Republika Bosna i Hercegovina
   

PROGLAS SSD BIH - ZAKON O POLICIJI IZDAJA GRAĐANA

 

SAOPĆENJE

(07.04.2008)

 

 

Svjetski savez dijaspore traži i moli sve zastupnike Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine da još jednom, prije nego bude kasno, dobro razmisle i donesu odluku u interesu svih građana Bosne i Hercegovine, uključujući i nas u dijaspori. Svima nama je poznat razlog zbog kojeg smo, većina nas, van naše domovine i nemojte dozvoliti da, usvajanjem Zakona o policiji, zabetonirate i zapečatite stanje nastalo agresijom i ratnim dešavanjima.

 

Mi smo svjesni situacije u kojoj se trenutno nalazi Bosna i Hercegovina i podržavamo svaku odluku koja vodi evropskim integracijama, ali isto tako ne mislimo da se po svaku cijenu mora pristati na sve kompromise i sva uvjetovanja od strane OHR-a i Evrope.

 

Ni u kojem slučaju, mi u dijaspori, ne podržavamo opstanak entitetskih policija i smatramo da je jedino pravo rješenje državna policija koja će moći djelovati u oba entiteta i koja će imati ista prava i obaveze na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.

 

Svjetski savez dijaspore će uvijek podržavati sve odluke i zakone koji vode ka Evropi ali samo pod uvjetom da Bosna i Hercegovina bude jaca i kompaktnija kao zajednička država svih naroda i građana koji u njoj žive i svih nas koji se osjećamo građanima Bosne i Hercegovine a koji smo trenutno razasuti po cijelom svijetu.

 

Nikada nećemo pomagati niti podržavati razbijanje BiH i tako i ovaj put dižemo glas za Zakone o policijskim reformama na tri evropska principa i samo i dosljedno se moramo njih pridržavati i usvajanjem takvih zakona još vise se približiti Evropsko uniji.

 

 

S poštovanjem,

 

Senada Softić-Telalović

 

Predsjednica, Svjetskog saveza dijaspore BiH (SSD BiH)

Tel: +61 419 329 344 (vremenska razlika +8 sati)

 

       
       

  PRVI SUDSKI POSTUPAK PROTIV ORGANIZACIJE UJEDINJENIH NACIJA

Munira Subašić - Ekskluzivni intervju, Pariz, 13.12.2007

   

Sud u Haagu u predmetu po tužbi „Majke Srebrenice protiv UN-a i Holandije“ napravio je presedan u historiji pravosuđa i prvi put dozvolio vođenje postupka protiv UN-a

   

Što se tiče naše tužbe, ni država niti bilo koja stranka nije i neće se miješati. Postoje samo advokati i Udruženje i niko više.  

Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa
      

Okružni sud u Hagu napravio je historijski presedan i odbacio kao neosnovano pozivanje UN-a na imunitet u tužbi koju su podnijele majke Srebrenice. One su UN i Holandiju tužile za odgovornost za pad Srebrenice 1995. i smrt 8.000 ljudi.

Semir Guzin, predstavnik tima advokata iz BiH i Holandije, objašnjava da su ovakvom odlukom Ujedinjene nacije obavezane da moraju učestvovati kao stranka u ovom postupku: 

„Ujedinjene nacije su pokušale kroz ovaj prigovor spriječiti bilo kakvo vođenje uopće postupka protiv njih. Na svu sreću, Sud je odbio njihov prigovor, nije prihvatio njihovu argumentaciju vezanu za konvenciju o imnutitetu, već je prihvatio našu argumentaciju, gdje smo obrazložili da ne može biti pravno snažnija konvencija o imunitetu u odnosu na konvenciju o spriječavanju genocida.“ 

Odluka Okružnog suda u Hagu obavezuje organizaciju Ujedinjenih nacija jer to proizilazi iz presude za genocid u Srebrenici, koju je već donio Svjetski Sud (ICJ) u Hagu. Sad se ovdje radi o jednom daleko višem nivou nego što je sam Okružni sud u Hagu. To je odluka koja ima univerzalan, svjetski značaj, pa prema tome obavezuje sve, pa i Ujedinjene nacije. 

Okružni sud u Hagu pokazao je da ipak politiku pobjeđuje pravda, smatraju članice Udruženja majke Srebrenice. Njihov stav prenosi predsjednica Munira Subašić: 

„Genocid koji se desio u Srebrenici, desio se pod imenom Ujedinjenih nacija, pod zaštitom Ujedinjenih nacija, pred učima tih Ujedinjenih nacija. Znači, to se nije desilo slučajno, to se desilo organizovano. Ujedinjene nacije nisu ni pokušale da spriječe ili zaštite jedan život. I ovo što se sad desilo i ovo što je Sud uradio, to čemo mi pozdraviti.“ 

Odluka Okružnog suda u Hagu, prema ocjeni stručnjaka, presedan je u historiji evropskog, ali i svjetskog pravosuđa. Na osnovu nje organizacija Ujedinjenih macija prvi put će morati da učestvuje kao stranka u sudskom postupku.

Ovim povodom naša redakcija je zamolila gospođu Muniru Subašić za intervju na šta se gospođa Subašić ljubazno odazvala. Postavili smo joj nekoliko pitanja za koje smo sigurni da će interesovati široku javnost. 

REPUBLIKABIH.NET: Kako je došlo do prekretnice u stavu Suda u Hagu da prihvati vas zahtjev da se UN stavi na optuženicku klupu?

MS: Na osnovu tužbe, koju je Udruženje  - pokret  Majke enklava Srebrenica i Žepa podnijelo prodiv Vlade, Ministarstva odbrane Kraljevine Holandija i UN-a i na osnovu dokaznog materijala i svjedoka.

REPUBLIKABIH.NET: Ko je najvše zaslužan za to?

MS: Najveće zasluge su Udruženja - Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa i advokata iz Mostara.

REPUBLIKABIH.NET: Šta su glavne stavke optužbe?

MS: Suština tužbe građena je na propustima UN-a i holandske vlade u julu 1995. godine, koji nisu spriječili teški zločin.  Mi imamo dokazni materijal o krivici i nadamo se da će pravda pobjediti i  da će žrtve genocida dobiti materijalnu naknada.

REPUBLIKABIH.NET: Šta očekujete od Suda?

MS: Od Suda očekujemo da presudu riješi u korist zrtava.

REPUBLIKABIH.NET:  Sta očekujete od prijatelja u domovini i dijaspori?  

MS: Od prijatelja u domovini očekujemo da podignu svoj glas protiv krivaca, da  nas podrže moralno i finansijski tokom vođenja pravnog postupka protiv krivaca. Mislim na UN, Vladu i Ministarstvo Kraljevine Holandije.

REPUBLIKABIH.NET: Na čemu ćete najviše tokom postpka insistirati: istini, zadovoljenju pravde da živite na slobodi tj. poništenju Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma, novčanoj naknadi?

MS: Insistirat čemo na krivičnoj odgovornosti krivaca i naknadi materijalne odštete preživjelim žrtvama genocide.

REPUBLIKABIH.NET: Kada počinje sudski postupak?

MS: Sudski proces je počeo odmah po predaji tužbe.

REPUBLIKABIH.NET: Kada očekujete završenje?

MS: Mi kao žrtve očekujemo da proces neće dugo trajati, jer imamo dovoljno dokaznog materijala o krivcima. 

REPUBLIKABIH.NET:  Da li je Prof. Boyle član tima i ako nije dali čete tražiti da se i on uključi?

MS: Profesor Boyle nije u timu naših advokata i neće ni biti, jer on zastupa tužbu koju je Ibran podnio protiv viskih zvaničnika UN-a.

REPUBLIKABIH.NET: Hoćete li opet dozvoliti da vam SDA ili bilo koja druga stranka podmetne izdajnika poput Sakiba Softića sa namjerom da proda tužbu tuženoj strani?

MS: Što se tiče naše tužbe, ni država niti bilo koja stranka nije i neće se miješati. Postoje samo advokati i Udruženje i niko više.

REPUBLIKABIH.NET: I na kraju sta je bilo u vezi izdvajanja Srebrenice iz tzv. RS-a, kao i cijelog Podrinja,  mislimo na sve zastićene zone UN-a?

MS: Mi nikad nismo odustali od traženja posebnog statusa za Srebrenicu i okolinu. Za sada smo se izborile da je Memorijalni centar Potočari pod ingerencijom države BiH.

REPUBLIKABIH.NET: Gospođo Subašić hvala vam za vrijeme koje ste izdvojili za ovaj naš razgovor i želimo vam puno uspjeha, sa nadom da ćete konačno doći do pravde i istine.

 

 
   

 REFORMA POLICIJE I HAJKA NA HEROJE ODBRANE

(Nacionalni Kongres Republike BiH, Glanik br. 479, Pise: Dr. Muhamed Borogovac)

    

-SIPA, čiji današnji kadar malo upućenije Sarajlije karakterisu riječima "četnički romanijski korpus sišao u Sarajevo", aludirajući na prave četnike sa jedne strane i naše "kooperativce" sa druge u SIPA-i, je pokušala da "po nalogu suda u Bijeljini privede Šemsudina Muminovica, ratnog komandanta 206. viteške brigade Armije Republike BiH."

-Jedino što zaista patrioti BiH mogu sada raditi je da kontrolišu svoje predstavnike na svim nivoima vlasti u BiH da bi tako zasutavili dalji proces legalizacije RS. Nada je da će se nekada u vlasti BiH probiti predstavnici one tihe patriotske većine koji su za cjelovitu BiH, i kojih ima u svim strankama, koji bi otjerali malobrojnije, ali veoma dobro organizovane izdajnike i poceli proces ukidanja RS.

Dr. Muhamed Borogovac

1.1. SILAJĐZIĆEV BLANKO ČEK ZA DODIKA

Silajdđić pravi nove ustupke u reformi policije, tako da bi se po njemu sve trebalo zavrsiti samo sa legalizacijom Policije Republike Srpske, sa mozda naznatno promjenjenim imenom.

Avaz od 17. jula 2007. pise, citat:

- Predsjednik Silajdžic i SBiH do sada su prihvatili sve ponudjene prijedloge za reformu policije, cak i kada su oni znatno odstupali od ranije dogovorenih rješenja. Mislimo da, takoder, treba razmotriti praksu koja je postojala u slicnim situacijama, poput iskustva s reformom policije u Sjevernoj Irskoj - kaže Arnaut

Kraj citata.

Dakle, Haris Silajdzic se i dalje trudi da ponisiti ono sto je Evropa teskom mukom uspjela iskamciti - prisanak Skupstine RS za Reformu policije u koju su ukljucena "tri evropska principa". Sada Dodik pokusava povuci taj pristanak, ali Evropa institira da se odluke Dirakcije za reformu policije implemenitraju. Pri tome ocigledno Dodik ima podrsku Silajdzica, koji umjesto da kao i Evropa instira na prijedlogu Direkcije, prvo trazi odgodu reforme do 2010, a sada pristaje da se sve mijenja, slazuci se sa svakim novim prijedlogom. Obavezujuci se da pristaje na sve, Silajdzic daje u stvari Dodiku "blanko cek". To je isti onaj nacin pregovaranja, tacnije varanja Bosnjaka i nasih prijatelja iz svijeta, kojega je Izetbegovic svojevremano primjenjivao toboze zalazuci se za cjelovicu BiH, dok je uoci pregovora govorio: "Trazicemo jedinstvenu BiH, ali necemo ici ispod vracanja muslimanskih teritorija." Odajuci odmah da ce se zadovoljti i "nekom teritorijom za muslimane" on je davao signal medjunarodnim medijatorima pregovora od Lorda Owena do Holbooka da ce dogovor biti najlakse postignut podjelom BiH, te su oni sukladno tome i davali razne prijedloge podjele BiH, sto nas je dovelo od priznanja Republike BiH do priznanja Republike Srpske.

Sada nam istim trikovima u pregovorima podvaljuje Siljadzic.

1.2. LOBISTI SU SAMO LUTKE NA KONCU

Kao nekada Alija, tako danas Silajdzic, vjesto manipulise nase prijatelje u Americi kao sto je npr. kongresmen Chris Smith. Kongresmen je daleko od BiH i stoga je neupucen u detalje nase situacije, te se on uzda u Bosnjake da ga nasavjetuju sta da trazi za nas. Znam iz licnog iskustva kako lobisti rade, bio sam prisutan kada je Americki senator Barney Frank, rekao grupi Bosnjaka: "Ja cu vas podrzati, kazite mi kako." racunajuci da sami "Bosanci" nabolje znaju svoj interes. Iz Smithove izjave u Avazu se vidi da je njemu kazano da je promjena imena policije RS velika stvar za BiH, te da se on zalaze za "model proveden u Sjevernoj Irskoj", gdje je promjenjeno ime policije.

Kada se zna da lobisti u Americi lobiraju za ono sto se od nih trazi, potpuno je besmisleno trositi se na skupljanje lobista, kada ce oni slusajuci nase izdajnike biti samo nesvjesni pomagaci u unistenju BiH. Eventualni nasi lobisti nece promjeniti bas nista u Americi, ali ce nesvjesno pomoci Silajdzicu u varanju Bosnjaka, jer ce govoriti ono sto ih on savjetuje, a nedovoljno upuceni Bosnjaci ce misliti da je to ono sto Amerikanci zele.

Cak je i bolje za BiH da namamo nikakvih lobista, jer lobisti ce slusati nase izdajnike, a nezavisni americki kongresmeni i senatori ce misliti svojom glavom, te vjerovatno donositi ispravne i postene odluke, ako ikada ponovo BiH dodje na dnevni red Kongersu USA.

Evo kako je nas lobista Chris Smit nasavjetovan da lobira za Silajdzica, tj. za promjenu imena policije RS, a ne za tri evropska principa, citat iz Avaza:

"Americki kongresmen Kris Smit (Chris Smith) prošle sedmice istakao je da bi u našoj zemlji trebalo primijeniti model iz Sjeverne Irske. Tamo je, naime, policijsku reformu vodila tzv. Patenova (Patten) komisija koja je ocijenila da ime policije nije samo simbolicno nego nosi izuzetno snažne konotacije te je ime policije u toj zemlji na kraju i promijenjeno u skladu s preporukama ove komisije."

1. 3. NAORUZANI CETNICI POSTALI "ZRTVE RATNIH ZLOCINACA", A UCENICI SREDNJE SKOLE MUPa POSTALI DOZVOLJENI CILJEVI ZA ODSTREL

Vec je poznato da je Momcilo Mandic oslobodjen odgovornosti za maskr ucenika srednje skole MUP-a RBiH na Vracama jer je sud proglasio da kadeti nisu bili civili jer se radilo o pripadnicima skole za policajce. Medjutim, ratni zlocin je i kada se pobiju ili zlostavljaju zarobljeni vojnici, a kamo li djeca od 14-18 godina cija je jedina krivica sto su bili kadeti policije Republike BiH. E Sud se i tu dojetio! Sud kaze da je bilo oruzja u krugu skole.

S druge strane naoruzani cetnici koji su sjedili na arsenalu oruzja i objesno pucali po oklnim tuzlanskim zgradama se proglasavaju zrtvama ratnog zlocina i izdaju se potjernice interpola za braniteljima Tuzle, na osnovu cega je nedavno uhapsen i podvrgnut prefidnom zlostavlanju beogradske policije Ilija Jurisic.

SIPA, ciji danasnji kadar malo upucenije Sarajlije karakterisu rijecima "cetnicki romanijski korpus sisao u Sarajevo", aludirajuci na prave cetnike sa jedne strane i nase "kooperativce" sa druge u SIPA-i, je pokusala da "po nalogu suda u Bijeljini privede Šemsudina Muminovica, ratnog komandanta 206. viteške brigade Armije Republike BiH."

Mecka je zaigrala i pred vratima Selima Beslagica koji je takodjer bio uhapsen, pa privremeno pusten, zbog istog "zlocina" kao i Jurisic, zbog odbrane Tuzle.

Poptuno opravdano sada Selim Beslagic vapi za pomoci na sve starne svijeta, nabrajajuci svoja priznanja koje mu je "svijet" davao dok je Republici Srpskoj trebala Selimova kooperativnost na ucvrscenju Daytona, dok jos nisu bili usvojeni zakoni kojima se Republici Srpskoj daju atributi drzavnosti, kao sto je npr. Izborni zakon po kojem Republika srpska postala posebna izborna jedinica, tj. dobila taj najvazniji atribut drzavnosti dok je Selim Beslagic bio na vlasti.

Ako tada Selimu Beslagicu nije previse smatalo sto cetnici postaju legalna vlast na pola Bosne i Hercegovine, prirodno je da sada trpi posljedice te svoje kratkovidosti.

Tragicno je da su se branitelji Bosne i Herecegovine nasli u situaciji da bivaju progonjeni za ratne zlocine i to od strane pravih ratnih zlocinaca koji sada uzivaju plodove Alijinih, Harisovih, ali i Beslagicevih daytonskih pregovora sa cetnicima. Medjutim, mi svi, zajedno sa njima, sada ispastamo zbog njihovog tadasnjeg nemarnog, da ne kazem izdajnckog odnosa, prema nasoj drzavi Republici BiH.

Kada su Srebrenicani vapili za pomoc, evo kako su njihovi vapaji primljeni od strane nasih tadasnjih civilnih i vojnih vlasti, u kojima su bili i Beslagic i Muminovic, da ovaj put ne spominjemo glavne krivce, prave izdajnike Izetbegovica i Silajdzica. Slijedi svjedocenje tadasnjeg borca "Shobe" objavljeno na web stranici Sarajevo-x.

"...kada je Srebrenica padala niko se nije previse sekirao. Ja sam u to vrijeme bio na liniji na Treskavici i culi smo sta se desava. Nismo mogli vjerovati da necemo nista poduzeti, i da ce narod da bude pobijen, a da nasa jedinica nece ni metka opaliti. Bilo je takvo zatisje na liniji da si mogao gljive brat pola metra od cetnickog rova. Sad me je stid i sram sto nesto samoinicijativno nisam poduzeo bez obzira sto sam bio dio organizovane vojne formacije.

Rasima Delica i kompletan tadasnji vrh armije treba na sud zbog ne poduzimanja nikakvih aktivnosti u svrhu otezavanja neprijateljskih aktivnosti oko Srebrenice. Mnogo njihovh jedinica ne bi bilo u stanju da uopste dodju na podrucje Srebrenice i ucestvuju u genocidu.

Jedan dobar dio krivice za desavanja u Srebrenici pada na nasa ledja i zbog toga treba da nas je SRAMOTA. Za cetnike me nije briga, oni ce uvijek biti takvi kakvi su, ali nas kukavicluk je najgora stvar zbog kojih treba da imamo nocne more..."

Kraj citata

I danas se Tuzla, Sarajevo, Mostar, Zenica, Bihac, Cazin, Kladusa itd. itd. brane u Srebrenici, a i danas Bosnjaci na vlasti, od Malkica i Ahmetovica do Tihica, Silajdzica i Lagumdjije podmecu klipove casnim pojedincima iz naroda koji se pokusavaju nositi sa cetnicima. O dva takva pojedinca pisemo u prilozima 2. i 3. koji slijede kasnije u ovom "Glasniku".

1.4. KAKO UKINUTI RS

Zbog svih gornjih problema, Bosancima i Hercegovcima (tj. gradjanima BiH kojima je stalo do drzave BiH, bili oni etnicki Hrvati, Srbi ili Bosnjaci) je postalo jasno da sa daytonskim "ustavom" i sa Republikom Srpskom o vratu nema napretka Bosne i Hercegovine, te se pitaju: "Kako ukinuti RS?"

Nazalost, ne postoji carobni stapic, neka odluka kojom se to moze postici. Vec 12 godina se u institucijama BiH izgradjuje i legalizuje RS, tako da je sada jedino moguce povlaciti poteze koji ce obrnuti taj proces, a ne i ukinuti RS preko noci, jednim potezom.

Evo nekih mogucnosti koje jos imamo:

1. Zajedno sa Evropom trebamo insistirati na provodjenu reforme policije "sa tri evropska principa" kojom bi se prakticno ukinula policija RS. Nazalost, umjesto toga Silajdzic trazi samo neznatnu promjenu imena policije RS, otezavajuci posao Evropi.

2. Podrzati poslanike Skupstine opstine Srebrenica da donesu pravosnaznu odluku o izuzimanju Srebrenice iz jurisdikcije RS. Umjesto toga Tihic, Silajdzic, Komsic i Lagumdjija sprecavaju donosenje pravosnazne odluke, te varaju Srebrenicane obracajuci se "svijetu", a "svijet" nam ne moze pomoci bez te pravosnazne prvostepene odluke.

3. Ne pristati na popis stanovnistva dok god postoji RS, jer je to jos jedan papir drzavnosti koji treba Republici Srpskoj. Sad je jos uvijek na snazi u Ujedinjenim nacijama popis iz 1991. po kojem su Bosnjaci vecina u Podrinju, Hrvati u Posavini itd. Time je oslabljena pregovaracka pozicija RS u pregovorima za novi ustav. Pristankom na popis bi samo dali nove papire drzavnosti Republici Srspkoj i time bi ojacali njihovu pregovaracku poziciju u pregovorima za promjenu Ustava.

4. Ne treba nikada pristati ni na kakvu novu legalizaciju bilo koje institucije RS, tj. ne smiju se vise prihvatati zakoni kojima se stvaraju "zajednicke", a ne jedinstvene institucije, kao sto je to ucinjeno sa Vojskom. Na primejr, stvaranje zajedicke policije umjesto jedintsvene, bi samo bila legalizacija policije RS, koja bi se onda mogla legalno razdruziti kada RS odluci da se razdruzi od BiH.

Ima tu jos poteza koji bi zadali teske udarce Republci Srpskoj i pokrenuli proces njenog ukidanja. Jedan takav potez bi bio da Silajdzic povuce svoj potpis sa daytonskog sporazuma, kao sto je povukao Sacirbegovic, i da trazi povratak privremeno suspendovanog Ustava Republike BiH. To su od Silajdzica trazili BH patrioti u USA u vise navrata prilikom njegovih posjeta, ali se on samo oglusivao o te zahtjeva, dok je bestidno nastavljao traziti neko apstraktono ukidanje RS od nekog apstraktnog svijeta, propustajuci konkretne prilike da to i ucini povlaceti svoj potpis na Dayton. Silajdzic nije stavio taj potpis u Daytonu tek tako, on stoji iza njega, to je njegovo zivotno djelo, jer on je znao sta znaci i kuda vodi taj potpis i on ga nikada nece povuci, nego ce ga zivotom braniti.

Buduci da su na celu BiH sada iskljucivo izdajnici, sve ovo gore nabrojano je samo spisak zelja u ovom trenutku. Jedino sto zaista patrioti BiH mogu sada raditi je da kontrolisu svoje predstavnike na svim nivoima vlasti u BiH da bi tako zasutavili dalji proces legalizacije RS. Nada je da ce se nekada u vlasti BiH probiti predstavnici one tihe patriotske vecine koji su za cjelovitu BiH, i kojih ima u svim strankama, koji bi otjerali malobrojnije, ali veoma dobro organizovane izdajnike i poceli proces ukidanja RS.

2. GOSPODJU FATU ORLOVIĆ NE MOGU KUPITI NI ČETNICI NI BRATUNAČKI IZDAJNICI

Fata Orlović odbila je milion americkih dolara koji su joj ponudjeni iz odredenih krugova u Republici Srpskoj da bi odustala od zahtjeva za izmještanje pravoslavne crkve izgradene u njenoj avliji u Konjevic-Polju kod Bratunca.

Ovu informaciju u jucerašnjem telefonskom razgovoru potvrdila je i sama Fata Orlovic, dodajuci da joj je novac za otkup zemljišta na kojem je crkva izgradjena nudjen u više navrata. Posljednja nemoralna ponuda iz manjeg bh. entiteta stigla je prije nekoliko dana. U akciju ubjedjivanja nane Fate ukljuceni su i neki bratunacki Bošnjaci poznati po tome što vrlo prisno saradjuju sa vlastima RS.

"Prije nekoliko godina nudili su mi pola miliona. Neki dan su došli sa ponudom od milion dolara. Porucila sam im da me nikakve pare na ovom dunjaluku ne zanimaju. Kažu mi: "Bolje ti je uzmi pare, jer ce crkva biti premještena samo prekoputa". Rekla sam im da mene ne interesuje gdje ce oni crkvu postaviti, mogu i nasred asfalta, ali da ja hocu da je maknu sa moje zemlje. Mene ne mogu kupiti", kaže Fata odlucno.

Indikativno je što je posljednja ponuda za otkup zemljišta na kojem je crkva stigla nakon što su visoki politicki i vjerski dužnosnici RS i SPC najavili da ce ovaj objekt biti premješten na drugu lokaciju.

Kao što je poznato, ovu namjeru u Banjoj Luci su prije skoro dva mjeseca obznanili premijer RS Milorad Dodik i vladika zvornicko-tuzlanski Vasilije Kacavenda. Od tada se, medutim, ništa nije dogadalo. Zbog toga su u Bratuncu skloni tumacenju da je novcana ponuda od milion dolara posljednji pokušaj svjetovnih, a narocito vjerskih vlasti u RS da po svaku cijenu crkvu zadrže u Konjevic - Polju. U slucaju Fate Orlovic ta cijena, ocigledno, ne postoji. Od trenutka kada su Dodik i Kacavenda javno najavili izmještanje crkve, Fatu Orlovic, kako tvrdi, niko nije zvanicno obavijestio o takvim namjerama.

"Mene niko nije ni zvao, nit´ mi je ko dolazio. I tada sam rekla, a i sad kažem da im ne vjerujem dok ne pocnu skidati cigle sa crkve. Ne vjerujem ni Dodiku, a pogotovo ne vjerujem Kacavendi, koji je i naredio da se crkva izgradi", kaže Fata.

Preneseno iz Avaza od 17. Jula 2007.

3. ZASTAVE REPUBLIKE BiH U POTOČARIMA TRN U OKU REPUBLIKE SRPSKE

Udruzenje gradjana "Majke Srebrenice i Podrinja" na jedanaestu godisnjicu genocida u Srebrenici 12. jula 2006., na svojoj privatnoj parceli, neposredno uz mezarje, postavilo je jarbol i istaklo zastavu Republike BiH, a neposredno nakon toga postavilo je jos cetiri jarbola sa zastavama Republike BiH. Opsta haranga na Udruzenje je krenula nakon desetak mjeseci, sa izricitim zahtjevom da se uklone zastave Republike Bosne i Hercegovine ili, kako predstavnici oficijelne vlasti kazu "ratne zastave Armije BiH".

Kao glavna meta napada nasao se Ibran Mustafic kao Predsjenik Upravnog odbora Udruzenja Majke Srebrenice i Podrinja i kao i vodja projekta za izgradnju "Spomenika istine o agresiji i genocidu - Srebrenica 95". Postavljene zastave su sastavni dio toga projekta.

Poslije formiranja Inicijativnog odbora za poseban status Srebrenice, prije nego sto je istekao krajnji rok za donosenje Odluke Skupstine opstine Srebrenica, krenula je opsta haranga na pojedine clanove Inicijativnog odbora, ukljucujuci i Mustafica, da bi se opstruirala Odluka SO Srebrenica.

Nakon sto je od strane komunalne policije naredjeno skidanje "ljiljana", tj zastava Republike BiH, a nakon decidnog odbijanja Ibrana Mustafica da to uradi, protiv njega je pokrenuta prekrsajna prijava. Odmah poslije toga, Drago Kalabic i Miroslav Mikes, visoki funkcioneri SNSD-a, zatrazili su da se protiv Ibrana Mustafica pod hitno pokrene krivicna prijava i hapsenje, ako se isti pojavi na teritoriji RS-a.

Na posljednjoj press konferenciji SDS-a na kojoj se novinarima obratio Mladen Bosic, inace aktuelni predsjednik SDS-a, jedna od glavnih tacaka press konferencije ponovo su bile, kako to oni kazu "ratne zastave Armije BiH" u Potocarima.

Predjednik SDS-a je zbog zastava u Potocarima zatrazio hitnu ostavku ministra MUP-a RS Stanislava Cadje, koji, kako rece Bosic "nije uspio da sacuva kontinuitet i teritorijalni integritet Republike Srpske jer se na teritoriji Republike Srpske vijore zastave Republike BiH".

Ibran Mustafic sigurno nece doziviti nikakvo priznanje od nasih vlasti. Medjutim, veliko prizanje je Ibran nedavno dobio od svojih Srebrenicanki. Slucajno sam se nasao sa Ibranom u autu kada su ga nazvale zene iz Srebrenice da ga obavijeste da milicija zahtijeva skidanje zastava i da ga pitaju sta da rade da to sprijece. Ono sto je znacajno u toj cinjenici je da su to bile zene iz neke druge, a ne iz njegove organizacije Srebrenicanki. Dakle, zene iz svih organizacija Srebrenicanki prepoznaju sta je njihov istinski interes, a to je borba za Srebrenicu izvan RS. Tu njihovu borbu sada simbolisu zastave Republike BiH koje se vihore u Potocarima.

Koji ce naredni koraci opste harange protiv zastava Republike BiH u Potocarima i srebrenickih pojedinaca biti, ostaje da se vidi u narednom periodu, ali sta god da bude, izdajnicima i cetncima ce biti sve teze da provode svoje namjere protiv naroda Srebrenice.

Dr. Muhamed Borogovac

 

 

JEDNOM IZDANI, VIŠE PUTA UBIJENI ( 2007.)

(London, 8. juli, 2007)
  

Svake godine, uz godišnjicu največeg genocida u Evropi poslije Drugog svjestkog rata, Republikabih.net objavi ovaj članak, koji do danas ni za dlaku nije izgubio na aktuelnosti, niti će ikada izgubiti. Čak šta više ove godine veleizdajnici iz vrha SDA otvoreno ruši sve napore preživjelih Srebreničana da implemenitiraju presudu Internacionalnog Suda Pravde, koji je presudio da su institucije tzv. RS počinile genocid.

Nažalost svjedoci smo istine da ni genocid ni nastavak genocida, koji se upravo odvija, nije moguć bez veleizdajnika, koji se lažno predstavljaju kao Bošnjaci i koje podržava isto takva bagra srbobalija, prostačina, seljačina i kriminalca, koji ih svaki puta dovode na vlast. 

Esad Jaganjac, dipl.ing.
  

        

JEDNOM IZDANI, VIŠE PUTA UBIJENI (2005.)

(London, 8. juli, 2005, Piše: Esad JAGANJAC) 

Čitajući pažljivo “Srebrenica Report”, koji je Genearlni Sekretar UN pripremio 1998. god. kao obrazlozenje za rezoluciju 53/55, jasno se može zaključiti da je Srebrenica bila označena kao jedna od “sigurnosnih zona”, pod zastitom UN-a. Takav stav je formalizovan od strane UN-a rezolucijom 819 (1993), koja je nastala kao rezultat inicijative predstavnika nesvrstanih zemlja Pakistana i Venecuele. Prethodno, članice nesvrstanih zemalja su zahtjevale da se Republici BiH skine embargo na oružje, kako bi se istoj omogučilo pravo na samoodbranu. Podršku tom zahtjevu dali su predstavnici Amerike, Venecuele, Pakistana, Maroka i Djibutija, dok su protiv glasali predstavnici Brazila, Kine, Francuske, Madjarske, Japana, Novog Zelanda, Ruske Fedreacije, Španije i Velike Britanije.

Koncept takozvane sigurnosne zone je bio zamišljen kao ograničena regija, pod zaštitom UN-a, u kojoj nebi bile dozvoljene nikakve vojne operacije. Kao uslov za to zahtjevalo se da “zaraćene strane” izraze političku volju da neće poduzimati nikakve vojne operacije u okviru sigurnosne zone, da će biti omogućen prolaz konvoja za humanitarnu pomoć, da će poštivati autoritet UN-a i da će zona biti demilitarizovana, odnosno snage Armije BiH u toj zoni razoružane. Koncept je takodjer podrazumjevao da će UN snage za održavanje mira biti dovoljno jake da zaustave bilo kakavu akciju na okupaciji “sigurnosne zone” i spriječiti takav pokušaj.

Dalji razvoj dogadjaja, sve do pada Srebrenice 11. jula 1995 pokazao je da je čitav koncept bila jedna velika laž. Jedino sto se djelomično ispoštovalo u tome bilo je razoružanje Armije BiH u opkoljenoj Srebrenici. Kasnije, parafrazirajuci dogadjaje oko pada Srebrenice, general Atif Dudaković je rekao da je jedina “sigurnosna zona” u RBiH, ona pod kontrolom Armije BiH.

Glavni egzekutori ove laži bile su članice država, koje su i glasale protiv skidanja embrga na oružje RBiH, a glavne osobe, koje su na terenu provodile njihovu politiku su bili:

-Specijalni predstavnik Generalnog Sekretara UN-a za bivsu Jugoslaviju i Šef misije (SRSG): Yasushi Akashi (Japan) Januar 1994-Oktobar 1995

-Vojni komandant snaga UN-a u bivšoj Jugoslaviji: General Bernard Janvier (Francuska) Mart 1995-Januar 1996.

Praktično, Savjet Bezbjednosti tadašnjeg UN-a je bio glavni saučesnik u genocide nad gradjanima Srebrenice (i širom RBiH), aktivno učestvujući u razoružanju jedinica Armije BiH u opkoljenoj Srebrenici, te uvodjenjem embargo na oružje članici UN-a, Republici BiH, koja je bila podvrgnuta agresiji od strane susjednih drzava, oduzimajući joj tako pravo na samoodbranu.

Da bi se spasili od odgovornosti članice Savjeta Sigurnosti donose odluka da “ubiju” zrtvu i glavnog svjedoka-Republiku BiH, koja bi ih mogla jednog dana prozvati, ako preživi. Tako nastaje Dejtonski “sporazum”, Dejtonski “ustav” I Dejtonski proces u kojemu sama žrtva agresije susjednih država, svojim glasanjem u Parlamentu Dejtonske BiH, sama ukida Republiku BiH i legalizira Dejtonski ustav, odnosno njegovu tvorevinu tzv. Republiku srpsku.

Zbog toga imamo cijelu plejadu tzv. “Bošnjackih” lidera vjernih “Dejtonu” i smrtnih neprijatelja Republike BiH. Oni odradjuju posao, koji ni agresor ni velikosrpski lobi u Savjetu Sigurnosti UN-a nisu mogli odraditi - Ubijaju Republiku BiH u Parlamentu Dejtonske BiH. Za taj prljavi posao oni dobijaju tapšanje po ramenu, nagrade UNESKO-a, novčanu naknadu u vidu astronomskih plata i drugih beneficija. Mada je ustav Republike BiH samo suspendovan, dok ga žrtva agresije sama ne ukine i mada postoji legalan naćin da se isti vrati u funkciju legalnim putem, putem Internacionalnog Suda Pravde (ICJ), to “Bošnjacki” lideri kriju od naroda svim sredstvima.

Zato nas ne treba iznenaditi što Lagumdžija rusi Izborni zakon Republike BiH i uspostavlja diplomatske odnose sa SRJ, u doba dok je manje više isti establisment, koji je počinio genocid u Srebrenici bio na vlasti, što Adnan Terzić poručuje u Strazburu da “niko normalan u BiH ne pomišlja na promjenu Dejtonskog ustava (ukidanja gonocidom stvorene RS)” i sto Tihic, mimo volje Udruzenja majki Srebrenice I Podrinja upucuje poziv Borisu Tadicu da posjeti Potocare.

Ne treba nas iznenaditi ni kada Reisu-l-ulema Cerić trazi od Bošnjaka u Bosni i Hercegovini da oproste zločin genocida u Srebrenici. Po njemu "u Srebrenici brat ubi brata" i još k’tome zločin u Srebrenici su izvršili "neki vojnici koji izgubiše vojničko dostojanstvo". Video koji je prije nekoliko sedmica pokazan sirom svijeta jasno pokazuje da je zločin u Srebrenici izvšila regularna armija SRJ, a ne neki individualci, koji su izgubili vojničko dostojanstvo. Iza toga se krije pokušaj da se falsifikuje karakter agresije na RBiH, da se kaže svijetu ( u ime žrtava genocide) da zločin u Srebrenici nije napravila armija susjedne države, nego da je to bio gradjanski (vjerski) rat, a sve sa jasnim ciljem očuvanja genocidom stvorene Republike Srpske. S toga se i žrtve genocide u Srebrenici tokom sahrane ne umotavaju u državnu zastavu drzave koju su branili golim tijelima, kako je to svugdje u svijetu običaj, već u vjerske zastave IZ BiH sa porukom: “Ovo je bio vjerski, gradjanski rat a ne agresija susajedne države na gradjane Republike BiH”.

Zemlja Bosna je već više vijekova puna apsurda, a najveći od svih je da njome vladaju njeni najveći neprijatelji. Izuzetak je mozda doba drzavotvornog pokreta Husein Kapetana Gradsčevića i donekle period od ZAVNOBIH-a do 1990, kada fašisti I klero-nacionalisti dolaze na vlast. Historija se nažalost ponavlja na najbrutalniji naćin svaki puta. Drzavotvorni pokret Huseina Kapetana Gradaščevića ugušili su srboblije (Alija Rizvanbegović I Smail Aga Čengić), vjerni Turskoj porti, a Republiku BiH, formiranu odlukama ZAVNOBIH-a, kao rezultat antifašitičke borbe svih njenih naroda, praktično ukinuše srbobalije vjerne srbijanskom režimu i velikosrpskom lobiju medjunarodne zajednice, te fašisti okupljeni oko velikosrpskog i velikohrvtaskog projekta..

S toga blisko je pameti predloziti Udruženju majki Srebrenice i Podrinja, da obave dženazu I komemoraciju svojih najmilijih sami, dostojanstveno i sa dignitetom. Skoro svim ostalima, naročito političarima iz SDA, SDP i SBiH bi trebali zabraniti pristup, jer oni ne dolaze da iskažu saosjećanje, već iz drugih razloga, koji bi se mogli iskazati jednom rečenicom: “ubiti žrtve genocida još jednom, drugim sredstvima”.

 
    

PREDSJEDNIK UDRUŽENJA GRAĐANA - ŽENE SREBRENICE,  HAJRA ĆATIĆ 

Intervju vodila Predsjednica S.S.V.D.S.: Sadija Ombašić, Pariz 17. mart, 2007

Budite uz nas i reagujte čim to bude potrebno, podržite nas, to bi trebala biti dužnost svakog građanina RBIH.

Hajra Ćatić

Gospođo Ćatić, 12. marta bio je važan sastanak Inicijativnog odbora za iseljavanje iz Srebrenice i predstavnika vlasti dejtonske BIH. Da li je vaša organizacija bila pozvana na taj sastanak?

H.Ć: Mi i ostala udruženja nisu ni tražila da prisustvuju. Na sastanku Inicijativnog odbora načelnik SO Srebrenica, Abdurahman Malkić je sviju obavijestio koga je sve pozvao.

Je li na sastanku pročitana Deklaracija, koju je Boyle pravno uredio na zahtjev povratnika iz Srebrenice i u kojoj se navodi zahtjev da u Srebrenici jedino važi ustavno-uredjenje Republike BiH ?

H.Ć:  Ne, razlog tome je što niko nije insistirao da se čita ista. Ova inicijativa je pokrenuta od strane svih udruženja i Bošnjačkih političkih stanki.

Sta su bili stvarni zaključci tog sastanka?

H.Ć: Obzirom da nije nijedno udruženje prisustvovalo sastanku političara i Inicijativnog odbora, ne bih mogla ništa reći o tome.

Sta je slijedeći korak?

H.Ć:  Inicijativa bi trebala da ide na SO Srebrenica. Mi nećemo odustati od ovoga i idemo do kraja sve dok se naši zahtjevi ne ispune, a to je: da Srebrenica dobije poseban status, slično Distriktu Brčko, da bude u sastavu RBiH - znači ni u Federacaija ni u RS, da koristimo zakone i propise RBiH. Pošto distrikt Brčko donosi sam svoje zakone mi tražimo da koristimo zakone na nivou Republike BIH. Ovu inicijativu vodi predsjednik Inicijativnog odbora, Ćamil Duraković, čovjek koji je završio pravo u Americi i povratnik u Srebrenicu.

Da li mi iz dijaspore možemo nešto pomoći i kako podržati vašu inicijativu?

H.Ć: Budite uz nas i reagujte čim to bude potrebno, podržite nas, to bi trebala biti dužnost svakog građanina Republike BIH.

Da li stiže ikakva materijalna pomoć?

H.Ć: U Srebrenicu RS ni jednu marku još nije ulozila, kao ni naša vlada, koja je malo učinila. Većinom su pomogli strani donatori, uglavnom na obnovi kuća.

Gospođo Ćatić najljepše se zahvaljujemo na ovom intervju. Želimo vam uspjeh u radu i končan uspjeh ove inicijative.

H.Ć.: Hvala i vama na lijepim željama.

 

 

     

TILAMAN ZÜLCH: ŠTA GOD SUD ODLUČIO, BILA JE AGRESIJA I BIO JE GENOCID

Intervju Orbus tim:  Ibrahim Halilović, Bedrudin Gušić, Göttingen, 23. februar, 2007.

Šta god Sud odlučio u ponedjeljak, neoborive činjenice koje ostaju su: vladajući režim Srbije i Crne Gore u ratno vrijeme je organizirao agresiju na svoga miroljubivog susjeda državu Bosnu i Hercegovinu. To je bio genocid, to je bila agresija i masovan zločin, masovno protjerivanje, masovno silovanje, smišljeno bombardiranje gradova tepisima bombi, a specijalno glavnog grada RBiH Sarajeva, to je bila deportacija mnogobrojnih ljudi u koncetracione logore, a  žena u logore za silovanje.

Tilaman Zülch

Društvo za ugrožene narode iz Göttingena u Njemačkoj organizira miran prosvjed u Haagu u ponedjeljak 26. februara, ispred Međunarodnog suda pravde povodom najavljenog objavljivanja presude u sporu vođenom po Tužbi RBiH protiv SRJ za agresiju i genocid.

Pred najavljeni protest u Haagu, stupili smo u kontakt sa organizatorom g. Tilmnom Zülch-om, (Cilhom) predsjednikom Društva za ugrožene narode iz Göttingena i zamolili ga da nam odgovori na nekoliko pitanja.

Pitanje: Kakva je namjena toga protesta u Haagu na dan izricanja presude imajući u vidu da on ne može imati nikakv utjecaj na odluku Međunarodnog suda pravde?

Zülch: Šta god Sud odlučio u ponedjeljak, neoborive činjenice koje ostaju su: vladajući režim Srbije i Crne Gore u ratno vrijeme je organizirao agresiju na svoga miroljubivog susjeda državu Bosnu i Hercegovinu. To je bio genocid, to je bila agresija i masovan zločin, masovno protjerivanje, masovno silovanje, smišljeno bombardiranje gradova tepisima bombi, a specijalno glavnog grada RBiH Sarajeva, to je bila deportacija mnogobrojnih ljudi u koncetracione logore, a  žena u logore za silovanje. To je bilo izgladnjivanje dijela populacije i onemogućavanje dotura neophdne humanitarne pomoći. Naša poruka u Haagu će biti baš da je to što je nabrojano moralo biti dosta za Europu i svijet koji od svega toga nisu spasili Bošnjake, pravi europski narod muslimanske vjere i sve one Srbe, Hrvate, Jevreje, Rome i Bosance, koji su patili s njima u srcu Europe.

Pitanje: Ko će uzeti učešća u tom mirnom protestu?

Zülch: Žrtve i izbjeglice iz Srebrenice, Sarajeva, Berlina, Göttingena, Holandije i Belgije. “Air-Bosna” će besplatno prebaciti Srebreničanke iz Sarajeva u Bonn kako bi ucetvovale u prosvjedu.

Pitanje: Moglo se pročitati u bosanskim novinama kako je gospođa Fadila Memiševic ovih dana oštro kritizirala bosanske političare (Bošnjake) zbog njihovog indolentnog promatranja dogadjaja oko zakulisnih igara prije izricanja presude i ne činjenja išta na lobiranju oko ovog spora kod moćnih europskih i svjetskih političara. Kakva je uloga gospođe Memišević u tim protestima u ponedjeljak? Hoće li ona ostati u Sarajevu, koje je također pravo mjesto za protest, ili će i ona u Haag?

Zülch: Ako je Fadila Memišević kritizirala neke  bosanske političare zbog izdaje incijative na Sudu, gospođa Memišević je, koliko ja znam - u pravu. Ona je vodila kampanju za Bosnu tako što je dokumentirala ratne zločine za respektabilni Centar za istraživanje ratnih zločina u Zenici i ona je od 1992. godine sa Društvom za ugrožene narode. Gospođa Memišević je nagrađana švicarskom Nagradom za ljudska prava. Od 1993. godine međunarodni mediji publiciraju njena istrazivanja ratnih zločina. Ona će biti u Haagu, na pravom mjestu za aktiviste koji se  bore za ljudska prava. Šta god Sud odlučio, mi ćemo biti ispred njegovih vrata i podsjetiti međunarodnu javnost na genocid u Bosni.

Pitanje: Mislim da je prava adresa za na koju treba uputiti proteste Sulejman Tihić koji je privatizirao tu Tužbu. Tihić je bio jedina osoba koja je mogla odlučivati o sudbini Tužbe i spora, njezine sadržine, koja  je mogla preko advokata zahtijevati od Suda, nakon što SRJ bude proglasena krivom, da Sud vrati ustvano-pravni poredak u BiH na stanje prije agresije i genocida i da ukine RS, te izda nalog za naplatu ratne stete. Tihic je jedini odlučivao ko može biti u našem advokatskom timu. Tihić je poduzeo sve da Tužbu RBiH učini bezvrijednom. Tihić nije htio vratiti u naš advokatski tim profesora Francisa A. Boylea bojeći se da profesor Boyle ne dobije taj spor. Tihić je odlučio da ta ogoljena Tuzba sadrži samo zahtjev Sudu da presudi za genocid, ali je izbjegao zahtjeve za ukidanje RS i naplatu stete. Kakav je Vaš komentar?

Zülch: Dopustite mi da kao stranac, poznavalac Sarajeva i Bosne i Hercegvione jos od 1958., dakle kao neko, ko sve do danas ne moze razumjeti da se to krvoprolice moglo dogoditi Bošnjacima i onima koji su bili s njima i ko ne može razumjeti da Europa, uključujući i Njemačku, nakon holokausta i nakon poratnih vremena poslije II svjetskog rata - mogla stajati po strani i ne učiniti išta da se to zaustavi, kao takav neko, da ne zelim kritizirati bosanske političare. Radije bih spomenuo neke ljude koji su se generalno borili protiv tih odvratnih političara. Medju ostalima, ja se divim i poštujem Mirka Pejanovića, Stjepana Kljujića, Jovan Divjaka, Hamdiju Turajlića, Mirka Lazovića, Irfana Ljubijankića. Neki od njih ne bi potpisali Daytonski sporazum i oni bi kao osobe koje su se zalagale za multi-etničku i multi-religijsku Bosnu i Hercegovinu vjerovatno bile mnogo uspješnije u tom pravcu da su ostali na vlasti.

Šta god Sud odlučio u ponedjeljak, neoborive činjenice koje ostaju su: vladajući režim Srbije i Crne Gore u ratno vrijeme je organizirao agresiju na svoga miroljubivog susjeda državu Bosnu i Hercegovinu. To je bio genocid, to je bila agresija i masovan zločin, masovno protjerivanje, masovno silovanje, smišljeno bombardiranje gradova tepisima bombi, a specijalno glavnog grada RBiH Sarajeva, to je bila deportacija mnogobrojnih ljudi u koncetracione logore, a  žena u logore za silovanje. To je bilo izgladnjivanje dijela populacije i onemogućavanje dotura neophdne humanitarne pomoći. Naša poruka u Haagu će biti baš da je to što je nabrojano moralo biti dosta za Europu i svijet koji od svega toga nisu spasili Bošnjake, pravi eurpski narod muslimanske vjere i sve one Srbe, Hrvate, Jevreje, Rome i Bosance, koji su patili s njima u srcu Europe.

Ako je Fadila Memišević kritizirala neke bosanske političare zbog izdaje incijative na Sudu, gospođa Memišević je, koliko ja znam - u pravu...

Dopustite mi da kao stranac, poznavalac Sarajeva i Bosne i Hercegvione jos od 1958, ... ne zelim kritizirati bosanske političare. Radije bih spomenuo neke ljude koji su se generalno borili protiv tih odvratnih političara. Medju ostalima, ja se divim i poštujem Mirka Pejanovića, Stjepana Kljujića, Jovan Divjaka, Hamdiju Turajlića, Mirka Lazovića, Irfana Ljubijankića. Neki od njih ne bi potpisali Daytonski sporazum i oni bi kao osobe koje su se zalagale za multi-etničku i multi-religijsku Bosnu i Hercegovinu vjerovatno bile mnogo uspješnije u tom pravcu da su ostali na vlasti.

***

Petanest godina neumornog rada na istarživanju i dokumentiranju ratnih zlocina i genocida u Bosni: Nema akcije Društva za ugrožene narode u kojoj nije uzela učešća i dala svoj orgromni doprinos. Ono što bošnjačkim političarima nije ni na kraj pameti da kažu o srpskoj agresiji i genocidu, Fadila Memišević govori bez dlake na jeziku. Fadila Memišević je  ovih dana uputila oštre kritike na adresu ignoranata Tužbe - bosanskih (bošnjačkih) nazovi političara, uz Reisa, koji se isključivo brinu o tome kako da Srbija i Crna Gora iz ovog spora izađu bez ikakvih pravnih posljedica, da se očuva RS,  a da žrtve agrsije i genocida nastave plaćati sve njihove račune. Nejma dvojbe da će sud presuditi u korist žrtava, a svoj doprinos očuvanju Tužbe i takvoj presudi dala je  svojom naučnom argumentacijom i humanističkom borbom za žrtve i RBiH  dala je nesebično Fadila Memišević.    

Fadila Memišević

: 

 
          

POZIV SVIM PRIJATELJIMA BOSNE I HERECEGOVINE

bosansko-hercegovačkim klubovima u Evropi, islamskim zajednicama i pojedincima za učesće u akciji Društva za ugrožene narode

      

INTERNACIONALNO DRUŠTVO ZA UGROŽENE NARODE
   

26. febrauara 2007. u Den Hagu/Holandija
   

         

Podržite nasu akciju u Den Hagu povodom Odluke Suda pravde u Den Hagu  o tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore zbog genocida i agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995! 

   

   

Mirna demonstracija Drustva za ugrozene narode-internacional ispred zgrade Medjunarodnog Suda pravde (IGH) u Den Hagu 27.02.2006. godine u 9, 00 sati

      

Mjesto: Den Hag, ispred zgrade Medjunarodnog suda pravde

(International Court of Justice, Peace Palace, Carnegieplein 2)

Datum: ponedjeljak,  26.02.2007.god. u 8.30 sati

Mirna demonstracija Drustva za ugrozene narode-internacional ispred zgrade Medjunarodnog Suda pravde (IGH) u Den Hagu 26.02.2007 godine u 8. 30 sati

Postovane dame i gospodo,

Dragi prijatelji,

 

26. februara 2007. godine Medjunarodni sud Pravde u Den Haagu donijece presudu o tuzbi Bosne i Hercegovine (nakon jednogodisnje rasprave i saslusanja eksperata i svjedoka ) u procesu protiv Srbije i Crne Gore zbog genocide i agresije na Bosnu i Hercegovinu u vremenu 1992-1995. Srpski rezim odgovoran je za koncentracione i zatocenicke logore; za smrt oko 30 000 zatocenika u logorima Omarska, Manjaca, Keraterm, Trnopolje, Luka Brcko, Susica, Foca ; za logore u kojima su vrsena silovanja i za 20 000 silovanih zena; za etnicko ciscenje i protjerivanje oko 2,2 miliona Bosanaca, koji su se iselili na cetiri kontinenta; za blokadu, izgladnjivanje i granatiranje civila (takodjer i cetverogodisnju blokadu i granatiranje bivsih zasticenih zona UN-a); za smrt preko 11 000 civila Sarajeva, od toga 1500 djece; za masakre i masovne egzekucije u mnogobrojnim opcinama sjeverne, zapadne i istocne Bosne (Posavina, podrucje opcine Prijedor, te Podrinje); za ubistvo preko 8 000 mladica i odraslih muskaraca u Srebrenici; za zatrpavanje ubijenih zrtava u zaposjednutim podrucjima u masovne grobnice, bez oznake njihova identiteta; za plansko razaranje stotina sela i gradskih cetvrti, totalno razaranje materijalne islamske, te velikim dijelom i krscanske kulture; za razaranje oko 1186 dzamija i oko 500 katolickih crkava itd.

Drustvo za ugrozene narode planira 26. februara 2007. organizirati mirnu

demonstraciju na kojoj ce, izmedju ostalih, ucestvovati zene Srebrenice,

prezivjeli logorasi i zrtve silovanja, te clanovi familija ubijenih iz svih dijelova Bosne i Hercegovine u kojima je pocinjen genocid.

Akcijom zelimo podsjetiti svjetsku javnost  na 200 000 zrtava (90 % Bosnjaci) cetverogodisnjeg genocide i agresije na Bosnu i Hercegovinu koja je zapoceta i koordinirana od strane srpskog rezima Slobodana Milosevica.

Izmedju ostalog podsjeticemo javnost i na dosad poznatih 8 373 zrtava srebrenickog masakra, koji se smatra najvecim u Evropi  od Drugog svjetskog rata naovamo, te na aktualnu situaciju prezivjelih. Zene, majke, sestre i kceri ubijenih Srebrenicana traze i danas svoje najmilije. Do danas je ekshumirano oko 6 800 zrtava, te identificirano i pokopano u Potocarima njih oko 2442.

Od Medjunarodnoga Suda pravde ocekujemo da kazni rezim odgovoran za bosanske zrtve i za razaranje Bosne i Hercegovine.

Demonstranti ce, izmedju ostalog, nositi transparent dug 60 m, na kojemu su  ispisana 8106  imena ubijenih Srebrenicana (do danas poznati broj 8 373), transparente s imenima poznatih masovnih grobnica, koncentracionih logora i logora u kojima su vrsena silovanja.

O drugim detaljima organizacije Skupa bicete obavijesteni naknadno. 

Molimo sve zainteresirane za ovaj Skup da nam se jave sto prije.

Takodjer molimo i sve one koji nam mogu pomoci oko organizacije ove medjunarodne akcije da nam se jave.

Nadamo se pozitivnoj reakciji na nase pismo.

Drustvo za ugrozene narode potrudice se organizirati dva autobusa iz Berlina. U slucaju interesovanja za put, molimo Vas da nam se javite na telefon: 0551 499 06 -16, ili 0551 499 06 22, nas fax: 0551 58 028, E-mail: bosnien@gfbv.de

U slucaju interesovanja iz drugih dijelova Njemacke, stojimo Vam rado na raspolaganju na gore navedenoj adresi. Pozeljno bi bilo da se nasem pozivu odazove sto vise ljudi. Hvala unaprijed! 

Srdacni pozdravi svima

Vaš

Tilman Zülch                                                                             Jasna Čausević

Predsjednik Drustva za ugrozene narode-internacional        Referat za jugoistocnu Evropu

P.S U organizaciji nase Sekcije iz Bosne i Hercegovine ocekujemo i ucesnike iz Sarajeva

Citanje Presude je javno. Svi zainteresirani za ulazak u Salu moraju se prijaviti putem formulara koji se moze naci na homepage stranici Suda  (ICJ): www.icj-cij.org . Takodjer je moguce ispunjen formular poslati putem faksa na adresu Suda/Information Department fax: 0031 70 302 23 38 (sa slijedecim podacima: ime i prezime, funkcija, ime organizacije/drzave). Prijave se salju najkasnije do 20. februara 2007. Svi zainteresirani koji budu i sluzbeno registrirani dobice potvrdu o prisustvu, te informaciju o mjestu preuzimanja bedzeva ili ulaznica na licu mjesta.

Molimo da se ponesu osobni dokumenti zbog registracije.  Vrijeme ulaska u Salu je najkasnije do 9.30 sati.

 

Privremeni podaci za potencijalne ucesnike iz Berlina:

Polazak iz Berlina  am 25.02.2007

Preko Göttingena

Dolazak u Den Haag: 26.02.2007 oko 7.00 sati ujutro

rajanje demonstracije: 26.02.2007  do ca. 15,00/16,00 sati

Odlazak za Göttingen/Berlin: 26.02.2007: