REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA  

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH  br. 546

6. maj, 2008.

http://republic-bosnia-herzegovina.com/   

SADRŽAJ:

1. Dodik podržava izmjene Izbornog zakona kada je u pitanju Srebrenica

2. JEDNOKRATNA SLOBODA, KOMPENZACIJA ZA GENOCID?!

3. IZETBEGOVIC NIJE PRVI NEGO JE POSLJEDNJI PREDSJEDNIK I GROBAR REPUBLIKE BiH - prikaz knjige Ibrana Mustafica

4. “PLANIRANI HAOS” – ZASTO CETNICI I IZDAJNICI NE GOVORE O VELIKOJ SLICI?

5. KAKO I GDJE KUPITI KNJIGU "PLANIRANI HAOS"

6. KARDINAL PULJIC, ISTINSKI HUMANISTA I BORAC ZA PRAVDU

7. LAZNO OBECANJE ZVANO ¨NOVI USTAV¨

8. NAJNOVIJI PRIMJER PLANIRANOG HAOSA U DIJASPORI

9. RE: PREDSJEDNICA SVJETSKOG SAVEZA DIJASPORE

1. Dodik podržava izmjene Izbornog zakona kada je u pitanju Srebrenica

Predsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik podržao je održavanje sjednica oba doma Parlamentrane skupštine BiH kako bi se izmjenio Izborni zakon BiH kada je u pitanju glasanje u Srebrenici na predstojecim lokalnim izborima.

Dodik je vecaras, nakon razgovora u Banjoj Luci s visokim predstavnikom i specijalnim predstavnikom EU-a Miroslavom Lajcakom, rekao da bi se na sjednicama oba doma Parlamenta to pitanje reguliralo tako što bi se omogucilo da se registriraju i oni gradjani koji su živjeli po zadnjem popisu u Srebrenici, te da mogu da glasaju na predstojecim izborima bez obzira gdje se sada nalaze.

To bi važilo, dodao je, samo za ove lokalne izbore, a nakon proglašenja izbora u Srebrenici to pravilo bi prestalo i ponovo bi bilo na snazi pravilo regulirano Izbornim zakonom.

"Treba imati osjetljivosti za Srebrenicu koja je u medunarodnoj presudi kvalificirana na nacin kako je kvalificirana", rekao je Dodik obrazlažujuci ovaj stav.

Istaknuo je da time i RS želi da na adekvatan nacin reagira na zahtjeve ljudi koji žive na tom prostoru, te da bi to bio fer nacin rješavanja tog pitanja.

"Zbog toga cemo u Parlamentranoj skupštini BiH omoguciti izglasavanje takvog pravila i to bi važilo samo za opcinu Srebrenica", naglasio je entitetski premijer i dodao da ce se eventulano pitanje promjene Statuta te opcine kasnije razmatrati i da je u redu da, ukoliko je nacelnik opcine iz jednog konstitutivnog naroda, predsjednik skupštine, bude iz drugog.

"Ali sve mjere koje bi mogle da blokiraju rad lokalne zajednice i tako stvore nove probleme u samoj Srebrenici za nas su neprihvaljive", rekao je Dodik.
...

Dodik i Lajcak razgovarali su i o ustavnim promjenama, a entitetski premijer je mišljenja da treba sagledati to pitanje i pristupiti, kako je naveo, nekim funkcionalnim, dok suštinske promjene i novi Ustav mu se ne cine kao realnost u ovom momentu.

Bilo je rijeci i o reguliranju državne imovine i drugim pitanjima navedenim u komunikeu Vijeca za implemetaciju mira u BiH.

Objavljeno 04.05.2008. u 19:40
FENA


2. JEDNOKRATNA SLOBODA, KOMPENZACIJA ZA GENOCID?!

Pise: Muhamed Borogovac

3. IZETBEGOVIC NIJE PRVI NEGO JE POSLJEDNJI PREDSJEDNIK I GROBAR REPUBLIKE BiH - prikaz knjige Ibrana Mustafica

Pise: Dr. Muhamed Borogovac

“Optuznica protiv Alije Izetbegovica za veleizdaju Republike BiH” koju je napisao Bosanski kongres 4. maja 1994, dakle 18 mjeseci prije Daytona, bila je rezultat nasih zakljucaka da je Alija Izetbegovic svjesno rusio ustav Republike BiH u cilju stvaranja Republike Srpske na teritoriji BiH. Poptuno nezavisno od nas dosao je do istih zakljucaka i Ibran Mustafic u izolovanoj ratnoj Srebrenici. Bilo da ste se nasli u Tuzli, ili Americi ili Srebrenici, ako ste pazljivo posmatrali dogadjaje, mogli ste primjetiti da neka “nevidljiva ruka”, kako je Sefer Halilovic naziva, rusi svaku razumnu akciju BH patriota i stvara haos medju gradjanima BiH. Danas je defintivno jasno da je ta “nevidljiva ruka” bio upravo Alija Izetbegovic sa udbasima i KOS-ovcima kao izvrsiteljima na terenu. Cilj je bio onemoguciti odbranu Republike BiH i iscrpiti narod da bi na kraju prihvatio planiranu podjelu drzave kao neminovnost i olaksanje.

Autor knjige “Planirani haos” Ibran Mustafic, prijeratni predsjednik Opstine Srebrenica svjedoci o dogadjajima koji su doveli do katastrofe ovog dijela Bosne i Hercegovine i genocida nad narodom Podrinja. Izuzetna snaga knjige lezi u Ibranovoj iskrenosti. On se u toj knjzi potpuno otvorio, i ne stedi ni sebe. Zato se vidi da Ibran govori istinu, a ta istina otkriva mnoge krivce za tragediju Srebrenice, kako one koji su isplanirali haos, tako i one koji su se poslije ukjucili radi nekih svojih licnih dobitaka.

Knjiga je ubitacna za izdajnike i cetnike, te je dozivjela specijalan tretman od njih, isti onakav kakav je dozivjela gore spomenuta optuznica Bosanskog kongresa protiv Alija Izetbegovica.

Da vas podsjetimo, da su se poslije nase optuznice protiv Alije Izetbegovica masovno javili cetnicki mediji sa navodnom podrskom optuznici, ujedno je falcifikujuci. Naime, oni su nas iz Bosanskog kongresa toboze podrzavali jer mi navodno optuzujemo Aliju Izetbegovica zato sto "nece da se dogovori sa Srbima". Kao sto znate mi smo Aliju optuzivali upravo za suprotno, zato sto se dogovarao sa cetncima kako da srusi Usav Republike BiH i tako gazio svoju predsjednicku zakletvu “da ce i zivotom braniti Ustav i granice Republike BiH.”

Isti takav tretman cetnicki medji daju Mustaficu danas, kakav su nama davali tada. Oni ga toboze podrzavaju jer navodno “autor, prvi put iz bošnjackih izvora, govori o organizovanim napadima na srpska sela u Podrinju i stravicnim zlocinima nad Srbima u Srebrenici.” Medjutim, to je totalna laz. Gdje god Mustafic spominje relativno malobrojne zlocine prema Srbima, radi se o dobro poznatim stvarima, zbog kojih su sudjenja vec zavrsena. (Napadi na do zuba naoruzana srpska okolna sela koja su drzala blokadu i izgladnjivanje Srebrenice nisu zlocini nego legitimna odbrana golih zivota.)

Takva “paznja” medija iz RS i udbaskih medija iz Federacija samo govori koliko je cetnicima stalo da Bosnjacima ogade tu knjigu, da je unaprijed otpisemo i da je ne citamo. To samo pokazuje koliko ih je strah od Mustaficeve knjige. Cetnici dobro znaju da kada kude npr. Tihica ili Siljadzica, da ih time cuvaju na vlasti medju Bosnjacima, a kada toboze hvale Mustafica, da mu time skidaju glavu medju Bosnjacima. Samo zato Mustafic ima cast da ga cetnici toboze hvale.

Mustafic se ne trudi da detaljno objasni neke na prvi pogled protivrjecne licnosti iz knjige. Najcesce je na citaocu ostalo da izvede zakljucke ko je ko u tom haosu, ko odluke donosi, a ko vodu nosi.

Jedna od licnosti koja je na prvi pogled protivrjecna je Naser Oric. On je na pocetku knjige patriota i za svaku pohvalu, ali je na kraju ipak on glavni krivac za haos koji je rezultirao tragedijom naroda Srebrenice. Kako toliku promjenu objasniti?

Da bi se to objasnilo treba imati nesto iskustva o ljudskoj prirodi. Evo jednog mog karakteristicnog iskustva starog nakoliko godina.

Jedna osoba iz Sarajeva shvatila da smo mi iz NKR BiH u pravu u vezi sa Alijom, da je zaista on djelitelj Republike BiH, a da je prica kako je svijet natjerao Aliju da dijeli drzavu samo podvala kojom se skriva izdaja. I uskoro ta osoba, inace prof. fakulteta, dodje u priliku da napise clanak za “Oslobodjenje”. Kad tamo u clanku, poptuno suprotno i kontraproduktivno ta osoba kaze kako je Amerika natjerala Aliju da podjeli drzavu. Kada sam tu osobu upitao zasto je to uradila kaze: “Pa ne bi mi drukcije objavili clanak.”. Dakle, prvobitni cilj borbe za istinu je izgubljen i licni projekat, da se objavi clanak u “Oslobodjenju” je postao primarni cilj angazovanja doticne osobe. (Ovdje nije bitno ime konkretne osobe, nego samo da vidimo kako ljudski ego "radi".)

Bezbrojni su slicni primjeri sa BH politicarima, raznim novinarima i clankopiscima, webmasterima, itd. koji su mozda krenuli u projekat sa nekom ispravnom namjerom borbe za domovinu, medjutim taj projektat bi ubrzo postajao sam sebi svrha te nisu imali nikakvih problema da izdaju prvobitni cilj, samo da bi njihov licni projekat procvjetao.

Izgleda da se tako nesto dogodilo Naseru Oricu. Cim je postao “neko” njemu je postala vazna jedino njegova licna promocija i njegova organizacija poslusnika, koja mu sluzi u tom njegovom projektu, a sve drugo mu je postalo nevazno, te bez problema sluzi vlastima iz Sarajeva u zrtvovanju svoga naroda da bi se eliminisala i zadnja prepreka podjeli Bosne i Hercegovine.

Medjutim, nisu Bosnjaci mnogo drukciji od ostalih naroda, npr. od Srba u tom pogledu. Jedina sustinska razlika, koja je dovela do katastrofe Srebrenice, umjesto do oslobodjenja Istocne Bosne je u izdaji na najvisem nivou drzave.

Naime, svaka vlast kojoj je stalo do dobrobiti drzave i naroda nastoji tu licnu ljudsku ambiciju usmjeriti da bude korisna i drzavi. Na primjer, vjerovatno bi se drukcije zavrsila epopeja Srebrenice da je Naser Oric znao da mu licna promocija u Armiji BiH zavisi od toga da li ce uvesti red i zakon na oslobodjenim teritorijama, da li ce uvesti postenu raspodjelu hrane, da li ce uspostaviti koridor sa slobodnom teritorijom Kladnja i Tuzle, umjesto sto je isao u zauzimanje srpskih sela na drugoj strani u cilju kratkorocnog spasavanja od gladi.

Sjetimo se ovdje Juke prazine. Kada je Alija Izetbegovic neskolovanog covjeka Juku proglasio njegovim “generalom” on je time samo proizveo haos na Igmanu i ugorzio dobranu Sarajeva. Jer, kako se moze ocekivati da jedan neobrazovan covjek, Juka Prazina, kojega je licno predsjednik proglasio za generala, prima naredbe od Sefera Halilovica?! Juka bi bio dobar borac, mozda specijalac, legenda odbrane, ali ga je Alija svojom perfidnom intervencijom usmjerio da se mjeri sa Seferom, cime je podrivana komandna hijerarhija u Armiji BiH. Nije li Alija na isti nacin proizvodio haos i kada je Caci rekao da je iskljucvo “njegov Stari grad Sarajevo”?!

Svjedok sam kako je Alija unosio haos u Tuzlu, savjetujuci nas da se sa Srbima dogovorimo kako da podijelimo carsiju. Poslije kada se Tuzla oslobodila “sredio” nam je da se mijenja Ustav Republike BiH, tj. da se reorganizuje regija Sjeveroistocne Bosne, sve u cilju otimanja vlasti od Selima Beslagica. Tako je unosio razdor u narodu i borbu za vlast izmedju stranaka, cime je borba protiv cetnika bila potisnuta u drugi plan. (Interesantno da je isti Alijin izaslanik, Mirsad Ceman iz Tesnja(!?) koji je zato dosao u Tuzlu bio zaduzen kasnije za Srebrenicu kako Mustafic svjedoci.)

To su samo neki primjeri planiranog haosa kojega je KOS unosio u odbrambene snage Bosne i Hercegovine zahvaljujuci svojim agentima Izetbegovicu, Behmenu, Silajdzicu, Cemanu, itd.

Izetbegovicu i Behmenu nije smetao Ibran dok su mislili da ce on, kao i vecina drugih clanova SDA, zamjeniti svoj prvobitni projekat borbe za domovinu sa svojom licnom promocijom i da ce postati timski igrac u razbijanju Bosne i Hercegovine. Medjutim, onoga trenutka kada su vidjeli da se to nece dogoditi, oni ga nastoje po svaku cijenu eliminisati.

Tada, Izetbegovic i Behmen licno proizvode laz da je Mustafic pokrao pare koje je opstina Srebrenica donirala SDA stranci. A istina je da je po Behmenovom uputstvu Ibran je te pare u gotovini uredno predao Amili Omersoftic i Edhemu Bicakcicu. Srecom, Ibran se uspjesno odbranio od te podvale jer je poslanicima Skupstine BiH u okupiranom Sarajevu bilo jasno ko laze, te nisu povjerovali Behmenu na rijc, nego su trazili dalju istragu. Medjutim, ta istraga je bila onemogucena jer su Izetbegovic i Behmen tada bili apsolutni vladari situacije i naravno da nisu htjeli pokretati istargu koja bi njih razotkrila kao smutljivce. Nema nikakve sumnje da bi se Amila Omersoftic i Edhem Bicakcic do sada konfrontirali sa Ibranom da je on slagao da je njima dao pare po Behmenovom nalogu. To sto oni sute najbolji je dokaz da Ibran govori istinu.

Osim toga, sam Alija se odao da znao da je Ibran cist, jer je na kraju promjenio optuzbu, zamjerajuci mu da je “dugo cekao” da preda pare. Ako su ga vec optuzili da nije predao pare, kako su to mogli preinaciti u optuzbu da je "dugo cekao"? Znaci, znali su da je predao, a ipak su ga optuzili za kradju. (Toliko o Aliji kao “dobrocudnom dedi”.) Medjutim, i to su slagali, jer je Ibran cekao samo jedan dan, sto je zaista bilo veoma brzo, s obzirom na razne blokade, i drzave i puteva.

Nazalost, izdajnici koji drze sve konce vlasti u danasnjoj BiH su i ovu knjigu spremno docekali. Svu tezinu su bacili na potpuno neznatnu dimenziju knjige, a to je na ratne zlocine navodnih odbrambenih snaga BiH u Srebrenici.

Sve sto je Ibran tu rekao o srpskim zarobljenicima vec se sve znalo. Osim toga, on nije nista od zlocina licno vidio, nego ih je prepricao, tj. to nema nikakvu sudsku snagu i ne moze nikoga dovesti u nepriliku. (Ovdje se to zove “here-say” i ne proizvodi nikakvu pravnu konzekvencu.)

Osim toga, Ibran je u knjizi dokazao da ti zlocini nisu ucinjeni u ime Republie BiH niti u ime Armije R BiH nego da su to zlocini uske grupe pojedinaca kriminalaca. Ti kriminalci su kao takvi iskoristeni za rusenje Republike BiH, a ne za odbranu Republike BiH. Oni su najvise likvidacija pod okriljem mraka pocinili upravo protiv patriota Republike BiH, i jedino za likvidacije patriota R BiH se do sada nije znalo i do sada niko nije odgovarao. Dakle, zlocini o kojim Ibran pise idu na racun neprijatelja Republike BiH, a ne ne racun patriota Republike BiH.

Medjutim, najbitnija su Ibranova direktna svjedocenja sa njegovih razgovora sa Alijom i Behmenom, a kojima su cesto prisustovali i drugi. npr. neki poslanici skupstine Republike BiH i iz kojih je savrseno jasno da su Izetbegovic i Behmen uigran u dobro obucen tim srpskih agenata i da je podjela drzave bila njihov cilj od samoga pocetka.

Veoma je interesantno vidjeti da li ce sada Tuzilastvo BiH pokrenuti istrage i da li ce iko odgovarati za ubistva Bosnjaka likvidiranih od strane “nasih” tj. od strane udbasa infiltriranih u odbrambene snage BiH.

Ovom knjigom je za pametne slozena jos jedna veoma krupna kockica u mozaik Izetbegovicevog unistenja drzave BiH.



4. “PLANIRANI HAOS” – ZASTO CETNICI I IZDAJNICI NE GOVORE O VELIKOJ SLICI?

Pise: Dr. Vahid Sendijarevic

Ono sto ovu knjigu cini jedinstvenom je to sto Ibran Mustafic opisuje ljude i dogadjaje i samog sebe ulovljenog u vrtlogu “Planiranog haosa” bez kalkulacije (racunice) kako ce biti shvacen i prihvacen od citaoca, bez obzira na cijenu koju moze platiti, opisujuci dogadjaje kako ih vidi i dozivljava, uvijek imajuci u vidu veliku sliku da se radnja odvija u okviru projektovanog haosa, bez kojeg dogadjaja opisanih u knjizi ne bi niti bilo.  Bez agresije na Republiku BiH, ne bi niti bilo rata u Republici BiH, niti ubijanja, niti genocida, a imena kao sto su Naser Oric bi imala neko znacenje samo nekim ljudima u Srebrenici, i to bi bilo to.

Ibran Mustafic opisuje ljude i dogadjaji kako ih dozivljava u momentu desavanja i kako ih vidi sa distance vremena u projektovanom haosu okupacije i genocida. “Planirani haos” je napisan u potpunoj suprotnosti sa nasim mentalitetom i sistemom vrijednosti i zato je mozda ta knjiga tako kontraverzna.  Nas mentalitet i sistem vrijednosti vidi samo sebe i svoj interes, uvijek polazi od sebicnog interesa sta je tu za mene, koji je najbolje opisan nasim izrekama “Nije se sujavom sa rogatim bosti”, “Suti jer i zidovi imaju usi”, “Vezi konje gdje ti aga kaze”, “Nije Svabo na Husinu” itd. Mustafic pise protivno pravilima sistema vrijednosti u kojem nema rijeci kao sto su “besa” i “cojstvo”, “domovina ili otadzbina”, “bolje grob nego rob”, “vuk na ovcu svoje pravo ima k’o tirjanin na slaba covjeka, al’ tirjanstvu stati nogom za vrat, ljudska je duznost najsvjetlija.”

Za ocekivati je da cetnici i mediji zlocincke “Republike Srpske” i Srbije ne govore o velikoj slici u knjizi Ibrana Mustafica jer “Planirani haos” snazno i vrlo uvjerljivo dokumentuje da bez agresije i izdaje ne bi niti bilo haosa u kojem Bosnjakinje prodaju tijelo za koru kruha, u kojem ranjene operisu bez anestezije, u kojem se najbolje snalaze bitange kojima je sistem vrijednosi “use, nase i podase”, kojima pojmovi domovina, drzava, i suverenitet ne znace nista.

Agresija je dokumentovana rezolucijama UN-a i presudom Internacionalnog suda pravde po kojoj je Srbija odgovorna za nesprecavanje genocida, jer je kao agresor bila u poziciji da to ucini. Istom presudom Internacionalnog suda pravde vojska i policija genocidne “Republike Srpske” su direktni pocinioci genocida.  Zato je za ocekivati da se cetnicki mediji bave dogadjajima kao da se desavaju sami po sebi, ne spominjici veliku sliku agresije i genocida.  Cetnicima odgovara da se poneki zlocin zatocenika u projektovanom haosu koncentracionog logora zvanog Srebrenica prikaze kao dogadjaj izdvojen od zlocina agresije i genocida, kao da su Bosnjaci izgladnjivani po vlastitom izboru, kao da je imanentno Bosnjakinjama da prodaju svoje tijelo za koru kruha.

Tesko je shvatiti, a mozda i nije, zasto Bosnjaci i Bosnjacki mediji, kao i cetnici, bjeze od velike slike agresije, izdaje i genocida u okviru koje se odvija radnja “Planiranog haosa”, i bave se dogadjaima opisanim u “Planiranom haosu”, kao da se desavaju u nekom vakumu, tamo negdje u nekoj mirnoj slobodnoj teritoriji, u kojoj kada se cuju puske, to mora da lovci pucaju na prepelice.  I kao eto, u tom takvom mirnom raju, neki krvolocni muslimani na pravdi Boga ubise nenaoruzane nevine Srbe.

Ibran Mustafic je u “Planiranom haosu” stao uz istinu kako je on vidi preuzimajuci rizik da ostane sam i to me potsjeca na lik iz romana Ismaila Kadarea “General mrtve vojske” , u kojem pop susrece covjeka sa puskom i pita ga gdje se uputio. A ovaj mu odgovara da je cuo da su se Italijani iskrcali na Jadranskoj obali u Albaniji i da ide da ih presretne. Pop ga pita kako ces sam protiv Italijanske vojne sile, a on mu odgovara “sto nas je manje cast je veca.”

		Nije prvi puta da Ibran Mustafic prica istinu o mocnima bez obzira na cijenu. Da podsjetimo, Ibran Mustafic je organizator demonstracija u Potocarima 11-tog jula 2005-e., kada je zastava Republike BiH unesena na Memorijalni centar pred 50,000 prisutnih sa povicima Smrt “Republici Srpskoj” i Zivjela Republika BiH. Zastava je nakon vise od sest mjeseci sklonjena na zahtjev Sulejmana Tihica. Samo u narodu kao sto je Bosnjacki narod, Tihic moze biti postovani sugradjanin, a Ibran Mustafic da ostane sam. Vazno je napomenuti da taj dogadjaj nije prenesen niti u jednom Bosnjackom mediju kao da se nije niti desio. Da se podsjetimo, Ibran Mustafic i Majke Srebrenice i Podrinja su jedini podnijeli tuzbu na Haskom tribunalu za zlocin genocida u Bosni i Hercegovini protiv Milosevica i zvanicnika Ujedinjeinih Nacija za njihovu odgovornost u genocidu. Nakon toga, Carla De Ponte se srela sa majkama Srebrenice u Sarajevu i kao sto je obecala Optuznica Haskog Tribunala protiv Milosevica je prosirena za zlocin genocida u BiH. Takvu istu tuzbu mogle su pokrenuti bilo koje individe ili organizacije u BiH, ukljucujuci i Islamsku vjersku zajednicu, ali nisu, jer eto samo Ibran Mustafic nije mogao da spava mirno zbog toga sto Milosevic odgovara za zlocine u Vukovaru, ali ne i za zlocine genocida u BiH i Srebrenici.

Pokrenut sa patriotskom ljubavi prema porobljenoj domovini Republici BiH i osjecajem obaveze prema zrtvama genocida u Srebrenici koji su ubijeni kao drzavotvorni gradjani Republike BiH, Ibran Mustafic je podigao onih pet jarbola sa zastavama Reublike BiH u 2006-toj na parceli pored Memorijalnog Centra u Potocarima rizikujuci da bude proganjan od organa zlocinckih vlasti Republike Srpske i izdajnika medju Bosnjacima. I da se podsjetimo, Ibran Mustafic je organizator demonstracija koje su prisilile Izdajnike i njihove najamnike da se Memorijalni centar zrtvama genocida podigne u Potocarima, a ne u sumi pored Kladnja kako su bili naumili.

I na kraju da kazemo, najveci grijeh Ibrana Mustafica u ocima Bosnjaka je to sto se ne povija kako vjetar puse, nego istinu stavlja pred nos mocnih bez obzira na cijenu koju moze platiti. Bosnjak ne mrzi nikoga kao sto mrzi pobunjenika iz svog roda. Bosnjaci su jedini narod na Balkanu bez sjecanja na hrabre Bosnjane koji sacuvase suverenu Bosnu kroz stoljeca kada su drugi bili poslusna sluzincad Istoka i Zapada.

Ko to jos ne moze mirno da spava medju Bosnjacima i muslimanima u BiH zato sto na Memorijalnom centru u Potocarima nema rijeci “agresija” i “zrtve genocida” i zato sto su se zastave Republike BiH pored Memorijanog centra pocjepale i na radost cetnika i izdajnika nema nikoga da postavi nove?


5. KAKO I GDJE KUPITI KNJIGU "PLANIRANI HAOS"

Trenutno najbolji nacin da se dodje do knjige preko interneta je putem sarajevske knjizare Interliber. Njihov Web site je www.interliber.com Treba pretrazivati sa "PLANIRANI HAOS".

Pored toga, narudbenice se mogu slati na ime autora Ibrana Mustafica, njegov broj/fax je 00387-33-218-842, broj mobitela je 00387-61-170-803, putem e-mail adrese: majkesip@bih.net.ba  putem pousala. Javite se direktno Ibranu da izmjenite neophodne podatke za nabavku knjige.

Kad je u pitanju bh trziste, knjige se mogu nabaviti u knjizarama Svjetlostkomerca u Sarajevu, knjizara Nur u Sarajevu ulica M.Mustafe Baseskije, kod kolportera pored sarajevskog bezistana, u distributivnoj mrezi Distribucije doo iz Banjaluke, knjizara Sarajevo publishing u ul. Marsala Tita u Sarajevu, knjizari "Mesa Selimovic" u Tuzli, knjizari Buljubasic u Tuzli, Knjizari Liber.ba u Tuzli pored tuzlanske medrese, u Potocarima na kiosku pored Memorijalnog centra, u Bratuncu na kioscima...

Prodajna mreza se svakodnevno siri zbog velikog interesovanja za knjigu. 

6. KARDINAL PULJIĆ, ISTINSKI HUMANISTA I BORAC ZA PRAVDU

		Citat: Kardinal Puljić spomenuo je i podatak da su svecenici tijekom božicnog blagoslova stupili u kontakt s 459 112 katolika, dok ih je u BiH prije rata bilo preko 800 000. On je istaknuo da mnogi katolici, kao i mnogi drugi, posebno iz Vrhbosanske, Banjolucke i Trebinjsko-mrkanske biskupije prognani te su našli utocište ili u nekom drugom dijelu BiH, Hrvatskoj ili nekim zemljama širom svijeta. Kardinal Puljic osvrnuo se i na Daytonski sporazum, kojim je zaustavljen rat, ali i legalizirana nepravda, što je za posljedicu imalo malen broj povratnika, posebnu Republiku Srpsku te ukratko prikazao i ono što Crkva u BiH poduzima kao i veliko zauzimanje svecenika, redovnika, redovnica i vjernika na planu duhovne ali i materijalne obnove.

Opsirnije mozete citati na linku:

http://www.pincom.info/bih /opsirnije.asp?ID=56610



7. LAZNO OBECANJE ZVANO ¨NOVI USTAV¨

Pise: Sven Rustempašic

		Sarajevo, 2. maj, 2008. -- Zasjedanje Antifašistickog Vijeca Narodnog Oslobodenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) je 1943. godine obnovilo državu Bosnu i Hercegovinu kao Republiku Bosnu i Hercegovinu, što je nakon tog rata potvrdeno, te je RBiH prema svom Ustavu, pogotovo od 1974., bila cjelovita, jedinstvena država, jednaka medju jednakima u federaciji.  Prema tom Ustavu, RBiH je mogla proglasiti svoju nezavisnost nakon raspada federacije i biti priznata od cijelog svijeta i primljena u Ujedinjene Nacije kao 177. clanica, maja 1992. Glavni cilj agresora je bio ukidanje ovog Ustava, dakle, Republike BiH.  Ali, uslijed spleta internacionalnih zakona, kao i odbijanja Parlamenta RBiH da glasanjem decembra 1995. odobri Dejtonski ustav, Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustav RBiH je u Dejtonu samo suspendiran (!) ali ne ukinut -- tako da je Aneks 4 nelegalan ustav kojega država BiH preko svojih legitimnih predstavnika nikada nije prihvatila.  Aneks 4 je nelegalan i prema Internacionalnom pravu i Povelji UN.

Dakle, sve dok se u dejtonskom Parlamentu BiH ne ukine Ustav RBiH, on de jure postoji, ali se u praksi, de facto, provodi Aneks 4.  Tako je i danas sacuvan kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine iz ZAVNOBiH-a; ocuvana je Republika BiH, pa su osnivaci države BiH (¨founding fathers¨) i dalje antifašisti ZAVNOBiH-a, a ne srpski fašisti iz Dejtona.

Da je aprila 2006. u Parlamentu BiH amendiran Aneks 4 (pod izgovorom njegove popravke), tada bi to bio legitimni ustav (de jure), a suspenzija Ustava RBiH bi tada bila pretvorena u UKIDANJE Ustava RBiH de jure, što bi bio prekid ustavnog kontinuiteta Republike BiH, a time i ukidanje države BiH.  Aprila 2006. su poslanici u Parlamentu BiH prevagnuli i tako spasili državu, i, dakako, sacuvali njen kontinuitet.  Svaka promjena (amendiranje) ustava države BiH se i dalje mora praviti prema Ustavu Republike BiH, što u Dejtonu nije ucinjeno, uslijed cega je Aneks 4 i nezakonit, a i po više temeljnih internacionalnih i lokalnih zakona.  Ustav RBiH daje jedini zakonit i moguc (!) nacin amendiranja, odn. kako se to nekad kaže ¨pravljenja novog ustava¨ kojim možemo ocuvati državu BiH.

Vec se duže vrijeme govori o nekom ¨Novom ustavu¨.  Ali, imamo pravo samo na Ustav Republike BiH, tj. samo njega možemo izvesti iz suspenzije, pa zatim na taj Ustav praviti amandmane (koji se nekad zovu i ¨novi ustav¨).  Ali, pokušaj pravljenja ¨Novog ustava¨ odbacivanjem Ustava RBiH i usvajanjem Aneksa 4 odn. djelovanjem u okviru ¨dejtonskog procesa¨, ucinio bi da stranke iz RS u Parlamentu BiH diktiraju da li ce se praviti novi ustav i kakav bi on bio, ako bi ikada na to pristale.  Za njihov pristanak nemamo nikakve pravne prinude; sve ovisi od ¨politicke volje RS¨ -- volje koje nema!  Dakle, Republika srpska nikada nece sama sebe ukinuti, a niti podržati državu BiH, pa je iluzorno obecavati neki ¨Novi ustav¨.

Ko želi obraniti državu BiH, mora se obracunati sa Aneksom 4, tj. proglasiti ga nevažecim kao produktom agresije i genocida i proglasiti povratak Ustava RBiH -- makar i na samo 24 sata prije nego što se taj ustav amendira. Ne postoji drugi nacin da se zaobidje veto RS na pravljenje bilo kakvog ¨Novog ustava¨. Nazalost, nema nade da ce to sadasnji Bosnjacki politicari uciniti. Upravo suprotno tome, SDA i SDP otvoreno nastoje ozakoniti Aneks 4, tj. Republiku srpsku.  Probali su to aprila 2006 u Parlamentu BiH, ali nisu uspjeli.  Ali, Tihic i Lagumdžija i dalje uporno prizivaju avet ¨aprilskog paketa 2006¨; a vec su lagalizovali policiju RS.

Sa druge strane, ¨Stranka za BiH¨ je toboze odgodila puno priznanje policije RS. Izglasan je zakon koji Tri evropska principa najavljuje za ustrojstvo policije BiH prema nekom ¨Novom ustavu¨. Ali, to je ujedno i odbacivanje borbe protiv Aneksa 4, tj. odustajanje od izbavljanja Ustava RBiH iz suspenzije. To je potvrda ¨Dejtona¨ uz uzvratno puko obecanje nekog ¨Novog ustava¨ -- kojega ne možemo donijeti jer ga RS odbija, a pogotovo kada bi odgovarao državi BiH.

Najava SBiH o Tri evropska principa za policiju prema ¨Novom ustavu¨, sugerira da bi i taj ustav bio zasnovan na tim principima, što je povoljno po državu BiH.  Ali, ostaje otvoreno pitanje: Kako ce se, i ko ce donijeti taj ¨Novi Ustav¨?!  Pa, RS nije niti policijsku reformu odobrila na bazi ta Tri principa, a kako bi to dozvolila za ustav?!  Isti metod kojega je RS koristila protiv EU i države BiH u odbacivanju reforme policije prema Tri evropska principa, RS ce primijeniti u odbacivanju ¨Novog ustava¨!

Silajdzicevo tobosnje traženje ¨Novog ustava¨ je ujedno stremljenje u pravcu de jure definitivnog UKIDANJU suspendiranog Ustava RBiH, a time i RBiH.  Ukidanje još nije provedeno, ali RS traži da Parlament BiH ratificira Aneks 4 kao zakoniti ustav BiH.  Ako se to obavi, ostaju nam samo prazna, pravno neosnovana Silajdžiceva obecanja da ce se praviti neki ¨Novi ustav¨.

Po Aneksu 4, država BiH vec 12 godina ne postoji; imamo samo nefunkcionalnu ad hoc uniju jedne države koju njena žrtva postepeno priznaje, Republike srpske, i labave federacije Bošnjaka i Hrvata od 10 mini-država, kantona.

Ako se borimo za državu BiH, nikada ne trebamo, niti moramo ratificirati Aneks 4 u Parlamentu BiH.  Ukoliko to SDA, SDP i SBiH obave – onda je to za RS kraj svih ¨ustavnih reformi¨ koje nam Haris Silajdžic obecava ¨Novim ustavom¨.

U tom slucaju mi necemo imati nikakve pravne podloge, prema Internacionalnom pravu, a pogotovo prema Aneksu 4, za donošenje ¨Novog ustava¨ ako to ne želi RS. A mi znamo da pod tim uvjetima, o nekakvom ¨Novom ustavu¨ nema govora, a kamo li onakvom koji bi nam vratio državu BiH.
 

8. NAJNOVIJI PRIMJER PLANIRANOG HAOSA U DIJASPORI

Postovani,

javljam se sa jos jednim "biserom" u nizu postupaka politicke vrhuske BiH protiv nase domovine.

Jedan prevarant, covjek koji nikada nije posteno zaradio ni jednu platu imenovan je za generalnog konzula BiH u Stutgartu u SR Njemackoj. Dobila sam pouzdanu informaciju da je njegovo imenovanje potpisao osobno Haris Silajdzic.

U prilogu Vam saljem pisma koja sam kao zasluzni gradjanin BiH, pocasni dozivotni predsjednik HO "Covjek covjeku" i dobitnik "Zlatnog mosta" za doprinos razumijevanju naroda Balkana, uputila najodgovornijim ljudima nase zemlje.

Srdacni pozdravi

Sadija Klepo


Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Sarajevo

Na ruke dr. Harisa Silajdžica, predsjedavajuceg

Fax: 00387 33 472 491

Predmet: Imenovanje Harisa Halilovica za generalnog konzula BiH u Stutgartu

Poštovani gospodine dr. Silajdžicu!

Mi, gradani Bosne i Hercegovine u Minhenu i u SR Njemackoj, sa iznenadenjem i ogorcenjem smo primili vijest da je za generalnog konzula BiH u Stutgartu imenovan Haris Halilovic, novinar bez clanstva u novinarskim strukovnim organizacijama zemlje u kojoj živi i veoma kontraverzna licnost  koja vec 15 godina "djeluje" u Minhenu. Uz  to,  afirmaciju pokušava steci tamo gdje ga najmanje znaju, u SSD BiH.

Ko je taj covjek?
Kada i kako je došao u Minhen?
Šta je radio svih ovih 15 godina i od cega je živio?

Odgovore na ova pitanja ne može niko sa sigurnošcu reci, jer Halilovic krije te podatke "kao zmija noge". Postoje pouzdani podaci da je Halilovic ratne 1993. godine  u Minhen došao avionom JAT-a iz Beograda.Gdje je do tada bio i šta je radio ne zna se, ali možemo logicki predpostaviti da se nije borio za svoju domovinu.

Otkako je Halilovic u Minhenu "tu trava ne raste". Teško se može afirmirati ono što je istinski bosansko i patriotsko. U Minhenu živi 15.000 gradjana BiH. Izuzev dva dzemata  prakticno ne postoji nikakva ozbiljnija organizacija koja ima ugled u minhenskoj sredini. Sve što se pocne u Minhenu raditi, Halilovic svojim spletkama i destruktivnim ponašanjem nastoji i najcešce uspije uništiti. Svakog covjeka koji nešto pokuša uraditi uprlja i eliminira na najpodliji nacin, ne birajuci sredstva.

Evo samo nekoliko primjera:

-       Postoje indicije da je jos dok je kao urednik polusatne emisije na  Radiju LORA Minhen pozivao  kao goste samo one ljude koji su mu davali odredjene svote novca ili koji su mu bili od osobne koristi.Zbog toga, ali i zbog neznanja njemackog jezika Programski savjet tog  uglednog gradanskog radija je pocetkom 2001. godine donio odluku da se njegova emisija ukine.
Da bi sa sebe skinuo odgovornost, napao je sve ugledne ljude u Minhenu, širio lažne informacije i poveo pravu kampanju protiv tadašnjeg generalnog konzula BiH u Minhenu, gospodina Boriše Arnauta, pjesnika Mesuda Prolica i novinarke i humaniste Sadije Klepo. Covjek koji nikada nije dobio redovnu platu i ni jedan jedini dan nije radio i zaradjivao kao normalan gradjanin, ima dovoljno vremena za spletke i intrige. Išao je od covjeka do covjeka, plašio ih, prijetio .

-       2003. godine omladina iz BiH koja živi u Minhenu pokrenula je inicijativu da se formira Omladinski klub «Bh. Most». Ta ideja je razvijena u želji da se ostvari  saradnja sa omladinskim klubovima "Mostovi" iz Konjica i Jablanice i da se svi mladi iz BiH povežu i zajednicki rade. Halilovic je u tome vidio svoju šansu i, iako u poodmaklim godinama za jednog omladinca, «uvalio» se u rukovodstvo kluba, ocrnio i rastjerao sve one mlade ljude koji su još od 1992. godine bili aktivni (Bosanska škola, cjelovecernji programi, internacionalni susreti i brojne manifestacije), postavio svoje "mlade kadrove" i godinu dana kasnije kada su mladi poceli zaista da nešto rade za BiH, izvrijedjao ih je, kompromitirao, tako da od "BH Most-a" nije ostalo ništa.

-       Uz pomoc tadašnjeg generalnog konzula BiH u Minhenu, Vladimira Jerica, formira se tzv. Zajednica bh. organizacija, udruženja i gradjana Bavarske, Tiringije i Saksonije.

Halilovic lukavo koristi aktivnosti drugih organizacija, koje pokušavaju da iz pepela i ucmalosti dignu bh udruženja i aktiviraju gradane BiH u Minhenu i ovim pokrajinama, koristi entuzijazam poštenih gradana i njihovu želju za društvenim i patriotskim aktivitetom. Važno je napomenuti da u Tiringiji i Saksoniji ne postoji niti jedno udruženje bh. gradana. Ujedno se pokušava predstaviti kao jedini legitimni predstavnik bh. dijaspore koja živi u Njamckoj u Svjetskom savezu dijaspore BiH.  Tu mu nimalo ne smeta da i dalje u Minhenu uništava sve što je bosansko i sve ono od cega on osobno nema koristi.

-       Kao "novinar" "Oslobodenja" koristi svaku priliku da «neposlušne» ljude prikaže ulošem svijetlu. Ako prelistate njegove tekstove iz posljednjih godina i provjerite šta se stvarno desilo, vidjecete da je to "ko nebo i zemlja"..  Organizira "kulturne manifestacije", nerijetko i u neadkvatnim i neprilicnim prostorima, na koje dolaze ljudi željni zabave i opuštanja kojima i nije posebno bitan umjetnicki nivo manifestacije. Tu su , na žalost, nerijtko prisutni i pojedini clanovi DKP BiH u Njemackoj. Tim primitivnim zabavama,  na kojima se zaraduje dobar novac, daje bombasticne i svijetle, a u suštini lažne,  titule. Np. j e d i n o i(li) centralno obilježavanje Dana državnosti BiH u dijaspori i slicno. Sam organizira, sam uzima novac, ne placa porez državi domacinu, sam piše o sebi pohvale i ode. Poštenom covjeku se od svega prevrce stomak, a tome treba dodati da ljudi koji pošteno zaradjuju novac u Njemackoj nemaju vremena da se bakcu besposlicarima.Mislili smo: proci ce i Halilovicevo vrijeme i on ce otici u zaborav kao i mnogi drugi njemu slicni..

Poštovani gospodine,

mi gradani u Minhenu i Njemackoj apeliramo da se ostvari tacan uvid u biografiju Harisa Halilovica i da se rješenje o njegovom imenovanju preispita.
Prema našem mišljenju, posebnu pažnju treba obratiti na slijedeca pitanja:
-       Kako je došao u Minhen?
-       Od cega je živio sve ove godine?
-       Da li je primao socijalnu pomoc od njemacke države?
-       Da li je svojim postupcima i intrigama štetio ugledu BiH u svijetu i da li je oštetio
dokazane patriote i prijatelje BiH u Minhenu
-       Da li je pisao istinito o dogadanjima u Minhenu ili je pisanje koristio samo za osobni interes i ljude "poslušnike".

Molimo vas da nas u što je moguce kracem roku informirate o poduzetim koracima u ovom slucaju.

Uz srdacan pozdrav


Sadija Klepo
                                                                                      Minhen, 28. aprila 2008.g.


HO «Od Covjeka covjeku»                  urednica Redakcije za jugoistocnu Evropu
Schwanthalerstr. 70                           Radio LORA Minhen
80336 München                                 Gravelottestr. 6/III
Tel:0049 89 59992821                        81667 München
Fax:0049 89 59992819                      Tel:0049 89 4802851
                    Mail:sadija.klepo@hvmzm.de
www.hvmzm.de                                 www.lora924.de


KOMENTAR: Ovo je samo jos jedan primjer proizvodnje haosa od strane udbasa u bh vlastima o kojem pise Ibran Mustafic u njegovoj knjzi. Ima jedna neznatna razlika - nekada su glavni planeri haosa bili Alija i Behmen, a danas su to  Silajdzic i Tihic.



9. RE: PREDSJEDNICA SVJETSKOG SAVEZA DIJASPORE

Ja imam mali komentar na vas komentar clanaka pod rednim brojem 7. Godinama primam vasu postu i iako se ponekad sa vama i ne slazem, nikada nisam ni pomisljao da ne pratim to sto pisete. Naprotiv, mnoge ste stvari prvi razotkrili.

Smeta mi u ovom komentaru sto se sluzite Senadinom taktikom i sve koji ne misle kao ona odnosno u ovom slucaju kao vi svrstavate u cetnike. U njenom slucaju moram biti jos konkretniji. Ja bih prvo nju svrstao tamo, jer je mnogo bolje poznajem, ali ima vremena, vremenom cete to spoznati sami.

N. N.

KOMENTAR: Postovani N. N., nemojte nas podcjenjivati. Mi smo veoma otvoreni za sve vrste razmisljanja i nemamo predrasuda, streotipa mitova.

Veoma je moguce da je Senada igrac izdajnickog tima. Medjutim, mi niti stojimo iza Suade, niti smo protiv nje. Sva zavisi od njenih konkretnih poteza. Ako ona ucini neki koristan potez za BiH, kao sto je bio ovaj kada se javno usprotivila legalizaciji cetnicke policije, mi cemo je podrzati.

Mi smo samo kazali da su cetnicki jataci oni koji bi sada, zbog njene opozicije "policijskim zakonima" napali na nju.