gusenbauer, Mr Michael Hagberg, Ms Gultakin Hajiyeva, Mr Michael Hancock, Mr Andres Herkel, Mr Elmir Jahic, Mr Erik Jurgens, Mr Evgeni Kirilov, Mr Konstantin Kosachev, Mrs Darja Lavtižar-Bebler, Mrs Sabine Leutheusser-Schnarrenberger, Mr Eduard Lintner, Mr Tony Lloyd, Mr Mikhail Margelov, Mr Bernard Marquet, Mr Frano Matušic, Mr Miloš Melcák, Mrs Nadezhda Mikhailova, Mr Neven Mimica, Mr Paschal Mooney, Mr Joăo Bosco Mota Amaral, Mr Zsolt Németh, Mr Ibrahim Özal, Mr Theordoros Pangalos, Mr Leo Platvoet, Ms Maria Postoico, Mr Christos Pourgourides, Mr Anatoliy Rakhansky, Mr Johannes Randegger, Mr Dario Rivolta, Mr Armen Rustamyan, Mrs Katrin Saks, Mr Rudy Salles, Mr Kimmo Sasi, Mr Adrian Severin, Mr Samad Seyidov, Mr Vitaliy Shybko, Mr Leonid Slutsky, Mr Michael Spindelegger, Mrs Elene Tevdoradze, Mr Egidijus Vareikis, Mr Miltiadis Varvitsiotis, Mr José Vera Jardim, Mrs Birute Vesaite, Mr Oldrich Vojír, Mr David Wilshire, Mrs Renate Wohlwend, Mr Emanuelis Zingeris, ZZ....

N.B. The names of those members who were present at the meeting are printed in bold.

Secretariat of the committee: Mrs Ravaud, Mrs Chatzivassiliou, Mrs Theophilova-Permaul, Mrs Odrats

1 In particular by Don Hays, former Deputy High Representative, now working for the USIP (United States Institute for Peace, the American Ambassador in BOSNIA AND HERZEGOVINA, with the support of the US State Department.

2 Haris Siladzic, now President of SBosnia and Herzegovina, whom we saw in April, considered in particular that the international community, by calling upon Parliament to adopt the amendments as a first step in the process of constitutional reform, was in fact giving legitimacy to Republika Srpska, according to him an entity based on aggression and genocide.

3 See "Overcoming the War in the Heads: Renewing Bosnia's Constitutional Debate", policy brief by CEIS (Center for European Integration strategies), 4 May 2006.

4 There is currently a case pending before the Constitutional Court precisely on that issue.

Ali treba glavu dići gore. I tokom pet neprijateljskih ofanziva tokom Drugog svjetskog rata, na strani fašista su bile sve sile osovine, svi četnici, sve ustaše, domobrani, razno-razni kvislinzi, čitava Nedićeva Srbija i čitava Pavelićeva Hrvatska, pa su opet izgubili. Nadajmo se da će izgubiti i ovu. Pokazali smo da možemo kada djelujemo trezveno i pametno, kao što je to uradio patriotski blok stranaka SDU i BOSS, tokom zadnjeg pokušaja legalizacije Miloševićevih metoda i ciljeva u Dejtonskom Parlamentu BiH. Srećom ovaj događaj je imao za posljedicu razotkrivanje stvarne uloge svih učesnika ove drame, koja traje i danas, ne stišava se i novi napade treba očekivati svakodnevno.

Predsatvnici bosanskih Srba su nas nažalost uvjerili da ne odstupaju ni za pedalj od četništva. I pored iščekivanja od skoro jedne decenije da se među njima pojave bar prve grupice antifašista, koje bi se distancirale od zločina Miloševića i Karadžića, to se nažalost ne dešava. Istina, iz same Srbije takvih naznaka ima u liku Nataše Kondić i pojedinih medija, ali to je toliko slabo da se skoro može zanemariti. Jedno veliko razočarenje za sve one koji su vjerovali da su bosanski Srbi drugačiji od svoje sabraće preko Drine. Tim gore po njih, sami su izabrali svoju sudbinu. Ne može niko reči da im nije data prilika. S toga treba biti trezven i shavatiti istinu, bez ikakvih iluzija, da sve stranke bosanskih Srba učestvuju u ovoj najnovijoj ofanzivi na Republiku BiH.

Interesantna je situacija kod bosanskih Hrvata. Po dolasku Mesića na vlast pojavile su se prve naznake da je odnos Hrvatske prema BiH postao više razuman, iako je broj Tuđmanovih nacionalista ostao još uvijek uticajan u i Hrvatskoj i u BiH. Konačno i sami Hrvati su shvatili da im je HDZ osnovan od strane KOS-a, sa ciljem da potpali i opravda agresivni rat na Hrvatsku, što se u stvarnosti i desilo. Kao što je poznato antifašsti u Hrvatskoj su uspjeli još tokom agresije da toliko oslabe Tuđmanov pokret, da isti, na kraju, nije imao izbora nego da sa svojim partnerom Miloševićem dogovori predaju samo BiH u okvir velike Srbije, ali ne i dijela Hrvatske. Tako su se iz ruku KOS-a (HDZ-a) u okviru BiH, otele grupe bosanskih Hrvata, koje su osnovale svoje stranke HDZ 1990, HSS, HDU i td. Po do sada viđenom, ove stranke su iz svojih pragmatičnih razloga podržale patriotski blok SDU-BOSS, jer pretpostavljamo, nije im se svidjela ideja da se sa balkona velike Srbije vidi Zagreb. Da su istinski bile zainteresvane da se odupru agresiji fašizma i očuvanju bosanske države, ušle bi u predizbornu koaliciju sa patriotskim blokom.

Najinteresantnija je stvar kod Bošnjaka. Ako se po djelu prepoznaju junaci ispada da je kompletna odbrana Republike BiH spala na dva slova: SDU i BOSS. Stranka za BiH je također iz svojih vlastitih pragmatičnih razloga ustala protiv aprilskog pokušaja legalizacije genocidne tvorivine. U suprotnom, da su im misli bile okrenute ka odbrani RBiH, ostali bi u patriotskom bloku i ne samo ostali već bi pokušali ojačati ga svim sredstvima. Ovako, ostavili su prostor za razne špekulacije o njihovim stvarnim motivima. Jedan, koji je na liniji sa do sada poznatim ponašanjem Harisa Silajdžića bi se mogao opisati sintagmom: "Ako mene nema u talu oko prodaje Bosne, sada nećete nikako". Ovim se osvetio kreatorima zadnje fašističke ujdurme Bušu i Bleru što na njega nisu ozbiljno računali. Kako saznajemo, ovih dana se Haris uputio preko bare, sa koferom punim vjerodostojnih argumenata patriotskog bloka, da sa velikosrpskim lobijem (Hoolbruk, Kisinger, dijelom Bušo-ve administracije) dogovori novu taktiku, sa njim u glavnoj ulozi. Iz prvih šturih saopštenja, koji su objavljeni tokom njegove posjete KBSA (SDA filijala u dijaspori), može se nazrijeti nova taktika. Oni namjeravaju poništiti referndum o nezavisnosti Republlike BiH iz '92, tako što će kao organizovati novi (čime se automatski poništava stari). A po tom novom, pretpostavljamo,  Haris, velikosrpski lobi MZ i brojni drugi akteri fašističke ofanzive na Republiku BiH će izdejstvovati da Republika BiH više ne postoji i da se tzv. RS može pripojiti velikoj Srbiji. Da nije tako, zašto bi se zagavaralo poništenje referenduma iz 1992. godine, gdje su građani RBiH sa 64.4% glasova glasali za nezavisnost RBiH, a time i kontinuitete njenog ustava i suvereniteta na kompletnoj teritoriji RBiH.

Nažalost, i drugi akteri u ovoj mirnodopskoj agresiji na Republiku BiH su itekako aktivni. Najopsaniji i najgori su svakoko SDA i SDP, koji su se otvoreno, sa punim kapacitetom svrstali uz četnike Radovana Karadžića. Također, pod vođstvom Mustafe Cerića i oko 70 UDBAŠ-a, skoro kompletna IVZ BiH se svrstala uz četnički pokret, što su javno priznali izjašnjavajući se za legalizaciju genocidne tvorevine, tzv. RS tokom aprilske kampanje. Tu još treba dodati albanske DANE, sa Senadom Šaljom Pečaninom na čelu i Slobodnu (Slobinu) Bosnu na čelu sa Senadom Avdićem. Dalje slijde televizijske kuće, posebno BHT1 i Federalna televizija, koja je u svoj program uvrstila seriju kojom se veliča četnički pokret i omalovažava antifašistički pokret iz Drugog svjetskog rata. Cionisti, pod vođstvom Jakova Fincija su također uspjeli staviti u svoj đep brojne nevladine organizacije, kao što je Klub 99 i Helsinški komitet, a SDA takozvano Vijeće Bosnjačkih Intelektualaca. Paradoksalna je situacija da odmah iza četničkog pokreta, najbrojniji i najopsaniji neprijatelji BiH (a time i Bošnjaka) dolaze baš iz reda Bošnjačkog naroda, jer sve ono što Karadžić i Milošević nikada nebi uspjeli dobiti na bojnom polju, to su im pokušali obezbjediti Suljeman Tihić i Zlatko Lagumđija  za zelenim stolom. I dok se čak i izgubljene bitke na bojnom polju mogu ponovo dobiti novim bitkama, one izgubljene za zelenim stolom su izgubljene zaivjek.

Sve u svemu, patrioti Republike BiH, te svi drugi antifašisti se sada moraju okupiti oko patriotskog bloka, koga sačinjavaju SDU i BOSS i dati im punu podršku, ako ne žele da četnicima Radovana Karadžića i njegovim brojnim jatacima ponove daju prostor da počine novi genocid i unište hiljadugodišnju državu Bosnu. Mi možemo pobjediti, jer kako kaže narod: "veliki događaj se zbije kada veliki padnu a mali se uzdignu". Mi smo svakako sposobni da ostvarimo još jednu pobjedu, jer pravda, pravo te sva dostignuća ljudske civilizacije su na našoj strani. Treba samo hladno, pametno, odlučno i beskompromisno obračunati se sa ovim fašističkim smradovima, koji su su se nakotili u tolikom broju da ne samo BiH, već i čitava Evropa i svijet počinju osjećati zadah njihovog smrada.

BH DANI - KIKIRIKI I KOŠPICE

(4. mart, 2006)

Nekako otužno je bilo biti građanin Bosne i Hercegovine s početka devedesetih. Berlinski zid je pao, njemački Škorpioni su pjevali: "Idem duž Moskve (rijeke) prema parku Gorkog-a, slušajući vjetar promjena", mladi se nadali novom boljem svijetu slobode i napretka.  Svijet je slavio kraj hladnog rata a mi, mi smo sa zebnjom očekivali onaj "vrući".  

Ostala gospoda sa "ružnim imenima" kako je imao običaj da kaže tadašnji novinar BH DANA Miljenko Jergović, nisu bili toliko interesantni domaćoj štampi. Slično je bilo i na televiziji, dok je neki YUTEL  prodavao beogradsku maglu, nadrealisti su promovisali nadrikulturu. Žuta štampa je pisala o "guzonjama" i "guzonjinim sinovima" i pri tome bila prilično specifična samo za Bosnu. Samo su ovdje u Bosni neki drugovi potpisivali mjenice bez podloge, gradili vikendice i žderali na kojekakvim objedima i sastancima. Ostali drugovi iz susjedstva su bili uzor poštenja, a naročito nova "zvijezda" Slobo, Slobodan, koji je viđen kao drugi Tito. U tadašnju Skupštinu Republike BiH pojavili su se neki novi ljudi, narod ih izabrao da sruše državu u kojoj žive. Tezgarenje sa Bosnom i Hercegovinom nije prestajalo, jedni se utrkivali da je prodaju a drugi da je dobiju džabe. Licitacija je trajala dugo sve do 6. aprila '92 kada su nam mediji (čast rijetkim izuzecima) poručili da se ne zna ko na koga puca. 

Kako tad' - tako sad'. Na naslovnim stranicama Milorad Dodik, Mladen Ivanić, Borislav Paravac i nekoliko stvarno ružnih imena Zlatko Lagumdžija i Sulejman Tihić. Ostala "ružna imena", ako se i pojave onda su stvarno popljuvana. Tako stari/novi urednik BH DANA (03.03.06) Senad Pećanin kaže: 

"I dok Kecmanović tuguje, a predsjednik Republike Srpske i Srpske demokratske stranke Dragan Čavić naziva glupostima sve ideje oko priključenja njegovog entiteta Srbiji, Haris Silajdžić se ne predaje: on sa malenom ali bučnom bulumentom svojih tokića, halilovića, ajanovića, komšića... neprestano javnost plaši mogućnošću otcjepljenja Republike Srpske." 

Ne treba ništa dalje čitati iz njegovog teksta, ovom rečenicom on nam sve kaže, poručujući slijedeće: "Kecmanović i Čavić, sa svim svojim uvaženim titulama imaju pravo na mišljenje, a "bulumenta" od Tokića, Halilovića, Ajanovića i Komšića nema. Onako usput "dohvatio" se Harisa da bi "ženi" nešto rekao, a "punici" prigovarao. Nedavno njegov idol iz istog tabora, Zlatko Lagumdžija je javno, "demokratski" za svog ne-istomišljenika Safeta Halilovića rekao da je Pinokio, koji ima nos, koji stalno raste." 

Povod ovoj verbalnoj agresiji je ugroženost njihovog projekta legalizacije genocidne tvorevine tzv. Republike srpske, protiv koga su se digli svi patrioti Bosne i Hercegovine, te brojna udruženja žrtava agresije i genocida. Iako su na istom poslu, Zlatku Lagumdžiji, Jugoslavenu, i Senadu Pećaninu, od plemena Šalja iz Rožaja prebjeglog u Peć pa stoga Pećanin, motivi nisu isti. Zlatko se nada još jednom mandatu i još kojoj pljački studenata Ekonomskog fakulteta, jašući na velikosrpskom projektu, a Senad Pećanin sam kaže šta ga muči kada u svom uvodu piše - citiram: 

"U posljednjem broju beogradskog Nina nekadašnji rektor Sarajevskog univerziteta Nenad Kecmanović očajnički pokušava da probudi srpske lidere sa obje strane Drine. Upozorava ih da su golemi napori za zadržavanje Kosova i Crne Gore u zajednici sa Srbijom praktično već osuđeni na neuspjeh, te da je neprepoznati vitalni interes srpskog naroda priključenje Republike Srpske Srbiji." – kraj citata. 

Dakle o Kosovu je riječ, o Senadovoj (pra) domovini. Zar mu nije dosta koliko su građani Republike BiH dali za nezavisnost Kosova?  Ne! On bi namirio tu nezavisnost još i sa pola BiH. Stoga su za njega Kecmanović i Čavić vrijedni poštovanja -- a ostali, koji su protiv Hays-Holbrook-ovog plana ukidanja države BiH, su "bulumenta" za Šalju iz Rožaja. 

A gdje smo sada mi, prevareni, založeni, popljačkani, prognani.. Zar i pored sve podvale velikosrpskog lobija Velike Britanije i Amerike moramo kupovati i "kikiriki i košpice" Senada Pećanina.

Podsjetimo se kako je sve teklo.

U Novembru 2005 procurila je u javnost vijest da se u organizaciji nevladine organizacije "Institut za mir" iz Amerike, vode tajni pregovori osam vladajućih stranaka dejtonske BiH o ustavnim promjenama. Organizatori ovog "projekta" su američki diplomata Richard Holbrook i britanski Donald Hays.

U kratkim crtama, cilj ovog "projekta" je da se legalizuje dejtonska podjela Republike BiH, ojača tzv. Republika srpska i time joj se otvori "legalan" put ka ujedinjenju sa SCG, u shemi poznatoj pod imenom "zamjena RS za Kosovo". Da bi takav scenarij bio moguć, odnosno da bi se koliko-toliko zamazalo internacionalno pravo, potreban je dobrovoljni pristanak i bošnjačkih i hrvatskih predstavnika. Da ovo nije vic i da nije nikakva "teorija zavjere" dokazuje činjenica da se po istoj shemi i sa skoro istim ljudima desila kreacija nacističke tvorevine tzv. RS, uz pristanak i bošnjačkih lidera u Washington-u 1994. i Dayton-u 1995. godine. To bi faktični značilo disoluciju odnosno nestanak hiljadugodišnje države Bosne i Hercegovine, odnosno oživotvorenje Miloševićevog sna stvaranja velike Srbije. I kako god je tako nešto bilo moguće jedino i samo uz pristanak i bošnjačkih lidera 1995, tako je i sada ovaj pakleni "projekt" moguće izvesti jedino i samo uz pristanak sadašnjih bošnjačkih lidera.

Do danas, jedina prepreka na tom putu je bila činjenica da je silom i izdajom nametnuti dejtonski "ustav" međudržavni ugovor nastao u uslovima agresije i genocida, te kao takav nije pravno legalan i legitiman. Da bi postao legalan, potrebno je u uslovima mira postići dobrovoljnu saglasnost bošnjačkih i hrvatskih predstavnika. Mada je i ovakav pristup krajnje upitan sa aspekta funkcionisanja demokratskog političkog sistema, pogotovu onog baziranog na liberalnoj građanskoj demokratiji, Holbrooku i Haysu kao prvim sponzorima velikosrpskog projekta, je sasvim dovoljan da svijetu zamaže oči sa ovako izraženom "voljom" i bošnjačkog naroda. Pri tome oni svjesno zanemaruju volju građana Republike BiH izraženu na referendumu 1992. godine, te metode agresije, progona i genocide primijenjene da bi se uspostavilo današnje "realno" stanje na terenu.

Po mišljenju skoro svih analitičara i pravnih eksperata ustavne promjene koje ne ukinu entitete će  zacementirati-legalizirati Republiku srpsku i gotovo sigurno stvoriti uslove za njeno odcjepljenje, što bi značilo kraj države Bosne i Hercegovine.  U decembru 2005. uslijedili su "pregovori" u Briselu i Washingtonu, gdje je potpisana zajednička izjava o namjerama da se ovaj "projekt" provede u djelo. Ubrzo potom, uslijedile su brojne reakcije građana Republike BiH, nevladinih organizacija te dokazanih prijatelja Bosne iz svijeta. Navest ću  samo neke od njih:

Francis A. Boyle: 

FENA 15/01/2006 11:12 Ako se ide dalje po Haysovim dokumentima, vidjet će se da oni daju još više ovlasti i jace pravo veta nad budućnošću BiH, nego što trenutno ima prema Daytonskom sporazumu. Odgovor na pitanje zašto se to čini u ovom trenutku Boyle vidi u tome što će uskoro početi pregovori o statusu Kosova, a već su neki internacionalni predstavnici javno predložili da SCG bude primorana da preda Kosovo, ali da za uzvrat dobije Republiku Srpsku kao kompenzaciju.

"Haysove reforme" utiru put da se Republika Srpska u nekom trenutku priključi Srbiji. "Haysove reforme" zato moraju biti poražene", naglasio je Boyle. On se slaže sa onima koji traže ukidanje entiteta i uređenje zemlje na principima na kojima je uređena Švicarska. "Međutim, jasno je da je cilj Haysovih reformi da se učvrsti sistem sa dva entiteta kako bi dalje ojačala Republika Srpska i pripremio put da se ona jednog dana priključi Srbiji. Imamo samo jednu šansu da promijenimo Dayton, a Haysove reforme bile bi fatalan put za BiH i zato moraju biti odbačene", rekao je američki profesor Fransis Boyle za Agenciju FENA.

UDRUŽENJE MAJKI SREBRENICE I PODRINJA:

REPUBLIKU BIH NIJE UNIŠTILA KRVAVA AGRESIJA, NEGO PREGOVORI (Sarajevo, 08.01.2006). Vi pregovore o nacističkom ustroju BiH niste vodili ni u Daytonu, ali svako vaše učešće u nekim "novim Daytonima" baca mrlju na vašu biografiju i svrstava vas medu one koji su sahranili sopstvenu domovinu. Ne zaboravite da u februaru počinje rasprava pred Internacionalnim sudom pravde u Hagu protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid nad Republikom BiH i da svaki pregovori samo idu na štetu tužbe Republike BiH. Sudbina Republike BiH se nalazi u vašim rukama, a Vi je pregovorima, svjesno ili nesvjesno, dajete je u ruke recidivima Miloševićeve politike.

Zbog toga, pozivamo sve građane, branitelje, poslanike Republike BiH, članove Predsjedništva Republike BiH, političke subjekte i nevladine organizacije da podrže naš stav i zaustave moralnu i materijalnu propast kao izravni produkt nacističke tvorevine, koja se zove Daytonska BiH.

Sarajevo. 08.01.2006. Predsjedništvo Udruženja.

NACIONALNI KONGRES REPUBLIKE BIH

12.02.06.  Za ovu priliku samo podsjetimo TIHIĆA, HALILOVIĆA I ČOVIĆA DA SU DO SADA U MNOGOBROJNIM IZJAVAMA OBJASNILI JAVNOSTI DA SU POTPUNO SVJESNI SVIH POGUBNIH POSLJEDICA HAYSOVIH "REFORMI".

Sjetimo se:

1. Republika srpska nema pravo samoopredjeljenja jedino zato što je Dayton međudržavni sporazum i nije nastao kao izraz suverene volje građana BiH. Tihić i Halilović su u više navrata javnosti objasnili da Haysove "reforme" znače legalizaciju RS. MAKAR SE TI PREGOVORI ZVALI SAMO "PRVA FAZA", OVIM "REFORMAMA" RS STIČE PRAVO SAMOOPREDJELJENJA, BUDUĆI DA JE ONDA "PRVA FAZA" USTAVNIH PROMJENA IZRAZ VOLJE IZABRANIH PREDSTAVNIKA BOSANACA I HERCEGOVACA, A NE STRANIH DRŽAVA.

2. TIHIĆ, HALILOVIĆ I SVI OSTALI PREGOVARAČI SU DOKAZALI DA NA NJIH NIJE BILO NIKAKVIH PRITISAKA. "PRIJETNJA" DA NEĆE BITI IZABRANI NA SLIJEDEĆIM IZBORIMA AKO SE NE DOGOVORE, JE POTPUNO BESMISLENA, JER AMERIČKI AMBASADOR NE MOŽE NIKOME NAREDITI KAKO DA GLASA. A čak i da može, ni jedan normalan čovjek se ne bi osvrtao na tu "prijetnju", jer niti jedan odgovoran čovjek ne bi uništio domovinu zbog ličnog komfora.

Dakle, gospodo Tihiću i Haliloviću u vašim mnogobrojnim dosadašnjim nastupima dali ste nam veoma mnogo dokaza da znate šta radite i ako potpišete izdaju, onda će svakom Bosancu i Hercegovcu biti jasno da ste ne samo izdajnici nego i nekarakteri i bijednici, te ćete ući u istoriju kao grobari hiljadugodišnje države Bosne i Hercegovine.

S.S.V.D.S - P.P.P.S Soutien aux Survivants de la Vallée de Drina-Srebrenica, Pariz - Podrška Preživjelim Podrinje-Srebrenica

Gospodo Tihiću, Lagumdžija, Haliloviću, Čoviću, Brkiću i drugi učesnici u pregovorima o ustavnim promjenama u BiH.

Dužni smo obratiti Vam se ovim pismom kojim dajemo punu podršku svim građanima BiH koji su potpisali peticiju o vraćanju u funkciju legitimnog Ustava Republike BiH, kao i Udruženju majki Srebrenice i Podrinja, u vezi pregovora o ustavnim promjenama u BiH. Oni, kao direktne žrtve agresije i genocida, dobro znaju da ti pregovori imaju za cilj legalizaciju rezultata agresije i genocida nad građanima Republike BiH i "dobrovoljnu" ratifikaciju ratnih ciljeva Miloševića, ugrađenih u nepravednom i ilegalnom Dejtonskom ustavu, nametnutom silom i ucjenom. Vaši potpisi na bilo koju promjenu koja ne uključuje ukidanje nacističkih tvorevina, tzv. entiteta, te povratak legitimnog ustava Republike BiH, značio bi njihovo priznanje, a samim tim trasiranje puta ka disoluciji države Bosne i Hercegovine.

Zato zahtijevamo da ne nasjedate na Hays-ov plan, skovan u tajnosti, izvan institucija BiH države, u organizaciji velikosrpskog lobija internacionalne zajednice. Umjesto toga molimo vas da u svojstvu funkcionera silom i ucjenom suspendovane Republike BiH, sazovete ponovno okupljanje poslanika suspendovane Republike BiH, gdje bi poslanici dobili priliku da zvanično implementiraju volju građana Republike BiH, izraženu na slobodnom, demokratski obavljenom i internacionalno priznatom referendumu u martu 1992. godine.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane

PREKINUTI PREGOVORE O USTAVNIM PROMJENAMA U BiH

Aktuelni razgovori/pregovori o ustavnim promjenama u BiH, kojeg vode osam političkih stranaka (SDA, SDS, HDZ, SDP, SzBiH, SNSD, PDP i HNZ), u početku u organizaciji Američkog instituta za mir (USIP) na čelu sa Donaldom Haysom i poslije pod vodstvom ambasadora SAD u BiH Douglasa McElhaneya ne vode u smjeru unapređenja postojećeg stanja u BiH i stvaranju efikasnije države za sve njene građane.

Sadašnji pregovori odvijaju se u smjeru cementiranja postojećeg stanja i afirmacije etničkog principa u BiH. Regionalizacija BiH je nužna uvažavajući geografske, historijske, komunikacijske, demografske i druge kriterije. Također, kod postojećih pregovora ne postoje garancije za nastavak tih pregovora, jer moramo uvažavati činjenicu da je međunarodna zajednica nebrojeno puta bila izvarana u BiH.

Postojeće tzv. Daytonske uređenje BiH izvor je mnogobrojnih frustracija kojem su izloženi svi njeni građani. Činjenica je, da pregovore o ustavnim promjenama u BiH predvode SAD umjesto EU, koja samo pasivno sudjeluje u pregovorima umjesto da EU vodi pregovore o ustavnim promjenama, jer BiH pretenduje da postane članica EU.

Međunarodni institut IFIMES ocjenjuje, uvažavaju gore navedene činjenice, da bi trebalo ozbiljno razmotriti, da se postojeći pregovori o ustavnim promjenama u BiH prekinu te da se poslije parlamentarnih izbora u BiH u jesen 2006.godine nastave razgovori/pregovori i poslije toga sazove ustavotvorna Skupština BiH, koja će donijeti novi ustav.

Savez Hrvata Bosne i Hercegovine, Chicago

Hrvatska Bratska Zajednica u Americi. Pittsburgh

Hrvatska franjevačka kustodija za Ameriku i Kanadu, Chicago

Hrvatska Bratska Zajednica u Americi, Pittsburgh

Udruga Američkih Hrvata, Chicago

17. januar 2006.

Budući da današnja nastojanja američkog Državnog Ureda (State Department-a) i njegovih prijatelja da "poprave" Daytonski sustav nije ništa manje nego prisiljavanje Bošnjaka i Hrvata da legaliziraju ilegalni i nepravedni Daytonski sporazum pod izlikom "pregovaranja", ali s konačnim ishodom da se sačuva status quo i osigura trajan opstanak Republike Srpske, premda je ona izrasla i priznata na genocidu,

Dakle, mi Hrvati iz Bosne i Hercegovine koji živimo izvan njezinih granica, pozivamo sve hrvatske, a i bošnjačke, političke čelnike da učine slijedeće: 

1. Odbiju sve besadržajne i kozmetičke promjene Daytonskog sporazuma.

2. Odbiju reafirmaciju Republike Srpske i zahtijevaju njeno ukidanje, dakle i kraj Federacije.

3. Ponište ilegalno nametnut i nepravedan postojeći sustav.

4. Pregovaraju jedino pod uvjetom da se ukinu oba "entiteta" i Okružje Brčko.

5. Pronađu pravedan i funkcionalan ustavni poredak koji će, prema priznatim demokratskim standardima, osigurati slobodu i jednakopravnost, zagarantiranim pravednim zakonima, svakom pojedincu i narodu (Bošnjacima, Srbima i Hrvatima) u Bosni i Hercegovini.

GRAĐANI REPUBLIKE BiH U EMISIJI NTV HAYAT

Tokom emisije Centralni dnevnik (NTV Hayat, od 14 januara 2006), kojeg uređuje i vodi Senad Hadžifejzović, uspostavljena je direktna satelitska veza sa Profesorom Boyleom. Prof. Boyle je decidno objasnio pogubnost nastavka pregovora o Ustavu BiH na bazi Haysovih prijedloga, te je otvoreno pozvao probosanske političare da odustanu od daljih pregovora, jer su usmjereni ka direktnom urušavanju Republike BiH sa dalekosežnim posljedicama. 

Tada je i Profesor Muhamed Filipović naglasio da naša šansa u izgradnji BiH nisu politički pregovori, nego pravo, jer su mnoge zemlje koje su bile porobljene svoj suverenitet povratile zato sto nisu odustale od internacionalnih pravnih normi. 

Centralni dnevnik je svom gledateljstvu postavio direktno pitanje i dao brojeve telefona na koje su gledaoci mogli glasati. Pitanje je glasilo: "Podržavate li reforme koje zagovara Donald Hays?" U kratkom vremenu, Do kraja Dnevnika rezultati su bili slijedeći: Donalda Haysa sa svojim kvazireformama podržava 187 gledalaca, a ne podržava 3.371 gledalac. Dakle 95% ljudi traži da se hitno prekinu pregovori legalizacije RS.

VLAST, SLAST, MAST I FOTELJE SU VAŽNIJE OD SVEGA

Sudeći po posljednjim izjavama čelnika vodećih stranaka u Dejtonskoj BiH sva gore navedena mišljenja su ignorisana. Pincom info je 8. februara javio o "dogovoru" tri većinske stranke iz Federacije povodom nastavka pregovora o Haysovim "reformama". Njihova zajednička izjava  je slijedeća:

"Složili smo se da u svakom sporazumu koji bude postignut bude naznačeno da je ovo prva faza i da nakon izbora treba slijediti druga faza koja će odlučiti o unutrašnjoj organizaciji države. Treba napraviti prvi korak i treba znati da to sigurno neće biti savršena rješenja, ali će biti bolja od postojećih. Najgore bi bilo da ostanemo s postojećim ustavnim uređenjem". 

Također, u svom intervju u Dnevnom Avazu (5.02.06), Tihić je dodao da će postignuta rješenja biti ispod očekivanja javnosti, ali iznad očekivanja učesnika pregovora. 

Drugim riječima u prvoj fazi će se legalizovati genocidom kreirana nacistička tvorevina RS, a time u drugoj fazi, RS kao legalna država u državi ne mora ni učestvovati, odnosno moći će tada potpuno legalno da koristi veto dok se dejtonska BiH tako blokirana ne raspadne.

Šta onda reci na sve ovo. Historija nas uči da je stvarno jedan od bivših Bošnjačkih lidera Mehmed Spaho prodao Bosnu za ministarsku fotelju, a zapravo na kraju je bio likvidiran, kada vise nije bio potreban. Nedavna historija također ukazuje da je tokom '95 pola Bosne također prodato u Daytonu. Ono sto sada znamo je da se šaka novih/starih političara sprema da proda kompletnu državu Bosnu i Hercegovinu, ne zna se samo za koliko.

To će se stvarno i desiti ako narod, opozicione stranke, nevladin sektor, patrioti, lojalni građani Republike BiH to dozvole. Konačni akt veleizdaje je zakazana za sljedeću sedmicu.

Kako stvari stoje poniženi, prognani i popljačkani građani Republike BiH su nijemi svjedoci ukidanja jedine im države. Dalja sudbina im se da nazrijeti po dosadašnjim "dostignućima" koalicije na vlasti. Poslije genocide i progona uslijedila je masovna pljačka resursa Republike BiH kroz kriminalne privatizacije, a time i masovno otuđivanje korporacijskog kapitala, čiji su stvarni vlasnici bivši i sadašnji radnici u tim firmama. Kemijski i nuklearni otpad se deponuje u BiH, a leukemija i rak uzimaju danak svakodnevno. Zdrave firme se dovode u stečaj da bi se prodale strancima u bescjenje. Vise od 50% prihoda od poreza, namijenjenog između ostalog obrazovanju, zdravstvu, socijalnom i penzionom osiguranju nestaje u džepovima kamarile na vlasti. Najveći zločinci u povijesti ljudske historije šetaju slobodno Bosnom i Srbijom, a njihovi sponzori u vlasti dejtonske BiH i ne pokušavaju da ih privedu pravdi. Povratnici se dočekuju bombama i prijetnjama. Prognani izbacuju iz državljanstva BiH. I to sve se dešava još dok ima kakve-takve države. Kada je ukinu, mogu se očekivati ponove konc-logori i genocid, kao sto su radili od '92 do '95. Najčudnije u svemu tome je da sve to radi šaka ljudi, skocentrisanih u najužem rukovodstvu SDS, SDA, HDZ, SDP, PDP, SNSD, SBiH, notorni i beskrupulozni političari, bez svijesti,  savjesti i morala. Njih stotinjak sveukupno, uz pomoć stranih agentura te velikosrpskog lobija međunarodne mafije, uspijeva već 15 godina da teroririše više od 4 miliona građana Republike BiH. Stvarno je vrijem da se krene u obračun sa njima, jer rijeci, prosvjedbe, peticije, molbe, vapaji ne pomažu.

Stoga u ovakvim uslovima, kada se nema šta vise izgubiti, jedini put naprijed će vjerojatno biti organizovani otpor. Treba očekivati da se građani, lojalni Republici BiH samoorganizuju i krenu sa zahtjevima da im se vrati Republika BiH, da se sazove ustavotvorna Skupština Republike BiH, ponove uspostave silom ukinute institucije Republike BiH, raspisu prijevremeni izbori i zločinci, kriminalci, agenti tuđih interesa i izdajnici privedu pravdi. Alternativa tome je zasigurno ponovni pad Bosne "šapatom" i svođenje njenih građana na drumski narod, poput Roma i Kurda.  

BOYLE: GLAVNI AMERIČKI CILJ NA BALKANU ZADRŽATI KAMP BONDSTEEL NA KOSOVU

SARAJEVO, 19. januara (FENA) - Američki State Department orkestrira i "Haysovim reformama" i kosovskim pregovorima koji počinju krajem ovog mjeseca, a vremenska podudarnost nije slučajna, smatra američki profesor međunarodnog prava, bivši zastupnik tužbe BiH protiv SCG za agresiju i genocid Francis Boyle.

I nakon posljednje runde pregovora o ustavnim promjenama te negiranja njegovih tvrdnji od nekih bh. i međunarodnih dužnosnika, Boyle ostaje pri stavu kako aktuelni pregovori o ustavnim promjenama u BiH vode daljnjem jačanju Republike Srpske.

-State Department će reći Srbiji da je to kompenzacija za odricanje od Kosova kako bi State Department mogao zadržati Camp Bondsteel na Kosovu, a glavni cilj američke politike na Balkanu danas jeste zadržati Camp Bondsteel. Suprotno tome, prema međunarodnom pravu Kosovo ne bi trebalo imati nikakve veze s BiH. Međutim, kaže Boyle, to State Department ne vidi.

A to je i bio savjet koji je javno dao David Owen - razmijeniti Kosovo za Republiku Srpsku.

Boyle dalje navodi da Srbija želi Republiku Srpsku kao svoj lebensraum, svoj prostor za disanje, što je bio njen cilj sve vrijeme u BiH. Upravo kao što je nacistička Njemačka željela Sudete.

On je ponovo upozorio da su Haysove reforme opasne za jedinstvo i teritorijalni integritet BiH. Jasan cilj ovih reformi je jačanje Republike Srpske kako bi se utro put da se jednoga dana priključi Srbiji.

Prema njegovom mišljenju, najbolji model za BiH nisu Haysove reforme, nego Švicarska. Visoki predstavnik Paddy Ashdown je javno preporučio švicarski model po preuzimanju dužnosti. Na Owen-Stoltenbergovim pregovorima u Ženevi, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH rahmetli Alija Izetbegović ovlastio je Boyla da pregovara o novom ustavu BiH. On je Izetbegoviću ponudio tri modela pluralističke, multietničke i multireligijske demokratije: Sjedinjene Države, Belgija i Švicarska. Izetbegović je odabrao Švicarsku i ovlastio Boyla da s Owenom i Stoltenbergom pregovara o tome.

"Šta je loše sa Švicarskom? Kakve primjedbe bi Amerikanci mogli imati sa švicarskim modelom za BiH, ili bilo ko drugi? U svakom slučaju dva entiteta moraju biti eliminirana. Haysove reforme će dalje učvrstiti ovlasti dva entiteta, a posebno genocidne državne tvorevine poznate kao Republika Srpska", kaže Boyle.

On smatra da u ovom trenutku narod BiH i parlament moraju potpuno odbaciti tzv. Haysove reforme. Umjesto toga, Međunarodni sud pravde otvara suđenje za gencid protiv SCG 27. februara.

U to vrijeme i tokom ovog procesa, BiH mora staviti na suđenje Republiku Srpsku kao genocidnu tvorevinu koju je uspostavila Srbija. BiH mora nastojati da eliminira Republiku Srpsku na Međunarodnom sudu pravde i upotrijebiti presudu ovog suda protiv Republike Srpske, koja nije ništa drugo nego genocidna državna tvorevina, kazao je Boyle.

"Ovo se može uraditi. A kada bude urađeno, BiH se može i mora vratiti na švicarski model za buduću ustavnu reorganizaciju", izjavio je za Agenciju FENA prof. Francis Boyle.

(Fena) bdž

Originalna izjava Prof. Francis. A. Boyle-a na engleskom jeziku:

BOYLE: MAIN AMERICAN OBJECTIVE IN BALKANS IS TO KEEP CAMP BONDSTEEL IN KOSOVO

SARAJEVO, January 19 (FENA) - The U.S. Department of State is orchestrating both the "Hays's reforms" and the Kosovo negotiations that will start in late January, and the time congruence is not coincidental, deems the American professor of international law, the former representative of the BiH lawsuit against Serbia and Montenegro for aggression and genocide, Francis Boyle.

Even after the latest round of the negotiations on constitutional changes and denying of his claims by certain BiH and international officials, Boyle still stands by his claims that the current negotiations on constitutional changes in BiH are leading towards further strengthening of the RS.

The Department of State will tell Serbia that this is a compensation for giving up Kosovo so that the Department of State could keep Camp Bondsteel in Kosovo, and the main objective of the U.S. policy in the Balkans is to keep Camp Bondsteel. Contrary to this, in line with international law, Kosovo should not have anything to do with BiH. However, says Boyle, the Department of State does not see this.

And this was also the advice given by David Owen - exchange Kosovo for RS.

Additionally, Boyle claims that Serbia wishes RS as its lebensraum, its breathing space, which was her goal in BiH the whole time. Just as the Nazi Germany wanted the Sudete.

He once again warned that Hays's reforms are dangerous for the unity and territorial integrity of BiH. The clear aim of these reforms is the strengthening of the RS in order to lay out the road for its annexation to Serbia at some point.

According to him, the best model for BiH is not the Hays's reforms, but Switzerland. The High Representative, Paddy Ashdown, publicly recommended the Swiss model when he was assuming this duty.

At the Owen-Stoltenberg negotiations in Geneva, the then BiH Presidency Chair, late Alija Izetbegovic, had authorized Boyle to negotiate the new BiH Constitution. He presented Izetbegovic with three models of a pluralist, multiethnic and multi-religious democracy: the United States, Belgium and Switzerland. Izetbegovic chose Switzerland and authorized Boyle to negotiate this with Owen and Stoltenberg.

"What is wrong with Switzerland? What remarks could the Americans have to the Swiss model in BiH, or anybody else? Anyway, the two Entities must be eliminated. Hays's reforms will enhance the authorities of the two Entities, and especially the genocidal state creation known as the Republika Srpska", says Boyle.

He deems that at this moment the people of BiH and Parliament must fully reject the so-called Hays's reforms. Instead of this, the International Court of Justice opens the trial for genocide against SCG on February 27.

In that time and during this process, BiH must put on trial the RS as a genocidal creation that was established by Serbia. BiH must make attempts to eliminate the RS at the International Court of Justice and use this verdict against the RS, which is nothing else but a genocidal state creation, said Boyle.

"This can be done. And when it is done, BiH must return to the Swiss model for the future constitutional organization", Prof. Francis Boyle told Fena.

(Fena) jc

Komentar Republikabih.net:

Politika Americke administracije nije uvijek konzistentna. Postoje razlike izmedju njihovih javnih saopstenja i stvarnih akcija. Evo primjera: Ambasador Meklhejni,Sarajevo, 2006.g. (citat): "Amerika stoji iza jedinstvene BiH." i Ambasador Lorens Iglberger, Beograd, početkom '90.-tih (citat): "Amerika podržava opstanak Jugoslavije (SFRJ).".

I bez upozorenja prijateja Republike BiH, Profe. Francis A. Boyle-a, jasno je da bilo koji sporazum vladajucih stranaka o ustavnim promjenama, koji ne ukljucuje ukidanje agresijom nametnute podjele (enititeta) i ne uspostavlja izvorni suverenitet gradjanina, u stvari predstavlja dobrovoljnu ratifikaciju dejtonskog ustava, cime isti zajedno sa tzv. Republikom srpskom postaje legalizovan. To u doglednoj buducnosti vodi raspadu BiH drzave. Detaljnija pravna analiza o ovome je objavljine na nasem portalu na ovom linku: USTAVNE PROMJENE ZNAČE LEGALIZACIJU GENOCIDOM STVORENE TZV. “RS”, A TIME I KRAJ BOSANSKE DRŽAVE

Bivši zastupnik tužbe BiH protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid, američki profesor internacionalnog prava, Dr. Francis Boyle, izjavio je za Agenciju FENA da je osnovni cilj reformi bivšeg prvog zamjenika visokog predstavnika Donalda Haysa da se konsolidira Republika Srpska.

 Boyle je rekao da je pažljivo pregledao sva Haysova dokumenta. Jedan od tih dokumenata, koji je napravio State Department, u tri slučaja spominje Republiku Srpsku na istom nivou kao BiH. To je, smatra Boyle, očigledno učinjeno namjerno.

Ako se ide dalje po Haysovim dokumentima, vidjet će se da oni daju još više ovlasti i jače pravo veta nad budućnošću BiH, nego što trenutno ima prema Daytonsko sporazumu.

Odgovor na pitanje zašto se to čini u ovom trenutku Boyle vidi u tome što će uskoro početi pregovori o statusu Kosova, a već su neki internacionalni predstavnici javno predložili da SCG bude primorana da preda Kosovo, ali da za uzvrat dobije Republiku Srpsku kao kompenzaciju.

Boyle je kazao da "Haysove reforme" utiru put da se Republika Srpska u nekom trenutku priključi Srbiji.

"Haysove reforme" zato moraju biti poražene", naglasio je Boyle.  On se slaže sa onima koji traže ukidanje entiteta i uređenje zemlje na principima na kojima je uređena Švicarska.

 "Međutim, jasno je da je cilj Haysovih reformi da se učvrsti sistem sa dva entiteta kako bi dalje ojačala Republika Srpska i pripremio put da se ona jednog dana priključi Srbiji. Imamo samo jednu šansu da promijenimo Dayton, a Haysove reforme bile bi fatalan put za BiH i zato moraju biti odbačene", rekao je američki profesor Fransis Boyle za Agenciju FENA.

 FENA 15/01/2006  11:12  

Saopštenje Profesora Boyle-a na engleskom jeziku:

Hays-Holbrook-ovu inicijativu karakterizira svodjenje EU inicijative na pregovore u okvirima daytonskog (nefunkcionirajuceg) ustava po kojem RS ima pravo veta nad BiH.

Iz pouzdanih izvora saznaje se da Hays sprema zestok pritisak na Tihica da na pregovorima o novom Ustavu BiH popusti i da legalizuje Republiku Srpsku. Cilj mu je da to obavi po hitnom postupku dok je jos Ashdown na vlasti. Povodom toga Prof. Boyle je dao slijedece saopstenje za BH medije.

Slijedi originalni tekst:

Dr. Muhamed Borogovac

Ne mireći se sa silom i nepravdom, lojalni građani Republike BiH su u augustu, 2004. godine pokrenuli Peticiju zahtijevajući vraćanje u funkciju njihovog jedinog legalnog i legitimnog Ustava Republike BiH, koji je bio na snazi početkom 1992. godine.

Ta peticija građana Republike BiH, je danas, u doba pregovora o promjeni nelegitimnog Dayton-skog ustava, aktuelna više nego ikada. Peticija se nalazi na ovoj WEB adresi:

PETICIJA ZA VRAĆANJE LEGALNOG I LEGITIMNOG USTAVA REPUBLIKE BIH 

I danas se ista potpisuje, broj potpisnika raste, zavisno od toga koji građani RBiH imaju pristup Internetu i koliko se vijest o njoj širi.

U svjetlu aktuelnih pregovora o ustavnim promjenama u BiH, zamolio sam jednog pravnog eksperta (koji zeli ostati anoniman - kontakt detalji poznati redakciji) da analizira argumentaciju datu u obrazloženju ove peticije, kao i da komentira posljedice eventualnog neispunjavanja zahtjeva njenih potpisnika. U daljem dijelu teksta prenosim u cijelosti ovu analizu:

ANALIZA PRAVNE ARGUMENTACIJE PETICIJE I POSLJEDICE EVENTUALNOG NEISPUNJAVANJA NJENIH ZAHTJEVA

Prije svega, cilj Peticije u potpunosti podržavam. Što se samih obrazloženja tiče, ona su pravno utemeljena, ali problem nastaje upravo kada se počne razmatrati forum u kom bi se ona pokušala istaknuti, kao i akteri koji bi ih istaknuli. Naime, pravni argument da je Dayton-ski ustav nelegitiman, je izuzetno jak (taj ustav nikad nije usvojen od strane Parlamenta RBiH, niti je čak praćena amandmanska procedura RBiH Ustava. Također, Dayton-ski ustav, može se tvrditi, je nametnut, rezultat genocida, itd.).

S druge strane, međutim, imate činjenični argument da institucije RBiH nisu održane u praktičnom smislu, te u suštini u BiH nema foruma koji bi ovo pitanje mogao razmotriti. Uzmite samo kao primjer Ustavni Sud BiH – taj Sud je nadležan da odlučuje o pitanjima koja proizlaze iz Dayton-skog ustava, te da svoje odluke bazira na odredbama upravo tog Ustava. Što se tiče nekog eventualnog internacionalnog foruma, problem sa tom idejom je da samo države mogu biti akteri na internacionalnoj sceni, a pošto (kao što je već navedeno) nisu održane RBiH institucije, pitanje je ko bi u BiH trenutno mogao pokrenuti ovo pitanje na internacionalnoj sceni.

Sve ovo, pokazuje, da je ovo pitanje više u domeni politike nego prava. Naime, prvenstveno je potrebna politička volja da se gornji argumenti iznesu te da se Ustav RBiH pokuša vratiti kroz postojeću proceduru (što se, naravno, ne može realno očekivati zbog političara iz manjeg entiteta) ili da se formira kritična masa koja bi osnovala paralelne, RBiH, institucije. Tada bi imali postojanje oba seta institucija, i onih RBiH i onih Dayton-skih, i tada bi RBiH institucije (i njihovi članovi) mogli voditi pravnu bitku. Ovo se, naravno, ne može posmatrati samo u vakuumu, jer bi ovakav scenarij gotovo sigurno povukao za sobom i neke posljedice (eventualno i ratne). U suštini, poenta je da prvo morate imati činjeničnu situaciju (postojanje RBiH institucija) da bi pokrenuli pravne argumente, a tada bi ti pravni argumenti pored teoretske vrijednosti koju sada imaju, također imali i praktičnu vrijednost.

Druga opcija, naravno, je korištenje ovih pravnih argumenata kao politički i moralni adut tokom pregovora o Ustavnim promjenama. Problem sa trenutnim pregovorima je sto će oni cementirati (ratifikovati, ako hoćete) Dayton-ski Ustav. Naime, argumenti da je Dayton-ski ustav nelegitiman će praktično nestati ako isti bude ratifikovan nakon 10 godina, u situaciji koja ne proizlazi iz imanentnog genocida, iz težnje da se zaustavi rat, i kroz glasačku proceduru u Dayton-skom Parlamentu (samom nadgradnjom tog Ustava vrši se njegovo priznanje/ratifikacija). To sve nije problem, naravno, ako te promjene budu uistinu suštinske (ukidanje entiteta, princip jedan građanin-jedan glas, itd.), ali sve govori da promjene ne idu u tom pravcu.

Ono što ne prestaje da začuđuje, naravno, je činjenica da bošnjački političari ne shvataju kapital koji im je na raspolaganju. U godini u kojoj se navršila 10-godišnjica genocida u Srebrenici, u kojoj je Američki kongres proglasio da se u BiH desila agresija i genocid (tek treći put u istoriji), u kojoj je prikazan snimak ubistava od strane "škorpiona," u kojoj je Sefer Halilović oslobođen od strane ICTY, bošnjačka strana ima sve adute da na sva zvona zagovara ukidanje entiteta. Nikakvog lobiranja, međutim, nema, ne samo Bosni-naklonjenih senatora/kongresmena (Biden i desetine drugih), već ni osoba koje bi mogle uticati na javnoj sceni (George Soros, Bono, i hiljade "prijatelja Bosne" koje vam ne moram pojedinačno navoditi).

Ono što posebno zabrinjava su nagovještaji da ustavne promjene, ukoliko se dese, neće uključivati ukidanje entiteta, "barem ne u prvoj fazi" kako je to Hays naveo. Ukoliko se to ne desi "u prvoj fazi," međutim, onda je gotovo zagarantovano da se neće desiti ni u bilo kojoj idućoj (ako idućih uopšte i bude). Naime, ukoliko entiteti ne budu ukinuti u prvoj fazi, promjene oko izbora Parlamenta, Predsjednika ili Vijeća Ministara će, očito, i dalje biti bazirane na postojanju entiteta. Stoga, svaka iduća faza koja bi ukidala entitete bi nanovo morala mijenjati i odredbe promijenjene u prvoj fazi. Ukoliko uopšte imate namjeru postavljati prozor na kuci nećete prvo krečiti zid koji ćete onda morati sklanjati da bi tu stavili prozor. Hays-ove tvrdnje, stoga, ne piju vode.

Ustavne promjene koje ne ukinu entitete, stoga, će zacementirati taj manji entitet sa tim imenom, i gotovo sigurno stvoriti uslove za njegovo eventualno odcjepljenje (ne za 10 godina, vjerojatno, ali kada se radi o državnim i nacionalnim stvarima treba razmišljati o idućih 100 godina ako ne i vise). Naime, radi se o principu internacionalnog prava "uti possidetis juris" koji, između ostalog, drži da u slučaju raspada država, postojeće teritorijalne jedinice (republike, entiteti, kantoni, provincije, pokrajine...), generalno govoreći, imaju pravo na odcjepljenje, ali da se dijelovi tih jedinica ne mogu odcjepljivati. Upravo ovim principom se rukovodila Badinterova Komisija 1991-e godine kada je odlučila da bivše SFRJ republike imaju pravo na nezavisnost od SFRJ kao države u raspadu, ali da se ne mogu dalje dijeliti unutar sebe. Dovoljno je, dakle, zamisliti situaciju u kojoj institucije BiH ne funkcionišu, BiH time postaje država u raspadu, i manji entitet, koristeći se gornjim principom, proglasi nezavisnost. Nema nikakve sumnje da oni idu u tom smjeru i da nikada neće odustati od tog cilja. Jedini način da se to trajno onemogući je ukidanje entiteta. (pošto pretpostavljam da ste u kontaktu sa Prof. Boyle-om, možete ga zamoliti da vam potvrdi ovu analizu uti possidetis juris principa).

Na kraju, ostaje pitanje zašto uopšte pristati na bilo kakve promjene ukoliko one ne uključuju ukidanje entiteta, ali, prije svega, zašto ne postaviti to kao osnovni princip. Teško da se išta može izgubiti, a puno se može dobiti okretanjem javnog mijenja u našu (lojalni građani Republike BiH) korist. Lobiranja koja vi (lojalni građani Republike BiH) vršite sigurno pomažu, te samo ostaje za nadati se da će uroditi plodom.

ZAKLJUČAK

A.  Pravni argument da je Dayton-ski ustav nelegitiman je izuzetno jak (taj Ustav nikad nije usvojen od strane Parlamenta RBiH, niti je čak praćena amandmanska procedura RBiH Ustava). Također, Dayton-ski ustav, može se tvrditi, je nametnut, rezultat genocida, itd.

B.  Ustavne promjene koje ne ukinu entitete, stoga, će zacementirati taj manji entitet sa tim imenom, i gotovo sigurno stvoriti uslove za njegovo eventualno odcjepljenje (ne za 10 godina, vjerovatno, ali kada se radi o državnim i nacionalnim stvarima treba razmišljati o idućih 100 godina, ako ne i više). Problem sa trenutnim pregovorima je sto će oni cementirati (ratifikovati) Dayton-ski ustav. Zato se ne smije pristajati ni na kakve  promjene Dayton-skog ustava, ukoliko one ne uključuju ukidanje entiteta kao osnovni princip (gotovo isto mišljenje dao je i Prof. Dr. Francis. A. Boyle, doktor internacionalnog prava, u povodu najave ustavnih pregovora). 

 C.  Potrebna je jaka politička volja da se Ustav Republike BiH pokuša vratiti kroz postojeću proceduru, ili da se formira kritična masa koja bi osnovala paralelne, RBiH, institucije. Tada bi imali postojanje oba seta institucija, i onih RBiH i onih Dayton-skih, i tada bi RBiH institucije (i njihovi članovi) mogli voditi pravnu bitku. Druga opcija je korištenje ovih pravnih argumenata kao politički i moralni adut tokom pregovora o ustavnim promjenama (ukidanje entiteta kao osnovni princip i dolaženja do pravne države indirektno, sa Ustavom i zakonima u principu identičnim Ustavu i zakonima Republike BiH).

 Stoga upućujem poziv savjesti svim učesnicima u pregovoru o ustavnim promjenama. Ili ćete stati na stranu ratnih zločinaca Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića i postati grobari hiljadugodišnje države Bosne ili ćete stati na stranu lojalnih građana Republike BiH i ustrajati na pravu, pravdi i dignitetu dostojnom življenja.

SARAJEVO, 9. jula (FENA) – Više od 40 naučnih autoriteta iz oblasti istraživanja holokausta, genocida i drugih zločina protiv čovječnosti, koji će učestvovati na Međunarodnoj naučnoj konferenciji "Genocid nad Bošnjacima sigurne zone UN Srebrenica jula 1995. godine - pouke budućim generacijama", već je doputovalo u Sarajevo.

Ovlašteni agent Republike BiH na Međunarodnom sudu pravde u Hagu prof. Francis Boyle, također učesnik konferencije, danas je medijima nakon dolaska u Sarajevo kazao kako podržava odluku glavne tužiteljice Haškog tribunala Carle del Ponte da u znak protesta zbog ne hapšenja glavnih ratnih zločinaca Karadžića i Mladića ne prisustvuje predstojećoj komemoraciji obilježavanja zločina u Srebrenici. Istaknuo je kako će obilježavanju prisustvovati predstavnici brojnih vlada koje nisu učinile ništa na njihovom hapšenju.

On je iznio jasan stav da jedina pravda za sve žrtve i preživjele srebreničkog, ali i ostalih zločina, može biti postignuta gašenjem Republike Srpske, kao tvorevine nastale na genocidu, masovnim ubijanjima i silovanjima te cijepanjem BiH. To je ono što, deset godina poslije, međunarodna zajednica duguje narodu BiH, kazao je Boyle.

"RS treba da se ukine i da se stvori jedinstvena BiH za sve njene narode dobre volje - muslimane, katolike, jevreje i ostale, uz temelje pluralizma i demokratije", kazao je on ocjenjujući da je promjena Daytonskog sporazuma moguća ukoliko postoji politička volja.

Direktor danskog Centra za holokaust i istraživanje genocida Eric Marcusen naveo je da će tokom narednih dana učesnici konferencije svijetu detaljno pokazati šta se desilo u Srebrenici prije deset godina. Rad konferencije, kako je kazao, pratit će novinari iz cijelog svijeta i upoznati svjetsku javnost o zločinu koji se desio u BiH.

Jedan od učesnika konferencije Tomas Emerton istaknuo je veliki značaj naučnog nivoa konferencije kako bi se vidjela naučno utvrđena istina o zločinima u Srebrenici i BiH.

Član Organizacionog odbora konferencije Ismet Dizdarević ustvrdio je da su svi naučni referati, koje će učesnici prezentirati tokom konferencije, izvanredno naučno dokumentovani te će kao takvi poslužiti dosezanju istine, kao osnovnog cilja ovog skupa. Oni govore o različitim aspektima genocida, počev od Srebrenice i zločina u cijeloj BiH, ali i zločina u Ruandi te pokreću pitanje odgovornosti, prvenstveno međunarodne zajednice, pitanje poricanja zločina, kao i pouke za buduće generacije.

Potvrđeno je da će se po završetku konferencije svi iznijeti referati priznatih stručnjaka objediniti u knjizi. Ona će biti proslijeđena svim univerzitetima u svijetu koji se bave problematikom genocida.

Članovi organizacionog odbora u nedelju, 10. jula na Međunarodnom sarajevskom aerodromu dočekat će osnivača i predsjednika njemačkog i međunarodnog Društva za ugrožene narode Tilmana Cilha, autora brojnih djela iz oblasti holokausta i genocida te nosioca Srebrenog Ordena bosanskog grba 1996.

Konferencija će 11. jula zvanično biti otvarena od 10.30 do 11.30 sati u Fabrici akumulatora u Potočarima, kao dio zvanične ceremonije obilježavanja 10. godišnjice srebreničke tragedije. Svi učesnici prethodno će obići i nedavno otvorenu masovnu grobnicu kada je predviđeno i obraćanje predsjednika Federalne komisije za nestale osobe Amora Mašovića.

Svoj rad konferencija će od 12. do 15. jula nastaviti u sarajevskom hotelu Holiday Inn. Predviđeno je da učesnici 15. jula posjete Mostar, Međugorje, manastir Žitomislić te Blagaj.

(Fena) bdž
 

Upornim radamo sadasnjih i bivsih clanova Nacionalnog Kongresa Republike BiH, te vise od 10.000 njihovih simpatizera, konacno su mediji u Dejtonskoj BiH poceli otvoreno govoriti o povratku Republike BiH. Do sada nezamislivo pocinje se ostvarivati: prvo "Walter", pa "Oslobodjenje" i sada konacno FENA pocinju otvoreno prenositi stav patriota Republike BiH da je jedina pravda za gradjane Republike BiH ukidanje genocidom stvorene tzv Republike srpske.

Zelim iskreno da uputim cestitke Dr. Muhamedu Borogovcu, Dr. Vahidu Sendijarevicu, Ing. Svenu Rustempasicu, Stjepanu Balog, Dipl. ecc. Musadiku Borogovcu, Mr. Kenanu Saracevicu i ostalim pridruzenim clanovima i organizacijama. Takodjer upucujem iskrene cestitke bosanskim web portalima Orbus, Bosona, Bosna prkosna od sna, Dobrusa, Maglaj i mnogim drugim, koji su pruzili medijsku i tehnicku podrsku clanovima i simatizerima NKRBiH. Posebne cestitke upucujem webmasterima Orbus-a, Ing. Salihu Cavkicu i Bosone, Safetu Kurtovicu zbog izuzetne medijske podrske, aktivnog ucesca sa svojim clancima te peticije za ukidanje tzv Republike srpske, postavljene na Bosoni, koju je potpisalo vise od 1600 gradjana Republike BiH, a svakodnevno pristizu novi potpisi.

Administracija bosanskog web portala Republikabih.net takodjer moze biti ponosna na ovaj uspjeh. Nasu peticiju za vracanje ustava Republike BiH, koju smo radili u saradnji sa NKRBiH, u kratkom vremenu potpisalo je vise od 680 gradjana Republike BiH, sto je s obzirom na pocetak veliki uspjeh.

Administracija Republlikabih.net
Ing. Esad Jaganjac