REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA  

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH  br. 550

31. maj, 2008.

 http://republic-bosnia-herzegovina.com/ 

1.  ODLAZAK OHR-a ZNAČI KRAJ PRELAZNOG PERIODA - DAYTONSKE BiH.  ŠTA SLIJEDI?
 
Piše: Dr. Muhamed Borogovac

		U posljednje vrijeme, naročito poslije legalizacije policije RS, sve se češće govori o mogućem skorom odlasku OHR-a iz BiH.  To je prilika da sumiramo šta se zaista događa sa Bosnom i Hercegovinom.

1.1 DAYTONSKI USTAV JE SAMO PRELAZNO STANJE
 
Velika većina Bošnjaka nikada nije shvatila suštinu Daytona.  A suština je da je sa Daytonom počelo jedno PRELAZNO stanje, koje će u istoriji ostati vjerovatno zabilježeno kao posljednja bosanska država - "Daytonska BiH".
 
Budući da niko u svijetu, tj. nikoja institucija niti država nije nadležna da nekoj drugoj državi, u ovom slučaju Bosni i Hercegovini, kroji Ustav ili mijenja granice, a kada se svijet tokom pregovora uvjerio da i "Bosanci žele da podijele BiH", u Daytonu je urađeno slijedeće:
 
Posrednici (Holbrooke, tj. "Amerikanci") predlažu sporazum kojim se definišu pravila usvajanja BH zakona u prelaznom periodu, tj. u Daytonskoj BiH.  Dakle, institucije daytonske BiH su kreirane da budu mjesto na kojem će bivše "zaraćene strane" odlučivati o budućnosti Bosne i Hercegovine.  Uvijek imajmo na umu da su Bošnjaci pristali na to, umjesto da insistiraju na internacionalnom pravu u cilju zaštite države, žrtve agresije.  Da se niko ne bi mogao žaliti kako mu je nešto nametnuto, uvedeno je pravo veta u odlučivanju u daytonskoj BiH, tj. pravo da, ako želi, svaki narod može zaustaviti svaki zakon ako smatra da je tim zakonom ugrožen nacionalni interes dotičnog naroda.
 
1.2  DAYTONSKA BiH JE NASLIJEDILA GRAĐANSKE ZAKONE REPUBLIKE BiH
 
U daytonskoj BiH se počelo na jedini mogući način, tj. od prethodnog pravnog stanja, od postojećih zakona Republike BiH.  Ti zakoni su odgovarali građanima Bosne i Hercegovine, ali nisu odgovarali Miloševićevom i Tuđmanovom velikodržavnom projektu i njihovim izvođačima u BiH.  Ovdje nisam posebno spomenuo Izetbegovića jer je on u suštini jedan od izvođača Miloševićevog velikodržavnog projekta, mada se deklarativno zalagao za cjelovitu BiH jer je znao da Bošnjaci upravo to žele čuti.  Da bi se usvojio bilo koji zakon Daytonske BiH, trebalo je prvo ukinuti dotični zakon Republike BiH.  Sjetimo se kako je parlament daytonske BiH bio aktivan za vrijeme Silajdžić-Lagumdžijine alijanse dok su masovno donošeni "zakoni o prestanku važenja zakona Republike BiH".  Sjetimo se npr. da je u tom periodu ukinut i Izborni zakon Republike BiH po kojem je cijela teritorija Republike BiH bila jedna izborna jedinca, te je usvojen trajni daytonski izborni zakon po kojem je RS posebna izborna jedinica.  Dakle, tada su Silajdžić i Lagumdžija uveli entitetsko glasanje.

Bošnjački delegati u skupštini daytonske BiH su mogli svaki daytonski zakon zaustaviti proglašavajući da je ugrožen bošnjački nacionalni interes, što i jest uvijek bio slučaj, jer su daytonski zakoni uvodili entitetsku podjelu države, dok su ukidali građanske zakone Republike BiH, što je direktan udarac na opstanak Bošnjaka koji nemaju rezervne domovine.

1.3  I SA DAYTONOM SMO MOGLI SAČUVATI DRŽAVU
 
Daytonski PRELAZNI period je mogao završiti na jedan od dva načina:
 
Prvi ishod bi bio da su Bošnjački poslanici odbijali da usvajaju zakone kojima se ukidaju građanski zakoni Republike BiH.  Tada bi po principu quo ante ostajali na snazi građanski zakoni Republike BiH.  Tada bi Republika srpska bila samo prazna ljuštura bez ikakvog sadržaja, kako Dodik jednom reče.  U tom slučaju bi RS vremenom postala mrtvo slovo na papiru, i na kraju bi bilo konstatovano da Dayton nije uspio i na stolu bi još uvijek bio (privremeno suspendovani) Ustav Republike BiH.
 
Na žalost, PRELAZNI daytonski period se završava na sasvim drugi način.  Bošnjaci su davali saglasnost za sve zakone kojima je razbijana država, te je sada proces doveden gotovo do kraja, legalizavana je podjela države.  Planirano je bilo da OHR odlazi iz BiH kada stanje bude legalizovano, ovako ili onako.
 
Posljednja šansa da spasimo državu od podjele nam se ukazala kada je Evropa pokazala interes da napravi jedinstvenu policiju, ali su Silajdžić i Tihić odlučno stali uz Dodika i sačuvali policiju RS, čime su Evropi jasno dali do znanja da ni danas, kao ni za vrijeme Alije, bošnjački predstavnici ne žele jedinstvenu BiH i nude da RS ide u Evropu kao nezavisna država.
 
Što se tiče Evrope i svijeta, njihov jedini interes je da se oni nisu ogriješili o internacionalne pravne norme, da su oni ravnopravno svima dali šansu, i da je to sada završeno, legalizovano onako kako su sami Bosanci htjeli.  To što je genocidom stvorena srpske država zapadno od Drine, nije njihov problem, jer Bošnjaci su sami odlučili da pregovaraju o Ustavu Republike BiH, da svojim potpisima osnuju RS i da kasnije dobrovoljno, u miru, kroz skupštinsku proceduru daju saglasnost da se uvedu zakoni podjele države BiH, zanemarujući čak i presudu za genocid.

1.4  RASPAD BOSNE I HERCEGOVINE JE POSTAO GOTOVO NEIZBJEŽAN
 
Dakle, proces je završen porazno po nas, RS je gotovo do kraja legalizovana ukidanjem zakona jedinstvene Republike BiH i usvajanjem zakona podjele u petnaestogodišnjem prelaznom procesu i niko joj neće moći osporiti da proglasi samostalnost, po istim principima po kojima ni Bosni i Hercegovini niko, npr. ni Rusija, nije mogao osporiti nezavisnost koja joj je pripadala po ustavu Republike BiH, a za kojega su se izborili naši heroji Hamdija Pozderac, Branko Mikulić, Dr. Fuad Muhić, Bogić Bogićević i drugi.

Budući da Federacija BiH nije država, ono što ostane od BiH će ponovo biti izloženo apetitima susjeda i malo po malo će doći do realizacije Karadžićevog proročanstva da će nestati bošnjački narod, možda još "ne" biološki, ali vjerovatno "da" kao politički faktor.  Kada vidimo šta je sve Alija od tada uradio na uništenju Bosne i Hercegovine, i kada slušamo kako je Alija tada reagovao na tu Karadžićevu izjavu, to nam sada liči na reakciju političara profesionalca koji nastoji zataškati štetu nanesenu preranim Karadžićevim brbljanjem koje je moglo pokvariti plan.  Ovih dana Dodik kaže da će se raspasti BiH, a današnji izdajnici nam prodaju selamet na riječima dok ništa ne čine da pokvare Dodikove namjere, isto kao što je i Alija na riječima pobio Karadžića, a djelima mu pomogao da dođemo u ovu bezizlaznu situaciju.
 
1.5  ONI SU RAK KOJI NAS IZNUTRA UNIŠTAVA
 
A kako je došlo do toga da je nestala država koju je svijet priznao i koja je slomila oba agresora na bojom polju, ali su joj obje pobjede ukradene izdajom.
 
Pa, ukratko Bosna i Hercegovina nestaje jer je tokom Jugoslavije veliki broj "Muslimana" asimiliran u srpstvo.  Muslimanski Srbi su taj naš kancer koji će nam doći glave.  Oni su deset puta odaniji srpstvu nego rođeni pravoslavni Srbi.  Njih svugdje ima, od poslanika skupštine, preko radio i TV novinara, do demagoga na raznim internet forumima.   Oni to ne rade za pare.  Možda poneko iz partijske discipline i poslušnosti prema Bakiru Izetbegoviću ili Harisu Silajdžiću izvršava izdajničke zadatke, ali većinom oni to rade iz čistog srpskog patriotizma.  Oni brane Aliju Izetbegovića jer su isti kao Alija, koji bez problema sebe i svoju kćerku dovede četnicima u ruke i svojim i njenim životom spasi Kukanjca i njegove opkoljene četnike iz Sarajeva.

Znamo jednog od njih kojemu su četnici višestruko silovali ženu dok je on ratovao za njih protiv Petog korpusa, a kada četnici napadoše Kosovo, on viče: ”Šta hoće oni Šiptari, to sve treba pobiti.”  Znamo jednoga kojemu su četnici ubili brata, a on ih brani i kaže da ga ubiše “greškom”.  Oni su ta rak rana bošnjačka i bosanska.  Nećemo ovaj put o Mustafi Ceriću, Sulejmanu Tihiću, Harisu Silajdžiću, Zlatku Lagumdžiji, Bakiru Izetbegoviću i mnogobrojnim ostalim političarima i novinarima o čijim zaslugama za srpstvo smo u više navrata pisali.

Jedina organizovana snaga među "Bošnjacima" je bila i ostala UDBA, koja je crpila ogromnu snagu iz ovih fanatičnih muslimanskih Srba koji kontrolišu sve tri “bošnjačke” stranke SDA, SBiH, SDP i koji od međunarodno priznate države BiH napraviše Republiku Srpsku i neko nedefinisano geografsko područje, Federaciju, gdje će se belaj nastaviti do konačnog kraja, do potpunog nestanka Bošnjaka kao političkog faktora.


2.  DEFINITIVNI KRAJ SREBRENICE ZA BOŠNJAKE
 
Piše: Ibran Mustafić

		Kada su raspisani prvi izbori za Srebrenicu nakon agresije i genocida, na nagovor mojih prijatelja sam bukvalno natjeran da se prijavim kao nezavisni kandidat.  Prihvatio sam taj nagovor i po nekim nezvaničnim izvorima, tada sam dobio oko 3.000 glasova, ali kako sam bio nezavisni kandidat, od tolikog broja glasova, samo sam ja mogao postati članom opštinskog parlamenta, na uštrb drugih "bošnjačkih" stranaka.  Tada je na scenu stupila izdajnička klika i OSCE na čelu sa Berijem i dogovorno je prevlast ostvarila bošnjačka strana.   Iskreno, jedan od osnovnih motiva mog izlaska na izbore bio je taj da prve postratne izbore izgubi "bošnjačka" strana, jer nikad nigdje nije zabilježeno u povijesti da nakon rata može pobijediti jedan narod koji je doslovno uništen u genocidu.  Proglašenje pobjede od strane OSCE-a u Srebrenici, bila je automatska negacija genocida.

Isti ti koji su "pobijedili", nastavili su na provođenju izdajničkog projekta Izetbegovića, tako što neće dozvoliti da se u Potočare i Srebrenicu vrate ni kosti mrtvih.
 
Upornom našom borbom došlo je do Odluke o izgradnji Memorijalnog centra i mezarja u Potočarima, ali izdajnička klika nije ni dalje mirovala.  Strategija nestanka Srebrenice od strane naše izdajničke klike je bila: uništiti i posrbiti grad Srebrenicu, ugušiti Potočare i Skelane, kao najvitalnije dijelove opštine Srebrenica.
 
Tako su vremenom Srbi već ovladali gradom.  Potočari, kao prijeratna najjača bošnjačka mjesna zajednica sa 100% Bošnjaka od ukupno 4.250 stanovnika, su doslovno ignorisani, a Skelani, iako prije rata mjesna zajednica sa dvotrećinskom većinom bošnjačkog stanovništva, počela je da funkcioniše de facto kao srpska opština.

Dok se Bošnjacima bacala prašina u oči kako su tobože Bošnjaci na izborima pobijedili, njemačka "humanitarna" organizacija je, uz saglasnost opštinske vlasti, od sredstava holandske vlade izgradila dva srpska naselja na ulazu u mjesnu zajednicu Potočare na lokalitetu poznatijem kao Žuti Most.  Napominjem, ni jedna odluka o ovom planu nije mogla biti donesena bez saglasnosti načelnika i opštinskog vijeća.

Svi projekti koji su išli preko kancelarije UNHCR-a u Srebrenici, a koji su bili glavna logistika za srpske "biznismene" koji su direktno umiješani u genocid, išli su uz saglasnost bošnjačkih predstavnika u Srebrenici.
 
Nakon pokretanja inicijative za proglašenje Srebrenice distriktom BiH, umjesto da opštinsko vijeće donese tu legalnu i legitimnu odluku, opštinsko vijeće donosi odluku o ustupanju centralnog zemljišta u Skelanima za izgradnju stanova Srbima koji prije rata nisu ni bili stanovnici Srebrenice.
 
Dok se bošnjačkom narodu baca prašina u oči o mogućnosti izlaska na lokalne izbore za Srebrenicu iako nisu prijavljeni, kako je knjiga Ibrana Mustafića PLANIRANI HAOS štetna za Bošnjake (istina, za izdajnike jako štetna), za to vrijeme opštinsko vijeće u Srebrenici koje je u sastavu 17:10 u korist "Bošnjaka", donosi ODLUKU o izgradnji u srcu Potočara stambenog kompleksa za smještaj kolektivnih centara nastanjenih "izbjeglim" Srbima.  Da još bude gore, kako ni opština ni Srbi nikad nisu u srcu Potočara imali ni busen zemlje, a cijela industrijska zona u Potočarima izgrađena na nacionaliziranoj bošnjačkoj zemlji, posljednja ODLUKA koja je donesena za izgradnju, odnosi se na imanje Asima Begovića kojemu je zemlju opština 80-tih doslovno otela.

Dok se još centar Potočara nalazi u ruševinama, za to vrijeme "bošnjačka vlast" u Srebrenici nastoji svim silama posrbiti Potočare u kojim nikad nije živjelo niti jedno srpsko uho.

Izdajničkoj kliki u Sarajevu samo je stalo da "njihovi Bošnjaci" u Srebrenici pobijede, jer su sigurniji u njihov završetak projekta posrbljivanja opštine Srebrenica, pogotovo Potočara, nego što bi to i Srbima pošlo za rukom.
 
Ako ova ODLUKA ostane na snazi, to je definitivni KRAJ za Potočare, arteriju cijele opštine Srebrenica, a to je ujedno definitivni kraj Srebrenice, jer poslije toga ide kompletan plan disolucije cijele opštine.
 
Donošenje amandmana na postojeći izborni zakon samo jednokratno za Srebrenicu, definitivni je KRAJ Srebrenice.
 
Ja sam 2000. godine svu svoju energiju potrošio u kampanji za bojkotovanje izbora za Srebrenicu (zbog toga smijenjen od strane Sefera Halilovića sa mjesta potpredsjednika BPS-Sefer Halilović).  Došlo je vrijeme, ponovo nakon 8 godina, da je bošnjačkom narodu jedini izlaz bojkot izbora.

Narod koji izlazi na izbore u zločinačkom genocidnom ustavnom uređenju po zločinačkim i genocidnim izbornim zakonima, nije ništa bolje ni zaslužio.  Srebrenica ako sada ne uvidi prevaru, definitivno nestaje.

 
 
3.  ZAR OPET VERBALNI DELIKT?!
 
Sarajevo, 29. maj, 2008. -- Početkom maja mjeseca se odvijala intenzivna kampanja Svetlane Broz, Titove unuke, uz potporu Lagumdžijinog SDP-a, da se u dejtonskom parlamentu BiH izglasa neki zakon o zabrani fašističkih organizacija, simbola, govora, pisanja.  Zakon nije izglasan.
 
Ustvari, inicijatori su htjeli iz komunističkih katakombi na svijetlo dana vaskrsnuti notorni zakon o ¨verbalnom deliktu¨!  Treba to objasniti, da ne bude zabune … jer oni na zabune računaju.
 
Naveli su reference iz Drugog svjetskog rata, da bi taj rat ¨osuvremenili¨, pa ga zatim ¨uklopili¨ u novi zakon, koji bi uveo kaznu za ¨verbalni delikt¨.
 
Hrvati su trebali biti ¨upozoreni¨ da se ne bave ¨ustašlucima¨.  Trebala im se je opet natovariti naprtnjača ustaštva. Anahroni, irelevantni pokret Ustaša iz Drugog svjetskog rata, nema veze sa stanjem u BiH, iako su se, istini za volju, tokom agresije javljali poneki "folklorni elementi", dok je suština HVO-a bila 180 stepeni suprotna.  Jer HVO-vci su zločinci, koji su za razliku od ustaša, četnički saveznici u kovanju zavjere kako da se pola Bosne dade četnicima, uključujući i Posavinu.
 
Bošnjacima su namjerili napakovati ¨Handžar diviziju¨, jedan anahronizam, jedinicu iz drugog svjetskog rata sastavljenu od nazor mobilisanih Bošnjaka.  Istinski problem Bošnjaka nisu fosili iz drugog svjetskog rata, nego današnji tzv. bošnjački lideri, inače školovani obavještajci UDBE i KOS-a; a njih možemo jedino optužiti za jatački odnos sa četnicima, što sa SS divizijom, dakako, nema nikakve veze.  Bizarna je bila optužba predstavnika SDP-a u TV emisiji, kada je prisutnom Bakiru Izetbegoviću u lice spočitao ¨da je hvalio Handžar diviziju¨.  Bakir Izetbegović, koji je lično priznao Adilu Zulfikarpašiću da radi za UDBU, na taj način Bošnjacima pakuje fašizam, dok se Srbi, koji su imali i još uvijek gaje masovne fašističke i genocidne organizacije, prebacuju na pobjedničku antifašističku "savezničku" stranu.

I još jedna o Bošnjacima.  Znamo da hodže u hudbama prije džuma namaza podrže muslimane Palestine u njihovoj herojskoj borbi protiv Izraela, a i sve muslimane svijeta u borbi protiv cionizma, koji protiv muslimana već desetljećima ratuje na sve strane -- od ogromne medijske crne propagande do zasipanja kasetnim bombama.  Ali, kako cionisti svaki anti-cionizam automatski preimenuju u anti-semitizam, kojeg zatim izjednače sa fašizmom, eto ti hodžama hapšenja, ispitivanja, prijetnji, tamnovanja!
 
Srbima se tobože namjeravao spočitati grijeh četništva, ali, kojega li paradoksa, četnici bi bili samo ¨Ravnogorski četnički pokret¨ i možda još neka marginalna organizacija -- dok bi četnici SDS-a, Srpska radikalna stranka, njihova moderna ¨socijaldemokratska¨ fasada SNSD, dakle oni pravi opasni fašisti koji počiniše genocid, bili tim zakonom amnestirani -- jer se upravo od tih četničkih stranaka tražilo da protiv četništva donesu zakon, a da same pri tome ne budu proglašene četničkim.
 
Tito bi se u grobu prevrtao da vidi svoju Svetlanu, kako traži od četnika da sami sebe zakonom amnestiraju.
 
S. R. i M. B.

 

4.  LJILJANI U BEOGRADU
 
Želio bih samo da se ovim putem zahvalim HEROJU koji je dva puta prošle hefte razvio zastavu sa ljiljanima u sred Beograda.  Prvi put u polufinalu pjesme Eurovizije u utorak cijela Europa je mogla vidjeti Ljiljane više puta u bliskome kadru, i drugi put u finalu u subotu.  U subotu je bilo zamjetno da su kamere izbjegavale Ljiljane, ali smo ih ipak vidjeli u publici, mada više ne u bliskom kadru kao u utorak.  Znači da su postali svjesni promašaja koji se desio u utorak.

Inače i pored srbijanske euforije o uspjehu u organizovanju "Eurovizije", mi ostali bivši "jugovići" smo se zgražali nad dozom nacionalizma koji su oni prikazali cijeloj Evropi.  Da nabrojim samo neke detalje:
 
1.  Njihova pjesma na vjerskoj osnovi sa refrenom "probudi me na Vidovdan" – neukusno.
 
2.  Voditelji: Ovo je srpski običaj, mi se ljubimo uvek tri puta. Cmok, Cmok, Cmok. (Trebali su još i dodati i pokazujemo tri prsta kad kada provociramo ostale nacije u bivšoj "Jugi")

3.  U čekanju na prebrojavanje glasova druge zemlje domaćice uobičavaju pokazati neku umjetnost na visokoj razini. U Beogradu je to bio bivši Sarajlija Goran Bregović sa pjesmom "JURIŠ". Tekst pjesme : "Kalašnjikov! bang, bang, bang."  Bez komentara....
 
4.  Dvojica prijatelja na poslu (Nijemac i Šveđanin) me pitaju šta je bio cilj dovođenja Vlade Divca i srpskih tenisera u program?  I kakve to veze ima sa Eurovizijom?  Nisam znao da odgovorim na ova pitanja.  Pokušajte razmisliti sami, u takmičenju koje sami organizujete; hvaliti se - mi smo najbolji u ovome i ovome i ovome....

Pozdrav.
N. N.

 

5.  DEJTONSKI NOGOMET

Autor: Sven Rustempašić

		Sarajevo, 26. maj, 2008. -- Nogometna reprezentacija države koja po Dejtonu ne postoji, nije ništa drugo do kilavi surogat, izrugivanje onome što bi reprezentacija doista trebala biti.  Nogometni savez BiH je udruženje kojem klubovi iz općina u Federaciji BiH i Republici srpskoj, delegiraju članove upravnog odbora.  Kako velikosrpski, velikohrvatski, a i "bošnjački" stranački interesi rade protiv funkcionalne, cjelovite države Bosne i Hercegovine – sasvim je jasno da rade i protiv njene sportske ¨slike i prilike¨, njene nogometne reprezentacije.  Kakva dejtonska BiH -- takva i njena reprezentacija! Kako to da se navijači godinama bune protiv saboterskog upravnog odbora -- a na utakmicama mašu dejtonskom zastavom BiH (¨odron kamenja na putu¨), kada upravo dejtonski ustroj BiH, kojega ta zastava predstavlja, osigurava kilav, nefunkcionalan, saboterski Nogometni savez, upravni odbor i reprezentaciju BiH?!

Navijači i svi oni koji žele uspješnu BiH u raznim domenima, pa i u internacionalnom nogometu, moraju se buniti protiv onih koji ovakvu BiH prave, a koja nezaobilazno dovodi do saboterske profilacije Nogometnog saveza BiH, protiv kojega sada organiziraju proteste i na ulicama Sarajeva. Kao i mnogo puta do sada, napada se posljedica, a ne uzrok.
 
Navijači trebaju znati da će se najbolje osvetiti bandi protiv koje protestvuju ako na utakmice i Reprezentacije i svih timova počnu nositi zastave sa Ljiljanima.  Bošnjaci će biti državotvoran narod kada i među našim navijačima bude kritična masa patriotske pameti koja će se manifestovati u mahanju zastavom Republike BiH pod kojom su najbolji sinovi Republike BiH davali živote za slobodu, a ne da mašu sa zastavom koja simboliše dejtonsku izdaju.

 
 
6.  BORBA PROTIV TERORIZMA ILI RAT PROTIV MUSLIMANA
 
Hudba Nezima Halilovića Muderisa
Džamija na Alipašinom Polju
 
(Prvi dio hudbe koji govori o puštanju nevino optuženih Bošnjaka)
 
Braćo i sestre u islamu!  Danas 25. džumade-l-ula 1429. h., što odgovara 30. maju, 2008. godine, hutbu sam naslovio sa „Borba protiv terorizma ili rat protiv muslimana“.

Za pomenutu temu sam se opredijelio u vremenu opće islamofobije, koja je zahvatila i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, koju su Bošnjaci, drugi muslimani i rijetki pojedinci iz druga dva naroda nesebično branili i oslobađali.  U svijetu je već duže vrijeme na sceni uistinu otvoreni rat protiv muslimana i u tom ratu se ne biraju metode i ne štede sredstva u cilju ostvarenja "viših ciljeva".
 
Neposredan povod za hutbu je slučaj četvorice Bošnjaka, muslimana: Rijada Rustempašića, Muhameda Mece, Abdulaha Handžića i Edisa Velića, koji su polovicom marta uhapšeni pod sumnjom da su kao organizirana grupa pripremali izvršenje terorističkih napada na katoličke crkve, EUFOR-ove LOT timove, Elektroprivredu BiH, Oružane snage BiH i jedinice OS BiH koje se pripremaju za odlazak u Afganistan.  Prije hapšenja pomenuta braća nisu bili u kontaktu i veoma rijetko su se viđali, tako da nema govora o bilo kakvoj "organiziranoj grupi".
 
Mediji u BiH; elektronski i printani su marta ove godine kao udarnu vijest navodili njihovo spektakularno hapšenje, koje je izvela Specijalna jedinica MUP-a Federacije BiH, koja je uz velike snage uspjela "bez gubitaka" uhapsiti pripadnike navodne terorističke skupine.  Jednog optuženog sa lisicama na rukama je zbog očekivanog otpora vodilo šest specijalaca. Mediji su se nakon toga u narednih nekoliko dana utrkivali, ko će iznijeti novu "činjenicu" i time se staviti u službu "boraca za pravnu državu" i "boraca protiv terorizma".
 
Prilikom hapšenja su im montirani dokazi tipa: kliješta iz alata i žica sa ograde su materijal za spravljanje naprava za "terorističke akte", obični dvogled je specijalno sredstvo osmatranja, elektronski mehanizmi za klizna vrata su naprave za planirane terorističke akcije, lovačka karta kao mapa za terorističke akcije, mirisovi kao tečnost za spravljanje eksploziva i vojnička uniforma koju je koristio jedan od osumnjičenih prilikom obavljanja fizičkih poslova na građevini je predstavljena kao odjeća teroriste.

Pomenutoj četvorki je onemogućeno: uvid u spisak advokata po službenoj dužnosti i odabir odgovarajućeg advokata, u istražnom postupku im je uskraćivana hrana i onemogućeno im je komuniciranje sa OHR-om, Evropskom policijom i novinarima.  Zet jednog od optuženih je puštan na slobodu, jer je na pitanje da li klanja odgovorio negativno, a na pitanje da li pije odgovorio potvrdno, a nuđeno mu je da potpiše da je podmetnuti snajper pronađen kod jednog od optuženih.
 
Vrhunac svega je bila psovka Boga, od strane inspektora Federalnog MUP-a, što je najteža uvreda za svakog muslimana, a posebno za braću koji su svoje živote posvetili vjerovanju u Allaha i praktikovanju islama.

Tužilaštvo BiH je polovinom ovog mjeseca dalo šturo saopćenje u kojem stoji da je pomenuta četvorka puštana na slobodu, jer je utvrđeno da se ne radi o terorističkoj skupini.
 
Mediji su ovoga puta, za razliku od slučaja njihova hapšenja, bili potpuno pasivni i nisu se udostojili da objave makar šturu informaciju Tužilaštva BiH.  O ovom slučaju je objavljen tekst u novom broju magazina Saff.

Optuženi su bez posla i izdržavaju svoje supruge i djecu, obavljajući teške fizičke poslove kao građevinski radnici, ali su eto bili optuženi kao teroristi, dok pripadnici Ravnogorskog pokreta slobodno defiluju širom BiH, dok neki zločinci nose policijske uniforme i zavode red u BiH, dok neki zločinci kao diplomate Bosne i Hercegovine širom svijeta predstavljaju našu zemlju...
 
Mediji su kao i svaki put do sada odigrali svoju prljaviju ulogu i sa velikim žarom su osuli po ovoj četvorici mladih ljudi, a javnost je bila zadovoljna jer su osujećeni "teroristički akti".  Federalni MUP i Tužilaštvo su krupnim slovima upisali još jedan podvig u borbi protiv muslimana...
 
I nakon tako dobro izrežirane akcije, Bošnjaci su bili ponosni na svoje institucije i napokon su odahnuli, jer je BiH od toga dana bila mnogo sigurnija i bliža Evropskim integracijama...
 
Čak su i neki vjernici zaboravili na islamsku obavezu provjere informacija, prije nego ih prihvate kao takve.  Zaboravili su na u 6. ajet Sure El-Hudždurat, gdje Allah, dž.š., kaže:
 
"O vjernici, ako vam neki razvratnik donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju skupini ljudi zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ (Suretu El-Hudžurat: 6)
 
Braćo i sestre, imajmo na umu citirani ajet i nikada bez prethodne provjere ne prihvatajmo bilo koju vijest, a posebno od medija koji su se stavili u službu otvorene borbe protiv muslimana i koji za šaku dolara, EURA ili Maraka pišu notorne laži, a laž može naškoditi ne samo pojedincu, već cijelome narodu.


 
7.  ZAHVALIMO SILAJDŽIĆU I TIHIĆU

		U julu prošle godine visoki predstavnik Miroslav Lajčak suspendovao je grupu policajaca iz Republike Srpske koji su osumnjičeni da su učestvovali u genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. godine.  Od tada, po Lajčakovoj naredbi, Tužilaštvo BiH vodi istragu protiv njih.   Sada, nakon što je i definitivno jasno da ostaje policija RS, centri javne bezbjednosti u kojima su radili suspendovani policajci odlučili su da samovoljno ponište odluku visokog predstavnika i vrate ih na posao.

Prvi je to uradio Centar javne bezbjednosti Bijeljina koji je vratio na posao policajca Nenada Andrića. Sada je policija RS legalna i izvan dometa OHR-a.  Visoki predstavnik još nije reagovao ni na koji način na odluku bijeljinske policije....


 
8.  KAČAVENDA U TUZLI, A CRKVA JOŠ UVIJEK NA DIVIĆU
 
Da Hare Ljigavi i Suljica Posrbica ništa za narod bošnjački ne rade (ukrali su povjerenje i glasove i iznevjerili narod) govori i činjenica da crkva sa Divića koja je izgrađena na mjestu srušene džamije, još nije pomaknuta iako ima pravosnažna odluka za izmještanje iste, iako su Bošnjaci, uključujući i opštinu Tuzla četnicima platili izmještanje. (To ne bi nikad uradili ljudi koji imaju dostojanstva?! četnici bi trebali sami nadoknađivati štetu koju su počinili.)

Opstruira Kačavenda Vasilije premještanje crkve, zločinac koji je svojevremeno blagoslivljao četničku kamu za klanje Bošnjaka u Bijeljini, i koji sada ima veliku izvrsnu moć.  Kako i ne bi imao kada mu Hare i Suljica legalizovaše pravoslavnu crkvu/državu u BiH, a prije toga i četničku policiju.  Zaboravio je Vasilije Kačavenda da je Selim Bešlagić, tadašnji gradonačelnik Tuzle, o trošku opštine Tuzla popravio dobro oštećenu crkvu usred Tuzle, koju su četnici s Ozrena gađali haubicama kao i svu tuzlansku i podrinjsku mladost, kao npr. na Kapiji kobnog 25. maja, 1995.!
 
Boravio je Vasilije Kačavenda dugo i Bijeljini, a prije toga iz Tuzle pokrao sve ikone i crkvene relikvije i "poneo" ih sa sobom do Bijeljine. Vratio se nedavno u Tuzlu u Vladičanske dvore iz kojih je pobjegao.  Vratio se đavo "svijetla obraza".

Nije ga stid ni svoga srpskog naroda kojega je također zaboravio pa je jedan pop iz Zemuna cijelo vrijeme bio u Tuzli uz Srbe koji su ostali u Tuzli i Bosnu smatrali svojom državom.
 
Sačekajmo malo da vidimo koji je naredni izdajnički korak našeg ljigavog Hareta i Suljice Posrbice.  Jer Bosanci svašta znaju, al' "dešavanje naroda" na ulicama ne znaju.  Da to znaju, i Hare i Suljica i Lagumdžija bi bili s lisicama na rukama otjerani s vlasti i poslani na neki bosanski Goli otok, mjesto koje davno zaslužiše.
 
Ko zna možda i naučimo šta od toga, jer Bosanci se dokazaše kao sposobni da uče u zemljama gdje dođoše i privremeno se skrasiše.  Možda naučimo nešto i od patriotizma i nacionalnog dostojanstva od savremenih državotvornih naroda svijeta.
 
Kuku onda Suljici, Haretu i Zlaji, ni Dodik im pomoći neće!
 
Abdulah M.

 
 
9.  DELOŽIRANI SRBI TRAŽE OBEŠTEĆENJE OD HRVATSKIH POVRATNIKA

Četrdeset i jedan hrvatski povratnik iz Marković Polja i Gorica kod Brčkog uskoro će se naći na optuženičkoj klupi pred Osnovnim sudom u Banjaluci iz razloga nadoknade obeštećenja ratnim i poratnim korisnicima njihove imovine.
 
Tuženi brčanski povratnici su tijekom minulog rata protjerani iz svojih domova koji su potom, sukladno tadašnjem Zakonu o napuštenoj imovini RS-a, dodjeljivani na korištenje izbjeglim Srbima kao trajni smještaj.
 
U podnesenoj tužbi oni traže da se obeštete za «svoj rad, trud i sredstva na adaptaciji i održavanju objekata, poljoprivrednih parcela i raščišćavanje terena.» u ukupnom iznosu 1.568.038,60 KM.
 
Pojedinačna potraživanja deložiranih iz Marković Polja i Gorica kreću se od 18.800 KM pa do 61.800 KM.
 
KOMENTAR JEDNOG BANJALUČANINA: Zavidan broj Banjalučana je također na sudovima već skoro deceniju jer ih slično ovom slučaju tuže za šupu koju su napravili ili trešnju koju su zasadili i zalijevali, samo da se procesi što više otegnu, da ljudima omrznu njihovu imovinu, popiju živce, dovedu do psihološkog i financijskog ruba i natjeraju na odustajanje.  Kakav je to samo Apsurdistan: dodijele im tuđe kuće, uđu, smjeste, sve super, ali ne, oni naprave šupu, betoniraju prilaz i posade jabuku.  Potom dolazi potraživanje neke odštete što ja samo vidim kao znak da su oni vjerovali da je to sad njihovo, a to mi je fuj, jer nije li to gradit svoju sreću na tuđoj nesreći.  To više nema veze sa privremenim smještajem jer, ako je privremeni onda si to znao i kad si ulagao u to - ne praviš li se sad malo lud.
…
Ono šta se ja pitam je ako ti ljudi imaju pravo na odštetu imaju li ti prognani pravo na kiriju retroaktivno od tih unapreditelja svoje imovine?  Mene više ništa ne čudi, poučen iskustvom na sudovima u Banjaluci, oni mogu šta im je ćeif, dok Dodik i Lajčak u isto vrijeme pričaju o potpunoj realizaciji povratka imovine?!

Što je najtragičnije u svemu, križni putevi ljudi koji pokušavaju na sudovima u RS vratiti svoje, događaju se daleeeeeeeeeeeko od očiju javnosti.  Niko ne zna taj psihološki teror kojem se izlažu pri svakoj raspravi, a većina ne želi i nije u stanju da se žali na nepravilnosti ili tretman, jer kao prvo nemaju kome, kao drugo poučeni iskustvom da su izloženi dobroj volji pravosudnog sistema u RS boje se da bi, ako prigovore na bilo šta mogli naići na neku odmazdu u obliku inata sudije zaduženog za njihov slučaj.  Sve je to tako tužno i deprimirajuće, "na našu sreću" samo za one upletene, javnost to ne uznemirava puno.

Izvor: sarajevo-x

KOMENTAR: Primjetimo da se suđenje odvija u Banja Luci.  To je posljedica izdaje Brčkog od strane Izetbegovića i Bičakčića, kada su poslije povoljne arbitraže po kojoj je Brčko bilo ujedinjeno po formuli da "Brčko nije ni u RS ni u Federaciji", istu odbacili i podržali četnike u zahtjevu da se to preformuliše tako je "Brčko i u RS i u Federaciji", tj. da u suštini ostaje podijeljeno kao što je i bilo prije arbitraže.  Tako su naši izdajnici ostavili granicu u Brčkom po kojoj će se Brčko podijeliti kada se pristupi definitivnoj podjeli BiH.  Oni su time ostavili koridor RS-u i omogućili podjelu BiH u budućnosti.  Vidimo sada da dio Brčkog, bivši koridor, pripada pravosudnom sistemu RS, tj. Brčko je praktično podijeljeno, prema željama naših političara, a suprotno odluci arbitraže.
 
M. B.

 
 
10.  BAKIR HVALI DODIKA KAO ŠTO JE ALIJA HVALIO KRAJIŠNIKA

Bakir Izetbegović hvali Dodika i ujedno pokušava da nas prevari kako tobože Dodik radi u interesu BiH, a retorikom vara Srbe?! Biće ipak da Bakir vara nas.  Uostalom, to su mu i čitaoci Avaza u komentarima poslije članka jasno kazali.

Primjetimo da je netačan stereotip da Avaz kreira javno mnijenje BiH. Vidimo da i Avazovi čitaoci tretiraju Izetbegoviće kao izdajnike i kriminalce, a to nisu mogli naučiti u Avazu.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/aktuelno/izetbegovic-dodik-majstorski-vodi-politiku


 
11.  Ovo treba vidjeti svaki Bosanac i Hercegovac
 
Ovo posebno trebaju vidjeti oni koji nam uporno ponavlja da je Alija dobro uradio što je prekinuo rat.  Jer, Alija nije prekinuo rat, da bi spasio živote, nego da bi spasio četničku RS.
 
http://www.youtube.com/watch?v=M6h7q2RiG3o&feature=related

 
 
12.  IZBORI 2006: DVA RAZLIČITA FORMULARA

Formular PRP-2 ste dobili od Izborne komisije u vašim poštanskim sanducima, ukoliko ste ranije bili registorvani za izbore u BiH i ukoliko Izborna komisija ima vašu tačnu adresu.

Taj formular trebate samo potpisati na naznačenom mjestu i vratiti na adresu Izborne komisije ili faxirati potpisanu stranu formulara zajedno sa fotokopijom važećeg identifikacisjkog dokumenta.  Ne trebate popunjavati podatke na drugoj strani, ukoliko su podatci u gornjem dijelu prve strane tačni (Ime, Adresa, Datum rođenja, Jedinstven Matični Broj Građanina, i Opština).
 
Faxovi Izborne komisije su: ++387-33-251-333 i ++387-33-251-334
 
VAŽNA NAPOMENA: Identifikacijski dokument MORA BITI VAŽEĆI, a može biti ili bosanski (pasoš, lična) ili strani (pasoš, vozačka, "Green Card" itd.).  Ako mislite da ste i vi trebali dobiti u pošti ovaj formular, tj. ako ste ranije bili registrovani za izbore, zovite Izbornu komisiju da javite promjenu adrese i da se informišete zašto niste dobili RPR-2 formular u pošti.
 
Telefoni izborne komisije su: ++387-33-251-331 i ++387-33-251-332

Formular PRP-1 služi za one koji NISU ranije bili registrovani za glasanje. Nalazi se ne linku

http://www.izbori.ba/documents/2008/Obrasci/PRP1Obrazac_za_prijavu_za_glasanje_izvan_BiH-bos.pdf
 
Treba ga otprintati i ispuniti, te zajedno sa fotokopijama traženih dokumenata poslati na gore navedene faxove.  Većina nas ima status Izbjeglog lica, pa zato slijedite ta uputstva sa formulara.  Međutim, mnogi od vas imaju specifičnu situaciju te trebaju pitati na gornje telefone, šta tačno da urade.  Na primjer, ako vam je dijete navršilo 18 godina, onda morate pitati kako da ga registrujete.  Ako lice koje se prvi put registruje ima npr. važeći BiH pasoš ili BiH CIPS-ovu ličnu, onda je to dokaz da je i državljanin, pa je dovoljno poslati samo fotokopiju važećeg BiH pasoša ili lične.  Važno je nekada u budućnosti izvaditi CIPS-ovu ličnu, da bi mali pravo na registraciju za buduće izbore.