|
||||||||||||
|
|
||||||||||||
| OSNOVNI PRINCIPI | ||||||||||||
| Bosna i Hercegovina kao država i
nacija moguca je jedino po univerzalnom kriteriju organizacije
Ujedinjenih Nacija, kao nacija koja je zajednica naroda, a ne po
principima autokefalne duhovnosti u kojima se narodi nazivaju nacijama
tj državama. Republika BiH slijedi Povelju UN i predstavlja naciju kao
konvenciju o zajednickom životu svih njenih naroda, a ne obrnuto po
cemu bi jednakost pojma nacije i naroda pa i vjere istovremeno znacilo
tri nacije odnosno tri države u Bosni i Hercegovini. Organizacija
Ujedinjenih Nacija podrazumjeva 187 država-nacija, a ne 35000 naroda u
tim državama. Nacija jeste država ali nacija nije narod nego
nadnarodna kategorija – konvencija o zajednickom životu bilo
kojeg broja naroda. Republika BiH kao nacija se zasniva na konvencijama važecim u teoriji suvremene države po kojima državu cini zakonodavna, sudska i izvrsna vlast, a ne politicka volja bilo kojeg politickog ili etnickog faktora. Unije , asocijacije, savezi itd. zasnivaju se na politickim voljama država – Republika ( a ne naroda), koje se predhodno ukljucuju u iste svojom slobodnom vojom, koja implicira i pravo napuštanja takvih unija ili složenih država. Legalnost raspada SFRJ je najbolji primjer. Zahtjev agresije i Dejtonskog sporazuma da se BiH definira kao zajednica zanovana na politickim voljama “konstitutivnih” naroda ili “entiteta” implicira pretvaranje BiH u složenu državu ciji bi raspad onda bio legalna disolucija dijelova, a ne ilegalna separacija. RS bi legalno postala država upravo po principu po kojem je izlazak BiH iz Jugoslavije bio legalan. Jugoslavija je nastala udruživanjem u složenu državu, a RBiH se genocidom, pretvara u složenu državu. Pretpostaviti je da slijedi “legalan raspad” po principu raspada SFRJ. Zato je imperativ opstanka BiH ne prihavatiti njeno pretvaranje u složenu državu, odnosno ne prihvatiti Dejtonski sporazum. |
||||||||||||
| << Prethodna starnica | Slijedeća starnica >> | |||||||||||