Republika Bosna i Hercegovina
              

PORUKA SSDBIH-u:  GREŠKA JE PRAVITI NOVI USTAV BIH, TREBA INSISTIRATI NA POVRATKU NA SNAGU LEGALNOG USTAVA REPUBLIKE BiH

   
Piše: Esad Jaganjac, LONDON, 27. juni, 2009.
     

Kako je navedeno na naslovnoj stranici Svjetskog Saveza Dijaspore BiH, SSDBIH je pokrenuo inicijativu donošenja novog Ustava BiH. Glavni problem kod prijedloga za donošenja novog ustava, makar prijedlog sadržavao idealan ustav, je prihvatanje dejtonske procedure. To bi značilo diskontinuitet sa legalnim Ustavom Republike BIH. Po toj proceduri, na kraju će biti usvojeno ono što zastupnici tuđih interesa hoće (kako Zlatko Lagumdžija reče minimum? ispod koga se ne smije ići), a to je legalizacija genocidne tvorevine stvorena po zamisli jednog od najvećih zločinaca poslije Hitlera. Ta tvorevina bi imala i trenutno ima stalan veto na državu BIH, sve do njenog raspada, politikom korak po korak, uz učešće korumpiranih BH političara.

Poenta je da nije bitno kakav je prijedlog Ustava BIH, može biti i idealan ustav, nego je bitno da ne smijemo uzeti učesče u procesu kojega sigurno gubimo. Mi moramo istrajati na osporavanju legaliteta Aneksa 4, kao Ustava BIH, jer je isti nametnut protupravno, nedemokratskim sredstvima (čak nije ni preveden, a kamoli da je prošao predviđenu ustavnu proceduru, kako zahtjeva član 268 Ustava RBIH). Mi moramo istrajati na zahtjevu da mi imamo naš legalni Ustav Republike BiH, usvojen od strane Parlamenta Republike BIH, te insistirati na njegovom povratku na snagu, naravno sa mogučnošću njegove nadogradnje, u skladu sa najboljom tradicijom demokratskog društva i specifičnosti Republike BIH.

 

Mi uopšte ne smijemo ulaziti u dejtonski porceduru, jer u suprotnom, nećemo se moći žaliti kada budemo preglasani. U tom slučaju zamka je u tome da bi nas naveli da sami učestvujemo u donošenju novog ustava, da sami pristanemo na diskontinuitet Republike BIH i da sami prihvatimo ilegalni dejtonski Ustav, kao osnovu za našu budućnost. Tada se nebi mogli žaliti  da nam je legalni Ustav RBIH silom suspendovan, jer bi sami pristali da učestiuvujemo u donošenj novog ustava. Dugoročno gledano, to bi značilo da smo sami pristali na ukidanje jedine nam domovine, na šta nemamo pravo.

 

Zbog svega ovoga uputio sam pismo GO SSDBIH sa molbom da presipitaju svoju inicijativu i ujedno pokrenu širu javnu raspravu među svim svojim članovima, kao i u krugu BIH dijaspore širom svijeta, kako bi SSD BIH stvarno reprezentatovao naše građane iz dijaspore. Sadržaj tog pisma, uz njihovu saglasnost prenosim i na stranicu portala Republikebih.net, sa ciljem da se što veći broj naših građana informiše i eventualno uključi u ovu raspravu.

Poštovani predstavnici nevladine organizacije SSDBiH.

   

Slučajno sam otvorio vašu WEB stranicu i nišao na pismo koje ste uputili predstavnicima Vlasti Republike BIH u vezi sa vašom idejom pisanja novog Ustava BiH. U vezi toga htjeo bih da vam skrenem pažnju na nekoliko, po meni veoma bitnih detalja.

 

Esad Jaganjac, dipl. ing.

1.   Pisanjem i predlaganjem novog Ustava Republike BiH napravila bi so ogromna greška sa katastrofalnim posljedicama. Time bi se priznao „legalitet“ dejtonskog Ustava, nametnutog agresijom, genocidom, masovnim grobnicama i veleizdajom ljudi koji nisu imali mandat da ruše legalni ustav Republike BIH. Naime član 268 Ustava Republike BIH jasno propisuje zakonski način kako se Ustav Republike BIH može mjenjati, što očito nije bilo ispoštovano od strane lica koja su ga nametnula silom, nedemokratskim sredstvima. Ovo možete provjeriti ako pročitate naš jedini legalni i legitimni Ustav Republike BIH, koji se može naći na ovom linku.

 

2.  Dejtonski sporazum bi kao dogovor bio i prihvatljiv da je to samo mirovni plan; ali je potpuno neprihvatljiv i ništavan sa aspekta Internacionalnog prava, Internacionalnog ugovornog prava i ustavnog prava Republike BiH – zato što sadrži «Ustav» (Aneks 4). To što u sebi sadrži Ustav BiH, čini ga potpuno ilegalnim po sva tri pravna osnova, kako slijedi:  

 

Po internacionalnom pravu! Preambula Povelje UN isključuje mogućnost interveniranja u ustavna pitanja zemalja članica. Povelja kaže da ništa ne može opravdati miješanje izvana u unutarnji ustavni sistem države članice UN. Zabrana se odnosi i na samu Organizaciju Ujedinjenih Nacija, a kamo li na famozne velike sile i kontakt grupe iz retorike branitelja Dejtonske suspenzije RBiH u korist RS.  

 

Po ugovornom pravu! Bečka konvencija, kao referentna za internacionalne ugovore, isključuje mogućnost da atributi suverenosti budu predmet međudržavnih ugovora (član 46); ugovore donesene pod pritiskom smatra ništavnim (član 51 i 52), pa i one dobrovoljne ako su rezultat nelegitimne volje pregovarača ako su pregovarali o onome za što po vlastitom ustavu nemaju mandat (član 49).  

 

Po ustavnom pravu! Tada važeći Ustav Republike BiH članovima 154 i 155 zabranjuje pregovaranje o Ustavu Republike izvan Parlamenta Republike, pogotovo u ratnom stanju.  

 

Čak i predlagači i donosioci neustavnih zakona tokom ratne 1994., u vrijeme kada navodno omogućavaju Washingtonski sporazum u martu mjesecu, nisu imali niti snage niti hrabrosti da uklone ova dva člana kao viša pravna načela po kojima su i ti njihovi Washingtonski, takozvani ustavni zakoni zapravo neustavni. Kao opravdanje za ove zakone koji omogućavaju Washingtonski sporazum, korištena je potreba zaustavljanja rata HVO i Armije RBiH. Pored toga što Washingtonski sporazum formira Federaciju Bošnjaka i Hrvata na dijelu teritorije Republike BiH u trenutku potpunog vojnog sloma HVO, on ima još jednu nimalo lagodnu namjeru i posljedicu. Njime se najveći problem legalnog formiranja Republike Srpske na teritoriji Republike BiH (zbog atributa genocida i agresije), rješava ¨legalnim¨ odcjepljenjem iz RBiH samih žrtava – Bošnjaka i Hrvata u tzv. Federaciju, a ujedno ostavlja RS za naknadni dogovor umjesto za pravno rješenje. Tako je pravna ¨gotovina¨ pretvorena u političku ¨veresiju¨ putem odustajanja od pravnog u korist dogovornog pristupa. 

 

Postepeno kumuliranje podjele RBiH, u Dejtonu je samo dovršeno identičnom obmanom da je ¨Dejton dobar jer je zaustavio rat¨ -- u trenutku kada je ¨Dejton¨ doista zaustavio jedinu legalnu vojsku, Armiju RBiH, dok je u Bosanskoj Krajini oslobađala po jedan grad dnevno. Izuzetno bolni po branioce i žrtve predratnih dogovora o podjeli BiH su i prateći argumenti za ¨Dejton¨ kao ¨najbolje od svih loših rješenja¨, ¨polu-punoj čaši¨ i slični.

 

Na svu sreću, iz razloga suprotstavljanja ¨Dejtona¨ trima pravnim sistemima proizlazi zašto u Dejtonu RBiH nije ukinuta nego samo suspendirana – a zatim ostavljena građanima RBiH da je u ¨Dejtonskom procesu¨ sami ukinu, i to prihvaćanjem ¨Dejtona¨ odn. njegovog dovođenja do kraja. Pod ¨dovođenjem Dejtona do kraja¨ javno se ciljalo na navodnu reintegraciju BiH pomoću zajedničkih umjesto jedinstvenih institucija (famoznih ¨krovnih zakona¨) i povratka izbjeglica na osnovu ljudskih prava, a da se pri tome ne dovodi u pitanje legitimitet postojanja RS. Ovaj ¨humanitarni pristup¨ zasnivao se na ideji da žrtve protjerivanja iz RS istu priznaju prihvaćajući humanitarna prava umjesto mnogo pravno snažnijih prava državljana RBiH. 

 

3.    Iz gore navedenih razloga sam iznenađen i razočaran da je SSDBIH, i u moje ime poslala pismo Vlastima dejtonske BIH sa prijedlogom izrade „novog“ Ustava BiH, čime bi se priznali i proglasili legitmni metodi izmjene ustava silom, ucjenom, ratom, zločinima i veleizdajom. S toga se ovim putem javno ogradjujem od vašeg stava a vjerujem da ogromna većina prognanih iz RBIH dijeli moje mišljenje.

 

4.   Ukoliko zaista iskreno mislite da nešto pozetivno uradite po pitanju Ustava RBIH onda bih vam savjetovao da se iskreno i sa velikom odlučnošću zalažete za povratak na snagu suspendovanog legalnog i legitimnog Ustava Republike BiH.

 

USTAV REPUBLIKE BiH IZ 1992. GODINE BAZIRAN JE NA INTERNACIONALNOJ KONVENCIJI U.N. i E.U. O LJUDSKIM PRAVIMA, JEDNAKOSTI U KONSTITUTIVNOSTI SVIH GRAĐANA - DRŽAVLJANA BiH, I ŠIROKOJ REGIONALNOJ DECENTRALIZACIJI U KORIST JEDINICA LOKALNE UPRAVE I REGIJA UNUTAR USTAVNOG SISTEMA DRŽAVE, REPUBLIKE BiH.

 

PO USTAVU RBiH IZ 1992 GODINE, SVI GRAĐANI (BILO KOJE VJERE ILI ETNIČKE PRIPADNOSTI )  SU BILI RAVNOPRAVNI I NIJE BILO POTREBE ZA  AGRESIJOM SUSJEDNIH DRŽAVA POD IZGOVOROM DA ĆE U REPUBLICI BIH POJEDINI GRAĐANI POSTATI NERAVNOPRAVNI. USTAV RBH JE GRAĐANSKI USTAV, POTPUNO KONSTITUTIVNO JEDNAKIH GRAĐANA PRED USTAVOM I ZAKONIMA RBIH.

 

GRAĐANI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE SU SE 29. FEBRUARA I 01. MARTA 1992. GODINE SA VEĆINOM OD 64 POSTO GLASOVA OPREDIJELILI ZA SUVERENU I NEZAVISNU REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU, DRŽAVU RAVNOPRAVNIH GRAĐANA I NARODA. ODMAH NAKON REFERENDUMA USLIJEDILA JE AGRESIJA IZ SRBIJE I CRNE GORE, A POTOM I IZ HRVATSKE, ČIJE SU POSLJEDICE BILE OKO 200.000 UBIJENIH GRAĐANA RBIH, NEKOLIKO STOTINA HILJADA INVALIDA, HILJADE SILOVANIH ŽENA, OKO DVA MILIONA GRAĐANA RBIH PROTJERANIH IZ SVOJIH DOMOVA, STOTINE HILJADA DJECE BEZ JEDNOG ILI OBA RODITELJA, OGROMNE MATERIJALNE ŠTETE. CILJ TE AGRESIJE BIO JE I OSTAO RUŠENJE REPUBLIKE BIH, STO JE U VELIKOJ MJERI I POSTIGNUTO, TAKO DA JE LEGALNI I LEGITIMNI USTAV RBIH ILEGALNIM METODAMA SUSPENDOVAN.

 

VEĆINA GRAĐANA RBiH BRANILI SU I BRANE LEGALAN  USTAV, ISPRAVNO UTEMELJENU DRŽAVU, LJUDSKA PRAVA SVIH GRAĐANA REPUBLIKE BIH BEZ RAZLIKE NA VJERU, ETNIČKU PRIPADNOST ILI BILO KOJU DRUGU SPECIFIČNOST!

 

5.  Jedan od ciljeva agresije na Republiku BIH je bio i ukidanje nejnog suvereniteta, odnosno nasilna izmjena nejnog ustavno-pravnog sistema, što je nažalost uspješno i provedeno ne na bojnom polju, već neprincijelnim nagodbama, čime je sudbina države izvučena iz pravnog sistema i data u ruke nekolicine neozbiljnih diletanata da sa njom trguju kako hoće po raznim birtijama, mafijaškim rančevima, mimo institucija sistema i bez učešća građana, kao jedinih nosilaca suvereniteta.

 

6.  Legalitet i legitimitet ustava kao njavišeg pravnog akta jedne države proizilazi iz izražene volje njenih građana kao nosilaca suvereniteta, što je bio slučaj kod donošenja Ustava Republike BIH u Skupštini Republike BIH, u čijem su donošenju ravnopravno participirali i predstavnici svih konstitutivnih naroda. Volja izražena od strane dokazanih nacističkih zločinaca, zastupnika interesa država odakle je agresija na RBIH pokrenuta, i volja njihovih kolaboracionista, niti je legalna niti legitimna i svako pristajanje na njihovu volju je čin nastavka agresije i kontinuiteta velizdaje Republike BIH i njenih lojalnih građana, što je po članovima 154 i 155 Ustava Republike BIH definisano kao teško krivično djelo. Pravda ne zastarjeva i nosioci takvih protudržavnih pojava će biti kad tad procesuirani.  Sadržaj članova 154 i 155 Ustava RBIH je potpuno jasan, kako slijedi:

 

Član 154.

Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo i dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrđeno uređenje Republike.

 

Član 155.

Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo.

 

U nadi da ćete preduzeti sve moguće mjere da ispravite katastrofalnu grešku, koju ste napravili slanjem vašeg prijedloga za "novi" Ustav BIH i da ćete ubuduće konsultovati široki krug građana Republike BiH iz dijaspore, ali i iz domovone, srdačno vas pozdravljam.

 

Esad JAGANJAC, Dipl. Ing.

 

Glavni Urednik WEB Portala Republikabih.net

London, UK, 25.06.2009.